Republika Hrvatska
Općinski sud u Varaždinu
Varaždin, Trg slobode 9
Poslovni broj: P-694/2023-23
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji toga suda Lidiji Krašek, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari po tužbi tužitelja NL, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Andreji Štefan, odvjetnici iz Čakovca, protiv tuženika protiv Privredna banka Zagreb d.d., OIB: 02535697732, Zagreb, Radnička cesta 50, zastupanog po punomoćnic i Petri Vatavuk, odvjetnici iz Zagreba, radi isplate, nakon održane, zaključene glavne i javne rasprave na ročištu dana 9. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnice tužitelja, izvan ročišta dana 28. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I/ Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d., Radnička cesta 50, OIB: 02535697732 da tužitelju NL, [adresa], 40 306 Macinec, OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 2.732,88 EUR-a (dvije tisuće sedamsto trideset dva eura i osamdeset osam centi) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:
- na iznos od 181,93 EUR-a s kamatom od 30. travnja 2007. do plaćanja;
- na iznos od 44,53 EUR-a s kamatom od 28. veljače 2010. do plaćanja;
- na iznos od 18,74 EUR-a s kamatom od 31. ožujka 2010. do plaćanja;
- na iznos od 18,08 EUR-a s kamatom od 30. travnja 2010. do plaćanja;
- na iznos od 17,76 EUR-a s kamatom od 31. svibnja 2010. do plaćanja;
- na iznos od 26,47 EUR-a s kamatom od 30. lipnja 2010. do plaćanja;
- na iznos od 28,76 EUR-a s kamatom od 31. srpnja 2010. do plaćanja;
- na iznos od 34,16 EUR-a s kamatom od 31. kolovoza 2010. do plaćanja;
- na iznos od 34,53 EUR-a s kamatom od 30. rujna 2010. do plaćanja;
- na iznos od 28,74 EUR-a s kamatom od 31. listopada 2010. do plaćanja;
- na iznos od 36,11 EUR-a s kamatom od 30. studenog 2010. do plaćanja;
- na iznos od 45,74 EUR-a s kamatom od 31. prosinca 2010. do plaćanja;
- na iznos od 40,07 EUR-a s kamatom od 31. siječnja 2011. do plaćanja;
- na iznos od 44,00 EUR-a s kamatom od 28. veljače 2011. do plaćanja;
- na iznos od 41,79 EUR-a s kamatom od 31. ožujka 2011. do plaćanja;
- na iznos od 40,63 EUR-a s kamatom od 30. travnja 2011. do plaćanja;
- na iznos od 49,64 EUR-a s kamatom od 31. svibnja 2011. do plaćanja;
- na iznos od 57,29 EUR-a s kamatom od 30. lipnja 2011. do plaćanja;
- na iznos od 61,44 EUR-a s kamatom od 31. srpnja 2011. do plaćanja;
- na iznos od 70,27 EUR-a s kamatom od 31. kolovoza 2011. do plaćanja;
- na iznos od 55,32 EUR-a s kamatom od 30. rujna 2011. do plaćanja;
- na iznos od 53,90 EUR-a s kamatom od 31. listopada 2011. do plaćanja;
- na iznos od 54,06 EUR-a s kamatom od 30. studenog 2011. do plaćanja;
- na iznos od 55,84 EUR-a s kamatom od 31. prosinca 2011. do plaćanja;
- na iznos od 60,38 EUR-a s kamatom od 31. siječnja 2012. do plaćanja;
- na iznos od 61,07 EUR-a s kamatom od 29. veljače 2012. do plaćanja;
- na iznos od 59,39 EUR-a s kamatom od 31. ožujka 2012. do plaćanja;
- na iznos od 59,81 EUR-a s kamatom od 30. travnja 2012. do plaćanja;
- na iznos od 61,26 EUR-a s kamatom od 31. svibnja 2012. do plaćanja;
- na iznos od 60,53 EUR-a s kamatom od 30. lipnja 2012. do plaćanja;
- na iznos od 59,17 EUR-a s kamatom od 31. srpnja 2012. do plaćanja;
- na iznos od 59,11 EUR-a s kamatom od 31. kolovoza 2012. do plaćanja;
- na iznos od 54,76 EUR-a s kamatom od 30. rujna 2012. do plaćanja;
- na iznos od 59,57 EUR-a s kamatom od 31. listopada 2012. do plaćanja;
- na iznos od 60,32 EUR-a s kamatom od 30. studenog 2012. do plaćanja;
- na iznos od 59,15 EUR-a s kamatom od 31. prosinca 2012. do plaćanja;
- na iznos od 54,79 EUR-a s kamatom od 31. siječnja 2013. do plaćanja;
- na iznos od 56,57 EUR-a s kamatom od 28. veljače 2013. do plaćanja;
- na iznos od 58,18 EUR-a s kamatom od 31. ožujka 2013. do plaćanja;
- na iznos od 56,77 EUR-a s kamatom od 30. travnja 2013. do plaćanja;
- na iznos od 52,92 EUR-a s kamatom od 31. svibnja 2013. do plaćanja;
- na iznos od 54,69 EUR-a s kamatom od 30. lipnja 2013. do plaćanja;
- na iznos od 52,83 EUR-a s kamatom od 31. srpnja 2013. do plaćanja;
- na iznos od 54,33 EUR-a s kamatom od 31. kolovoza 2013. do plaćanja;
- na iznos od 57,45 EUR-a s kamatom od 30. rujna 2013. do plaćanja;
- na iznos od 57,43 EUR-a s kamatom od 31. listopada 2013. do plaćanja;
- na iznos od 58,38 EUR-a s kamatom od 30. studenog 2013. do plaćanja;
- na iznos od 59,16 EUR-a s kamatom od 31. prosinca 2013. do plaćanja;
- na iznos od 60,57 EUR-a s kamatom od 31. siječnja 2014. do plaćanja;
- na iznos od 60,68 EUR-a s kamatom od 28. veljače 2014. do plaćanja;
- na iznos od 83,81 EUR-a s kamatom od 21. ožujka 2014. do plaćanja; i to do 31.12.2007.g. po stopi od 15% godišnje, od 01.01.2008.g. pa do 30.06.2011.g . po stopi od 14% godišnje, od 01.07.2011.g. pa do 31.07.2015.g. po stopi od 12% godišnje, a od 01.08.2015.g. pa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od od 01.01.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01.01.2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine , time da se referentna stopa utvrđuje prema čl. 29. st. 8. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 114/22, 156/22 i 155/23 ~ dalje ZOO) u roku od 15 dana.
II/ Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak ovog postupka u iznosu od 2.020,99 EUR (dvije tisuće dvadeset eura i devedeset devet centi) zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27. travnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, time da se referentna stopa utvrđuje prema čl. 29. st. 8. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 114/22, 156/22 i 155/23 ~ dalje ZOO) u roku od 15 dana.
r i j e š i o j e
Utvrđuje se da je povučen dio tužbenog zahtjeva za iznos od 10,00 eura s pripadajućom zateznom kamatom.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio ovome sudu tužbu protiv tuženika radi utvrđenja i isplate navodeći da je zaključio dana 28. veljače 2027. Ugovor o kreditu sa tuženikom br. 9012308699, a koji je kredit solemniziran kod javnog bilježnika Melanije Duić iz Varaždina dana 1. ožujka 2007., a kojim ugovorom mu je kreditor odobrio i stavio na raspolaganje iznos u protuvrijednosti kuna od 17.205,74 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita. Također je naveo da je u ugovoru ugovorena otplata kredita u 84 jednakih mjesečnih anuiteta plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF prema tečajnoj listi banke na dan plaćanja. Također je ugovoreno da se korisnik kredita obvezuje platiti i kamatu koja je sadržana u anuitetima i dospjela na naplatu zajedno s njima time da se ista obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja kamate. Dakle tuženik je otplatu kredita vezao na tečaj CHF pril ikom otplate kredita iako nije upozorio tužitelja da je švicarski franak valute koja u vrijeme recesije naglo jača u odnosu na druge valute. To znači da takva valuta nije pogodna odnosno vrlo je rizična za dužnike te je u istom razdoblju u nekoliko navrata mijenjao i tečaj CHF zbog čega je došlo do povećanja anuiteta tijekom otplate. Sukladno postojećoj sudskoj praksi tuženik je u vrijeme sklapanja spornog ugovora o kreditu povrijedio kolektivne interese pa tako i prava tužitelja kao potrošača jer je u ugovorima koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe i to na način da se ugovarala valuta za koju je vezana glavnica i to švicarski franaka, a da prije zaključenja i vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije korisnika kredita obavijestio o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti što je konačno imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana sukladno odredbama čl. 81., 82 i 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača. Takvo postupanje tuženika je suprotno i odredbama Direktive Vijeća 93/13 EEZ o ugovornim odredbama u potrošačkim ugovorima koje se protive načelu savjesnosti i poštenja i čije su odredbe implementirane u nacionalnom zakonodavstvu i to prvenstveno Zakon o zaštiti potrošače (Narodne novine 78/12). Obzirom na prednje tužitelj smatra da su odredbe kojima se otplata kredita veže na tečaj CHF ništetne, a slijedom čega je i tužitelj platio više tuženiku nego što je trebao te i stekao nepripadnu korist s osnova djelomično ništetnog ugovora, a zbog čega je sukladno pravilima o stjecanju bez osnove dužan vratiti taj iznos preplate tužitelju. Uostalom navedeno je i utvrđeno u pravomoćnoj presudi Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013. br. P-1401/2012 u toč. 5. u kojoj je navedeno da je ovdje tuženik u razdoblju od 1. studenog 2004. do 6. kolovoza 2007. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora 2. tuženika Privredna banka Zagreb, kao trgovac, nije potrošače u cijelosti informirala o svim parametrima bitnih za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je time 2. tužena Privredna banka Zagreb postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača. Presuda je donesena u kolektivnom sporu te se sukladno odredbi iz čl. 502. c Zakona o parničnom postupku tužitelji mogu pozivati na istu. Tužitelj također navodi da je tuženik zaključujući predmetni ugovor o kreditu postupio suprotno odredbama iz čl. 269. st. 2. i 270. pa i čl. 40. Zakona o obveznim odnosima. Obzirom da je dakle vraćao kredit temeljem ništetnih odredbi tvrdi da je isti preplatio prilikom vraćanja i to za iznos od 20.666,16 kn (2.742,88 eura) pa je i podnio ovu tužbu tražeći isplatu i povrat preplaćenog iznosa kredita zbog ništetne odredbe vezane na valutnu klauzulu u pojedinačnim mjesečnim iznosima sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dana plaćanja svakog pojedinog iznosa kao i naknadu prouzročenih troškova ovog postupka.
2. Po provedenom vještačenju u ovom predmetu tužitelj je podneskom od 22. prosinca 2025. postavio konačni tužbeni zahtjev tražeći isplatu iznosa od ukupno 2.732,88 eura, a čime je snizio prvotni tužbeni zahtjev za iznos od 10,00 eura te je ovaj sud u ovoj presudi odlučivao o konačno postavljenom tužbenom zahtjevu.
3. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja s tim da je prvo istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Čakovcu, a kojem sudu je tužba podnesena te je zatražio da se predmet dostavi mjesno nadležnom Općinskom sudu u Varaždinu. Nadalje je tuženik istaknuo i prigovor zastare i to u odnosu na cjelokupno potraživanje tužitelja budući je zaključio ugovor o kreditu još 28. veljače 2007. tako da tuženik smatra da je primjenom relevantnih odredaba Zakona potraživanje zastarjelo jer je protekao zastarni rok od 5 godina koji počinje teći od dana sklapanja ugovora o kreditu, a to sukladno odredbama iz čl. 226. i 241. Zakona o obveznim odnosima. Također je naveo da ne može doći do prekida zastare u slučaju podnošenja tužbe radnjom poduzetom protiv dužnika od strane treće osobe koja nije vjerovnik, a što je i u ovom slučaju, a sam spor za zaštitu kolektivnih interesa potrošača nije pojedinačni spor između stranaka. Tuženik je također naveo i da nema posebnih zakonskih odredaba u vezi pitanje prekida zastare zbog podnošenja tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, dok je zastara strogo definirana zakonom. Isto tako je naveo da se presuda donesena u kolektivnom sporu ne može koristiti u ovom predmetu. Nadalje da je valutna odredba u ugovoru o kreditu zakonom dopuštena te je bilo i dopušteno ugovaranje takve klauzule u samom ugovoru o kreditu, a i u ugovoru o kreditu nije naznačeno da se kredit otplaćuje u kunama. Tuženik navodi i da su sve odredbe ugovora o kreditu jasne i uočljive. Slijedom navedenog se tuženik dakle u cijelosti usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja i predložio da se tužbeni zahtjev tužitelja odbije kao neosnovan uz obvezu tužitelju uz naknadu troškova tuženiku. Nakon sređenja tužbenog zahtjeva tuženik je ostao kod istih navoda te se dalje protivio tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja time da se nije posebno osvrnuo na sniženje tužbenog zahtjeva.
4. Činjenica jest da je doista tužba podnesena Općinskom sudu u Čakovcu te je tuženik podnio prigovor mjesne nenadležnosti toga suda u vezi čega je Općinski sud u Čakovcu donio rješenje br. 37 P-102/2022-9 od 24. travnja 2023. kojim se oglasio mjesno nenadležnim te odredio po pravomoćnosti tog rješenja nastavak postupka pred mjesno nadležnim Općinskim sudom u Varaždinu. Predmetno rješenje je postalo pravomoćno 11. svibnja 2023. te je predmet dostavljen na daljnji postupak ovome sudu.
5. Vezano na sniženje tužbenog zahtjeva, a kojem sniženju se kao što je već prethodno rečeno tuženik nije usprotivio sud je isti smatrao kao povlačenjem tužbenog zahtjeva te je slijedom navedenog sukladno odredbi iz čl. 193. st. 2. Zakon o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13,89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, 155/23 i 146/25- dalje: ZPP) i donio rješenje u izreci ove odluke kojom je utvrdio navedeno povlačenje, a to sukladno pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Su-IV-16/2021-8 od 26. travnja 2021.
6. Tijekom dokaznog postupka sud je saslušao tužitelja u svrhu dokazivanja, proveo je knjigovodstveno-financijsko vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji Nataliji Jambrečić. Ujedno je pročitao dokumentaciju tužitelja uz tužbu sa listova 8-25 spisa, a koja dokumentacija uključuje i preliminarni nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje Vlaste Santo Olđa kao i dokumentaciju koja se odnosi na otplatu predmetnog kredita, izvršio je uvid u ugovor o kreditu sa listova 57-61 spisa, te je konačno izvršio uvidu u nalaz i mišljenje vještakinje Natalije Jambrečić sa listova 87-97 spisa.
7. Na temelju tako provedenih dokaza ocjenjujući sve zajedno i svakog posebno, a to sukladno odredbi iz čl. 8. ZPP-a sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja o kojem je odlučivao ovaj sud u cijelosti osnovan.
8. Sud je temeljem provedenih dokaza kao nesporno utvrdio slijedeće:
- da su stranke i to tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor dana 28. veljače 2007. zaključile Ugovor o kreditu broj 9012308699 s tim da je taj ugovor solemniziran kod javnog bilježnika Melanije Duić iz Varaždina pod brojem OV- 3736/07 dana 1. ožujka 2007. time da se radilo o kreditu radi kupnje vozila,
- da se navedenim kreditom se banka kao kreditor obvezala korisniku kredita staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 17.205,74 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan puštanja kredita u tečaj,
- da je u čl. 4. Ugovora ugovoreno da redovna kamata iznosi 5,10% godišnje time da je ista promjenjiva sukladno Odluci banke o kreditiranju građana,
- da je u čl. 6.1. Ugovora određeno da je rok otplate 84 mjeseca od dana prijenosa kredita u otplatu te u čl. 6.2. da se kredit otplaćuje u 84 mjesečna anuiteta plativo u kunama po srednjem tečaju CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ovog ugovora,
- da je tužitelj otplatio kredit dana 21. ožujka 2014.
9. Sporno je između stranaka da li su odredbe Ugovora o kreditu , a koje se odnose na valutnu klauzulu u CHF te da li tužitelj ima pravo na isplatu eventualno preplaćenog iznosa tijekom otplate kredita.
10. Odredbom iz čl. 22. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22 i 156/22~ dalje ZOO) dopuštena je odredba ugovora prema kojoj se vrijednost ugovorne obveze u valuti Republike Hrvatske izračunava na temelju cijene zlata ili tečaja valute Republike Hrvatske u odnosu prema stranoj valuti. Slijedom navedene odredbe jasno je da je zakonom dopušteno ugovaranje valutne klauzule u ugovorima o kreditu. Nadalje, u odredbi iz čl. 26. st. 1. ZOO-a je propisana i mogućnost ugovaranja promjenjive kamatne stope. Obzirom na prednje, a što je po mišljenju suda i nesporno između stranaka nema dvojbe da su stranke pa tako i tuženik mogle ugovarati ugovore o kreditu na način da su ugovarale kako promjenjivu kamatnu stopu tako i valutnu klauzulu a to sukladno naprijed citiranim propisima. Međutim sporno je između stranaka prvenstveno da li su te odredbe ugovora bile ugovorene na zakon it način, a to prvenstveno uvažavajući odredbe Zakona o zaštiti potrošača te Zakona o potrošačkom kreditiranju.
11. Presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj 43 Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u dijelu u kojem je utvrđeno da je između ostalog i ovdje tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovora o kreditima na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promijenjena u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije sa korisnicima kreditnih usluga pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku promjene stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa sve na štetu potrošača. Navedena odluka je donesena u predmetu po tužbi tužitelja Potrošač – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv više tuženika s tim da je ovdje tuženik bio u tom predmetu 2. tuženik. Sukladno odredbi iz čl. 502.c ZPP-a utvrđenja iz parnica vođenih po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, a što je i ovdje slučaj, vežu sud u parnici u kojoj će fizičke i pravne osobe potraživati naknadu štete s pozivom na utvrđenja iz navedenih presuda. Isto tako je i odredbom iz čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 41/2014) propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. ovoga zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. ovoga zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Nadalje i odlukom Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu kojom je utvrđeno da su tamo tuženici, s tim da je ovdje tuženik bio 2. tuženik, u ugovorima o kreditu zaključenim u razdoblju od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošači u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 96/03) i to čl. 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to čl. 96. i 97. Prema odredbi iz čl. 502.c ZPP-a te čl. 118. ZZP- a navedena utvrđenja vežu i ovaj sud, a to tim više što se tužitelj ica i poziva u ovoj tužbi upravo na ta utvrđenja. Iz navedenog proizlazi da je u ugovoru o kreditu koji je zaključio tužitelj s tuženikom dana 28. veljače 2007. ništetna odredba koja se odnosi na vezanje glavnice kredita na valutu CHF. Tu posebno moramo navesti da tuženik predloženim dokazima nije dokazao, a niti dokazivao da ugovor o kreditu koji je zaključio tužitelj s njim dana 28. veljače 2007. ne bi bio sastavljen zajedničkim pregovaranjem već iz samog ugovora koji se nalazi u spisu je jasno vidljivo da je upravo tuženik pripremio sadržaj tog ugovora i praktično da se radi o tipskom obrascu ugovora o kreditu koji je tuženik u to vrijeme zaključivao sa potrošačima – korisnicima kredita. Ugovor koji je tužitelj zaključio s tuženikom je zaključen dana 28. veljače 2007. što znači da je zaključen upravo u razdoblju za koje je razdoblje naprijed citiranom presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. potvrđena, je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2023. u dijelu kojom je utvrđeno da su tamo tuženici, s tim da je ovdje tuženik bio 2. tuženik, u ugovorima o kreditu zaključenim u razdoblju od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošači u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 96/03) i to čl. 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to čl. 96. i 97. Prema odredbi iz čl. 502.c ZPP-a te čl. 118. ZZP-a navedena utvrđenja vežu i ovaj sud, a to tim više što se tužitelj i poziva u ovoj tužbi upravo na ta utvrđenja. Iz navedenog proizlazi da je u ugovoru o kreditu koji je zaključio tužitelj s tuženikom dana 28. veljače 2007. ništetna odredba koja se odnosi na vezanje glavnice kredita na valutu CHF.
12. Imajući dakle u vidu gore navedeno sud je nedvojbeno utvrdio da su odredbe ugovora o kreditu koji je zaključio tužitelj s tuženikom, a koje se odnose na valutnu klauzulu vezane na CHF ništetne budući se o istima nije prvenstveno pojedinačno pregovaralo već su ovisile isključivo o volji jedne ugovorne stranke, a to je ovdje tuženik kao trgovac. Također se ovdje ističe da prigovori tuženika da se naprijed citirane presude Visokog trgovačkog suda ne bi mogle primijeniti u ovom slučaju, su po mišljenju ovog suda potpuno bespredmetni. To iz razloga što se po mišljenju ovog suda navedene presude odnose na potrošačke kredite bez obzira na namjenu tih kredita koje je zaključivao tuženik u spornom razdoblju, a takav je bio i ovaj ugovor koji je zaključio tužitelj.
13. Iz nalaza i mišljenja knjigovodstveno-financijske vještakinje Natalije Jambrečić sud je utvrdio da je tužitelj na taj način, a to otplaćujući kredit tuženiku prema ništetnim odredbama tuženiku platio više i to za iznos od 2.732,88 eura specificiranom po mjesecima kako je to naznačeno u nalazu i mišljenju te vještakinje (listovi 96-97 spisa) i to prvenstveno zbog ništetne valutne klauzule odnosno zbog promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je bio važeći na dan 1. ožujka 2007. kada je kredit isplaćen tužitelju, a tečaj je iznosio 4,551373 (list 90 spisa). Temeljem takvog nalaza je tužitelj konačno i postavio tužbeni zahtjev, a kako je to već prethodno izneseno u podnesku od 22. prosinca 2025. Tu se treba uzeti u obzir dakle da je sud uzeo osnovanim tvrdnje tužitelja da bi se njegova obveza zbog ništetnih ugovornih odredbi trebala računati isključivo na tečaju CHF koji je vrijedio u vrijeme isplate kredita po prednjem ugovoru, a iznosio je 4,551373 kn kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja knjigovodstveno- financijske vještakinje i sa kojim tečajem je tužitelj jedino i bio upoznat na dan korištenja ugovora. Iz nalaza i mišljenja također je sud utvrdio da je doista tuženik mijenjao tijekom otplate kredita tečaj CHF, a zbog koje promjene je i dolazilo do povišenja anuiteta u kunskoj protuvrijednosti kako je to naznačeno u nalazu i mišljenju u tabeli 2 sa listova 91-95 spisa. Napominje se da iz nalaza i mišljenja nedvojbeno proizlazi da je preplatu zbog promjenu tečaja tužitelj imao počevši tek od 30. travnja 2007. što je i precizirano na listovima 96-97 spisa. Prema navedenoj tabeli jasno je vidljivo da je tužitelj na ime promjene tečaja imao ukupnu preplatu od 2.732,88 eura i to specificirano po mjesecima kako je i naznačeno na listovima 96-97 spisa. Stoga je po mišljenju suda upravo navedeni iznos i to tako specificiran, tuženik dužan vratiti tužitelju, a temeljem naprijed citiranih odluka Visokog trgovačkog suda.
14. Nadalje se ističe da je prigovor zastare u cijelosti neosnovan. To iz razloga što se zahtjev za isplatu preplate zbog ništetne odredbe ugovora o kreditu kojem se glavnica veže za valutu CHF temelji na presudi Visokog trgovačkog suda br. Pž- 6632/17-10 od 14. lipnja 2018., te slijedom toga u trenutku podnošenja ove tužbe još uvijek nije nastupila zastara. Naime tužba u ovom predmetu je podnesena dana 23. ožujka 2022. dakle unutar roka od 5 godina od dana donošenja naprijed citirane presude Visokog Trgovačkog suda pa slijedom toga nije nastupila zastara. Navedeno shvaćanje je izraženo i u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-2245/17- 2 od 20. ožujka 2018. kao pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. Dakle tužba tužitelja koja se odnosi na isplatu preplate zbog promjene tečaja CHF u otplati kredita nije u zastari te je za taj dio tužbenog zahtjeva prigovor zastare neosnovan.
15. Sud je na dosuđene preplaćene iznose tužitelju i dosudio kamatu po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a računajući tijek zatezne kamate od trenutka kada je tužitelj platio pojedini preplaćeni iznos u kunskoj protuvrijednosti, a u kojem trenutku je i oštećeni te imajući u vidu da je ustvari i odredbom iz čl. 1115. ZOO-a propisano da se moraju vratiti kamate od trenutka nepoštenosti stjecatelja na kojeg je sukladno odredbi iz čl. 1111. st. 1. ZOO-a prešao dio imovine neke osobe u njegovu imovinu, a koji prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda odnosno druge nadležne vlasti ili zakona, i što je stjecatelj dužan vratiti. U ovom slučaju je tuženik po mišljenju suda bio nepošteni stjecatelj i to od primitka svake uplate obzirom su uplate vršene temeljem njegovih odluka i jer je stekao tu korist temeljem ništetnih odredbi, a koja ništetnost je nastala zbog nepoštenih odredaba ugovora o kreditu koji je sam tuženik sastavio.
16. Sud je također tijekom dokaznog postupka saslušao tužitelja u svrhu dokazivanja, a iz njegovog iskaza je utvrdio da tuženik doista nije na jasan i razumljiv način prije zaključenja ugovora o kreditu obavijestio tužitelja o svim parametrima promjena tečaja te da tužitelj u vrijeme zaključenja navedenog ugovora nije imao nikakav obrt. Isto tako se dodaje da je sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje knjigovodstveno financijske vještakinje koja je dala svoj nalaz temeljem svog stručnog znanja i iskustva i navedeni nalaz nije doveden u sumnju ostalim provedenim dokazima, a sam nalaz i temelji na dokumentaciji dostavljenoj od samih stranaka i na isti niti jedna od stranaka nije imala nikakvih primjedbi. Ostale dokaze koje sud posebno ne spominje sud smatra irelevantnim za ishod ovog postupka.
17. Slijedom navedenog je i presuđeno kao u izreci.
18. Odluka o trošku temelji se na odredbama iz čl. 154. st. 1. ZPP-a, a to uvažavajući konačno postavljeni tužbeni zahtjev. Sud je tužitelju priznao trošak sastava tužbe prema tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23-dalje OT) u iznosu od 200,00 eura, zatim trošak sastava dva obrazložena podneska svaki puta po 200,00 eura (27. svibnja 2022. i 22. prosinca 2025.) prema tbr. 8. toč. 1. OT, trošak zastupanja na tri ročišta svaki puta u iznosu od 200,00 eura prema tbr. 9. toč. 1. OT, trošak PDV-a na gornje iznose u visini od 300,00 eura prema tbr. 46. OT, trošak predujma za knjigovodstveno financijsko vještačenje u iznosu od 350,00 eura, trošak preliminarnog vještačenja zbog postavljanja urednog tužbenog zahtjev u iznosu od 132,72 eura te pristojbu na tužbu u iznosu od 38,27 eura odnosno sveukupno 2.020,99 eura. Sud je tužitelju dosudio troškove sukladno odredbi iz čl. 155. ZPP-a. Svi zatraženi troškovi su dosuđeni prema važećoj OT. Na dosuđeni trošak je tužitelju dosuđena i zatezna kamata i to sukladno odredbi iz čl. 151. st. 3. ZPP-a po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a.
U Varaždinu 28. travnja 2026.
Sutkinja
Lidija Krašek
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda, pismeno u tri primjerka.
Ukoliko je stranka bila uredno obavještena o ročištu za objavu presude, a istom ročištu nije pristupila tada će se dan objave presude na e -oglasnoj ploči smatrati kao dan primitka pismenog otpravka presude.
U slučaju da stranka nije bila uredno obavještena o ročištu za objavu tada će joj se pismeni otpravak presude dostaviti putem pošte te će se kao dan primitka uzeti dan kada joj je ista uručena od strane službenika pošte.
U razdoblju od 1. – 15. kolovoza rokovi za žalbu ne teku.
Dostaviti:
1/ Odvjetnica Andreja Štefan, Čakovec (za tužitelja)
2/ Odvjetnica Petra Vatavuk, Zagreb (za tuženika)
