Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27, Split

Poslovni broj: P-3222/2025-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji Ivani Jukić, u pravnoj stvari tužitelja: pod 1) PR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Ana Jelavić, odvjetnica u Splitu, pod 2) ZR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupaju punomoćnici Boro Rajić i Ana Jelavić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika: pod 1) Beryllus d.o.o. u stečaju, Kvaternikova 31, Split, OIB: 30125850583, kojega zastupa stečajni upravitelj Srđan Dvornik, a ovaj zastupan po punomoćniku Marku Jurkoviću, odvjetniku u Splitu, pod 2) OTP Banka d.d., Domovinskog rata 61, Split, OIB: 52508873833, kojega zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Šiško i partneri j.t.d. u Splitu, radi uknjižbe brisanja založnog prava, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 17. ožujka 2026., u nazočnosti punomoćnice tužitelja pod 1) i pod 2) Ane Jelavić, punomoćnika tuženika pod 1) Marka Jurkovića i punomoćnika tuženika pod 2) Tadije Mamića, na ročištu za objavu odluke, dana 28. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Dužan je tuženik pod 2) OTP Banka d.d., OIB: 52508873833 (kao sveopći pravni sljednik društva Banco Popolare Croatia d.d. Zagreb, OIB: 51129133900) u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe ispustiti tužiteljima PR, OIB: [osobni identifikacijski broj] i ZR, OIB: [osobni identifikacijski broj], brisovnu dozvolu ili svaku drugu podobnu ispravu kojom će kod zemljišnoknjižnog suda oni moći zatražiti i postići uknjižbu brisanja prava zaloga upisanog pod brojem Z-13082/08 dana 7. listopada 2008. i pod brojem Z- 417/10 dana 19. siječnja 2010., a na teret njihova prava vlasništva posebnog dijela zgrade izgrađene na čest. zem. [katastarska čestica] upisanoj u ZU 19533, K. O. [katastarska općina], i to baš 113/714 (E-3) idealnih zajedničkih dijelova nekretnine i stan broj 1 na etaži prizemlje (zapad) ukupne površine 84,83 m2, a koji se sastoji od 3 sobe, dnevnog boravka s blagavaonom, kuhinje, hodnika, predprostora i 2 kupaone, te pripadaka: balkona stvarne površine 7,93 m2 (korisne površine 2,62 m2), ulaznog prostora stvarne površine 1,59 m2 (korisne površine 1,19 m2) , dvorišta „a“ stvarne površine 172 m2 (korisne površine 17,20 m2) na kojemu se nalazi bazen vodene površine 23,93 m2 ognjišta i nadstrešnica, drvarnica 1 na etaži suterena stvarne površine 5,32 m2 (korisne površine 3,99 m2), parkirnog mjesta broj 1 na etaži suterena površine 18,35 m2 (korisne površine 1,84 m2), parkirnog mjesta broj 2 na etaži suterena površine 15,38 m2 (korisne površine 1,54 m2) i 15/714 (E-2) idealnih zajedničkih dijelova nekretnina i garaža br. 2. na etaži suterena ukupne površine 17,84 m2 (korisne površine 13,38 m2), a koja se sastoji od jedne prostorije te pripadka parking mjesta broj 3 stvarne površine 15,67 m2 (korisne površine 1,57 m2) sve zajedno sa idealnim dijelom zajedničkih dijelova i uređaja zgrade, te zemljišta koje služe za redovnu uporabu zgrade, a sukladno načelu uspostave jedinstva nekretnine (zemljišta i zgrade), a bez bilo kakvog daljnjeg znanja i sudjelovanja tuženika OTP Banka d.d., OIB: 52508873833, pa ukoliko tuženik ovako ne postupi u ostavljenom roku, takvu će ispravu u cijelosti zamijeniti ova presuda temeljem koje su u tom slučaju tužitelji ovlašteni zatražiti i postići ovaj isti upis.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u odnosu na tuženika pod 1) Beryllus d.o.o. u stečaju,

Kvaternikova 31, Split, OIB: 30125850583, kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku pod 2) OTP Banka d.d., OIB: 52508873833 , u roku od 15 dana naknaditi tužiteljima pod 1) PR, OIB: [osobni identifikacijski broj] i pod 2) ZR, OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime troškova ovog parničnog postupka iznos od 4.468,75 EUR sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 28. travnja 2026. kao dana donošenja odluke, do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

IV. Nalaže se tužiteljima pod 1) PR, OIB: [osobni identifikacijski broj] i pod 2) ZR, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana naknaditi tuženiku pod 1) Beryllus d.o.o. u stečaju, Kvaternikova 31, Split, OIB: 30125850583, na ime troškova ovog parničnog postupka iznos od 2.187,50 EUR.

Obrazloženje

1. U tužbi zaprimljenoj pred ovim sudom dana 20. studenoga 2017., u bitnome se navodi da su tužitelji dana 9. prosinca 2009. sa tuženikom pod 1) zaključili Predugovor o kupnji stana sa garažom i parkirnim mjestom u niskom stambenom objektu „Dvornik“ u Splitu. Potom da je dana 4. listopada 2010. tuženik pod 2) predao tužiteljima pismo namjere, iz kojega je razvidno da im se obvezao izdati brisovno očitovanje za brisanje upravo onih zaloga koji su upisani na njegovo ime u zemljišnoj knjizi za K. O. [katastarska općina], kada tužitelji plate kupoprodajnu cijenu.

1.2. Tužitelji da su od tuženika pod 1) predugovorili kupnju stana u izgradnji, time da su od toga društva tražili da im njegov kreditor, a ovdje tuženik pod 2) izda pismo namjere da će upisano pravo zaloga od 1.100.000,00 EUR izbrisati kada oni plate cijenu te nekretnine koju su dogovorili sa društvom Beryllus d.o.o. Takvim pismom namjere , da je tuženik pod 1) izričitim riječima ograničio svoja eventualna potraživanja u odnosu na tužitelje iz upisanih prava zaloga, isključivo na kupoprodajnu cijenu, tako da on u odnosu na predmetne nekretnine ni u kom slučaju od toga časa ne može više imati potraživanja preko iznosa kupoprodajne cijene za te iste nekretnine jer oni pod drugačijim uvjetima ne bi ni kupovali predmetnu nekretninu.

1.3. Svakako, da su tužitelji nakon Predugovora iz 2009., nakon kojega je uslijedilo pismo namjere, sklopili sa tuženikom pod 1) trgovačkim društvom Beryllus d.o.o. kao prodavateljem glavni ugovor o kupoprodaji predmetnih nekretnina dana 4. srpnja 2013., u kojemu da je u članku III utvrđeno da je konačna kupoprodajna cijena 294.790,00 EUR , dok je člankom IV utvrđeno kako kupci odnosno tužitelji iz osnova preostalog dijela kupovnine duguju još iznos od 31.000,00 EUR. Štoviše, stavkom 4. toga Ugovora da su stranke izričito ugovorile da se tužitelji obvezuju platiti taj iznos, ali u roku od osam dana kada ih tuženik pod 1) pisanim putem na adresu njihova prebivališta pozove na plaćanje i nikako prije nego što se provede upis pod brojem Z- 7001/13 i ni u kojem slučaju prije no što založni vjerovnik odnosno tuženik pod 2) ne ovjeri svoj potpis na tome ugovoru.

1.4. Tuženik pod 2) da je odbio ovjeriti potpis na ugovoru o kupoprodaji koji su tužitelji sklopili sa društvom Beryllus d.o.o. , ali je istodobno ipak izričito utvrdio (ponovno) da je spreman izdati brisovno očitovanje tužiteljima po uplati preostalih točno 31.000,00 EUR čime je ponovno izričitim riječima ograničio svoja potraživanja iz upisanih prava zaloga i to na preostali dio kupoprodajne cijene u visini od 31.000,00 EUR tako da on u odnosu na predmetne nekretnine ni u kom slučaju ne može imati potraživanja iz upisanih prava zaloga preko iznosa od 31.000,00 EUR za te iste nekretnine.

1.5. U to isto vrijeme da je tužitelj pod 2) kao odvjetnik bio angažiran od tuženika pod 1) da mu ispravi uporabnu dozvolu za zgradu, a prije toga 2012. godine za istu stvar još i od samog tuženika pod 2) te da upiše zgradu i njezine posebne dijelove u zemljišnu knjigu. Svakako, da je tužitelj pod 2) ispravio još 2013. uporabnu dozvolu te da je zatražio i postigao upis zgrade i njenih posebnih dijelova u zemljišnu knjigu za KO [katastarska općina]. Kada je tužitelj pod 2) zatražio od tuženika pod 1) da mu plati naknadu za opisane odvjetničke usluge, ovaj je to odbio , pa kako niti nakon višekratnih razgovora kroz duže vremensko razdoblje nije uspio sa tuženikom pod 1) ni sa tuženikom pod 2) riješiti pitanje plaćanja ove odvjetničke usluge, da je dana 15. siječnja 2015. ispostavio račun tuženiku pod 1) , pa kako je ponovno odbio platiti i da je po tome računu u sudskom postupku koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Splitu tuženik pod 1) Beryllus d.o.o. presudom obvezan platiti taj dug tužitelju pod 2.

1.6. Zatim da je, nakon što je tuženik pod 1) podnio prijedlog za otvaranjem predstečajnog postupka nad samim sobom pred FINA d.d. u Splitu, Nagodbeno vijeće FINA-e dana 11. studenoga 2016., rješenjem pod točkom II. 19. u svezi sa obrazloženjem na stranici 4. pasus peti, utvrdilo da je tužitelj pod 2) ZR prijebojem u predstečajnom postupku platio dug prema društvu Beryllus d.o.o. u visini od 200.626,39 kn, koje rješenje je potom potvrdio i Trgovački sud u Splitu dana 4. svibnja 2017., odobrivši sklapanje predstečajne nagodbe društvu Beryllus d.o.o., prema tome rješenju Nagodbenog vijeća. Do prijeboja da je došlo temeljem članka 77. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi („Narodne novine“, broj: 108/12.), jer je društvo Beryllus d.o.o. u svojim financijskim izvješćima u predstečajnoj nagodbi iskazalo kako od oba tužitelja zajedno potražuju iz osnova ugovora o kupoprodaji iznos od 235.600,00 kn (onih 31.000,00 EUR ) s jedne strane, dok da je s druge strane to isto društvo pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Splitu od 1. listopada 2015., pod brojem Povrv-400/15 obvezano platiti tužitelju pod 2) ZR iznos od 200.626,39 kn, pa kako je pravomoćna presuda ovršna isprava koja nije ni mogla biti osporena, to da je slijedom citiranog propisa došlo do prijeboja.

1.7. Obzirom da su tužitelji bračni drugovi, to sve ono što je ostvario tužitelji pod 2) ZR presudom u odnosu na tuženika pod 1) društvo Beryllus d.o.o već po Obiteljskom zakonu pripada za ½ tužiteljici pod 1) PR, pa tako i učinci prijeboja te presude u predstečajnom postupku.

1.8. U svakom slučaju, hipoteka u korist tuženika pod 2) OTP banka Hrvatska d.d. da je upisana na nekretninama u vlasništvu tužitelja i dan danas, na iznos od 1.100.000,00 EUR usprkos pismima namjere, usprkos činjenici da od iznosa od 235.600,00 EUR (onih 31.000,00 EUR) koliko je iznosio preostali dug tužitelja prema tuženiku pod 1) društvu Beryllus d.o.o. su tužitelji platili u visini od 200.626,39 kn na način opisan u ovoj tužbi pa im je prestao za platiti iznos od 34.973,61 kn, kao i usprkos pozivu tužitelja od 7. siječnja 2016. da im tuženici izdaju brisovnu dozvolu , na koji poziv su se oba tuženika potpuno oglušili, iako su primili to pismeno još 11. siječnja 2016. Svakako, da su tužitelji u međuvremenu podmirili iznos razlike od 34.973,61 kn.

1.9. Tuženik pod 2) da je u više navrata pokušao ishoditi rješenje o ovrsi protiv ovih tužitelja, a u odnosu na njihovo pravo vlasništva predmetnih nekretnina i to radi naplate iznosa od 8.526.762,69 kn i spp., usprkos tome što oni takvog duga očigledno nemaju ni prema tuženiku pod 1) , a pogotovo prema tuženiku pod 2). Obzirom da je dana 10. studenoga 2017. punomoćnik tužitelja pod 1) telefonom razgovarao sa punomoćnikom tuženika pod 2) iz citiranih ovršnih predmeta, odvjetnikom Tadijom Mamićem, koji mu je kazao da se neće držati ni jednog pisma namjere , da je jasno da tužitelji moraju zatražiti sudsku zaštitu od takvog postupanja.

1.10. Stoga su tužitelji predložili sudu donošenje presude kojom će naložiti tuženicima pod 1) i pod 2) da im u roku od 15 dana ispuste brisovnu dozvolu ili svaku drugu podobnu ispravu kojom će kod zemljišnoknjižnog suda zatražiti i postići uknjižbu brisanja prava zaloga upisanog pod brojem Z-13082/08 dana 7. listopada 2008. i pod brojem Z-417/10 dana 19. siječnja 2010. , a na teret njihova prava vlasništva posebnog dijela zgrade izgrađene na čest. zem. [katastarska čestica], upisanoj u ZU 19533, K. O. [katastarska općina] i to baš 113/714 (E-3) idealnih zajedničkih dijelova nekretnine i stan br 1 na etaži prizemlja (zapad) ukupne površine 84,83 m2, a koji se sastoji od tri sobe , dnevnog boravka sa blagavaonom, kuhinje, hodnika, predprostora i 2 kupaone, te pripadaka: balkona stvarne površine 7,93 m2 (korisne površine 2,62 m2) , ulaznog prostora stvarne površine 1,59 m2 (korisne površine 1,19 m2) , dvorišta „a“ stvarne površine 172 m2 (korisne površine 17,20 m2) na kojemu se nalazi bazen vodene površine 23,93 m2 ognjišta i nadstrešnice, drvarnica 1 na etaži suterena stvarne površine 5,32 m2 (korisne površine 3,99 m2), parkirnog mjesta broj 1 na etaži suterena površine 18,35 m2 (korisne površine1,84 m2) , parkirnog mjesta broj 2 na etaži suterena površine 15,38 m2 (korisne površine 1,54 m2) i 15/714 (E-2) idealnih zajedničkih dijelova nekretnina i garaža br. 2. na etaži suterena ukupne površine 17,84 m2 (korisne površine 13,38 m2) , a koja se sastoji od jedne prostorije te pripadka parking mjesta broj 3 stvarne površine 15,67 m2 (korisne površine 1,57 m2) sve zajedno sa idelanim dijelom zajedničkih dijelova i uređaja zgrade, te zemljišta koje služe za redovnu uporabu zgrade, a sukladno načelu uspostave jedinstva nekretnine (zemljišta i zgrade), a bez bilo kakvog daljnjeg znanja i sudjelovanja tuženika, pa ukoliko tuženici ovako ne postupe u ostavljenom roku, takvu će ispravu u cijelosti zamijeniti ova presuda temeljem koje su u tom slučaju tužitelji ovlašteni zatražiti i postići ovaj upis (točka I izreke) kao i da mu naknade troškove postupka (točka II izreke).

2. U odgovoru na tužbu, zaprimljenom pred ovim sudom dana 5. veljače 2018., tuženik pod 2) u bitnome navodi da je založno pravo na nekretninama ranijeg vlasništva društva Beryllus d.o.o. zasnovano temeljem Sporazuma o zasnivanju založnog prava radi osiguranja novčane tražbine „Zagreb , 2. listopada 2008.“ i Anexa Sporazumu o zasnivanju založnog prava „U Zagrebu 30. prosinca 2009.“, po kojemu sporazumu je društvo Beryllus d.o.o. bilo jamac platac / založni dužnik, po kojemu da je u korist tuženika pod 2) kao založnog vjerovnika, zasnovano založno pravo na nekretninama označenima kao k. č. br. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina].

2.2. U konkretnom slučaju, da je založno pravo zasnovano na teret cijele nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] te da se nakon provedenog etažiranja proteže na sve samostalne uporabne cjeline koje su nastale etažiranjem. Ovršna isprava protiv vlasnika nekretnine s kojim je sklopljen založni ugovor o zalaganju nekretnine djeluje prema svakom kasnijem vlasniku opterećene nekretnine radi osiguranja cjelokupnog dugovanja utvrđenog ovršnom ispravom. To je sukladno načelu da je založno pravo neodvojivo i nedjeljivo od samog zaloga, odnosno načelo neodvojivosti se očituje u tome da se osigurava cjelokupno potraživanje založnog vjerovnika cijelom založenom stvari sukladno članku 239. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

2.3. Nadalje, da tužitelji nisu podmirili tražbinu koju tuženik pod 2) ima prema društvu Beryllus d.o.o. temeljem citiranih Sporazuma. Založno pravo da, sukladno članku 346. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, prestaje kada prestane cijela njime osigurana tražbina i sve sporedne tražbine, kamate i troškovi, a sukladno članku 301. st. 5., založno pravo se ne smanjuje smanjenjem tražbine već u punom opsegu egzistira sve do potpunog namirenja tražbine. Sukladno tome, da nema nikakvog pravnog temelja da se tužiteljima dozvoli brisanje prava zaloga jer za to nisu ispunjeni zakonski uvjeti.

2.4. Prednik tuženika pod 2) da je 2010. izdao pismo namjere da će izdati brisovno očitovanje kada se na točno određeni račun društva Beryllus d.o.o. uplati iznos kunske protuvrijednosti od 31.000,00 EUR po prodajnom tečaju ovrhovoditelja na dan plaćanja. Tužitelji da do danas nisu uplatili traženi iznos na način naveden u tome pismu namjere pa da je sukladno tome jasno da ni tražbina tuženika pod 2) nije prestala, a slijedom toga, da nije prestalo ni osiguranje založnim pravom, odnosno opterećenje zalogom sukladno članku 301. st. 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, jer da se založno pravo ne smanjuje čak ukoliko bi se radilo o smanjenju tražbine. Sukladno članku 364. ZV, da založno pravo prestaje tek kada prestane cijela njime osigurana tražbina i sve sporedne tražbine kamata i troškova.

2.5. Tuženik pod 2) navodi kako se njega ne tiču međusobni odnosi između tužitelja i društva Beryllus d.o.o., kao i jesu li tužitelji izmirili neke svoje obveze društvu Beryllus d.o.o., bilo prijebojem ili na neki drugi način, već da je tuženiku pod 2) jedino bitno je li izvršena uplata na račun označen u pismu namjere odnosno je li tuženiku pod 2) izmiren iznos koji je tražio kao uvjet izdavanja brisovnog očitovanja. Taj uvjet da do danas nije ispunjen jer tužitelji nisu tuženiku pod 2) isplatili iznos naveden u tome pismu namjere na račun koji je označen u tome istom pismu namjere. Sukladno tome, da tuženik pod 2) izdavanjem pisma namjere po kojemu tužitelji nisu nikada postupili niti su ga ispoštivali, nije ograničio svoja prava niti je umanjio svoje potraživanje koje mu pripada sa osnove stečenog založnog prava na cjelokupnoj nekretnini na kojoj je zasnovano založno pravo, pa kako slijedom odredbe članka 301. ZV, založno pravo osigurava namirenje tražbine založnog vjerovnika kao cjeline, a kako ista nije namirena u cijelosti , to da je založno pravo i dalje zakonito upisano te da je neosnovan tužbeni zahtjev.

2.6. Tuženik pod 2) kao hipotekarni vjerovnik, da se ima pravo naplaćivati iz založene nekretnine bez obzira na međusobne odnose prijašnjeg vlasnika Beryllus d.o.o. i novih vlasnika odnosno tužitelja. Potraživanje tužitelja prema društvu Beryllus d.o.o., njihova priznata tražbina u postupku predstečajne nagodbe kao i izjava o prijeboju potraživanja tužitelja prema društvu Beryllus d.o.o. da nema nikakav utjecaj na prava tuženika pod 2) budući da je dužnik tuženika pod 2) upravo tuženik pod 1) odnosno društvo Beryllus, a ne tužitelji.

2.7. Tuženik pod 2) ističe da se pod prijebojem ili kompenzacijom podrazumijeva podrazumijeva takav način prestanka obveze do koje dolazi kroz međusobno obračunavanje i prebijanje potraživanja koje vjerovnik ima prema dužniku s potraživanjem dužnika prema vjerovniku. Bitna pretpostavka izjavljivanja prijeboja je uzajamnost, što da podrazumijeva da su obe strane koje su subjekti prijeboja istovremeno vjerovnici i dužnici. Posredna ili neka druga vrsta kompenzacije da nisu dopuštene. Sukladno tome, da u konkretnom slučaju ne postoji element uzajamnosti potraživanja između tužitelja i tuženika pod 2) budući da je dužnik tuženik pod 2), upravo tuženik pod 1) , a ne tužitelji.

2.9. Da bi tužitelji imali pravo i mogućnost prebiti neko dugovanje prema tuženiku pod 2), oni bi morali imati neki dug upravo prema tome tuženiku, a da je u konkretnom slučaju stvarni dužnik tuženika pod 2) društvo Beryllus d.o.o., a ne tužitelji, stoga da takav vid kompenzacije, nije dopušten ni pravno moguć. Izjavljeni prijeboj od strane tužitelja prema društvu Beryllus d.o.o. i u odnosu na njegovu tražbinu nema nikakav utjecaj na tuženika pod 2) i na njegova hipotekarna prava na nekretnini koja je predmet ovrhe pa ni sukladno tome, njegova prava na nekretninama u vlasništvu tužitelja na niti jedan način nisu ograničena ili umanjena. Sukladno iznesenom, tužitelj predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan i osudi tuženika da mu naknadi troškove postupka.

3. U odgovoru na tužbu, zaprimljenom pred ovim sudom dana 12. ožujka 2018., tuženik pod 1) predlaže sudu odbaciti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja pod 2) jer ista nije potpisana niti od strane tužitelja pod 2) niti je potpisana i pečatirana od punomoćnika Bore Rajića, odvjetnika u Splitu. Nadalje, tuženik pod 1) predlaže sudu odbaciti tužbu i tužbeni zahtjev u odnosu na tuženika pod 1), budući da tuženik pod 1) Beryllus d.o.o. nije založni vjerovnik u čiju je korist upisano založno pravo koje se u zemljišnom knjigama Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižni odjel , ZU 19533, K. O. [katastarska općina], pod poslovnim brojem Z-13082/08 i Z-417/10. Brisovno očitovanje da izdaje vjerovnik u čiju je korist upisano založno pravo. Sukladno navedenom, tuženik pod 1) je predložio sudu odbaciti tužbeni zahtjev tužitelja pod 1) i pod 2) u odnosu na tuženika pod 1).

4. Rješenjem ovog suda broj P-540/2024 od 15. veljače 2024. utvrđen je prekid postupka u ovoj pravnoj stvari, dok je rješenjem ovog suda broj P-540/2024 od 30. rujna 2024. nastavljen postupak u ovoj pravnoj stvari te se Općinski sud u Splitu oglasio stvarno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari te je određeno da će nakon pravomoćnosti rješenja spis biti dostavljen Trgovačkom sudu u Splitu na daljnje postupanje kao nadležnom sudu.

5. Trgovački sud u Splitu je dopisom broj P-577/2024 od od 14. svibnja 2025. izazvao sukob nadležnosti, dok je u daljnjem tijeku postupku, Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem broj Gr 1- 201/2025 od 21. svibnja 2025., odredio da je za postupanje u ovoj pravnoj stvari nadležan Općinski sud u Splitu.

6. Nadalje, rješenjem ovog suda broj P-3222/2025-2 od 3. rujna 2025., pozvan je stečajni upravitelj tuženika pod 1), Srđan Dvornik , OIB: 28295177641, Bukovčeva 4, Split, preuzeti ovaj parnični postupak te je određeno da rokovi koji su zbog prekida postupka prestali teći za zainteresiranu stranku počinju teći iznova, od dana kada joj sud dostavi rješenje o nastavku postupka.

7. Tužitelji pod 1) i pod 2) su na raspravi održanoj dana 9. srpnja 2020., kao vrijednost predmeta spora odredili iznos od 230.000,00 kn (30.526,25 EUR).

8. Radi utvrđenja spornih, a za ovaj postupak odlučnih činjenica te radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je izveo dokaz pregledom i čitanjem isprava i dokumentacije koja je priložena u spis, i to: Predugovora o kupoprodaji stana sa pripadcima, garažom i drvarnicom u niskom stambenom objektu "Dvornik"u Splitu od 9. prosinca 2009., Pisma namjere od 4. listopada 2010., Ugovora o kupoprodaji stana sa pripacima i garažom sa pripatkom u niskom stambenom objektu "Dvornik" u Splitu od 4. srpnja 2013., Dopisa prednika tuženika od 16. srpnja 2013., pravomoćne i ovršne presude Trgovačkog suda u Splitu broj Povrv-400/15 od 1. listopada 2015., rješenja Nagodbenog vijeća FINA, Regionalni centar Split Klasa: UP-I/110/07/15- 01/8139, Urbroj: 04-06-16-8139-100 od 11. studenoga 2016., rješenja Trgovačkog suda u Splitu broj 1. Stpn-3/2017 od 4. svibnja 2017., Izjave o prijeboju od 7. siječnja 2016., Informacije o platnoj transakciji koju je uplatio tužitelj pod 2) na račun sudskog depozita dana 28. studenoga 2017., zk izvatka za predmetne nekretnine, Dodatka Ugovoru o kupoprodaji stana sa pripadcima i garažom sa pripatkom u niskom stambenom objektu "Dvornik" u Splitu od 26. siječnja 2018., mail-komunikacije stranaka.

9. Punomoćnici stranaka su popisali parnični trošak.

10. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupnog provedenog postupka, u skladu s člankom 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 154/26.; dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u odnosu na tuženika pod 1) neosnovan, dok je isti u odnosu na tuženika pod 2) u cijelosti osnovan.

11. Predmet spora predstavlja obveznopravni zahtjev tužitelja pod 1) i pod 2) spram tuženika pod 1) i pod 2), za izdavanjem brisovne dozvole ili svake druge podobne isprave kojom će oni kod zemljišnoknjižnog suda moći zatražiti i postići uknjižbu brisanja prava zaloga upisanog pod brojem Z-13082/08 dana 7. listopada 2008. i Z- 417/10 dana 19. siječnja 2010., a koje su upisane kao teret njihovog prava vlasništva posebnog dijela zgrade izgrađene na čest. zem. [katastarska čestica], ZU 19533, K. O. [katastarska općina], i to baš 113/714 (E-3) idealnih zajedničkih dijelova nekretnine i stan broj 1 na etaži prizemlja (zapad) ukupne površine 84,83 m2, a koji se sastoji od tri sobe , dnevnog boravka sa blagavaonom, kuhinje, hodnika, predprostora i dvije kupaone, te pripadaka: balkona stvarne površine 7,93 m2 (korisne površine 2,62 m2) , ulaznog prostora stvarne površine 1,59 m2 (korisne površine 1,19 m2), dvorišta "a" stvarne površine 172 m2 (korisne površine 17,20 m2) na kojemu se nalazi bazen vodene površine 23,93 m2, ognjište i nadstrešnica, drvarnice 1 na etaži suterena stvarne površine 5,32 m2 (korisne površine 3,99 m2) parkirnog mjesta broj 1 na etaži suterena površine 18,35 m2 (korisne površine 1,84 m2), parkirnog mjesta broj 2 na etaži suterena površine 15,38 m2 (korisne površine 1,54 m2) i 15/714 (E-2) idealnih zajedničkih dijelova nekretnine i garaža broj 2 na etaži suterena ukupne površine 17,84 m2 (korisne površine 13,38 m2), a koja se sastoji od jedne prostorije te pripadka parking mjesta broj 3 stvarne površine 15,67 m2 (korisne površine 1,57 m2), sve zajedno sa idealnim dijelom zajedničkih dijelova i uređaja zgrade, te zemljišta koje služi za redovnu uporabu zgrade, a sukladno načelu uspostave jedinstva nekretnine (zemljišta i zgrade), a bez bilo kakvog daljnjeg znanja i sudjelovanja tuženika, u protivnom da će takvu ispravu zamijeniti ova presuda.

12. Tijekom postupka među strankama nisu bile sporne slijedeće, odlučne činjenice koje proizlaze iz isprava i dokumentacije priložene sudskom spisu:

- da su tužitelji pod 1) i pod 2) dana 9. prosinca 2009. sa tuženikom pod 1) sklopili Predugovor o kupoprodaji stana s pripadcima, garažom i drvarnicom u niskom stambenom objektu "Dvornik" u Splitu, izgrađenom na čest. zem. [katastarska čestica], ZU 19533, K. O. [katastarska općina], opisno navedeno kao "stan s vrtom i dva parking mjesta kao što su pripadci toga stana, i to baš stan oznake S1, ukupne korisne površine 88,83 m2 koji ima biti položen u prizemlju zgrade s vrtom u površini od 159 m2 i vanjskim parkirnim mjestima oznake P1 i P2 od 11,50 m2, zatim garaže G1 u površini od 16,6 m2 položene u polupodrumu zgrade kao i drvarnice oznake D4 površine 5,1 m2 u polupodrumu zgrade", za kupoprodajnu cijenu u ukupnom iznosu od 299.040,00 EUR;

-da je u trenutku zaključenja navedenog Predugovora na opisanoj nekretnini bilo upisano pravo zaloga u korist Banco Popolare Croatia d.d. Zagreb radi osiguranja povrata namjenskog kredita za izgradnju predmetne stambene zgrade (Z-13082/08 i Z-417/10);

-da je založno pravo u korist prednika tuženika pod 2) i dalje (u trenutku zaključenja glavne rasprave) upisano u zemljišnoj knjizi, i to pod brojem Z13082/08 radi osiguranja tražbine u iznosu od 550.000,00 EUR te pod brojem Z-417/10 radi osiguranja tražbine u iznosu od 550.000,00 EUR;

- da je tuženik pod 2) pravni sljednik Banco Popolare Croatia d.d. Zagreb;

-da iz Pisma namjere koje je dana 4. listopada 2010. izdao prednik tuženika pod 2) Banco Popolare Croatia d.d. Zagreb, u bitnome proizlazi kako se isti obvezao, između ostaloga, izdati odgovarajuće brisovno očitovanje za brisanje upisanih prava zaloga i to na stanu oznake S1 ukupne korisne površine 88,83 m2 sa pripacima (sve opisano u uvodu), kao odgovarajućim suvlasničkim dijelovima navedene nekretnine i pripadajućeg zemljišta i zajedničkih dijelova zgrade, a koji stan sa pripacima, garaža i drvarnica su utvrđeni Predugovorom o kupoprodaji stana s pripadcima, garažom i drvarnicom u niskom stambenom objektu "Dvornik" u Splitu, sklopljenog dana 9. prosinca 2009. između društva Beryllus d.o.o. (tuženika pod 1) kao prodavatelja i tužitelja pod 1) i pod 2) kao kupaca, i to nakon izgradnje predmetnog stambenog objekta na kat. čest. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] , upisa i etažiranja istog u zemljišnim knjigama i nakon uplate kupoprodajne cijene opisanog stana, garaže i drvarnice prema tome Predugovoru, njegovome Aneksu i pripadajućem glavnom Kupoprodajnom ugovoru , na račun društva Beryllus d.o.o. Split, otvorenih kod banke tuženika pod 2);

-da su tužitelji pod 1) i pod 2) kao kupci, te tuženik pod 1) kao prodavatelj dana 4. srpnja 2013. zaključili Ugovor o kupoprodaji opisanog stana (koji ugovor nije potpisan niti ovjeren od strane prednika tuženika pod 2), ovjeren u potpisu tužitelja pod 1) i pod 2) te tuženika pod 1) od strane javnog bilježnika Mile Čipčić u Splitu pod brojem OV- 4827/13 i OV-4828/13, kojim su učinili nespornim da je kupcima preostala za plaćanje rata u iznosu od 31.000,00 EUR;

-da iz dopisa prednika tuženika pod 2) Banco Popolare Croatia d.d. od 16. srpnja 2013., upućenog tužitelju pod 2), u bitnome proizlazi da istoga obavještavaju da će izdati brisovno očitovanje za brisanje upisanog založnog prava na opisanoj nekretnini, nakon uplate iznosa od 31.000,00 EUR od strane kupaca, u kunskoj protuvrijednosti obračunato po prodajnom tečaju Banke na dan plaćanja, na račun tuženika pod 1) trgovačkog društva Banke;

-da se u dopisu nadalje navodi kako prednik tuženika pod 2) smatra da nema potrebe da ovlaštene osobe banke pristupe potpisivanju i ovjeri dostavljenih ugovora jer da će Banka odmah po uplati gore navedenih iznosa predati odgovarajuće brisovno očitovanje za brisanje upisanih prava zaloga u cijelosti, a za slučaj da kupci inzistiraju na potpisu i ovjeri, da su suglasni da se istome pristupi istovremeno sa provedbom uplate navedenih iznosa.

-da je pravomoćnom i ovršnom presudom Trgovačkog suda u Splitu broj Povrv- 400/2015 od 1. listopada 2015., održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Mile Čipčić broj Ovrv-115/15 od 26. siječnja 2015., kojim je naloženo tuženiku Beryllus d.o.o. (ovdje tuženiku pod 1) da isplati tužitelju ZR, ovdje tužitelju pod 2) iznos od 148.437,50 kn sa pripadajućim zateznim kamatama, kao i da mu naknadi troškove postupka u iznosu od 12.777,50 kn.

-da je rješenjem nagodbenog vijeća Financijske agencije, Regionalni centar Split, Klasa: UP-I/110/07/15-01/8139, Urbroj: 04-06-16-8139-100 od 11. studenoga 2016., u postupku predstečajne nagodbe nad tuženikom Beryllus d.o.o. (ovdje tuženikom pod 1) izvršen prijeboj tražbine tužitelja pod 1) i pod 2) u iznosu od 200.626,39 kn, koje rješenje je potom potvrdio Trgovački sud u Splitu rješenjem broj 1.Stpn-3/2017 dana 4. svibnja 2017., odobrivši sklapanje predstečajne nagodbe društvu Beryllus d.o.o., prema rješenju Nagodbenog vijeća;

-da je tužitelj pod 2) dana 28. studenoga 2017. uplatio na račun depozita Općinskog suda u Splitu iznos od 34.973,61 kn, sa naznakom plaćanja "preostali dio kupovnine po Ugovoru o kupoprodaji od 4. srpnja 2013.", time da se taj dio ugovorene cijene odnosi na razliku između iznosa za koji je predstečajnom nagodbom utvrđen prijeboj od 200.626,39 kn do iznosa od 235.600,00 kn (31.000,00 EUR);

-da su tužitelji pod 1) i pod 2) kao kupci te tuženik pod 1) kao prodavatelj dana 26. siječnja 2018. zaključili Dodatak ugovoru o kupoprodaji, ovjeren od strane javnog bilježnika Mile Čipčić u Splitu pod brojem OV-747/18 i OV-749/18, kojim su učinili nespornim da su kupci dio kupoprodajne cijene koji je preostao po ugovoru o kupoprodaji u visini od 31.000,00 EUR, što je protuvrijednost od 235.600,00 kn, platili prodavatelju temeljem pravomoćne presude Trgovačkog suda u Splitu broj Povrv- 400/15 od 1. listopada 2015., u iznosu od 200.626,39 kn, što je utvrdilo Nagodbeno vijeće FINA d.d. dana 11. studenoga 2016., koje rješenje je potvrdio i Trgovački sud u Splitu dana 4.svibnja 2017. rješenjem broj 1.Stpn-3/17, odobrivši sklapanje predstečajne nagodbe tuženiku pod 1); te da su tužitelji pod 1) i pod 2) plaćanjem na račun depozita Općinskog suda u Splitu platili iznos od 34.973,61 kn, čime da su u cijelosti isplatili kupoprodajnu cijenu sukladno uvodno citiranom ugovoru te da prodavatelj prema njima više nema nikakvih potraživanja ni iz kojeg osnova.

13. Među strankama je tijekom postupka valjalo utvrditi slijedeće činjenice:

-pasivnu legitimaciju tuženika pod 1);

- spornu činjenicu jesu li tužitelji pod 1) i pod 2) valjano ispunili obvezu isplate cjelokupne ugovorene kupoprodajne cijene po Ugovoru o kupoprodaji od 4. srpnja 2013., obzirom na navode tuženika pod 2) koji osporava ispunjenje te obveze, ističući da tužitelji pod 1) i pod 2) nisu taj iznos uplatili na točno određeni račun otvoren u banci tuženika pod 2), a koji račun je naveden u Pismu namjere, slijedom čega da nije prestala ni tražbina tuženika pod 2) osigurana založnim pravom.

- jesu li tuženici u obvezi izdati tužiteljima pod 1) i pod 2) ispravu podobnu za uknjižbu brisanja založnog prava koje je upisano na teret uvodno opisane nekretnine u njihovom vlasništvu.

14. Člankom 297. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 152/14.; dalje: ZV) propisano je da je založno pravo ograničeno stvarno pravo na određenoj stvari (zalogu) koje ovlašćuje svog nositelja (založnoga vjerovnika) da određenu tražbinu, ne bude li mu o dospijeću ispunjena, namiri iz vrijednosti te stvari, ma čija ona bila, a njezin svagdašnji vlasnik (založni dužnik) dužan je to trpjeti.

14.2. Prema članku 299. st. 1. ZV, založno pravo se ne može odvojiti od zaloga koji opterećuje, pa tko na bilo kojem pravnom temelju stekne zalog, stekao ga je opterećenoga založnim pravom, ako zakonom nije drukčije određeno.

14.3. Osnovano založno pravo je u načelu nedjeljivo (ukoliko nije riječ o zakonom predviđenim odstupanjima) s obzirom na zalogom osiguranu tražbinu na način da osigurava tražbinu kao cjelinu, pa se založno pravo ne smanjuje time što se smanjuje tražbina koju ono osigurava, već dok u bilo kojem obliku postoji osigurana tražbina, osigurana je cijelim založnim pravom (članak 301. st. 5. ZV).

14.4. Nadalje, člankom 160. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23.; dalje: ZOO), propisano je da obveza prestaje suglasnošću volja sudionika u obveznom odnosu, ispunjenjem i u drugim zakonom određenim slučajevima.

Jedan od ostalih slučajeva prestanka obveza jest i prijeboj ili kompenzacija.

14.5. Konačno, prema članku 164. st. 1. ZOO, obveza se mora ispuniti vjerovniku ili osobi određenoj zakonom, sudskom odlukom, ugovorom između vjerovnika i dužnika ili onoj osobi koju odredi vjerovnik. Ispunjenje se sastoji u izvršenju onoga što čini sadržaj obveze, te niti ga dužnik ne može ispuniti nečim drugim, niti vjerovnik može zahtijevati nešto drugo.

15. Kako je već navedeno, tijekom postupka među strankama je kao sporno trebalo utvrditi je li tuženik pod 1) pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari te jesu li tužitelji pod 1) i pod 2) pravovaljano ispunili obvezu naspram tuženika pod 1) (prodavatelja) za isplatom preostalog dijela kupoprodajne cijene opisanog stana, u iznosu od 31.000,00 EUR. Posljedično, sporno je i jesu li tuženici pod 1) i pod 2) u obvezi izdati tužiteljima pod 1) i pod 2) ispravu podobnu za uknjižbu brisanja založnog prava koje je upisano na teret nekretnine u njihovom vlasništvu, uvodno opisane, pod poslovnim brojem Z- 13082/08 i Z-417/10.

16. Tužitelji pod 1) i pod 2) smatraju da je njihova obveza na isplatu ostatka kupoprodajne cijene u cijelosti podmirena jer im je rješenjem nagodbenog vijeća Financijske agencije Split, u postupku predstečajne nagodbe nad tuženikom pod 1) Beryllus d.o.o. izvršen prijeboj tražbine koju su imali prema navedenom tuženiku u iznosu od 200.626,39 kn, dok su preostali dio kupoprodajne cijene podmirili uplatom iznosa od 34.973,61 kn na sudski depozit (ukupno iznos od 31.000,00 EUR). S druge pak strane, tuženik pod 2), koji je ujedno i založni vjerovnik, smatra da prijebojem koji je izvršen u predstečajnom postupku nad tuženikom Beryllus d.o.o. nije došlo do ispunjenja obveze tužitelja, jer isplata navedenog iznosa nije izvršena na račun tuženika pod 1) otvoren u banci tuženika pod 2).

17. Prema pravnom shvaćanju ovog suda, tuženik pod 1), kao prodavatelj, obzirom na sadržaj tužbenog zahtjeva usmjeren na izdavanje brisovne dozvole ili druge isprave radi brisanja uknjižbe prava zaloga, nije pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari. Naime, prema pravilima zemljišnoknjižnog prava, pored nesporne činjenice da je tuženik pod 2) u zemljišnoj knjizi upisan kao založni vjerovnik, jedino je on taj koji može izdati valjanu tabularnu ispravu tužiteljima pod 1) i pod 2) za brisanje navedenih hipoteka odnosno samo je on dužan trpjeti upis brisanja prava zaloga koje je upisano u zemljišnoj knjizi.

17.2. Dodatno prednjem, iz sadržaja Ugovora o kupoprodaji zaključenog među tužiteljima pod 1) i pod 2) sa tuženikom pod 1) dana 4. srpnja 2013., kao i iz Predugovora te Dodatka navedenom Ugovoru, ne proizlazi da bi tuženik pod 1) na sebe preuzeo obvezu faktičke predaje u posjed tužiteljima pod 1) i pod 2) one isprave koja je prema odredbama zemljišnoknjižnog prava određena kao podobna za brisanje uknjižbe založnog prava na nekretnini u vlasništvu tužitelja, nakon isplate ostatka kupoprodajne cijene, a koju ispravu bi mu bio dužan izdati založni vjerovnik (tuženik pod 2).

17.3. Dosljedno, ovaj sud je stava da je prigovor promašene pasivne legitimacije u odnosu na tuženika pod 1) osnovan, iz čega slijedi zaključak da je tužbeni zahtjev u odnosu na navedenog tuženika u cijelosti neosnovan te je odlučeno kao pod točkom II izreke.

18. Nadalje, u odnosu na tužbeni zahtjev naspram tuženika pod 2), založnog vjerovnika, koji se Pismom namjere od 4. listopada 2010. obvezao izdati tužiteljima pod 1) i pod 2) brisovno očitovanje za brisanje upisanih prava zaloga na nekretnini u vlasništvu tužitelja pod 1) i pod 2) nakon izgradnje predmetnog stambenog objekta na kat. čest. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], upisa i etažiranja istog u zemljišnim knjigama i nakon uplate kupoprodajne cijene opisanog stana, garaže i drvarnice prema tome Predugovoru, njegovome Aneksu i pripadajućem glavnom Kupoprodajnom ugovoru, na račun društva Beryllus d.o.o. Split, otvorenih kod banke tuženika pod 2), za navesti je slijedeće.

19. Iz rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi da su između tužitelja pod 1) i pod 2), kao kupaca, te tuženika pod 1) – kao prodavatelja zaključeni uvodno citirani Predugovor kao i glavni Ugovora o kupoprodaji od 4. srpnja 2013. te Dodatak istome, čime je među njima, kao ugovornim strankama, zasnovan obveznopravni odnos. Ovlast, odnosno zahtjev imatelja nekog prava koje ima obveznopravni karakter (obvezno pravo u subjektivnom smislu) djeluje samo prema određenoj osobi / osobama sa kojima je imatelj toga prava u obveznopravnom odnosu, tj. prema osobi / osobama koje čine drugu stranu u tome odnosu (obvezni odnosi djeluju samo između stranaka obveznog odnosa – relativno).

19.2. S druge pak strane, tuženik pod 2) je u kreditno-ugovornom odnosu sa tuženikom pod 1) (koja činjenica tijekom postupka među strankama nije ni bila sporna).

20. Sagledavajući obveznopravni odnos između tužitelja pod 1) i pod 2) kao kupaca, sa tuženikom pod 1) kao prodavateljem, kroz ugovornu obvezu isplate kupoprodajne cijene za uvodno opisanu nekretninu, mišljenje je ovog suda da su tužitelji pod 1) i pod 2) u cijelosti ispunili ugovornu obvezu isplate spornog dijela kupoprodajne cijene od 31.000,00 EUR, i to dijelom prijebojem međusobnih tražbina u predstečajnoj nagodbi nad tuženikom pod 1), a dijelom polaganjem iznosa na sudski depozit.

21. U konkretnom slučaju, iz rezultata provedenog dokaznog postupka nedvojbenim proizlazi da je obveza kupaca - tužitelja pod 1) i pod 2) u iznosu od 31.000,00 EUR na ime ostatka kupoprodajne cijene, u odnosu na tuženika pod 1) , kao prodavatelja, dijelom ispunjena prijebojem tražbine u predstečajnom postupku nad tuženikom pod 1), u kojemu je Trgovački sud u Splitu rješenjem broj 1.Stpn-3/2017 dana 4. svibnja 2017., odobrio sklapanje predstečajne nagodbe , sve prema rješenju Nagodbenog vijeća, i to u iznosu od 200.626,39 kn, dok je tužitelj pod 2) obvezu isplate preostalog dijela kupoprodajne cijene u iznosu od 34.973,61 kn ispunio dana 28. studenoga 2017. uplatom na račun depozita Općinskog suda u Splitu (koja činjenica među strankama nije ni bila sporna).

22. Pri tome, prema mišljenju ovog prvostupanjskog suda, činjenica što isplata nije izvršena na račun tuženika pod 1) otvoren u banci tuženika pod 2), ne utječe na pravovaljano ispunjenje obveze plaćanja kupoprodajne cijene tuženiku pod 1). Ono što je odlučno jest činjenica da je obveza koju su tužitelji pod 1) i pod 2) imali u odnosu na tuženika pod 1) temeljem Ugovora o kupoprodaji od 4. srpnja 2013. (isplata kupoprodajne cijene), jest da je ta obveza naspram tuženika pod 1) u cijelosti ispunjena.

Naime, prijeboj je način prestanka obveze, a nesporno je da je do prijeboja međusobnih potraživanja između tužitelja pod 1) i pod 2) te tuženika pod 1) došlo u postupku predstečajne nagodbe nad tuženikom pod 1). Stoga tuženik pod 2), prema shvaćanju ovog prvostupanjskog suda, neosnovano osporava valjanost prijeboja među navedenim strankama ugovornog odnosa u postupku predstečajne nagodbe.

23. Naime, prema članku 66. st. 13. ranije važećeg Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi ("Narodne novine", broj: 108/12., 144/12., 81/13., 112/13., 121/13.), predstečajna nagodba ima snagu ovršne isprave za sve vjerovnike čije su tražbine utvrđene. Dakle, sklopljena predstečajna nagodba ima snagu ovršne isprave za sve vjerovnike čije su tražbine utvrđene, a ovršna isprava koja se odnosi na tražbinu iz predstečajne nagodbe gubi u odnosu na dužnika pravnu snagu.

24. Odredbom članka 60. stavaka 2., 5. i 7. ZFPPN-a bilo je propisano da tražbine u pogledu kojih postoji suglasnost između dužnika i vjerovnika o postojanju i visini tražbine tog vjerovnika te tražbine za koje postoji ovršna isprava smatraju se utvrđenim tražbinama, osim ako dužnik raspolaže javnom ili javno ovjerovljenom ispravom kojom dokazuje da je tražbina prestala. (....) Nagodbeno vijeće sastavlja posebnu tablicu ispitanih tražbina u koju za svaku pojedinu tražbinu unosi u kojoj je mjeri utvrđena, odnosno osporena. (...) Na temelju tablice iz stavka 5. ovoga članka nagodbeno vijeće donosi rješenje kojim odlučuje o tome u kojem su iznosu utvrđene, odnosno osporene pojedine tražbine. Odredbom članka 77. ZFPPN- a propisano je da će se rješenjem iz članka 60. stavka 5. ovoga Zakona izvršiti prijeboj utvrđenih tražbina s dospjelim protutražbinama dužnika, sukladno Zakonu o obveznim odnosima.

24. Iz rezultata provedenog dokaznog postupka nedvojbenim proizlazi da je u postupku predstečajne nagodbe nad tuženikom pod 1) tužitelju pod 2) priznato potraživanje u ukupnom iznosu od 200.626,39 kn, za koje potraživanje je izvršen prijeboj sa potraživanjem tuženika pod 1) spram tužitelja pod 2). Drugim riječima, do prijeboja međusobnih potraživanja tužitelja 2) te tuženika pod 1), došlo je temeljem predstečajne nagodbe, koja ima snagu ovršne isprave, te djelomično polaganjem iznosa od 34.973,61 kn na sudski depozit (ukupan iznos od 31.000,00 EUR), iz čega je zaključiti da je ispunjenje ugovorne obveze tužitelja pod 1) i pod 2) u odnosu na tuženika pod 1) na isplatu kupoprodajne cijene, pravovaljano i potpuno.

25. Točni su navodi tuženika pod 2) da je člankom 301. st. 5. ZV propisano da založno pravo osigurava namirenje iz vrijednosti zaloga određene tražbine kao cjeline, pa se opterećenje zaloga ne smanjuje sa smanjenjem tražbine, ako nije što drugo zakonom određeno. Međutim, u konkretnom slučaju se ne radi o nikakvom smanjenju opterećenja zaloga radi smanjenja tražbine, već predmet spora predstavlja tužbeni zahtjev na ispunjenje obveze tuženika pod 2) za izdavanjem valjane isprave podobne za uknjižbu brisanja upisanih založnih prava na nekretninama u vlasništvu tužitelja pod 1) i pod 2).

25. Stav je ovog suda da su tužitelji pod 1) i pod 2) u cijelosti ispunili obvezu isplate kupoprodajne cijene temeljem Ugovora o kupoprodaji od 4. srpnja 2013. prema tuženiku pod 1), sa kojim su zasnovali obveznopravni odnos temeljem citiranih Ugovora, a posljedično je i tuženik pod 2) dužan ispuniti i svoju obvezu na izdavanje brisovnog očitovanja za brisanje upisanih prava zaloga, koju obvezu je preuzeo Pismom namjere izdanim dana 4. listopada 2010.

26. Slijedom iznesenog, valjalo je, u odnosu na tuženika pod 2) u cijelosti prihvatiti tužbeni zahtjev i odlučiti kao pod točkom II izreke.

27. Nakon što je odlučeno o glavnoj stvari, valjalo je donijeti odluku i o troškovima parničnog postupka

28. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na članku 154. stavku 1., članku 155. i članku 164. ZPP. Imajući na umu navedene zakonske odredbe, ovaj sud smatra da tuženiku pod 1), koji je u cijelosti uspio u postupku, pripada cjelokupan trošak postupka, koji su mu dužni naknaditi tužitelji, dok je tuženik pod 2) dužan tužiteljima, koji su u odnosu na ovog tuženika uspjeli u postupku u cijelosti, naknaditi cjelokupan trošak postupka.

29. Prilikom određivanja visine troškova uzeta je u obzir vrijednost predmeta spora u iznosu od 230.000,00 kn / 30.526,25 EUR, te Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23., dalje: Tarifa), prema kojoj vrijednost 1 boda iznosi 2,00 EUR (Tbr. 54 Tarife).

30. S obzirom na odredbe Tarife kao i postavljeni zahtjev za naknadu troškova, tuženiku pod 1) su, kao potrebni za svrhovito vođenje parnice, priznati troškovi po osnovi odvjetničkog zastupanja, i to za:

-sastav odgovora na tužbu od 12. ožujka 2018. (Tbr 8/1 Tarife), iznos od 500,00 EUR;

-sastav podneska od 1. srpnja 2020. (Tbr 8/3 Tarife), iznos od 250,00 EUR;

- zastupanje na ročištu od 9. srpnja 2020. (Tbr 9/1 Tarife), iznos od 500,00 EUR;

- zastupanje na ročištu od 20. travnja 2021. (Tbr 9/1 Tarife), iznos od 500,00 EUR;

-sastav podneska od 28. srpnja 2021. (Tbr 8/4 Tarife), iznos od 125,00 EUR;

-sastav podneska od 24. lipnja 2022. (Tbr 8/4 Taride), iznos od 125,00 EUR;

-zastupanje na ročištu od 28. travnja 2025., na kojemu se raspravljalo o procesnim pitanjima (Tbr 9/2 Tarife), iznos od 250,00 EUR;

- zastupanje na ročištu od 17. ožujka 2026. (Tbr 9/1 Tarife), iznos od 500,00 EUR, dakle ukupni iznos od 1.750,00 EUR, što uvećano za PDV po stopi od 25 % (437,50 EUR), daje iznos od 2.187,50 EUR.

30.2. Tuženiku pod 1) nije priznat trošak sudske pristojbe odgovora na tužbu, obzirom da navedena pristojbena obveza dospijeva po pravomoćnom okončanju postupka, za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici.

30.3. Dakle, tužitelji pod 1) i pod 2) su dužni tuženiku pod 1) na ime troškova parničnog postupka naknaditi iznos od 2.187,50 EUR.

31. Nadalje, tužiteljima pod 1) i pod 2) su, s obzirom na odredbe Tarife kao i postavljeni zahtjev za naknadu troškova, kao potrebni za svrhovito vođenje parnice, priznati troškovi po osnovi odvjetničkog zastupanja, i to za:

-sastav tužbe od 20. studenoga 2017. (Tbr 7/1 Tarife), iznos od 500,00 EUR;

-sastav podneska od 22. veljače 2018. (Tbr 8/1 Tarife), iznos od 500,00 EUR;

-sastav podneska od 11. listopada 2018. (Tbr 8/1 Tarife), iznos od 500,00 EUR;

- zastupanje na ročištu od 9. srpnja 2020. (Tbr 9/1 Tarife), iznos od 500,00 EUR;

- zastupanje na ročištu od 20. travnja 2021. (Tbr 9/1 Tarife), iznos od 500,00 EUR;

-zastupanje na ročištu od 28. travnja 2025., na kojemu se raspravljalo o procesnim pitanjima (Tbr 9/2 Tarife), iznos od 250,00 EUR;

- zastupanje na ročištu od 17. ožujka 2026. (Tbr 9/1 Tarife), iznos od 500,00 EUR, dakle ukupni iznos od 3.250,00 EUR, što uvećano za 10 % na ime zastupanja više osoba (Tbr Tarife) odnosno za 325,00 EUR, te PDV po stopi od 25 % (893,75 EUR), daje iznos od 4.468,75 EUR.

31.2. Slijedom iznesenog i obrazloženog, tuženik pod 2) je dužan tužiteljima pod 1) i pod 2) na ime troškova parničnog postupka naknaditi iznos od 4.468,75 EUR, sa traženom zateznom kamatom tekućom od 28. travnja 2026., kao dana donošenja odluke, do isplate (članak 151. st. 3. ZPP u vezi sa člankom 29. ZOO).

32. Stoga je odlučeno kao u izreci ove presude.

U Splitu 28. travnja 2026.

Sutkinja:

Ivana Jukić

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove odluke stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Općinskom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužiteljima pod 1) i pod 2) po punomoćniku

- tuženiku pod 1) po punomoćniku

- tuženiku pod 2) po punomoćniku

- u spis