Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

Osijek

Poslovni broj: Pr-222/2024-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku po sutkinji Ljiljani Jakša, u pravnoj stvari tužitelja HT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Anti Pecirepu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, za Ministarstvo obrane, OIB: 66486182714, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku, Građansko – upravni odjel, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 23. travnja 2026. u prisutnosti tužitelja i punomoćnika tužene Ante Jurića, državnog odvjetnika u Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku, po objavi 28. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, za Ministarstvo obrane, OIB: 66486182714, isplatiti tužitelju HT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], bruto iznos od 2.584,33 EUR (slovima: dvije tisuće petsto osamdeset četiri eura trideset tri centa), zajedno sa zateznim kamatama, osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu, tekućim:

- na iznos od 163,42 EUR od 15.02.2022.

- na iznos od 163,42 EUR od 15.03.2022.

- na iznos od 163,42 EUR od 15.04.2022.

- na iznos od 163,42 EUR od 15.05.2022.

- na iznos od 169,95 EUR od 15.06.2022.

- na iznos od 169,95 EUR od 15.07.2022.

- na iznos od 169,95 EUR od 15.08.2022.

- na iznos od 169,95 EUR od 15.09.2022.

- na iznos od 169,95 EUR od 15.10.2022.

- na iznos od 180,15 EUR od 15.11.2022.

- na iznos od 180,15 EUR od 15.12.2022.

- na iznos od 180,15 EUR od 15.01.2023.

- na iznos od 180,15 EUR od 15.02.2023.

- na iznos od 180,15 EUR od 15.03.2023.

- na iznos od 180,15 EUR od 15.04.2023.

i to: do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi zatezne kamate koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, za Ministarstvo obrane, OIB: 66486182714, naknaditi tužitelju HT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], trošak parničnog postupka u iznosu 1.437,50 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. travnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka iznad dosuđenog u točki II. izreke.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 15. svibnja 2024. navodi da je zaposlenik kod tužene MORH

– Hrvatska kopnena vojska – Zapovjedništvo za obuku i doktrinu, sa sjedištem zapovjedništva u [adresa], na poslovima djelatne vojne osobe na poslovima na koje je raspoređen odlukama o rasporedu tužene – Logistički dočasnik, S-4, Odsjek za logistiku. U vremenskom razdoblju rada od 1. siječnja 2022. pa do 1. ožujka 2023. tužitelj je, temeljem usmenog naloga nadređenog zapovjednika, obavljao poslove drugog radnog mjesta – Voditelj, S-4, Odsjek za logistiku, koji poslovi su poslovi višeg stupnja složenosti, a time višeg platnog razreda od poslova na koje je tužitelj redovno raspoređen. Iako je tužitelj kontinuirano i u cijelosti obavljao ove poslove druge dužnosti u navedenom razdoblju tužena mu nije isplaćivala nikakvu novčanu naknadu za obnašanje ove druge dužnosti. Tužitelj smatra da mu, temeljem odredbe članka 55. stavka 4. Zakona o službi u oružanim snagama ("Narodne novine" 73/13., 75/15., 50/16., 30/18., 125/19., 158/23.) pripada pravo na isplatu novčane naknade za obnašanje druge dužnosti u visini 10% umnoška osnovice za obračun plaće i koeficijenta ustrojbenog mjesta druge dužnosti na koju je raspoređen, sukladno odredbi članka 1. Odluke o iznosu novčane naknade za obnašanje druge dužnosti ("Narodne novine" 138/15.) i članka 1. Odluke o iznosu novčane naknade za privremeno obnašanje druge dužnosti i iznosu novčane naknade za dodatnu dužnost ("Narodne novine" 20/20.). Sukladno članku 186.a Zakona o parničnom postupku tužitelj se bio obratio tuženoj radi mirnog rješenja spora, ali je tužena to odbila učiniti. Obzirom na činjenično stanje, a budući tužitelj u ovom trenutku ne može utvrditi točnu visinu razlike naknade za obnašanje druge dužnosti dok tužena ne dostavi podatke o njihovom radu u utuženom razdoblju, kao i sve obračunske liste tužitelja te podatke o isplaćenim naknadama, a kojima raspolaže tužena, odnosno prije nego li se provede financijsko vještačenje, tužitelj, sukladno članku 186.b ZPP-a, podnosi stupnjevitu tužbu te predlaže da sud donese presudu:

„Nalaže se tuženoj da tužitelju isplati, na ime naknade za obnašanje druge dužnosti, za utuženo razdoblje od 9. veljače 2019. pa do 9. veljače 2024. neutvrđeni bruto iznos zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, osim isplate zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, tekućom od 15.-og u mjesecu za prethodni mjesec, pa do isplate, kao i izvršiti uplatu troškova parničnog postupka sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom počev od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku 15 dana.“

1.1. U podnesku od 10. siječnja 2025. tužitelj je iznio da je ispravljeno utuženo razdoblje od 1. siječnja 2022. do 1. ožujka 2023., te da se isto nalazi u okviru označenog utuženog razdoblja u prijedlogu za mirno rješenje spora. Tužbenim zahtjevom potražuje naknadu za obnašanje druge dužnosti, obzirom je obnašao poslove svog radnog mjesta na koji je raspoređen radnim rasporedom – poslove Logistički dočasnik, S-4, Odsjek za logistiku i, dodatno, obnašao i poslove radnog mjesta na koje je raspoređen odlukama o rasporedu tužene - Voditelj, S-4, Odsjek za logistiku, u utuženom razdoblju od 1. siječnja 2022. do 1. ožujka 2023. Za konkretnu materiju isplate plaća djelatnih vojnih osoba primjenjuje se više zakonskih i podzakonskih odredbi te pravni osnov tužbenog zahtjeva označava kako slijedi:

- Zakon o radu („Narodne novine“ 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 64/23.) načelno definira osnovne pojmove radnog vremena i naknade plaće na način da je u odredbi članka 60. stavka 1. radno vrijeme definirano kao vrijeme u kojem je radnik obvezan obavljati poslove, odnosno u kojem je spreman (raspoloživ) obavljati poslove prema uputama poslodavca, na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju ili drugom mjestu koje odredi poslodavac. Prema odredbi članka 7. stavka 1. Zakona o radu poslodavac je obvezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni posao isplatiti plaću. Obzirom je tužitelj djelatna vojna osoba na njegov radno-pravni status primjenjuju se odredbe specijalnih propisa – primarno Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske, kao i podzakonskih akata donesenih na temelju ovog Zakona, prvenstveno odredbe Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba, Odluke o rasporedu radnog vremena, kao i Odluke o novčanoj naknadi za obnašanje druge dužnosti pored svoje dužnosti.

- Zakon o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“ 73/13., 75/15., 50/16., 30/18., 125/19., 155/23., 158/23., 14/24.) pitanje obnašanja druge dužnosti regulira u odredbi članka 55. (poslovi u istoj ustrojbenoj jedinici) kao i odredbom članka 55.a istog Zakona (poslovi u drugoj ustrojbenoj jedinici).

- Odluka o iznosu novčane naknade za privremeno obnašanje druge dužnosti i iznosu novčane naknade za dodatnu dužnost – dalje Odluka („Narodne novine“ 20/20.), na koju upućuje odredba članka 55. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske, precizno definira naknadu za obnašanje druge dužnosti na način da određuje:

I. Djelatna vojna osoba koja uz svoju dužnost privremeno obnaša i dužnost neposredno nadređenog zapovjednika, odnosno čelnika ustrojstvene jedinice u koju je raspoređena zbog privremene odsutnosti, odnosno spriječenosti neposredno nadređenog zapovjednika odnosno čelnika ustrojstvene jedinice, ostvaruje pravo na novčanu naknadu u visini 10% umnoška osnovice za obračun plaće i koeficijenta ustrojbenog mjesta druge dužnosti na koju je raspoređena djelatna vojna osoba.

II. Časnik i dočasnik koji je uz svoju dužnost istodobno dodatno raspoređen na zapovjednu ili drugu dužnost u drugoj ustrojstvenoj jedinici Oružanih snaga u skladu s uvjetima ustrojbenog mjesta i osobnom vojnostručnom specijalnosti ostvaruje pravo na novčanu naknadu u visini 10% umnoška osnovice za obračun plaće i koeficijenta ustrojbenog mjesta druge dužnosti na koju je raspoređena djelatna vojna osoba.

III. Pravo na naknadu iz točaka I. i II. ove Odluke pripada djelatnoj vojnoj osobi kada drugu i dodatnu dužnost obnaša dulje od 30 dana.

Tužitelj je u utuženom razdoblju, temeljem zapovjedi nadređenih obavljao u svojoj ustrojbenoj jedinici, pored svojih (poslovi Logistički dočasnik, S-4, Odsjek za logistiku) i druge poslove neposredno nadređenog (poslove Voditelj, S-4, Odsjek za logistiku) u punom opsegu radnog mjesta, te se na njega trebala primijeniti odredba članka 1. Odluke i isplatiti mu navedenu naknadu, ali to tužena nije željela učiniti. Tužena kod obračuna naknade plaće za tužitelja nije uopće tužitelju obračunavala ovu naknadu za obavljanje druge dužnosti za utuženo razdoblje, iako je tužitelj obavljao sve poslove iz opisa radnog mjesta neposredno nadređenog te iako je tuženoj bilo poznato da ove poslove tužitelj obavlja po nalogu neposredno nadređenog duže od 30 dana. U prilog osnovanosti tužbenog zahtjeva dostavlja sudsku praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske koji je u odluci Revr 1044/2015 od 5. srpnja 2016., potvrdio presudu Županijskog suda u Šibeniku broj: Gž-1523/13, izrazio svoje pravno stajalište u pravno identičnom predmetu da u slučajevima „da djelatna vojna osoba koja je određena da pored svoje dužnosti obnaša i dužnost drugoga, nepopunjenog ustrojbenog mjesta ili ustrojbenog mjesta osobe koja je privremeno spriječena obnašati dužnost zbog školovanja ili bolovanja, ima pravo na novčanu naknadu za obnašanje druge dužnosti u visini 10% osnovne plaće ustrojbenog mjesta te druge dužnosti, ako drugu dužnost obnaša više od 30 dana“.

1.2. U podnesku od 2. rujna 2025. tužitelj je potvrdio primitak podneska tužene od 10. srpnja 2025. kojim tužena dostavlja evidenciju radnog vremena za tužitelja te izračun Službe za operativne financijske poslove Ministarstva obrane Republike Hrvatske br. Klasa: 120-01/24-02/3, Urbroj: 512M4-020302-24-53 od 2. srpnja 2024. na ime naknade za obnašanje druge dužnosti temeljem usmenog naloga nadređenog zapovjednika za utuženo razdoblje od 1. siječnja 2022. do 1. ožujka 2023. te iznosi da na izračun Službe za financijske poslove MORH-a ne stavlja primjedbe u smislu njegove matematičke točnosti, te precizira tužbeni zahtjev sukladno dostavljenom izračunu, kako proizlazi iz točke I. izreke presude.

2. Tužena je u odgovoru na tužbu, a prije upuštanja u raspravljanje o glavnoj stvari, pozivom na odredbu članka 20. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 155/23., dalje u tekstu: ZPP) te na odredbu članka 61. ZPP istaknula prigovor mjesne nenadležnosti suda. Tužitelj je djelatna vojna osoba te je u utuženom razdoblju bio raspoređen u ustrojstvenu jedinicu čije se zapovjedništvo - Zapovjedništvo za obuku i doktrinu – " HTM", nalazi u Osijeku. Stoga sukladno članku 2. stavku 1. točki IV. Zakona o područjima i sjedištima sudova („Narodne novine“ broj 67/18., 21/22.) Općinski sud u Osijeku isključivo je mjesno nadležan za odlučivanje o tužbi u ovoj pravnoj stvari. Predlaže sudu da se proglasi mjesno nenadležnim te po pravomoćnosti rješenja, predmet ustupi Općinskom sudu u Osijeku na nadležno postupanje. Tužena se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te predlaže sudu odbaciti tužbu i tužbeni zahtjev za razdoblje od 9. veljače 2019. do 1. siječnja 2022. i od 1. ožujka 2023. do 9. veljače 2024., budući potraživanje za to razdoblje nije bilo obuhvaćeno zahtjevom za mirno rješenje spora pa u tom dijelu nema identiteta tužbe i zahtjeva za mirno rješenje spora sukladno članku 186.a ZPP-a.

2.1. Tužena u podnesku od 9. prosinca 2024. ostaje kod prigovora da utuženo razdoblje ne odgovara razdoblju koje je postavljeno zahtjevom za mirno rješenje spora. Naime, tužbenim zahtjevom potražuje se isplata za razdoblje od 9. veljače 2019. do 9. veljače 2024., dok je zahtjevom za mirno rješenje spora potraživana isplata samo za razdoblje od 1. siječnja 2022. do 1. ožujka 2023. Stoga je tužbu potrebno djelomično odbaciti za razdoblje koje nije potraživano zahtjevom za mirno rješenje spora, sukladno članku 186.a stavku 6. Zakona o parničnom postupku. Tužbeni zahtjev je neosnovan, naime tužitelj potražuje isplatu novčane naknade, jer je obavljao poslove višeg stupnja složenosti, i to poslove voditelja odsjeka za logistiku, a temeljem članka 55. stavka 4. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (dalje ZSOS), kojim je propisano kada obnaša drugu dužnost dulje od 30 dana, osoba iz stavka 1. ovoga članka ostvaruje pravo na novčanu naknadu u iznosu koji odlukom odredi ministar obrane, dok je člankom 55. stavak 1. ZSOS-a propisano da djelatna vojna osoba može uz svoju dužnost privremeno obnašati i dužnost neposredno nadređenog zapovjednika, odnosno čelnika ustrojstvene jedinice u koju je raspoređena zbog privremene odsutnosti, odnosno spriječenosti neposredno nadređenog zapovjednika odnosno čelnika ustrojstvene jedinice.“ U konkretnom slučaju tužitelj nije obavljao dužnost nadređenog zapovjednika koji je bio privremeno odsutan, već zbog toga što je radno mjesto bilo nepopunjeno. Dakle, radno mjesto voditelja logistike bilo je upražnjeno. Stoga, budući zapovjednik voditelja odsjeka za logistiku nije bio privremeno odsutan već je radno mjesto bilo upražnjeno, slijedi kako nisu ispunjeni uvjeti iz članka 55. stavka 1. i stavka 4. ZSOS-a za isplatu potraživane naknade.

3. Rješenjem posl.br. Pr-84/2024-6 od 18. rujna 2024., pravomoćnim 8. listopada 2024., Općinski sud u Karlovcu oglasio se mjesno nenadležnim, te je spis proslijeđen nadležnom Općinskom sudu u Osijeku gdje je zaprimljen pod posl.br. Pr-222/2024.

4. U dokaznom postupku, a radi utvrđenja činjeničnog stanja, ovaj sud je pročitao zahtjev za mirno rješenje spora uz povratnicu (stranica 4-6 spisa), Odluku od 24. studenoga 2021. (stranica 7-8 spisa), Odluku od 28. veljače 2020. (stranica 9-10 spisa), Odluku od 5. studenoga 2019. (stranica 11-12 spisa), isplatne liste (stranica 13-31 spisa), dopis MORH-a od 28. veljače 2024. (stranica 54 spisa), evidenciju radnog vremena od siječnja 2022. godine do ožujka 2023. godine (stranica 70-84 spisa), iskaz svjedoka UT (stranica 105-106 spisa), ŽT (stranica 106 spisa), tužitelja (stranica 107 spisa), te drugu spisu priležeću dokumentaciju.

5. Predmet spora jest zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće na ime naknade za obavljanje druge dužnosti u razdoblju od 1. siječnja 2022. do 1. ožujka 2023. kroz koje je, uz poslove Logističkog dočasnika S-4, Odsjeka za logistiku na koje je bio raspoređen, obavljao i poslove Voditelja S-4, Odsjeka za logistiku, a temeljem usmenog naloga nadređenog zapovjednika.

6. Iako je tužitelj u tužbi prvotno potraživao isplatu razlike plaće za razdoblje od 9. veljače 2019. do 9. veljače 2024., dok je zahtjevom za mirno rješenje spora potraživana isplata samo za razdoblje od 1. siječnja 2022. do 1. ožujka 2023., tužitelj je tijekom postupka naznačio da potražuje isplatu za razdoblje od 1. siječnja 2022. do 1. ožujka 2023., slijedom čega je Zahtjevom za mirno rješenje spora od 12. veljače 2024. ispunio zakonsku pretpostavku iz odredbe članka 186.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. - dalje u tekstu ZPP), pa se prigovor tužene, u kojem ističe da je za dio tužbenog zahtjeva za razdoblje od 9. veljače 2019. do 1. siječnja 2022. i od 1. ožujka 2023. do 9. veljače 2024., valja odbaciti tužbu, ukazuje neosnovanim.

7. Na okolnosti navoda iz tužbe izvedeni su dokazi kao u nastavku.

7.1. Iz Odluke od 24. studenoga 2021., Odluke od 28. veljače 2020. i Odluke od 5. studenoga 2019. proizlazi da je tužitelj zaposlenik tužene kao djelatna vojna osoba, u utuženom razdoblju bio raspoređen na poslove Logističkog dočasnika S-4, Odsjeka za logistiku, zapovjedništvo 3. pješačke pukovnije.

7.2. Iz dopisa Ministarstva obrane, Hrvatske kopnene vojske, Zapovjedništva za obuku i doktrinu „Fran Krsto Frankopan“, 3. pješačka pukovnija Karlovac od 28. veljače 2024. proizlazi da je stožerni narednik HT prema evidenciji radnog vremena od siječnja 2022. godine do ožujka 2023. godine, obavljao poslove drugog radnog mjesta odnosno poslove Voditelja odsjeka za logistiku S-4, zapovjedništvo 3. pješačke pukovnije, da je poslove drugog radnog mjesta za navedeni period provodio poradi upražnjenog mjesta Voditelja odsjeka za logistiku S-4, poslove je provodio uredno, u skladu sa opisom radnog mjesta te izdanim zadaćama od strane zapovjednika 3. pješačke pukovnije.

7.3. Iz iskaza svjedoka UT proizlazi da tužitelja poznaje, zajedno su radili, on je bio zaposlen kao djelatna vojna osoba odnosno kao logistički dočasnik i tu je radio do umirovljenja 2024. Jedno vrijeme tužitelj je obavljao voditelja odsjeka, voditelj odsjeka je ustvari čelnik ustrojstvene jedinice. Također obavljao je i poslove prvog dočasnika pukovnije i dočasnika za materijalno financijske poslove. Na mjestu voditelja odsjeka mijenjao je voditelja jer ga nije bilo, ne zna točno u kojem vremenskom periodu ali zna da je to bilo dva do tri mjeseca u više navrata, te je u kontinuitetu tri do četiri godine. Na mjesto voditelja odsjeka rasporedio ga je zapovjednik pukovnije koji je bio neposredno nadređen voditelju odsjeka, a kako voditelja odsjeka nije bilo bio je time neposredno nadređen i tužitelju. Tužitelj je uz poslove iz djelokruga rada logističkog dočasnika obavljao i poslove iz djelokruga rada voditelja odsjeka. Nikada formalno nije postavljen na mjesto voditelja odsjeka. Tužitelju je samo plaćena plaća iz osnovnog postavljenja, a ne i plaća iz djelokruga rada voditelja odsjeka, odnosno iz djelokruga rada prvog dočasnika pukovnije te dočasnika za materijalno financijske poslove.

Na upit punom. tužitelja u zamjeni odgovorio je da je zapovjednik pukovnije rasporedio tužitelja na obavljanje poslova iz djelokruga rada voditelja odsjeka temeljem usmene zapovjedi, a usmena zapovijed u okviru rada oružanih snaga ima istu snagu kao i pismena. Osim tužitelja nitko drugi nije obavljao i poslove iz djelokruga rada voditelja odsjeka. Voditelj odsjeka je umirovljen i iz tog razloga su tužitelju dodijeljeni poslovi iz djelokruga rada voditelja odsjeka. Obavljanje tih poslova trebalo je biti privremeno, time da se i to privremeno odužilo kako je rekao, na tri do četiri godine. Tužitelj je prestao obavljati poslove iz djelokruga voditelja odsjeka jer je na to mjesto postavljena druga osoba, voditelj odsjeka. Ne zna da li se tužitelj obraćao nadležnima da mu se dodjeli rješenje u vezi obavljanja poslova iz djelokruga voditelja odsjeka budući u vojnoj hijerarhiji zapovijed znači da se to mora izvršiti bez pogovora.

7.4. Iz iskaza svjedoka ŽT proizlazi da poznaje tužitelja, on je bio logistički dočasnik u postrojbi u kojoj je on (svjedok) zapovijedao. Neposredno nadređen tužitelju bio je voditelj odsjeka, međutim kada je voditelj odsjeka umirovljen tada je on (svjedok) ustvari bio tužitelju neposredno nadređeni jer je bio odmah iznad voditelja odsjeka. Tužitelj je obavljao poslove na koje je ustrojbeno postavljen, a kako nije bilo nadređenog voditelja odsjeka, obavljao je i poslove voditelja odsjeka. On je zadužio tužitelja usmeno da obavlja poslove iz djelokruga voditelja odsjeka i tužitelj je te poslove obavljao. Obavljao ih je od trenutka odlaska u mirovinu dotadašnjeg voditelja odsjeka, time da ne zna kada je isti otišao u mirovinu, pa sve do postavljanja novog voditelja odsjeka. Tužitelj je poslove iz djelokruga voditelja odsjeka obavljao više od godinu dana ali ne zna koliko točno. Nije mu za to vrijeme isplaćivana nikakva naknada, on je to pokušao ishoditi preko nadređenih ali oni su prema nekom svom internom tumačenju rekli da nema pravo. Na dnevnoj, tjednoj bazi je zaduživao tužitelja za obavljanje poslova iz djelokruga voditelja odsjeka i to je trajalo sve do imenovanja novog voditelja. U trenutku kada je zadužio tužitelja za obavljanje poslova djelokruga voditelja odsjeka nije znao koliko dugo će to biti, odnosno koliko će trebati da se postavi novi voditelj, trebalo je biti privremeno.

7.5. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je obavljao poslove logističkog dočasnika u razdoblju od 1. studenoga 2017. pa do umirovljenja 30. lipnja 2024. Dana 1. siječnja 2022. voditelj odsjeka, kao njemu nadređena osoba, ET otišao je u mirovinu. Nakon toga personalna služba trebala je postaviti novog čovjeka na to radno mjesto. Međutim, to nije išlo automatizmom, pa je njemu neposredno nadređeni ŽT dao usmenu zapovijed da on preuzme obavljanje poslova iz djelokruga voditelja odsjeka sve dok ne bude postavljen novi voditelj odsjeka. To je trebalo biti privremeno, međutim postavljanje voditelja odsjeka se odlučilo do 1. ožujka 2023., pa je on sve do 1. ožujka 2023. obavljao i poslove iz djelokruga voditelja odsjeka. Za vrijeme dok je obavljao poslove iz djelokruga voditelja odsjeka, dobivao je samo osnovnu plaću za obavljanje poslova logističkog dočasnika, nije dobivao nikakvu povećanu plaću, naknadu za obavljanje poslova iz djelokruga voditelja odsjeka. Nije inzistirao na plaćanju poslova iz djelokruga voditelja odsjeka jer je mislio da će to kratko trajati a na kraju se odužilo na više od godinu dana. Voditelj odsjeka u odnosu na logističkog dočasnika neposredno nadređeni, a kad nije bilo voditelja odsjeka neposredno nadređeni mu je bio zapovjednik ŽT. Nije ni znao da ima pravo na naknadu za obavljanje poslova iz djelokruga voditelja odsjeka, tim više što su mu iz personalnog odjela rekli da nema. Kasnije kada je izučavao odredbe zakona vidio je da ima pravo.

7.6. Cijeneći izvedene dokaze ovaj sud je utvrdio:

- da je tužitelj zaposlenik tužene, djelatna vojna osoba koji je u razdoblju od 1. siječnja 2022. do 1. ožujka 2023. bio raspoređen na poslovima Logističkog dočasnika S-4, Odsjeka za logistiku,

- da je Voditelj Odsjeka za logistiku S-4, kao neposredno nadređeni tužitelju otišao u mirovinu,

- da je na temelju usmene zapovjedi nadređenog zapovjednika pukovnije tužitelj obavljao poslove Voditelja Odsjeka za logistiku S-4,

- da je obavljanje poslova Voditelja Odsjeka za logistiku S-4, trebalo biti privremeno, sve dok se ne postavi novi Voditelj,

- da se postavljanje novog Voditelja odužilo tako da je tužitelj poslove Voditelja Odsjeka za logistiku S-4, pored poslova Logističkog dočasnika S-4, Odsjeka za logistiku, obavljao u razdoblju od 1. siječnja 2022. do 1. ožujka 2023.,

- da je tužitelj poslove Voditelja Odsjeka za logistiku S-4, obavljao kontinuirano i uredno te da mu tužena za obavljanje tih poslova nije ništa platila.

8. Na ovako utvrđeno činjenično stanje valja primijeniti odredbe Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“ 73/13., 75/15., 50/16., 30/18., 125/19., 155/23., 158/23., 14/24. – dalje u tekstu: ZSOS) i Odluke o iznosu novčane naknade za privremeno obnašanje druge dužnosti i iznosu novčane naknade za dodatnu dužnost ("Narodne novine“ broj 20/20. – dalje u tekstu: Odluka).

8.1. Odredbom članka 55. ZSOS-a je regulirano privremeno obnašanje druge dužnosti uz svoju dužnost, te je propisano da djelatna vojna osoba može uz svoju dužnost privremeno obnašati i dužnost neposredno nadređenog zapovjednika, odnosno čelnika ustrojstvene jedinice u koju je raspoređena zbog privremene odsutnosti, odnosno spriječenosti neposredno nadređenog zapovjednika odnosno čelnika ustrojstvene jedinice (stavak 1.), da djelatna vojna osoba može uz svoju dužnost privremeno obnašati i dužnost druge djelatne vojne osobe, službenika i namještenika iste ustrojstvene jedinice u koju je raspoređena zbog privremene odsutnosti, odnosno spriječenosti djelatne vojne osobe, službenika i namještenika (stavak 2.), da obnašanje druge dužnosti iz stavaka 1. i 2. ovoga članka može trajati najdulje do godinu dana (stavak 3.), da kada obnaša drugu dužnost dulje od 30 dana, osoba iz stavka 1. ovoga članka ostvaruje pravo na novčanu naknadu u iznosu koji odlukom odredi ministar obrane (stavak 4.), te da se odredbe stavka 1. ovoga članka ne odnose se na vojne specijaliste (stavak 5.).

8.2. Točkom I. Odluke o iznosu novčane naknade za privremeno obnašanje druge dužnosti i iznosu novčane naknade za dodatnu dužnost ("Narodne novine“ broj 20/20.) propisano je da djelatna vojna osoba koja uz svoju dužnost privremeno obnaša i dužnost neposredno nadređenog zapovjednika, odnosno čelnika ustrojstvene jedinice u koju je raspoređena zbog privremene odsutnosti, odnosno spriječenosti neposredno nadređenog zapovjednika odnosno čelnika ustrojstvene jedinice, ostvaruje pravo na novčanu naknadu u visini 10% umnoška osnovice za obračun plaće i koeficijenta ustrojbenog mjesta druge dužnosti na koju je raspoređena djelatna vojna osoba. Točkom III. Odluke propisano je da pravo na naknadu iz točaka I. i II. ove Odluke pripada djelatnoj vojnoj osobi kada drugu i dodatnu dužnost obnaša dulje od 30 dana.

8.3. Budući je tužitelj u utuženom razdoblju od 1. siječnja 2022. do 1. ožujka 2023., pored svoje dužnosti privremeno obnašao i drugu dužnost umjesto osobe koja je otišla u mirovinu, a kako je Odlukom propisano da djelatna vojna osoba koja uz svoju dužnost privremeno obnaša i dužnost neposredno nadređenog zapovjednika, odnosno čelnika ustrojstvene jedinice u koju je raspoređena zbog privremene odsutnosti, odnosno spriječenosti neposredno nadređenog zapovjednika odnosno čelnika ustrojstvene jedinice, ostvaruje pravo na novčanu naknadu u visini 10% umnoška osnovice za obračun plaće i koeficijenta ustrojbenog mjesta druge dužnosti na koju je raspoređena djelatna vojna osoba, ako tu dužnost obnaša više od 30 dana, što je u konkretnom slučaju nesporno da je tužitelj obnašao dvije dužnosti u razdoblju dužen od 30 dana, to se tužbeni zahtjev tužitelja ukazuje osnovanim.

8.4. Navod tužene da je tužitelj privremeno raspoređen na mjesto Voditelja Odsjeka za logistiku S-4, iz razloga što je mjesto Voditelja bilo upražnjeno, nepopunjeno, a ne iz razloga što je Voditelj bio privremeno odsutan, pa da iz tog razloga nisu ispunjeni uvjeti iz članka 55. stavka 1. i stavka 4. ZSOS-a, nije osnovan. Naime, tužitelj je privremeno obavljao poslove drugog radnog mjesta višeg stupnja složenosti te za ostvarivanje naknade nije odlučna činjenica radi čega je konkretno radno mjesto bilo upražnjeno, a obzirom je isto u opsegu odlučivanja poslodavca na koje tužitelj nema mogućnost utjecaja. Obavljanje tih drugih poslova treba biti privremenog karaktera, a tužitelj je privremeno raspoređen na poslove Voditelja Odsjeka za logistiku S-4, sve dok na to mjesto ne bude raspoređen novi voditelj, a na postavljanje kojeg tužitelj nije imao utjecaja, već je tužena bila ta koja je trebala popuniti predmetno radno mjesto.

8.5. Također, na ostvarivanje prava na novčanu naknadu ne utječe da je druge poslove tužitelj obavljao na temelju usmene zapovjedi neposredno nadređenog, već je za ostvarivanje prava odlučna činjenica da je tužitelj kao djelatna vojna osoba doista radio poslove neposredno nadređenog zapovjednika i to na temelju usmene zapovjedi po kojoj je, sukladno članku 21. stavku 7. i 13. Pravilnika o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 91/09., 73/13.), tužitelj kao pripadnik Oružanih snaga dužan postupiti. Uostalom iz iskaza svjedoka UT proizlazi da u vojnoj hijerarhiji zapovijed znači da se to mora izvršiti bez pogovora i da usmena zapovijed ima istu snagu kao i pismena.

8.6. Obzirom na iznijeto, ovaj sud je tužbeni zahtjev, a kako ga je tužitelj postavio podneskom od 2. rujna 2025. nn temelju izračuna koji je sačinila i dostavila tužena, prihvatio u cijelosti.

9. Na dosuđeni iznos tužitelju pripada zakonska zatezna kamata na pojedine mjesečne iznose počevši od 15. u mjesecu za prethodni mjesec, a ovo u smislu odredbe članka 29. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 121/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 155/23.) i Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 156/22.), osim zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće, kako je to tužitelj ispravno potraživao. Naime, odredbom članka 91. stavak 3. ZR-a, je propisano da se pod plaćom podrazumijeva osnovna ili minimalna plaća i sva dodatna davanja bilo koje vrste koja poslodavac izravno ili neizravno u novcu ili naravi, na temelju ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radnici ili radniku za obavljeni rad, dok je člankom 92. istoga Zakona propisano da se plaća isplaćuje nakon obavljenog rada (stavak 1.), da se plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuju najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu, ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije određeno (stavak 3.), da su plaća i naknada plaće, u smislu ovoga Zakona, plaća i naknada plaće u bruto iznosu. Nadalje odredbom članka 45. stavka 2. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/11., 144/12., 120/13., 125/13., 148/13., 83/14., 143/14. i 136/15.), je propisano da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava, obustavlja i uplaćuje prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate. Dakle, plaća koju poslodavac isplaćuje radniku obuhvaća osim neto plaće koja se isplaćuje neposredno radniku i sva dodatna davanja na nju, a u to spadaju i porez i prirez na dohodak, koji uz ostalo čine bruto plaću radnika, a koji se međutim obračunavaju, obustavljaju i uplaćuju prilikom svake isplate, a prema propisima koji važe na dan isplate. Dakle, obveza uplate poreza na dohodak i prireza na porez na dohodak dospijevaju tek prilikom isplate pojedinog mjesečnog iznosa naknade plaće radniku, te prije toga (prije isplate plaće) takva obveza poslodavca nije dospjela. Zatezna kamata po svojoj pravnoj naravi je sankcija zbog zakašnjenja u ispunjenju određene novčane obveze što znači da vjerovnik ima pravo potraživati zateznu kamatu na pripadajuću mu novčanu obvezu od dužnika tek nakon što je ova dospjela. U situaciji kao što je konkretna, kada obveza tužene kao dužnika da isplati porez i prirez na porez na dohodak na dodatak na plaću tužiteljima dospijeva tek trenutkom isplate tog iznosa, onda je jasno da tužena nije došla u zakašnjenje s ispunjenjem te novčane obveze, zbog čega tužitelju ne pripada ni potraživati zateznu kamatu na taj iznos, a koji čini dio bruto plaće tužitelja (takvo shvaćanje zauzeto u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Revr-1229/16 od 4. travnja 2016.).

10. Odluka suda o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a i članka 155. ZPP-a, te su tužitelju priznati i dosuđeni troškovi sukladno Tarifi o naknadama i nagradama za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23. – dalje u tekstu: Tarifa), i to za :

- sastav prijedloga za mirno rješenje spora u iznosu 200,00 eura (prema Tbr. 7. točci 1. Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika),

- sastav tužbe u iznosu 200,00 eura (prema Tbr. 7. točci 1. Tarife),

- sastav podneska od 10. siječnja 2025. u iznosu 200,00 eura (prema Tbr. 8. točci 1. Tarife),

- zastupanje na ročištu 8. srpnja 2025. u iznosu 200,00 eura (prema Tbr. 9. točci 1. Tarife),

- sastav podneska od 2. rujna 2025. u iznosu 200,00 eura (prema Tbr. 8. točci 1. Tarife),

- zastupanje na ročištu 29. listopada 2025. u iznosu 50,00 eura (prema Tbr. 9. točci 5. Tarife),

- zastupanje na ročištu 23. travnja 2026. pola iznosa prema Tbr. 9. točci 1. Tarife, dakle 100,00 eura. Naime, spomenuto ročište je započelo u 12,00 h, a završilo u 12,50 h, dok je punomoćnica tužitelja u zamjeni napustila sudnicu u 12,20h, pa mu, prema stavu ovoga suda ne pripada pravo na puni iznos zastupanja, jer isto nije niti obavljeno na način da je tužitelj na spomenutom ročištu cijelo vrijeme bio zastupan po punomoćniku-odvjetniku. Ukupno je tužitelju priznat trošak zastupanja u visini 1.150,00 eura, što uvećano za pripadajući iznos PDV-a daje iznos od 1.437,50 eura, na koji iznos mu je dosuđena pripadajuća zakonska zatezna kamata počevši od 28. travnja 2026., kao dana presuđenja, pa do isplate.

10.1. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 9. rujna 2024., budući taj podnesak na prve tri stranice sadrži navode koji se ne odnose na ovdje tužitelja, već OT, dok treća i četvrta stranica tog podnesak sadržajno odgovaraju navodima iz tužbe, stoga se radi o podnesku koji uopće nije bio potreban za vođenje ovoga postupka.

11. Slijedom iznijetog valjalo je odlučiti kao u izreci.

U Osijeku 28. travnja 2026.

Sutkinja: Ljiljana Jakša

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (članak 335. stavak 8. ZPP).

Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (članak 335 stavak 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz članka 335. stavka 9. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (članak 335. stavak 11. ZPP).

O žalbi odlučuje županijski sud.

Dostavljeno:

1. Anto Pecirep, odvjetnik u Zagrebu

2. Općinsko državno odvjetništvo i u Osijeku, na broj P-DO-78/2024