Republika Hrvatska

Trgovački sud u Splitu

Split, Sukoišanska 6

Poslovni broj: P-684/2022-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, po sutkinji Zrinki Ćosić, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKE CESTE d.o.o., OIB: 55545787885, Zagreb, Vončinina 3, protiv tuženika ŽUPANIJSKE CESTE SPLIT d.o.o., OIB: 44118999421, Split, Ruđera Boškovića 22, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene 10. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnice tužitelja KG, zaposlenice tužitelja i punomoćnika tuženika VG, zaposlenika tuženika, na ročištu za objavu presude 28. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

" I. Nalaže se tuženiku da u roku od 8 dana plati tužitelju iznos od 1.056,41 eura / 7.959,50 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 14. siječnja 2021. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

II. Nalaže se tuženiku da u roku od 8 dana plati tužitelju parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od donošenja presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena. "

Obrazloženje

1. Tužitelj je 8. prosinca 2022. ovom sudu podnio tužbu protiv tuženika u kojoj navodi da se 31. srpnja 2015. na državnoj cesti D-8 u mjestu Lokva Rogoznica dogodila prometna nesreća na način da se na osobni automobil marke Renault Grand Scenic registracijske oznake [registarska oznaka] odronilo kamenje s kamene litice-griže. Predmetno vozilo da je bilo osigurano kod Croatia osiguranja d.d. policom kasko osiguranja br. 041200002354, te da je na temelju te police vlasniku vozila za naknadu štete u prometnoj nesreći isplaćeno 3.966,61 kunu.

2. Dalje navodi da je Croatia osiguranje d.d. podnijela protiv ovdje tužitelja Trgovačkom sudu u Splitu tužbu radi regresne isplate iznosa od 3.966,61 kunu. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P -380/2018 od 24. listopada 2019. da je naloženo ovdje tužitelju da plati Croatia osiguranju d.d. iznos od 3.966,61 kunu s pripadajućim zateznim kamatama, te da mu naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.400,00 kuna. Tužitelj da je postupio po navedenoj presudi i 13. siječnja 2021. da je isplatio Croatia osiguranju d.d. iznos od 7.959,50 kuna.

3. Tužitelj smatra da je predmetna prometna nesreća i nastanak štete na vozilu posljedica neodržavanja državne ceste odnosno smatra da je do nesreće i štete na vozilu došlo zbog propusta tuženika kojemu je tužitelj prepustio poslove održavanja državne ceste.

4. Naime, tužitelj da sukladno članku 33. Zakona o cestama izravno ne izvodi radove građenja, rekonstrukcije i održavanja državnih cesta, već da je te poslove dužan ustupiti pravnoj ili fizičkoj osobi koja je za te radove registrirana, specijalizirana i tehnički opremljena. S tim u vezi navodi da je za održavanje državnih cesta na području Republike Hrvatske zaključen između tužitelja kao naručitelja i zajednice ponuditelja (Županijskih cesta Split d.o.o. i dr.) kao izvoditelja Ugovor o izvođenju radova redovitog održavanja i zaštite državnih cesta na području Republike Hrvatske za 2015. godinu, a kojim Ugovorom da je tuženik kao izvoditelj preuzeo obvezu izvođenja radova redovnog održavanja i zaštite državnih cesta sukladno odredbama Zakona o cestama i Pravilnika o održavanju cesta.

5. Tužitelj ističe da se sukladno članku 24. Pravilnika o održavanju cesta („Narodne novine“, broj 90/2014.) nestabilno kamenje i mogući odron zemlje moraju skidati s pokosa, usjeka i zasjeka kada se pojava uoči, pa da je prema tome predmetnim Ugovorom tuženik preuzeo obvezu skinuti zemlju odnosno kamenje koje je pokazivalo tendenciju odrona, do kojeg da je u konačnici i došlo predmetne prigode.

6. S obzirom na to da tuženik nije učinio prethodno navedeno, odnosno da nije postupio sukladno Pravilniku o održavanju cesta, tužitelj smatra da je na temelju odredbi Zakona o obveznim odnosima stekao zakonske uvjete da prema tuženiku postavi regresni zahtjev za iznos koji je na temelju presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-380/2018 isplatio Croatia osiguranju d.d.

7. Stoga je predložio sudu da donese presudu kojom će naložiti tuženiku da isplati tužitelju iznos od 1.056,41 eura / 7.959,50 kuna sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 14. siječnja 2021. do isplate.

8. Radi dokazivanja istinitosti navoda sadržanih u tužbi tužitelj je predložio izvesti dokaze čitanjem i pregledom Ugovora o izvođenju radova redovitog održavanja i zaštite državnih cesta na području Republike Hrvatske za razdoblje od 1. siječnja 2015. do 31. prosinca 2015., potvrde o izvršenom plaćanju od 13. siječnja 2021., zapisnika o očevidu od 31. srpnja 2015., presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-380/2018 od 24. listopada 2019., te presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7255/2019 od 13. listopada 2020.

9. U odgovoru na tužbu tuženik se protivio tužbenom zahtjevu.

10. Izjavio je da nisu ispunjene pretpostavke za podnošenje regresne tužbe, da ne postoji pravna osnova odgovornosti tuženika iz razloga što ne postoji krivnja u njegovom postupanju, a posebice da ne postoji uzročno-posljedična veza između radnje tuženika i nastanka predmetne prometne nesreće jer da su svi radovi redovnog održavanja i zaštite državnih cesta uredno i pravovremeno izvedeni, a posebice radovi ophodnje, za koje ističe da su obavljeni sukladno Pravilniku o ophodnji javnih cesta. Navedeno da je potvrdio i sam tužitelj kada je ovjerio Mjesečni obračun broj 251 i 252/7 i izdao Zapisnik o okončanom obračunu za obavljene radove redovnog održavanja i zaštite državnih cesta na području Splitsko-dalmatinske županije zaključno s 31. prosinca 2015.

11. Pored toga, tuženik ističe da sanacija odrona spada u radove izvanrednog održavanja cesta sukladno članku 42., 43., 44. i 45. Pravilnika o održavanju cesta , a da se predmetnim Ugovorom nije obvezao izvršavati te radove.

12. S obzirom na izneseno tuženik smatra da je uredno i pravovremeno izvršio sve svoje ugovorne obveze, odnosno da u konkretnom slučaju nije došlo do njegovog propusta u ispunjenju ugovorne obveze ili do neispunjenja obveze, pa da stoga nije niti dužan tužitelju platiti tužbom traženi iznos. Predlaže da sud donese presudu kojom će odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

13. Radi dokazivanja istinitosti navoda iz odgovora na tužbu tuženik je predložio izvesti dokaze čitanjem i pregledom Mjesečnog obračuna broj 251 i 252/7 za obavljene radove redovitog održavanja i zaštite državnih cesta zaključno s 31. srpnja 2015., Zapisnika o okončanom obračunu za obavljene radove redovitog održavanja i zaštite državnih cesta na području Splitsko-dalmatinske županije zaključno s 31. prosinca 2015., dopisa Nadcestarije Omiš od 14. prosinca 2022. i ophodarskog dnevnika. Tuženik je predložio i da sud izvede dokaz saslušanjem svjedoka ophodara OG i nadcestara BG radi utvrđenja činjenice da je tuženik uredno izvršio ugovornu obvezu.

14. U daljnjem tijeku postupka tužitelj je ustrajao u navodima iz tužbe i tužbenom zahtjevu, dodatno ističući da su navodi tuženika iz odgovora na tužbu neosnovani, kao i da su neosnovani navodi da tuženik nije bio dužan održavati pokos, jer da bi se radilo o poslovima izvanrednog održavanja. Tužitelj smatra da je tuženik bio dužan redovito obilaziti pokose i uklanjati nestabilno kamenje.

15. Tuženik je, s druge strane, ustrajao u svojim navodima da je uzrok prometne nesreće u radovima izvanrednog održavanja cesta za koje tuženik nema sklopljen ugovor s tužiteljem.

16. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi štetu nastalu povredom Ugovora o izvođenja radova redovitog održavanja i zaštite državnih cesta, u iznosu od 1.056,41 eura / 7.959,50 kuna, koliko je tužitelj platio osiguravajućem društvu koje je na temelju police kasko osiguranja isplatilo osigurninu vlasniku vozila koje je oštećeno na državnoj cesti.

17. Tijekom postupka sud je izveo dokaze čitanjem i pregledom isprava i dokumentacije sadržane u spisu, te je pregledao i pročitao sljedeće isprave: Ugovor o izvođenju radova redovitog održavanja i zaštite državnih cesta na području Republike Hrvatske za razdoblje od 1. siječnja 2015. do 31. prosinca 2015., potvrdu o izvršenom plaćanju od 13. siječnja 2021., zapisnik o očevidu od 31. srpnja 2015., presudu Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-380/2018 od 24. listopada 2019., presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7255/2019 od 13. listopada 2020., Mjesečni obračun broj 251 i 252/7 za obavljene radove redovitog održavanja i zaštite državnih cesta zaključno s 31. srpnja 2015., Zapisnik o okončanom obračunu za obavljene radove redovitog održavanja i zaštite državnih cesta na području Splitsko-dalmatinske županije zaključno s 31. prosinca 2015., dopis Nadcestarije Omiš od 14. prosinca 2022. te ophodarski dnevnik.

18. Sud je izveo i dokaz saslušanjem svjedoka BG, dok je odustao od izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka OG jer nije bilo potrebe za izvođenjem tog dokaza. Naime, sud je iz sadržaja izvedenih dokaza mogao donijeti zaključke o svim bitnim spornim činjenicama.

19. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, u skladu s člankom 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023.; dalje: ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

20. Među strankama nije bilo sporno da se 31. srpnja 2015. na državnoj cesti D-8 u mjestu Lokva Rogoznica dogodila prometna nesreća u kojoj je oštećeno osobno vozilo marke Renault Grand Scenic, registracijske oznake [registarska oznaka].

21. Nije bilo sporno ni to da je predmetno vozilo bilo osigurano kod Croatia osiguranja d.d. policom kasko osiguranja br. 041200002354, te da je Croatia osiguranje d.d. na temelju te police vlasniku vozila za naknadu štete u prometnoj nesreći isplatila iznos od 3.966,61 kunu.

22. Također, nije bilo sporno da je Croatia osiguranje d.d. podnijela protiv ovdje tužitelja Trgovačkom sudu u Splitu tužbu radi regresne isplate iznosa od 3.966,61 kunu, kao ni to da je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-380/2018 od 24. listopada 2019. naloženo ovdje tužitelju da plati Croatia osiguranju d.d. iznos od 3.966,61 kunu s pripadajućim zateznim kamatama, te da mu naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.400,00 kuna.

23. Nije bilo sporno ni to da je tužitelj postupio po navedenoj presudi i 13. siječnja 2021. isplatio Croatia osiguranju d.d. iznos od 7.959,50 kuna.

24. Nadalje, među strankama nije bilo sporno ni to da su tužitelj i zajednica ponuditelja među kojima je tuženik sklopili Ugovor o izvođenju radova redovitog održavanja i zaštite državnih cesta na području Republike Hrvatske za razdoblje od 1. siječnja 2015. do 31. prosinca 2015., a nije bio sporan niti sadržaj stranačkog ugovornog odnosa, prezentiran u ispravi koju je tužitelj dostavio u spis. Tako nije bilo sporno da je tuženik navedenim Ugovorom preuzeo obvezu izvođenja radova redovitog održavanja i zaštite državnih cesta na području Splitsko-dalmatinske županije odnosno na predmetnoj dionici državne ceste D-8.

25. S obzirom na to da je tužitelj poslove redovitog održavanja predmetne dionice državne ceste povjerio tuženiku na temelju gore navedenog Ugovora o izvođenju radova redovitog održavanja i zaštite državnih cesta na području Republike Hrvatske za razdoblje od 1. siječnja 2015. do 31. prosinca 2015., to je spor stranaka nastao u odnosu na činjenicu je li tuženik svoj posao obavio sukladno stranačkom ugovoru, odnosno je li predmetna prometna nesreća nastala kao posljedica propusta tuženika u ispunjenju ugovornih obveza. Posljedično tome, bilo je sporno je li tuženik dužan naknaditi štetu tužitelju koju je ovaj pretrpio plaćanjem osiguravajućem društvu koje je na temelju police kasko osiguranja isplatilo osigurninu vlasniku vozila koje je oštećeno na predmetnoj dionici državne ceste. S tim u vezi, spor je nastao u odnosu na to je li tuženik što propustio učiniti u odnosu na stanje kolnika predmetne prigode, a što je bio dužan učiniti temeljem Ugovora.

26. Naime, odlučna činjenica na temelju koje se utvrđuje postojanje pretpostavki za tuženikovu odgovornost za štetu je, je li šteta koju je tužitelj trećoj osobi naknadio nastala kao posljedica tuženikovog propusta u redovnom održavanju i zaštiti državne ceste D-8, s obzirom na mjerodavne odredbe sklopljenog Ugovora, Zakona o cestama ("Narodne novine", broj 84/2011., 18/2013., 22/2013., 54/2013., 148/2013., 92/2014.; dalje: ZC), Pravilnika o održavanju cesta ("Narodne novine", broj 90/2014.; dalje: Pravilnik), te Pravila i tehničkih uvjeta za ophodnju javnih cesta ("Narodne novine", broj 111/1999., 180/2004. i 75/2014.).

27. Člankom 342. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/2005.; 41/2008., 125/2011., 78/2015.; dalje: ZOO) je propisano da kad dužnik ne ispuni obvezu ili zakasni s njezinim ispunjenjem, vjerovnik ima pravo zahtijevati i popravljanje štete koju je zbog toga pretrpio.

28. Slijedom navedenog, tužitelj je imao dužnost, sukladno članku 219. ZPP-a i članku 342. ZOO-a dokazati u ovoj parnici da je tuženik učinio propust u održavanju predmetne dionice ceste, odnosno da nije na vrijeme i u skladu s ugovorom izvršio svoje obveze vezane za održavanje kolnika u stanju koje omogućava održavanje prohodnosti i tehničke ispravnosti cesta i sigurnosti prometa na njima.

29. Člankom 12. Pravilnika propisano je da redovito održavanje cesta čini skup poslova odnosno radova i radnji te mjera koje se provode tijekom cijele godine sukladno mjesečnom odnosno višemjesečnom operativnom programu.

30. Člankom 13. Pravilnika propisano je da se pod redovitim održavanjem cesta podrazumijevaju osobito sljedeći poslovi: nadzor i pregled cesta i objekata, redovito održavanje prometnih površina, redovito održavanje bankina, redovito održavanje pokosa, redovito održavanje sustava odvodnje, redovito održavanje prometne signalizacije i opreme, redovito održavanje cestovnih naprava i uređaja, redovito održavanje vegetacije, osiguranje preglednosti, čišćenje ceste, redovito održavanje cestovnih objekata, interventni radovi i zimska služba.

31. Člankom 30. Pravilnika, kojim je regulirano čišćenje ceste, propisano je da je upravitelj ceste u obvezi osigurati da izvođač radova održavanja ceste sve sastavne dijelove javne ceste očisti na način da odstrani sve što može utjecati na sigurnost prometa, njegovu funkcionalnost i uređeni izgled ceste te zaštitu okoliša.

32. Člankom 32. stavkom 1. Pravilnika propisano je da je upravitelj ceste dužan osigurati da izvođač redovnog održavanja ceste organizira dežurnu službu i radne grupe za izvođenje interventnih radova u slučaju nastanka izvanrednih događaja. O izvedenim interventnim radovima te nastalim posljedicama upravitelj ceste dužan je odmah obavijestiti javnost i Ministarstvo pomorstva, prometa i infrastrukture, a ako je ugrožen javni red i mir i ometan promet, i Ministarstvo unutarnjih poslova.

33. U slučaju prirodnih nepogoda, kao što su oluje, poplave, lavine, potres, požar i slično, pri teškim prometnim nesrećama i drugim izvanrednim događajima ili po zahtjevu Ministarstva unutarnjih poslova, upravitelj ceste dužan je osigurati da izvođač radova redovnog održavanja ceste, bez odlaganja ukloni posljedice tih nepogoda (oštećenja ceste, prepreke na cesti i slično), zbog kojih je ometan ili ugrožen promet ili zbog kojih može doći do većih oštećenja javne ceste ili veće materijalne štete (članak 32. stavak 2. Pravilnika).

34. Ako to nije moguće, dužan je odmah označiti opasno mjesto i osigurati promet s propisanom prometnom signalizacijom, poduzeti nužne mjere za osiguranje javne ceste i uspostaviti prohodnost javne ceste, ako je to moguće (članak 32. stavak 3. Pravilnika.).

35. Člankom 42. Pravilnika propisano je da izvanredno održavanje spada u grupu zahtjevnijih i opsežnijih radova održavanja cesta, a temeljni im je cilj dugotrajnije uređenje i poboljšanja pojedinih dijelova ceste bez izmjene njenih tehničkih elemenata, osiguranja sigurnosti, stabilnosti i trajnosti ceste i cestovnih objekata i povećanja sigurnosti prometa. Radovi izvanrednog održavanja izvode se povremeno, a njihov opseg vezan je za stupanj dotrajalosti ili oštećenja ceste.

36. Člankom 43. stavkom 1. Pravilnika propisano je da se radovi izvanrednog održavanja cesta mogu izvoditi samo na temelju projekta koji se obvezno izrađuje za provedbu takvog održavanja i u skladu s tim Pravilnikom.

37. Člankom 45. stavkom 1. Pravilnika propisano je da izvanredno održavanje cesta posebno obuhvaća: obnavljanje i zamjenu kolničkog zastora, ojačanje kolnika u svrhu obnove i povećanja nosivosti i kvalitete vožnje, mjestimične popravke kolničke konstrukcije ceste u svrhu zaštite i povećanja nosivosti ceste, poboljšanje sustava odvodnje ceste, zamjenu, ugrađivanje nove i poboljšanje vertikalne prometne signalizacije i opreme ceste (kilometarski i smjerokazni stupići, zaštitne ograde i slično) na većim dijelovima ceste, saniranje odrona, popuzina, radovi na zaštiti kosina od erozije, sanaciju obložnih zidova, zaštitu ceste od podlokavanja, radove na uređenju zelenila u svrhu biološke zaštite ceste, ukrašavanja okoliša i zaštite od snježnih zapuha, pojedinačne korekcije geometrijskih elemenata ceste (ublažavanje oštrih krivina, uređenje poprečnih nagiba, stajališta uz cestu i drugo) sa svrhom poboljšanja sigurnosti prometa, kojima se ne mijenja usklađenost s lokacijskim uvjetima u skladu s kojim je cesta izgrađena, uređenje raskrižja u istoj razini (oblikovanje, preglednost, ugradnja nove signalizacije i opreme) kojima se ne mijenja usklađenost s lokacijskim uvjetima u skladu s kojim je cesta izgrađena, poboljšanje uvjeta prometa uređenjem stajališta, odmorišta, pješačkih staza i obnovu i postavu instalacija, opreme i uređaja ceste.

38. Čitanjem zapisnika o očevidu od 31. srpnja 2015. sud je utvrdio da je do predmetne prometne nesreće, koja se dogodila tog dana oko 12:45 sati, došlo zbog toga što je na osobno vozilo marke Renault Grand Scenic, registracijske oznake [registarska oznaka], s kamene litice-griže, koja se nalazi iznad predmetne dionice ceste, pao kamen koji je uslijed pada na vozilo oštetio prednje vjetrobransko staklo u vidu ulegnuća i raspuknuća dimenzija 19 x 21 cm.

39. Čitanjem ophodarskog dnevnika od 31. srpnja 2015., u kojem su zabilježeni događaji iz ophodnje državne ceste DC 8, dionice Blato n/c – Naklice – Omiš – Mutogras – Dubci – Šestanovac, sud je utvrdio da je ophodnja predmetne dionice ceste na kojoj se dogodila predmetna prometna nesreća tog dana izvršena 3 puta, i to u razdoblju 14:00 - 16:00 sati, 16:30 – 17:30 sati i 17:45 – 20:45 sati. Dakle, sud je utvrdio da je ophodnja obavljena u skladu s Pravilnikom o ophodnji javnih cesta (članak 3. Pravilnika).

40. Uzimajući u obzir okolnosti nastanka prometne nesreće, dakle, utvrđenu činjenicu da je do prometne nesreće i oštećenja vozila došlo uslijed pada kamena s visine odnosno s kamene litice-griže koja se nalazi iznad predmetne dionice ceste, zaključiti je da tuženik nije povrijedio svoje obveze na temelju ugovora s tužiteljem. Naime, tuženik takvu pojavu ne može predvidjeti ni spriječiti te bi do pojave i oštećenja došlo i da je kojim slučajem i stavio upozorenje na tu pojavu, jer upozorenje na postojanje mogućnosti odrona kamenja nije mjera koja može spriječiti odron.

41. S druge strane, sukladno ugovoru tuženik se obvezao izvesti radove redovnog održavanja i zaštite državne ceste, u koje radove se ne mogu ubrojiti radovi saniranja odrona i radovi na zaštiti kosina od erozije, a koji radovi, među ostalim navedenim u članku 45. stavku 1. Pravilnika, spadaju u radove izvanrednog održavanja ceste.

42. Slijedom navedenog, a s obzirom na to da po ocjeni ovog suda do nastanka predmetnog štetnog događaja nije došlo zbog tuženikove povrede ugovorne obveze iz ugovora sklopljenog s tužiteljem, to tuženik ne odgovara za štetu nastalu tužitelju izvršenom isplatom osiguravajućem društvu koje je na temelju police kasko osiguranja isplatilo osigurninu vlasniku vozila koje je oštećeno na državnoj cesti kojom upravlja tužitelj.

43. Zbog toga je tužbeni zahtjev tužitelja trebalo odbiti i sukladno tome odlučiti kao u izreci ove presude.

44. Sud je u ovoj odluci novčane iznose koji su u tužbi iskazani u kunama, u izreci odluke dvojno iskazao u kunama i eurima, po fiksnom tečaju konverzije 7,53450 kuna za jedan euro, sukladno Odluci Vlade Republike Hrvatske o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 85/2022.).

U Splitu 28. travnja 2026.

Sutkinja

Zrinka Ćosić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 1., 2., 4., 5., 6., 7., 8., 9., 10., 11., 12., 13. i 14. ZPP-a i (članak 467. stavak 1. ZPP-a).

DNA:

- tužitelju

- tuženiku

- u spis