REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj:P- 97/2025-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Požegi, po sucu Snježani Polgar, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice VB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po opunomoćenici Valentini Gacik, odvjetnici iz Požege, protiv Zagrebačke banke d.d. [adresa], OIB:92963223473, zastupanog po OD Metelko, Knežević i partneri d.o.o. iz Zagreba, Lopašićeva br. 6, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, v.p.s. 1.000,00 EUR, nakon zaključene glavne javne rasprave dana 11. ožujka 2026. godine, u nazočnosti tužiteljice VB, i opunomoćenice Valentine Gacik, te zamjenika opunomoćenika tuženika odvjetničkog vježbenika OB, na temelju čl. 335. stavak 4. ZPP-a, dana 28. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su dijelovi Ugovora o kreditu, br. ugovora 7103757190, sklopljen između prednika tužiteljice FB iz [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj] i tuženika ZAGREBAČKE BANKE d.d., sa sjedištem u [adresa] Zagreb, OIB 92963223473 članku 1 u kojemu je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica i kamata uz švicarski franak, koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva, a o kojima nije pojedinačno pregovarano, ništetni.

II. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKOJ BANCI d.d., sa sjedištem u [adresa] Zagreb, OIB 92963223473 da tužiteljici VB iz [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj] na ime povrata stečenog bez osnove odnosno razlike u valuti uz koju je vezana glavnica i kamata uz švicarski franak, koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva isplati iznos od 1.182,82 Eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3%-tna poena, počevši od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate a sve to u roku od 15 dana. isplati i to:

-Za mjesec listopad 2007. godine na iznos od 0,85 Eura, počev od 10. studenog 2007. godine

-Za mjesec studeni 2007. godine na iznos od 0,06 Eura, počev od 10. prosinca 2007. godine

-Za mjesec prosinac 2007. godine na iznos od 3,56 Eura, počev od 10. siječnja 2008. godine

-Za mjesec siječanj 2008. godine na iznos od 6,89 Eura, počev od 10. veljače 2008. godine

-Za mjesec veljaču 2008. godine na iznos od 11,57 Eura, počev od 10. ožujka 2008. godine

-Za mjesec ožujak 2008. godine na iznos od 8,10 Eura , počev od 10. travnja 2008. godine

-Za mjesec travnja 208. godine na iznos od 4,24 Eura, počev od 10. svibnja 2008. godine

-Za mjesec svibanj 2008. godine na iznos od 4,20 Eura, počev od 10. lipnja 2008. godine

-Za mjesec lipanj 2008. godine na iznos od 2,18 Eura, počev od 10.srpnja 2008. godine

-Za mjesec srpanj 2008. godine na iznos od 0,61 Eura , počev od 10. kolovoza 2008. godine

-Za mjesec kolovoz 2008. godine na iznos od 1,73Eura , počev od 10. rujna 2008. godine

-Za mjesec rujan 2008. godine na iznos od 10,01 Eura , počev od 10. listopada 2008. godine

-Za mjesec listopad 2008. godine na iznos od 18,85 Eura, počev od 10. studenog 2008. godine

-Za mjesec studeni 2008. godine na iznos od 10,52 Eura, počev od 10. prosinca 2008. godine

-Za mjesec prosinac 2008. godine na iznos od 26,33 Eura, počev od 10. siječnja 2009. godine

-Za mjesec siječanj 2009. godine na iznos od 28,69 Eura, počev od 10. veljače 2009. godine

-Za mjesec veljaču 2009. godine na iznos od 36,43 Eura, počev od 10. ožujka 2009. godine

-Za mjesec ožujak 2009. godine na iznos od 25,17 Eura, počev od 10. travnja 2009. godine

-Za mjesec travanj 2009. godine na iznos od 24,98 Eura, počev od 10. svibnja 2009. godine

-Za mjesec svibanj 2009. godine na iznos od 22,98 Eura , počev od 10. lipnja 2009. godine

-Za mjesec lipanj 2009. godine na iznos od 24,13 Eura, počev od 10. srpnja 2009. godine

-Za mjesec srpanj 2009. godine na iznos od 21,16 Eura, počev od 10. kolovoza 2009. godine

-Za mjesec kolovoz 2009. godine na iznos od 23,15 Eura, počev od 10. rujna 2009. godine

-Za mjesec rujan 2009. godine na iznos od 19,97 Eura , počev od 10. listopada 2009. godine

-Za mjesec listopad 2009. godine na iznos od 21,90 Eura, počev od 10. studenog 2009. godine

-Za mjesec studeni 2009. godine na iznos od 22,26 Eura, počev od 10. prosinca 2009. godine

-Za mjesec prosinac 2009. godine na iznos od 28,20 Eura, počev od 10. siječnja 2010. godine

-Za mjesec siječanj 2010. godine na iznos od 32,17 Eura, počev od 10. veljače 2010. godine

-Za mjesec veljaču 2010. godine na iznos od 30,66 Eura, počev od 10. ožujka 2010. godine

-Za mjesec ožujak 2010. godine na iznos od 36,57 Eura, počev od 10. travnja 2010. godine

-Za mjesec travanj 2010. godine na iznos od 39,43 Eura, počev od 10.svibanj2010. godine

-Za mjesec svibanj 2010. godine na iznos od 48,05 Eura, počev od 10. lipnja 2010. godine

-Za mjesec lipanj 2010. godine na iznos od 54,13 Eura, počev od 10. srpnja 2010. godine

-Za mjesec srpanj 2010. godine na iznos od 46,24 Eura, počev od 10. kolovoza 2010. godine

-Za mjesec kolovoz 2010. godine na iznos od 69,25 Eura, počev od 10. rujna 2010. godine

-Za mjesec rujan 2010. godine na iznos od 59,28 Eura, počev od 10. listopada 2010. godine

-Za mjesec listopad 2010. godine na iznos od 60,89 Eura, počev od 10. studenog 2010. godine

-Za mjesec studeni 2010. godine na iznos od 70,12 Eura , počev od 10. prosinca 2010. godine

-Za mjesec prosinac 2010. godine na iznos od 84,88 Eura, počev od 10. siječnja 2011. godine

-Za mjesec siječanj 2011. godine na iznos od 68,87 Eura, počev od 10. veljače 2011. godine

-Za mjesec veljaču 2011. godine na iznos od 73,57 Eura, počev od 10. ožujka 2011. godine, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

III. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKOJ BANCI d.d., Poslovnica Požega, Trg Sv. Trojstva 20, 34000 Požega, OIB 92963223473 da tužiteljici VB iz [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj] naknadi parnični trošak u iznosu od 1.456,81 EUR na koje troškove teku zakonske zatezne kamate po kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3%-tna poena, počevši od dana 28. travnja 2026. pa do isplate a sve to u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj UB je kao korisnik kredita s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu br. ugovora: 7103757190. Kredit je odobren dana 30. 07. 2007. godine za iznos od 16. 643,00 CHF ( 73.693,92 Kn) a isplaćen je dana 04. 08. 2007. godine. Kredit je bio ugovoren s ratom kredita od 431 ,23 CHF na 42 jednaka mjesečna anuiteta.

1.1. Ističe da je predmetnim ugovorom o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik nije kao trgovac, tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima.

1.2. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od dana 04. srpnja 2013. godine, Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 7129/13 od 13.lipnja 2014.godine i Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14 od 9.travnja 2015., kao i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 14.lipnja 2018.godine broj Pž-6632/2017, a u kojem je parničnom postupku je prvotuženik Zagrebačka banka d.d. bio jedan od tuženika , te je utvrđeno da je prvotuženik. u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. godine, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta koja je vezana uz švicarski franak a prvotuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku prvotuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time prvotužena postupila suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima. Gore navedena prvostupanjska presuda je u navedenom dijelu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda, poslovni broj: Pž- 7129/13-4 od 13 lipnja 2014. godine i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-249/14 od 09.travnja 2015.godine, kao i presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu od dana 14.lipnja 2018.godine broj Pž 6632/17. DOKAZ: nesporno, Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br.: P-1401/12 od dana 04. srpnja 2013. godine, Presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br.: Pž-7129/13- 4 od dana 13. lipnja 2014. godine, presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14 od 09.travnja 2015.godine, presuda Visokog trgovačkog suda u Zagrebu od dana 14.lipnja 2018.godine broj Pž-6632/17.

1.3. Tuženik je bez prethodnog dogovora s tužiteljem jednostranom odlukom Uprave Banke u razdoblju od dana sklapanja ugovora pa do isplate glavnicu i kamatu usklađivao sukladno kretanju švicarskog franka, zbog čega je tužitelju kroz razdoblje od 3 i pol godine, anuitet kredita porastao na gotovo 50% veći iznos.

1.4. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu br.: P-1401/12 od dana 04. srpnja 2013. godine, Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br.: Pž-7129/13-4 od dana 13. lipnja 2014. godine, presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14 od 09.travnja 2015.godine kao i presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu od dana 14.lipnja 2018.godine broj Pž-6632/17, pravomoćno je utvrđeno da je valutne klauzule u CHF tuženik usklađivao i mijenjao bez ugovorenih parametara jednostranom odlukom tuženika, samim obavještavanjem o promjeni, dakle o kojoj promjeni nije pojedinačno pregovarano, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, a što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost navedene ugovorne odredbe.

1.5. Shodno gore navedenome tužitelj je oštećen za razliku između ugovorene rate i razlike u valuti CHF na dan sklapanja ugovora, te otplaćenih iznosa i to u kunskoj protuvrijednosti CHF prema danu plaćanja ( izraženo u Eurima).

1.6. Tužitelj napominje da se u konkretnom slučaju radi o tužbi i tužbenom zahtjevu iz članka 186.b. Zakona o parničnom postupku, tako da je njegov zahtjev u ovom predmetu hipotetički postavljen, te će se isti urediti nakon što tuženik dostavi ugovor o kreditu kako bi se u ovom predmetu utvrdile činjenice o kojima zavisi visina tužbenog zahtjeva, u konkretnom slučaju nakon što se provede financijsko vještačenje Tužitelj zadržava pravo da nakon provedenog financijskog vještačenja uredi tužbeni zahtjev u pogledu same visine istog, tj. iznosa razlike između plaćenog i ugovorenog mjesečnog anuiteta, te tijeka zakonskih zateznih kamata kao i razlike u tečaju.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu (list br. 18-28) u cijelosti osporava osnovanost tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva.

2.1. Prije svega ističe da tužitelj nije dokazao da je potrošač niti da se sredstvima kredita koristio isključivo za potrošačke svrhe.

2.2. Nadalje smatra da je potraživanje tužitelja zastarjelo, jer se na zahtjev tužitelja ima primijeniti trogodišnji zastarni rok. Ističe, naime, da se u postupcima koje potrošač osobno pokrene radi o postupcima o naknadi štete, primjenjuje čl. 126. Zakona o zaštiti potrošača u svezi s čl. 230 ZOO-a. Ako bi se primijenio i duži zastarni rok od 5 godina da su sva potraživanja tužiteljice dospjela prije 1.6.2018., zastarjela.

2.3. Tuženik ističe da su Odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev- 2221/2018 te Odluka Visokog Trgovačkog suda RH br. PŽ-6632/2017 od 14. lipnja 2018. nepravilne i nezakonite, a što da osobito potvrđuje Odluka suda EU u predmetu C-81/2019. Iz navedene Odluke proizlazi da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli isključena od ispitivanja poštenosti /nepoštenosti iz razloga što je ista odraz zakonske odredbe čl. 22. Zakona o obveznim odnosima.

2.4 Kako je valutna klauzula dispozitivna odredba hrvatskog prava da je isključena kontrola nepoštenosti valutne klauzule iz konkretnog ugovora o kreditu, kao ugovorne odredbe koja odražava dispozitivnu odredbu hrvatskog prava.

2.5. Smatra da time otpada kako deklaratorni tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti valutne klauzule tako i kondemnatorni zahtjev za isplatu osnove navodno nepoštene i ništetne CHF valutne klauzule.

2.6. Tuženik također ističe da je tužitelj, kao i svi potrošači, bio dovoljno informiran i bio je svjesan da postoji određeni rizik prilikom podizanja kredita u kojima se glavnica kredita veže za stranu valutu, tako i za CHF. Ističe kako su ugovaranjem valutne klauzule, tužitelj i tuženik dobrovoljno, prema procjeni vlastitih interesa, pristali na rizik promjenjivosti tečaja. Svojim potpisom na ugovoru da je potvrdio da ga je tuženik informirao o posljedicama i svim eventualnim rizicima tečaja.

2.7. Rizik promjenjivosti tečaja odnosi se i na svaku drugu valutu u odnosu na kunu, a ne samo na CHF, a razvoj tečaja strane valute nije moguće unaprijed predvidjeti.

2.8. Što se tiče ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, tuženik u podnesku od 20.12.2023. ( list 113-119) ističe kako je sve promjene kamatne stope izvršio sukladno tada važećim propisima. Navodi da je prije donošenja ZID ZKP (NN 112/12 i 143/13) bio u obvezi samo prethodno izvijestiti potrošača o promjeni kamatne stope prije no što se ona počne primjenjivati na ugovoreni odnos s potrošačem, te uz obavijest dostaviti i izmijenjeni otplatni plan, a tek je prema ZID ZKP (NN112/12) bio u obvezi definirati parametre koje prati u kontekstu donošenja odluke o korekciji promjenjive kamatne stope, što je i učinio donošenjem Općih uvjeta promjene kamatnih stopa koji su stupili na snagu 1. siječnja 2013. Nadalje, smatra da nije pravno dopušteno kamatnu stopu , koju su ugovorne strane izričito predvidjele kao promjenjivu, intervencijom u sadržaj ugovora izmijeniti u fiksnu kamatnu stopu od samog zasnivanja ugovornog odnosa, niti zanemariti valjanost inicijalnog dogovora parničnih stranaka da će se na njihov ugovorni odnos primjenjivati promjenjiva kamatna stopa.

2.9. U pravnoj teoriji da je uvriježen stav da se odredbe ugovora imaju primjenjivati onako kako glase, a da se pri tumačenju spornih odredbi treba istraživati i zajednička namjera ugovaratelja, te odredbu tako razumjeti kako to odgovara načelima obveznog prava, posebne kroz načelo slobode uređivanja obveznih odnosa.

2.10. Tuženik osporava i tijek zakonskih zateznih kamata pozivajući se na odredbu čl. 214 Zakona o obveznim odnosima, kojom je propisano da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, vraća se zajedno sa zateznim kamatama i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Ugovorne stranke iz ništavog ugovora, kakav stav je zauzeo građanski odjel Vrhovnog suda RH na sjednici od 5. ožujka 2004., treba smatrati savjesnim. Stoga da bi, ukoliko sud ocjeni osnovanim tužbeni zahtjev, tužiteljica imala pravo na zakonske zatezne kamate na potraživani iznos od podnošenja tužbe.

2.11. Tuženik spori da bi na strani tužitelja nastupila šteta, kao i da bi tuženik svojim postupanjem prouzročio bilo kakvu štetu tužitelju. Ističe da tužitelja nitko nije silio da sklopi ugovor o kreditu već je to isključivo rezultat njegove slobodne volje.

2.12. Također ističe prigovor zastare za potraživanja sa osnova promjenjivosti kamatne stope jer sukladno stavu VSRH izraženog u odluci broj Rev-2245/2017-2 od 20.3.2017. zastara potraživanja na ime više preplaćene kamate počinje teći od 13.6.2014. te je istekla 13.6.2019. dok je tužba podnesena 1.6.2023.

3. Očitujući se na navode odgovora na tužbu tužitelj u podnesku od 2.1.2024. (list br. 126-129) ističe da tuženik neosnovano prigovara zastari potraživanja obzirom na izraženi stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske u presudama br. Rev-2245/2017, Rev-1404/2018 i Rev-3142/2018.

3.1. Tužitelj navodi da je kroz brojnu sudsku praksu kao i kroz stav Vrhovnog suda nedvojbeno utvrđeno da u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik nije kao trgovac tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, nepoštenost, odnosno ništetnost navedenih ugovornih odredbi.

4. Kako je tužitelj tijekom postupka preminuo u parnicu je stupila njegova supruga VB (list 132).

5. Nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, tužiteljica je podneskom od 5.12.2025. (list br. 172-174 ) uredila tužbeni zahtjev potražujući razliku više plaćenih iznosa otplaćene glavnice zbog primjene tečaja CHF u iznosu od 1.182,82 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

6. Neprijeporno je da su stranke sklopile Ugovor o kreditu dana 30.7.2007. broj:7103757190 prema kojem ugovoru je kreditor korisniku kredita stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 16.643,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, obračunato prema srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita, a korisnik kredita se obvezao iznos kredita vratiti, uz valutnu klauzulu s pripadajućim kamatama na jednaka 42 mjesečna anuiteta s time da je anuitet iznosio 431,23 EUR.

7. Prijeporan je osnov i visina tužbenog zahtjeva, zastara potraživanja i svojstvo potrošača, te tijek zakonskih zateznih kamata.

8. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u otplatnu tablicu (list 7-14), rješenje o nasljeđivanju O-345/24, (list 133), nalaz i mišljenje vještaka Borisa Belunjaka od 21.11.2025, (list 158-168), saslušana je tužiteljica, te je izvršen uvid u sve priloge spisu.

9. Nakon tako provedenog dokaznog postupka, analizirajući dokaze sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku, („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13,89/14 i 70/19, dalje: ZPP), sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan.

10. Po ocjeni suda, predmetni ugovor predstavlja potrošački ugovor. Naime tužitelj je u trenutku sklapanja ugovora imao status potrošača jer je isti zaključio kao fizička osoba u svrhu adaptacije kuće a kako to proizlazi iz iskaza tužiteljice. Ista navodi da je njen prednik podigao kredit u svrhu adaptacije kuće u kojoj su živjeli, i koji je bio iskorišten u tu svrhu. Suprug je bio državni službenik te nisu imali nikakav obrt niti udio u trgovačkom društvu.

11. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2018., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštene i ništetne ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Navedena presuda potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda RH u Zagrebu br: Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. godine. Presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu br. Pž-7129/13-4 od 13. 6. 2014. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 u pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po ugovora ima o kreditima promjenjiva.

11.1. Prema odredbi čl. 502.a. st. 1. ZPP-a, udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete utvrđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povređuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava.

11.2. Prema odredbi čl. 502.c. ZPP-a, fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a. st. 1 toga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozivati.

11.3. Dakle, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanje povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene radi isplate.

12. Kako je sud u ovoj parnici vezan za utvrđenja u parnici vođenoj povodom kolektivne tužbe, odnosno za utvrđenja u parnici br. Pž-1401/2012 od 4. srpnja 2013. potvrđenoj presudom Visokog trgovačkog suda br. Pž-6632/2017 u odnosu na valutnu klauzulu i presudom Visokog trgovačkog suda br. Pž-7129/13-4 u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu, to su dakle ništave odredbe predmetnog Ugovora u dijelu u kojem je upravo ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica i kamata u CHF.

12.1. Naime, i Vrhovni sud RH u odluci br. Rev-3142/2018-2 od 26. svibnja 2020; te Ustavni sud RH u odluci br. U-III-2233/2019 od 10. lipnja 2020. u pogledu učinka pravomoćne odluke donesene u kolektivnom sporu, zauzeli su stav da nije potrebno provoditi dokazni postupak na okolnost nepoštenosti (ništetnosti) odredbi ugovora u svakom parničnom postupku u kojem se odlučuje o individualnim restitucijskim zahtjevima potrošača, obzirom da postoji temeljem naprijed navedene odredbe čl. 502. c ZPP-a, a isto tako i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 41/14, 110/15-dalje ZPP/14) vezanost za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. stavak 1. ZPP/14, a slijedom toga i obveza primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu. Ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor.

13. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je njen suprug ( prednik ) podigao kreditu u svrhu adaptacije kuće. Ona nema nikakvih saznanja vezano za dizanje kredita u francima. Zna da je rečeno da je to najpovoljniji kredit jer ga u protivnom suprug ne bi dizao u toj valuti.

14. Sud ocjenjuje ( imajući u vidu ostale predmete u kojima se kao tuženici pojavljuju banke a tužitelji kao potrošači) da tuženik nije niti predniku tužiteljice kao potrošaču objasnio razloge i iznio točne i razumljive kriterije na temelju kojih prosječni potrošač može predvidjeti ekonomske posljedice koje za njega proizlaze iz spornih odredbi. Po ocjeni suda tuženik je propustio informirati potrošača o općem riziku uz svaku valutnu klauzulu, a osobito da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezano za CHF neusporedivo veći u odnosu na rizik u valutnoj klauzuli vezano za Eur, budući se tečajna politika HNB-a temelji na održavanju stabilnog nominalnog tečaja kune prema Euru, dok tečaj ostalih valuta u odnosu na kune nije pod kontrolom HNB-a.

14.1. Prednik tužiteljice je dobio unaprijed sastavljen ugovor koji je sadržavao unaprijed od strane banke formulirane ugovorne odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a tuženik nije dokazao da je potrošaču objasnio razloge i iznio točne i razumljive kriterije na temelju kojih prosječni potrošač može predvidjeti ekonomske posljedice koje za njega proizlaze iz sporne odredbe, odnosno nije dokazao da je predniku tužiteljice dao dostatne informacije kako bi isti mogao donijeti informiranu odluku.

14.2. Stoga je sud, imajući u vidu sve naprijed navedeno, prihvatio tužbeni zahtjev u odnosu na utvrđenje ništetnosti dijelova predmetnog Ugovora kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica i kamata uz CHF, koja je tijekom postojanja ugovorne obaveze promjenjiva o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, odlučivši kao u točki I. izreke presude.

15. Obzirom da su stranke sklopile ugovor koji sadrži ništetne odredbe to se na sporni odnos stranaka primjenjuju odredbe Zakona o obveznim odnosima koje se odnose na ništetne ugovore tj. odredbe od čl. 322-329. ZOO-a.

15.1. Prema čl. 323. st. 1. ZOO-a ( „Narodne novine“ 35/05, 41/08,125/11,78/15) u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora.

15.2 Visinu tužbenog zahtjeva sud je utvrdio temeljem nalaza i mišljenja knjigovodstveno-financijskog vještaka Borisa Belunjaka koji nalaz ocjenjuje stručnim i objektivnim, a na koji nalaz i mišljenje stranke nisu imale primjedbe, te je tužiteljica sukladno istom i specificirala određeni tužbeni zahtjev. Tuženik nije imao primjedbi na matematički izračun vještaka. Predložio je da ukoliko sud usvoji tužbeni zahtjev, a čemu se protivi, da sud uzme u obzir i negativne tečajne razlike sukladno stajalištu Vrhovnog suda RH u Odluci br. Rev-4393/2021-2.

15.3. Prema nalazu i mišljenju imenovanog vještaka od 21.11.2025. proizlazi da samo više plaćeno zbog primjene tečaja za CHF za HRK iznosi 1.182,83 EUR dok manje plaćeno iznosi 2,01 EUR.

15.4. Prihvaćajući u cijelosti nalaz vještaka sud je utvrdio da je prednik tužiteljice na ime razlike više plaćene glavnice kredita zbog povećanja tečaja (ništetne odredbe) platio iznos od 1.182,83 Eura te je prihvatio tužbeni zahtjev u cijelosti, odlučivši kao pod točkom II. izreke presude.

15.5. Kako je prigovor radi prijeboja istaknut nakon zaključenog prethodnog postupka, to sud o istom nije odlučivao a posebice jer se radi o beznačajnom iznosu.

16. Prigovor zastare nije osnovan za potraživanje s osnova valutne klauzule, jer prema stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev-2245/17-2), pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO/05 te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (ovdje 14. lipnja 2018.), zbog čega zastara nije nastupila. Rok zastare dakle počinje teći od 14. lipnja 2018. godine, a kako je predmetna tužba podnesena 1.6.2023., to prigovor zastare nije osnovan.

16.1. Također je neosnovan prigovor tuženika vezano za tijek zakonske zatezne kamate jer nije odlučno da li je isti nepošten stjecatelj od 2007. godine, a obzirom da je prema čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takovog ugovora, tako da od primitka svakog anuiteta teku zakonske zatezne kamate.

17. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. stavak 1. ZPP-a.

18. Sud je priznao tužiteljici nagradu za sastav tužbe u iznosu 200,00 Eur, nagradu za sastav podneska od 2.1.2024. u iznosu od 200,00 Eur, nagradu za zastupanje na pripremnom ročištu od 26.4.2024. u iznosu od 100,00 Eur, nagradu za sastav podnesaka od 15.12.2025. u iznosu od 200,00 Eur, nagradu za zastupanje na ročištu glavne rasprave od 11.3.2026. u iznosu od 200,00 EUR. Ukupno troškovi zastupanja iznose 1.125,00 Eura ( uključen PDV) a trošak vještačenja iznosi 331,81 Eura tako da su odmjereni troškovi parničnog postupka u iznosu od 1.456,81 EUR.

18.1. Sastav ostalih podnesaka sud nije priznao temeljem čl. 155. ZPP-a

19. Zbog izloženog odlučeno je kao u izreci presude.

Požega, 28. travnja 2026.

S u d a c:

Snježana Polgar

Pouka o pravu na žalbu :

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana objave iste. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka ovom sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.

Dna:

1. Valentina Gacik, odvjetnica iz Požege

2. OD Metelko, Knežević & Partneri, Zagreb