REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
[adresa] E 5
Poslovni broj: Us I-160/2026-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarke Đeni Broznić, u upravnom sporu koji je pokrenuo tužitelj EI (OIB: [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (OIB: 84397956623), Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, radi ponovnog određivanja starosne mirovine, 28. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II-140-02/25-01/03309596851, URBROJ: 341-99-05/3-25-6746 od 19. siječnja 2026., te radi priznavanja tužitelju prava na starosnu mirovinu od 1. srpnja 2025. u svoti od 1.594,84 eura mjesečno.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Puli - Pola, KLASA: UP/I-140-02/25-01/03309596851, URBROJ: 341-13-05/3-25-14659 od 30. srpnja 2025., odbijen je zahtjev tužitelja, podnesen 3. srpnja 2025., za ponovno određivanje starosne mirovine. Tužitelju je prethodno priznato pravo na prijevremenu starosnu mirovinu (od 6. rujna 2017.), te na starosnu mirovinu (od 1. siječnja 2022., na temelju mirovinskog staža koji iznosi 37 godina 2 mjeseca i 7 dana). Tužitelj je rođen **.**.1956.. Predmetnim zahtjevom za ponovno određivanje mirovine zatražio da mu se, počevši od 1. srpnja 2025. do 30. rujna 2026., utvrdi novi iznos mirovine tako što će mu se polazni faktor, umjesto za 0,34% mjesečno, smanjiti za 0,2% mjesečno.
2. Tuženik je rješenjem, KLASA: UP/II-140-02/25-01/03309596851, URBROJ: 341-99-05/3-25-6746 od 19. siječnja 2026., odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja. U obrazloženju drugostupanjskog rješenja tuženik ističe da prijelaznim i završnim odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju nije predviđeno ponovno određivanje mirovine primjenom novog polaznog faktora postojećim korisnicima mirovine do navršene 70. godine života.
3. Tužitelj u tužbi i u kasnijem podnesku osporava zakonitost tuženikove odluke i tvrdi, u bitnome, da mu pripada pravo na ponovno određivanje mirovine počevši od 1. srpnja 2025. s utvrđenom penalizacijom od 0,2% za svaki mjesec prijevremenog umirovljenja. Tužitelj predlaže poništiti osporavano rješenje tuženika, te da Sud sam riješi stvar priznavanjem tužitelju prava na starosnu mirovinu od 1. srpnja 2025. u svoti od 1.594,84 eura mjesečno.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje, u osnovi, kod navoda osporavanog rješenja, te predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.
5. Tužitelj osporava samo primjenu prava, nisu sporne činjenice odlučne za rješavanje ovoga spora, a stranke u tužbi odnosno u odgovoru na tužbu nisu izričito zahtijevale održavanje rasprave (k tomu, tužitelj je u tužbi predložio donošenje presude bez rasprave). Sud je, stoga, vodeći se načelom učinkovitosti (članak 8. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, 36/24 i 39/26, u nastavku teksta: ZUS), presudu donio bez provedbe rasprave (članak 98. točka 4. ZUS-a). Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
6. Među strankama je sporno pravno pitanje razine tzv. penalizacije pri izračunu svote tužiteljeve mirovine u predmetnom razdoblju.
7. U okviru uređenja polaznog faktora, kao elementa za izračun svote mirovine koji ovisi o dobi osiguranika na dan stjecanja prava na mirovinu, člankom 83. stavkom 3. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj 96/25, u nastavku teksta: ZOMO), propisano je da se polazni faktor za određivanje prijevremene starosne mirovine određuje tako da se polazni faktor iz stavka 2. toga članka smanjuje za 0,2 % za svaki mjesec ranijeg odlaska u mirovinu prije navršene dobi osiguranika propisane za stjecanje prava na starosnu mirovinu. Prema stavku 9. navedenoga članka, korisniku prijevremene starosne mirovine, starosne mirovine i starosne mirovine za dugogodišnjeg osiguranika kojima je mirovina određena primjenom polaznog faktora manjeg od 1,0 Zavod će po službenoj dužnosti odrediti prijevremenu starosnu mirovinu, starosnu mirovinu i starosnu mirovinu za dugogodišnjeg osiguranika bez smanjenja polaznog faktora iz stavka 3. ovoga članka od prvog dana idućeg mjeseca u kojem je korisnik navršio 70 godina života.
8. Sud, ponajprije, ukazuje da u vrijeme stupanja ZOMO-a na snagu (1. srpnja 2025.) te u vrijeme podnošenja predmetnog zahtjeva (3. srpnja 2025.) tužitelj nije bio korisnik prijevremene starosne mirovine, već je bio korisnik starosne mirovine (pravo na starosnu mirovinu priznato mu je počevši od 1. siječnja 2022., rješenjem prvostupanjskog tijela, KLASA: UP/I-140-02/25-01/03309596851, URBROJ: 341-13- 05/3-25-7930 od 17. lipnja 2025.). Istodobno, odredba članka 83. stavka 3. ZOMO-a odnosi se na određivanje prijevremene starosne mirovine.
9. Nadalje, u pogledu pravnih pitanja spornih između stranaka, čak i pod pretpostavkom da je tužitelj zatečen u svojstvu korisnik prijevremene starosne mirovine, Sud ukazuje i na dijelove Izvješća o provedenom savjetovanju o Nacrtu prijedloga ZOMO-a, kao priloga Prijedlogu ZOMO-a (općedostupnome putem službene mrežne stranice Hrvatskog sabora). Naime, iz odgovora predlagatelja Zakona na komentare sudionika u savjetovanju može se utvrditi, između ostalog, legislativna namjera pri uređenju pojedinih društvenih odnosa. U nastavku se iznose odgovori predlagatelja koji su ključni za predmet ovog upravnog spora.
9.1. Odgovor na komentar broj 24: nije prihvaćen prijedlog sudionika za retroaktivnu primjenu odredbe o penalizaciji od 0,2% u cilju izjednačavanja visine smanjenja različitih kategorija umirovljenika. Ukidanje penalizacije s navršenih 70 godina predloženo je i u odnosu na zatečene korisnike, što će u najvećoj mjeri obuhvatiti korisnike koji su prijevremenu starosnu mirovinu ostvarili s većim stupnjem smanjenja.
9.2. Sukladni netom navedenom su i odgovori na komentare broj 114 i 115.
9.3. Odgovor na komentar broj 42: korisnici ostvaruju pravo na mirovinu sukladno zakonskim propisima koji su na snazi u trenutku odlaska u mirovinu. Dakle, prijevremena starosna mirovina umanjuje se prema stopi važećoj u trenutku priznanja prava na mirovinu, a koja je tijekom proteklih razdoblja bila utvrđena u različitoj visini i trenutno iznosi 2 % po mjesecu ranijeg ostvarivanja prava na mirovinu.
9.4. Odgovor uz komentar broj 116: za sve korisnike mirovine, neovisno o vrsti prava, omogućeno je ponovno određivanje mirovine, odnosno ostvarivanje prava na novu mirovinu nakon navršene jedne godine staža osiguranja te se ne može propisati iznimka u pogledu tog uvjeta samo za korisnike prijevremene starosne mirovine.
9.5. Odgovor uz komentar broj 109: ukidanje smanjenja, tzv. penalizacije prijevremene starosne mirovine sa 70 godina vezano je uz razdoblje korištenja mirovine, a ne uz dob za ostvarivanje starosne mirovine. Raniji izlazak s tržišta rada znači ujedno i dulje razdoblje korištenja mirovine, stoga je predloženo ukidanje tzv. penalizacije nakon dvostrukog maksimalnog razdoblja korištenja prijevremene mirovine.
9.6. Pri tome, ni preostali sadržaj Prijedloga ZOMO-a ni Konačnog prijedloga ZOMO-a ne daje podlogu za prihvaćanje tužiteljeve argumentacije.
10. Na opisani način spomenuti su društveni odnosi uređeni u provedbi javnih politika na području obveznog mirovinskog osiguranja, od strane Hrvatskog sabora kao zakonodavca, u okviru njegove legislativne autonomije (članak 1. stavak 3., članak 2. stavak 4. podst. 1., članak 71. i članak 81. podst. 2. Ustava Republike Hrvatske).
11. Naposljetku, osnovano tuženik naglašava da prijelaznim i završnim odredbama ZOMO-a nije predviđeno ponovno određivanje mirovine primjenom novog polaznog faktora postojećim korisnicima mirovine do navršene 70. godine života.
12. Imajući u vidu dosad izneseno, Sud ne nalazi pravno uporište za predmetno tužiteljevo traženje.
13. Prvostupanjsko tijelo pravilno je, dakle, odbilo dotični zahtjev tužitelja, što je tuženik osnovano potvrdio.
14. Uzevši u obzir navedeno, osporavana odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom. Trebalo je stoga, na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a, tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.
15. Iako je donesena presuda kojom je tužbeni zahtjev odbijen, tužitelj nije pozvan na plaćanje pristojbe za tužbu i presudu, jer je oslobođen plaćanja pristojbe na temelju odredbe članka 11. stavka 1. točke 16., u vezi sa člankom 22. stavkom 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18 i 51/23).
U Rijeci 28. travnja 2026.
S u d a c
dr. sc. Alen Rajko
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.
Dostaviti:
- EI, [adresa]
- Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A.
Mihanovića 3
