REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-80/2025-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Martini Sučević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, sa sjedištem u [adresa], OIB: 02958272670, kojeg zastupa punomoćnik po zaposlenju, protiv I-tuženika DV, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II-tuženika FV, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja ništetnosti, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 19. ožujka 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i odvjetničke vježbenice ĆV, odvjetničke vježbenice u zamjenu za punomoćnika II-tuženika, dana 28. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje koji glasi:

"Utvrđuje se da je Ugovor o radu kojeg su sklopili JV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i FV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ništetan."

II. Nalaže se tužitelju Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje naknaditi II-tuženiku FV troškove parničnog postupka u iznosu od 750,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od 28.4.2026. pa do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (u daljnjem tekstu: Zavod) je ovom sudu podnio tužbu u kojoj navodi da su I -tuženik DV i II- tuženik FV sklopili su Ugovor o radu s početkom rada od dana 4.11.2019. Navodi da se II-tuženik zaposlio kod I-tuženika da bi ostvario prava iz Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju na teret tužitelja. Navodi da temeljem odredbe čl. 122. st. 4. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju izvodi pravo svoje na osporavanje tog ugovora pred ovim sudom te da su stranke zasnovale radni odnos čija svrha nije bila obavljanje poslova u skladu s ugovorom već isključivo ostvarivanje prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja. Ujedno navodi da temeljem odredbe čl. 285. st. 1. Zakona o obveznim odnosima prividnost kao mana volje ima za posljedicu ništetnost takvog pravnog posla pa se stoga smatra da nije niti sklopljen. Ujedno je na ročištu od 3.4.2025. naveo da navodi koji se odnose na prividnost koji su istaknuti u tužbi su navedeni omaškom, a svoj zahtjev temelji na odredbi čl. 322. Zakona o obveznim odnosima i čl. 122. st. 4. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju. Traži od suda prvog stupnja da utvrdi da je ugovor između navedenih stranaka ništetan.

2. I-Tuženik je podnio odgovor na tužbu navodeći da osporava sve navode tužitelja te još jednom navodi da su osobe bile po zakonu zaposlene u kućanstvu te nema baš nikakvih povreda radnog odnosa i nepla6anja obveza za HZZO i HZMO. Navodi da je nejasno da se traži ništetnost ugovora jer da nije radio po zakonu onda ne bi osiguranici imali svu pravovaljanu i zakonski osnovanu dokumentaciju. Predlaže da sud odbaci tužbu jer je neosnovana što proizlazi i iz izjave koju je dao.

3. II-Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da u potpunosti poriče osnovanost navoda iz tužbe od 12.12.2022. u dijelu u kojem tužitelj tvrdi da je drugotuženik kod prvotuženika zasnovao radni odnos s ciljem stjecanja prava iz zdravstvenog i mirovinskog osiguranja. Nadalje ističe da podnesak predan sudu dana 15.2.2023. na spis posl.br. Pr-2340/2022 (prije donošenja rješenja o razdvajanju podneska) nije predao on niti ima saznanja tko je u njegovo ime napisao i lažno potpisao taj podnesak. U tom je podnesku navedeno da je drugotuženik bio zaposlen u kućanstvu prvotuženika što je u potpunosti netočno. Također, isti dan (15.2.2023.) su u pisarnici suda na spis posl.br. Pr-2340/2022 predani i podnesci drugih tuženika, a koji su sadržajno i strukturalno gotovo identični pa se dovodi u sumnju njihova vjerodostojnost. Nadalje, uz tužbu nije dostavljen izvod iz službene evidencije podataka tužitelja o troškovima zdravstvene zaštite za drugotuženika (tada petotuženika) ostvarene u periodu kada je bio prijavljen na zdravstveno osiguranje na osnovi spornog radnog odnosa. Drugotuženik dostavlja i prikaz posjeta liječnicima (putem sustava e-Građani), a iz kojeg je vidljivo da se u razdoblju od prijave do odjave sa zdravstvenog osiguranja (4.11.2019. -5.11.2019.) nije koristio tim pravima iz zdravstvenog osiguranja odnosno ne postoje troškovi zdravstvene zaštite za drugotuženika nastali u periodu spornog radnog odnosa. Dodatno, drugotuženik ističe da je još i prije navodnog zaposlenja kod prvotuženika dogovarao posao kod budućeg poslodavca (A1 Hrvatska d.o.o.), a čemu u prilog dostavlja prikaz emaila poslanog 3.11.2019. sa životopisom kao i daljnju korespondenciju u vezi potencijalnog radnog odnosa. Također, dostavlja se i potvrda o stažu osiguranja iz koje je vidljivo kako je drugotuženik u konačnici i zaposlen kod A1 Hrvatska d.o.o. od 17.12.2019. do 25.11.2022. Dakle, nejasno je zašto bi drugotuženik zasnovao radni odnos s prvotuženikom u cilju stjecanja prava iz zdravstvenog i mirovinskog osiguranja kad je u tom periodu već znao da će vjerojatno raditi kod poslodavca A1 Hrvatska d.o.o. te kada u konačnici u periodu prijave nije niti koristio prava iz zdravstvenog osiguranja niti su mu bila potrebna. Slijedom navedenog, u potpunosti je životno nelogično da drugotuženik riskira pokretanje bilo kakvi parničnih ili upravnih postupaka u svrhu utvrđenja da radni odnos nije postojao odnosno da je ugovor o radu ništetan radi ostvarivanja zdravstvenog osiguranja u trajanju od svega 3,5 mjeseca od prestanka osiguranja pa do ponovnog ostvarivanja zdravstvenog osiguranja po osnovi novo zasnovanog radnog odnosa kod novog poslodavca. Obzirom da drugotuženik ne zna o kakvom je ugovoru o radu riječ niti je ikada upoznao prvotuženika, to tužitelj ne može tražiti utvrđenje ništetnosti ugovora radu zbog svjesnog nesklada između volje i očitovanja jer volje za sklapanjem ugovora o radu na strani drugotuženika nije nikada niti bilo. Naime, s obzirom na to da drugotuženik nikada nije ni sklopio ugovor o radu sa prvotuženikom niti zasnovao radni odnos konkludentnim radnjama, drutotuženik smatra da se, u ovom konkretnom slučaju, treba raditi o utvrđenju da ugovor o radu nije ni sklopljen, odnosno da između prvotuženika i drugotuženika nije zasnovan radni odnos, sukladno članku 312. stavku 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.), a ne da se tužbenim zahtjevom traži utvrđenje ništetnosti ugovora o radu. Slijedom navedenog, drugotuženik predlaže da tužitelj uredi tužbeni zahtjev na način da se istim predlaže utvrđenje da ugovor o radu nije ni sklopljen, a nakon čega će drugotuženik priznati tužbeni zahtjev.

4. Tijekom postupka sud je proveo dokaz uvidom u dokumentaciju koju su stranke dostavile u spis, te je izveo dokaz saslušanjem I-tuženika i II-tuženika kao stranaka.

5. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 12/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19., u daljnjem tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnim Ugovora o radu kojeg su sklopili I-tuženik i II-tuženik.

7. Među strankama je sporno jesu li I-tuženik i II-tuženik sklopili ugovor o radu. Nadalje je sporno, je li taj ugovor koji su I-tuženik i II-tuženik eventualno sklopili protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, odnosno je li taj ugovor ništetan.

8. I-Tuženik je u svom iskazu koji je dao na ročištu 25.6.2025. u bitnome iskazao da je trebao pomoć u kućanstvu za čuvanje oca koji je imao 94 godine te da je II-tuženika kao radnika pronašao na temelj oglasa koji je on objavio na način da ga je lijepio po stupovima da mu treba radnik. Radni odnos je prekinut jer II- tuženik nije došao na radno mjesto. Na ročištu od 10.9.2025. dopunski je saslušan te je isti promijenio svoj iskaz navodeći da ne ostaje pri iskazu koji je dao na ročištu od 25.6.2025. Navodi da je istina da ne poznaje II-tuženika, da ga je danas na ročištu prvi put vidio u životu te da ga on nikada nije niti prijavio na svoje kućanstvo. Nije mu poznato tko je to učinio. Navodi da pored ovdje II-tuženika nije poznavao još jednog tuženika koji je sada u razdvojenom predmetu, a kada je II - tuženik danas došao na ročište, uvjerio se da ga do sada nikad nije vidio.

9. II-Tuženik u svom iskazu navodi da navodi da ne poznaje I-tuženika te da nikada nije radio kod njega. Od prosinca 2019. bio je zaposlen kod poslodavca A1 pa sve do 2022. iz čega proizlazi da je imao zdravstveno osiguranje. Navodi da je bio iznenađen da je bio prijavljen 1 dan kod I-tuženika jer je prije zapošljavanja kod poslodavca A1 znao da počinje s radom kod tog poslodavca od prosinca. Da je tomu tako proizlazi i iz dokaza za kojeg smatra da je bitan, a to je mail kojeg je zaprimio od svog budućeg šefa, a iz čega je razvidno da počinje s radom u prosincu. Navodna prijava je bila 4.11.2019. te je u tom periodu radio na osnivanju novog start up-a, a i radio je i kao trener djece do 6 godina. Jedno kraće vrijeme nije imao zdravstveno osiguranje. Navodi da u periodu od 4.11.2019. pa sve do 17.12.2019. od kada je prijavljen kod poslodavca A1 nije koristio zdravstveno osiguranje jer nije niti bio bolestan. Navodi da općenito nije sklon bolestima, a u spis je dostavio i dokaz sa portala zdravlja u e-građanima iz kojeg je jasno vidljivo da u tom periodu nije bio kod liječnika. Bilo kakva prevara u vidu zdravstvenog osiguranja je njemu posve nepojmljiva i u to se ne bi nikada upuštao. Navodi da je dio svog života brinuo o teško bolesnoj osobi, a isto tako među bliskim osobama ima osobu sa down sindromom stoga je uistinu brižan i zna što to znači skrbiti o osobama u potrebi. Njega pogađa to što je ocrnjen kao osoba koja to ne bi radila, a istina je posve drugačija. Isto tako navodi da mu je blizak član obitelji poginuo pred očima djelatnika HZZO. Nedavno je bila i godišnjica i zaista mu sve ovo teško pada s obzirom na nemar koji je doživio, a on uistinu nije nikoga prevario za zdravstveno osiguranje. Nikada sudu nije predao nikakav podnesak u ovaj spis predmeta, a osobito ne podnesak od 15.2.2023.

10. Ovaj sud prihvatio je iskaz II-tuženika te iskaz I-tuženika koji je isti dao 10.9.2025. budući da je u suglasju s iskazom II-tuženika kojem ovaj sud vjeruje. Sud je prihvatio iskaz II-tuženika jer je isti i u suglasju s dokumentacijom koja je dostavljena u spis – prikaz posjeta liječnicima s portala eGrađani (list 89 spisa) iz kojeg je doista vidljivo da II-tuženik u razdoblju od 23.8.2019. do 18.2.2020. nije koristio zdravstvene usluge, a ujedno je i u suglasju s Elektroničkim zapisom Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (list 92-94 spisa) iz kojeg je vidljivo da se II-tuženik 17.12.2019. zaposlio kod poslodavca A1 Hrvatska d.o.o. Nadalje, II- tuženik je iskazivao doista životno, uvjerljivo i s puno emocija koje imaju uporište u osobno doživljenoj tragediji i nakon takvog iskaza i činjenice da II-tuženik nije niti koristio usluge zdravstvenog osiguranja sve do novog početka trajanja osiguranja odnosno novog zaposlenja koje je uslijedilo odmah u idućem mjesecu od predmetne prijave, ovaj sud nedvojbeno vjeruje da II-tuženik nije s I-tuženikom sklopio Ugovor o radu, a osobito to nije učinio s onom pobudom kako to tvrdi tužitelj.

11. Uvidom u dopis Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 28. listopada 2025. ovaj sud je utvrdio da to tijelo ne raspolaže ugovorom o radu koji su sklopili I-tuženik i II-tuženik, budući da obveznik nije dužan uz prijavu o početku osiguranja temeljem zasnivanja radnog odnosa dostaviti ugovor o radu.

12. Uzimajući u obzir da tužitelj nije dostavio Ugovor o radu između I -tuženika i II-tuženika, te da stranke izričito osporavaju postojanje takvog ugovora, valja ukazati da tužitelj nije dokazao postojanje Ugovora o radu kojeg traži da ovoj sud utvrdi ništetnim.

13. Sukladno odredbi čl. 10. Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, u daljnjem tekstu: ZOR) radni odnos zasniva se ugovorom o radu. Nadalje, sukladno čl. 8. st. 4. ZOR na sklapanje, valjanost, prestanak ili drugo pitanje u vezi s ugovorom o radu, kolektivnim ugovorom ili sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, a koje nije uređeno ovim ili drugim zakonom, primjenjuju se u skladu s naravi toga ugovora, opći propisi obveznoga prava.

14. Za postojanje valjanog ugovora nužno je da za sklapanje takvog ugovora postoji suglasnost volja u smislu odredbe čl. 249. Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO).

15. S obzirom da prijavu na mirovinsko osiguranje vrši osoba koja prijavljuje početak osiguranja (poslodavac) te da ujedno nesporno nije dužna Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje dostaviti Ugovor o radu potpisan i od radnika i od poslodavca, činjenica da je II-tuženik bio prijavljen kod I-tuženika nije nužno dokaz o postojanju samog Ugovora o radu za koji tužitelj u ovom postupku traži da se utvrdi ništetnim.

16. Sukladno čl. 322. st. 1. Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO) ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

17. Kod ništetnih ugovora formalno su ispunjene predviđene pretpostavke za nastanak ugovora, ali se njihovi učinci anuliraju budući da su protivni Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva. Da bi sud mogao utvrditi je li neki ugovor protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, prije svega bi postojanje takvog ugovora trebalo biti nedvojbeno.

18. S obzirom da stranke osporavaju da je za sklapanje ugovora među njima postojala suglasnost volja, prema ocjeni ovog suda tužitelj nije dokazao postojanje ugovora o radu čije utvrđenje ništetnosti traži.

19. Sukladno odredbi čl. 221.a. ZPP ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

20. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 221. a. ZPP valjalo je odlučiti kao pod toč. I. izreke ove presude.

21. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. st. 1., čl. 155. st. 1. ZPP, te odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, u daljnjem tekstu: Tarifa).

22. II-Tuženiku su priznati troškovi u visini jednokratne nagrada za zastupanje u visini od 250 bodova odnosno 500,00 eura uz pripadajući PDV na temelju Tbr. 7.2. Tarife i daljnji iznos od 100,00 eura uz pripadajući PDV za radnju preko 4 radnje poduzete u prvostupanjskom postupku, a što ukupno iznosi 750,00 eura.

23. Odluka o zateznim kamatama na trošak parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO.

24. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao pod toč. II. izreke ove presude.

U Zagrebu 28. travnja 2026.

Sutkinja

Martina Sučević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. I. tuženiku

3. II. Tuženiku po punomoćniku