REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Poslovni broj: Gž-643/2026-2

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Rakića kao predsjednika vijeća, Marije Sošić kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Helene Poropat kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Tamara Košanski, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Lacković & Rukavina, Zagreb, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d., OIB: 92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, koju zastupa punomoćnica Margita Kiš Kapetanović, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Porobija & Porobija j.t.d., Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj: P- 261/2019-60 od 30. siječnja 2026., u sjednici održanoj 28. travnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj: P-261/2019-60 od 30. siječnja 2026. i predmet vraća istome sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje a i o troškovima će se žalbe odlučiti u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom je suda prvoga stupnja u cijelosti prihvaćen tužiteljev tužbeni zahtjev tako da su najprije utvrđene ništetnima odredbe Ugovora o namjenskom kreditu broj: 155/2006 kreditne partije 7103151348 od 10. srpnja 2006. u dijelu u kojemu je ugovorena valutna klauzula u valuti švicarski franak te u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa kao i način obračuna u skladu s važećim Odlukama tuženika, o čemu je odlučeno u točki I. izreke, dok je u točki II. izreke naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 11.074,54 eura zajedno sa zateznim kamatama na pojedinačne dijelove tog ukupnog iznosa u razdoblju dospjelosti od 1. studenog 2007. do zaključno 1. siječnja 2017. kada je određen početak tijeka zateznih kamata na iznos od 3.317,69 eura a o troškovima je postupka odlučeno u točki III. izreke tako što je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju te troškove u iznosu od 3.452,95 eura sa zateznim kamatama od donošenja presuda 30. siječnja 2026. do isplate.

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom tu presudu u cijelosti pobija tuženik zbog svih zakonom propisanih žalbenih razloga ističući i postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje: ZPP). I dalje osporava tužitelju svojstvo potrošača smatrajući kako za utvrđivanje tog svojstva nije odlučno samo stanje u trenutku sklapanja ugovora o kreditu već i za vrijeme trajanja kredita te i dalje osporava tužitelju aktivnu legitimaciju s obzirom na to da je iznose kredita uplaćivala treća osoba. Ustraje u tvrdnji da zbog provedene konverzije tužitelj više nema pravo na isplatu bilo kojega iznosa te smatra kako nije bilo mjesta primjeni odredbe članka 502.c ZPP jer je on stupio na snagu tek naknadno. Osporava i opravdanost preinake tužbe. Posebno osporava početak tijeka zateznih kamata smatrajući dodatno kako kamate ne mogu početi teći od dana uplate već od prvog sljedećeg dana te posebno pobija i odluku o troškovima postupka smatrajući kako je za radnje poduzete prije 5. studenog 2022. trebalo primijeniti manju vrijednost boda, a ne 2,00 eura (već 1,33 eura), kao i da su tužitelju neosnovano dosuđeni troškovi sastava podnesaka od 29. listopada 2019. (tuženiku taj podnesak nije poznat), od 2. siječnja 2024. (ne radi se o obrazloženom podnesku), 22. studenog 2024. (ne radi se o obrazloženom podnesku), od 4. srpnja 2025. (ne radi o obrazloženom podnesku) te za ročišta od 11. prosinca 2024. i 17. prosinca 2025. na kojem nisu provođeni dokazi niti se raspravljalo na način drugačiji od onoga tijekom postupka već su predmet ročišta bila procesnopravna pitanja ( zaključenje glavne rasprave, uvid u dokaze te zakazivanje ročišta za objavu), a osporava i trošak nagrade za pristup na ročištu za objavu presude jer ga ne smatra opravdanim troškom. Također navodi kako prvostupanjski sud nije uzeo u obzir prilikom odmjeravanja troškova da je tužba djelomično povučena.

2.1. Predlaže preinačenje prvostupanjske presude u cijelosti odbijanjem tužbenog zahtjeva uz obvezu naknade tuženiku troškova postupka sa zateznim kamatama od 30. siječnja 2026., uključujući i troškove žalbe koje potražuju u iznosu od 469,70 eura.

2.2. Tužitelj, kojemu je tuženikova žalba uredno dostavljena, nije podnio odgovor na žalbu.

3. Žalba je osnovana.

4. Predmet je spora tužiteljev zahtjev za utvrđenje ništetnima odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u švicarskim francima sadržanih u Ugovoru o kreditu broj: 155/2006 od 10. srpnja 2007. koji su sklopili tužitelj ĐZ kao korisnik kredita i potrošač te tuženik Zagrebačka banka d.d. kao davatelj kredita i trgovac pa potom i zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa po osnovi ništetnih odredaba u iznosu od 11.074,54 eura sa zateznim kamatama na pojedine dijelove tog iznosa dospjele u razdoblju od 1. studenog 2007. do zaključno 1. siječnja 2017.

5. Prvostupanjskom je presudom prihvaćen tužbeni zahtjev jer je prvostupanjski sud našao utvrđenim da se radi o nepoštenim pa time i ništetnim odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo a unaprijed ih je formulirao tuženik kao trgovac te su, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, prouzročile znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja.

5.1. Visina je preplaćenih iznosa utvrđena iz nalaza i mišljenja vještaka financijske struke – u iznosu od 1.640,48 eura po osnovi preplate kamata i 9.434,05 eura po osnovi preplate zbog porasta valutnog tečaja te je prvostupanjskom presudom prihvaćen tužbeni zahtjev od ukupno 11.074,54 eura sa zateznim kamatama od dospjelosti pojedinih iznosa sve do 1. siječnja 2017. ali je vještaku naloženo utvrditi i preplatu do dana obračuna konverzije te je tako utvrđeno da je po osnovi kamate preplaćen iznos od 2.103,04 eura a po osnovi tečaja iznos od 5.134,49 eura.

6. Ispitavši prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u tuženikovoj žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava prema članku 365. stavku 2. ZPP, ovaj je drugostupanjski sud ocijenio da je prvostupanjska presuda djelomično rezultat pogrešne primjene materijalnog prava a zbog toga je i činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno.

7. Nije utvrđeno postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti pa tako ni one iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP jer prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

7.1. Ne postoji ni bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 12. ZPP (prekoračenje tužbenog zahtjeva) a u vezi s tim ni bitne povrede iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 190. ZPP, jer je u ovoj parnici došlo do djelomičnog povlačenja tužbe (u tužbi je tražena isplata iznosa od 83.920,94 kune/11.138,22 eura a konačni tužbeni zahtjev iznosi 11.074,54 eura) kako je to i utvrđeno prvostupanjskim rješenjem a tuženik se prethodno nije protivio povlačenju tužbe.

7.1.1. Smanjenje tužbenog zahtjeva naime nije preinaka tužbe (članak 191. stavak 3. ZPP), već djelomično povlačenje tužbe na koje se primjenjuju odredbe članka 193. , a ne članka 190. ZPP.

8. Ostvaren je međutim, kao što je već navedeno, žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u dijelu kondemnatornog zahtjeva tako da prvostupanjski sud zbog nepotpunog materijalnopravnog pristupa u prosuđivanju ovoga spora nije utvrdio odlučne činjenice o visini tužbenog zahtjeva.

9. U ovoj parnici nije sporno da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao davatelj kredita 10. srpnja 2007. sklopili Ugovor o namjenskom kreditu (refinanciranje i dovršetak kuće) u iznosu od 78.000,00 švicarskih franaka u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita, s kamatama po stopi od 4,50% godišnje promjenjivoj u skladu s promjenama tržišnih uvjeta a na temelju Odluke o kamatnim stopama tuženika i na rok od 30 godina, kao ni da su stranke 16. siječnja 2016. sklopile Dodatak tom ugovoru na temelju Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj: 102/2015. – dalje: ZID ZPK/15) a ni činjenica je nakon toga 25. listopada 2017. tužitelj prijevremeno u cijelosti otplatio kredit.

9.1. Nije sporno ni da je tijekom otplate kredita prije konverzije tuženik svojim odlukama nekoliko puta povećavao stopu redovnih kamata i da je došlo do znatnog porasta tečaja švicarskog franka u odnosu na hrvatsku valutu kunu te da su zbog toga znatno povećani i anuiteti kredita u odnosu na početno ugovorene kamate (po stopi od 4,50%) i početni tečaj švicarskog franka.

10. I dalje je sporno ima li tužitelj svojstvo potrošača, je li riječ o ništetnim odredbama, je li nastupila zastara tužiteljeva zahtjeva za isplatu, od kada teku zatezne kamate i ima li tužitelj uopće više pravo na bilo kakvo obeštećenje s obzirom na to da je izvršena konverzija.

11. Ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje neosnovanima žalbene tvrdnje o upitnosti tužiteljeva svojstva potrošača, ništetnosti odredaba Ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivost kamatne stope i valutne klauzule u švicarskim francima, zastari i početku tijeka zateznih kamata i u tom smislu podržava činjenična utvrđenja i pravna shvaćanja prvostupanjskog suda.

12. Tuženik nije u pravu ni kada smatra kako tužitelj nema pravo na bilo kakvo daljnje obeštećenje jer je pristao na konverziju, ali u tom smislu prvostupanjska presuda za sada nije zakonita i pravilna s obzirom na to da su tužitelju dosuđeni i plaćeni iznosi nakon obračuna konverzije (30. rujna 2015.) sve do siječnja 2017.

13. Iako u spisu postoji i varijanta obračuna više plaćenih iznosa do 30. rujna 2015. (dopunski nalaz vještaka – stranice 511 do 523 spisa) iz koje proizlazi visina preplaćenih iznosa od ukupno 7.237,53 eura (2.103,04 eura po osnovi kamata i 5.134,49 eura po osnovi porasta tečaja švicarskog franka), nije bilo moguće preinačiti prvostupanjsku presudu dosuđenjem tog iznosa sa zateznim kamatama od 1. siječnja 2008. (za preplaćene kamate) i od 1. srpnja 2010. (za preplaćeni tečaj) jer je po svemu sudeći vještak uzeo u obzir i negativne razlike pa je potrebno dopuniti vještačenje uzimanjem u obzir samo pozitivnih razlika.

14. Ovaj drugostupanjski sud naime ocjenjuje kako ne postoje uvjeti za uračunavanje negativnih razlika (kada je tečaj švicarskog franka bio niži od početnog) pa je neophodno sačiniti obračun preplate bez tih negativnih razlika i uračunati samo iznose koji su konverzijom priznati kao preplata, što stranke mogu učiniti i nespornim kako bi se izbjegli daljnji troškovi vještačenja.

15. Iz navedenih je razloga valjalo ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti istome sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje (s tim da će se u novoj odluci odlučiti i o troškovima žalbe) pa time, a na temelju odredaba članaka 370. i 166. stavka 3.

ZPP, odlučiti kao u izreci.

U Puli 28. travnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Igor Rakić