REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-4502/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjana Kujundžić Novak, predsjednice vijeća, dr. sc. Jelene Čuveljak, sutkinje izvjestiteljice i Mirne Maržić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MONTE-MONT d.o.o., Osijek, Ulica Borova 6, OIB 29249525870, kojeg zastupa punomoćnik Željko Zrno, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Stanić & Zrno iz Osijeka protiv tuženika GRAD ILOK, Ilok, Trg Nikole Iločkog 13, OIB 83038408398, kojeg zastupa punomoćnica Neda Brčić, odvjetnica iz Vinkovaca, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu poslovni broj P-156/2024-37 od 3. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj 28. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu poslovni broj P-156/2024-37 od 3. listopada 2025. u točkama I. i III. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski je sud presudom citiranom u izreci naložio tuženiku da plati tužitelju iznos od 397.751,73 eura s pripadajućim kamata te je odlučeno o naknadi troškova postupka.

2. Iz obrazloženja u bitnome proizlazi da je među strankama sporno u ovoj pravnoj stvari je li tuženik u obvezi vratiti tužitelju iznos od 397.751,73 eura sa zateznim kamatama od 9. veljače 2024. do isplate, a koji iznos je banka tužitelja isplatila tuženiku po osnovi bankarske garancije broj 2104004833 koju je tužitelj izdao tuženiku po osnovi Ugovora o rekonstrukciji zidina u gradu Iloku u sklopu projekta „rekonstrukcija zidina, zgrade žitnice, podrumareve kuće i franjevačkog samostana u Iloku“ od 2. rujna 2021., Anexa Ugovora 1 od 25. kolovoza 2022., Dodatka 2 Ugovora od 6. rujna 2023., te Dodatka IV Općih uvjeta ugovora o javnim radovima jer tužitelj tvrdi da nisu bile ispunjene pretpostavke za aktiviranje ove garancije i da je ista naplaćena protivno svrsi za koji je izdana. U tijeku postupka je sud prvog stupnja utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan te je odlučio o naknadi troškova postupka.

3. Protiv navedene presude u točkama I. i III. izreke je žalbu izjavio tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnome ponavlja sve navode istaknute u tijeku postupka pred sudom prvog stupnja te prepričava cjelokupni poslovni odnos stranaka i ponavlja kako smatra da je tuženik opravdano naplatio sredstva po bankarskoj garanciji, stoga predlaže da ovaj sud ukine pobijanu presudu u cijelosti i predmet vrati na ponovno odlučivanje odnosno da istu preinači i odbijen tužbeni zahtjev.

4. U odgovoru na žalbu tužitelj ističe da žalba nije osnovana te ju predlaže odbiti.

5. Žalba nije osnovana.

6. Pobijanu odluku je ovaj drugostupanjski sud ispitao u skladu s odredbom čl. 365. st. 1. i 2. i čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je ista pravilna i zakonita.

7. Suprotno navodima žalbe sud prvog stupnja dao je razloge o svim odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i neproturječni, te ne postoji proturječnost između razloga i sadržaja spisa, pa je stoga presudu moguće ispitati, a zbog čega nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP -a.

8. Navodima svoje žalbe protiv presude žalitelj nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude. Žalitelj u žalbi ponavlja navode koje je iznosio tijekom prvostupanjskog postupka, te iznosi neargumentirane žalbene razloge kojima ne dovodi u pitanje zaključke i utvrđenja prvostupanjskog suda.

9. U ovoj pravnoj stvari je uvidom u pobijanu odluku i dokumentaciju utvrđeno da je među strankama nesporno da je bankarska garancija naplaćena 8. veljače 2024. a nesporno je i da su zaključile Ugovor o rekonstrukciji zidina u gradu Iloku u sklopu projekta „rekonstrukcija zidina, zgrade žitnice, podrumareve kuće i franjevačkog samostana u Iloku“ od 2. rujna 2021., Anex 1 tom ugovoru od 25. kolovoza 2022., kao i Dodatak 2 od 6. rujna 2023., te Dodatak IV Općih uvjeta ugovora o javnim radovima. Tim ugovorom su ugovorile izvođenje radova na rekonstrukciji zidina u gradu Iloku, da je tužitelj preuzeo obvezu prema odredbama ugovora, uvjetima iz svoje ponude 19/2021 od 1. lipnja 2021., projektnoj dokumentaciji i ugovorenim troškovnikom koji su sastavni dio ugovora izvesti ove radove uz ugovorenu cijenu od 29.638.603,63 kn bez PDV-a, ugovorile da će se konačna cijena radova utvrditi temeljem odredbi ugovora prema stvarno izvedenim količinama radova ovjerenih u građevinskoj knjizi i jediničnim cijenama iz ugovornog troškovnika s tim da ista ne smije prijeći ugovorenu cijenu iz odredbe čl. 3. st. 1. tog ugovora.

10. Sud prvog stupnja je iz Obavijesti o naplati garancije od 26. siječnja 2024. utvrdio kako je tuženik obavijestio tužitelja da će poslati na naplatu garanciju banke za dobro izvršenje ugovora i da traži povrat više plaćenog iznosa, a kao razlog naplate jamstva navodi kršenje ugovorne obveze iz stavka 8. i to zbog povrede ugovorne obveze od strane tužitelja kao izvođača zbog koje je tuženiku nastala šteta te radi naplate ugovorne kazne zbog zakašnjenja u ispunjenju obveza. Nadalje, iz ove Obavijesti proizlazi da tuženik dodatno obrazlaže kako je provjerom okončane situacije utvrđeno da je izvođač obračunao više iskopa zemljanih radova za 959,07 m3, što iznosi 48.757,23 eura bez PDV-a te da izvođač nije priznao štetu odbacivanja stare opeke koje je u 322 m3 ima 76.314 komada od čega je ugradio 65.854 komada i tako pokušao ostvariti nepripadnu korist u iznosu od 147.185,12 eura bez PDV-a. Nadalje, u obrazloženju naplate ugovorne kazne navodi da je Dodatkom 2 Ugovora produljen rok završetka radova do 15. prosinca 2023., da je naručitelj predao izvođaču potvrdu o preuzimanju radova 17. siječnja 2024., da je evidentirano 32 dana zakašnjenja te da sukladno tome ugovorna kazna od 2‰ za te dane iznosi 254.561,11 eura bez PDV-a. Zatim proizlazi da tuženik kao naručitelj od ukupnog iznosa okončane situacije odbija razliku cijene obračunate opeke, razliku cijene za količinu iskopa za koji smatra da je oštećen te iznos ugovorne kazne za zakašnjenje i potom vrši ukupni iznos umanjenja okončane situacije za iznos od 3.394.327,06 kn / 450.503,66 eura te potom od ukupnog iznosa po okončanoj situaciji u iznosu od 30.245.675,29 kn / 4.014.290,78 eura odbija iznos umanjenja okončane situacije od 3.394.327,60 kn / 450.503,46 eura i navodi da je prihvatljivi iznos za plaćanje 26.851.346,93 kn / 3.563.788,32 eura i da je do tada plaćeno po 19. privremenoj situaciji 28.617.092,69 kn / 3.798.140,90 eura te potom navodi da je prihvatljiv po konačnom obračunu iznos od 26.851.346,93 kn / 3.563.787,23 eura, te od plaćenog iznosa po 19. situaciji odbija prihvatljiv iznos po konačnom obračunu i navodi da je preplaćeno za vratiti naručitelju iznos od 1.765.745,76 kn / 234.353,58 eura bez PDV-a pa stoga od izvođača traži povrat preplaćenog iznosa od 234.353,58 eura bez PDV-a, odnosno s PDV-om u iznosu od 292.941,97 eura i navodi da naručitelj ne može ukupni iznos umanjenja okončane situacije i preplaćeni iznos naplatiti prijebojem pa je dužan u cijelosti naplatiti garanciju banke za uredno izvršenje ugovora. Dakle, iz ove Obavijesti proizlazi da tuženik u stvari potražuje od tužitelja iznos za koji smatra da je preplatio odnosno više platio radove po Ugovoru i da je i iznos ugovorne kazne uračunao u ukupni iznos umanjenja okončane situacije.

11. Sud je uvidom u okončanu situaciju od 15. siječnja 2024. utvrdio da je ista potpisana po nadzornom inženjeru i da istom tužitelj potražuje od tuženika iznos od 270.187,35 eura / 2.035.726,59 kn te da iz rekapitulacije radova proizlazi da prikazuje ukupnu cijenu po osnovnom ugovoru u iznosu od 30.245.673,99 kn / 4.014.290,80 eura, a da je do tada plaćeno 3.798.140,91 eura.

12. Nakon provedenog dokaznog postupka saslušanjem svjedoka i vještačenjem po vještaku je utvrđeno da su radovi koji su ovjereni od nadzornog inženjera u građevinskoj knjizi sukladno radovima koji su navedeni u okončanoj situaciji odnosno da navodi tuženika u pogledu radova koji nisu izvršeni nisu točni.

13. Pravilno je sud prvog stupnja zaključio da tuženiku nije pripadalo pravo putem bankarske garancije naplatiti ugovornu kaznu zbog zakašnjenja u ispunjenju obveze jer tu ugovornu kaznu već odbio od okončane situacije što proizlazi iz Obavijesti o naplati garancije od 26. siječnja 2024. koju je bio dužan dostaviti tužitelju prije aktiviranja garancije sukladno čl. 33. st. 9. Dodatka IV. Općih uvjeta ugovora o javnim radovima. Uz to, tuženik nije mogao aktivacijom garancije naplatiti ugovornu kaznu zbog zakašnjenja tužitelja jer takav zahtjev nije postavio tuženiku bez odgađanja kada su stekli razlozi za njeno plaćanje tj. sačinjavanjem obračunske situacije 15. siječnja 2024. koju je potpisao nadzorni inženjer odnosno prilikom primitka ispunjenja obveze 17. siječnja 2024. sukladno odredbi čl. 353. st. 5. ZOO-a. Uz to, pravilno je zaključeno da tuženik nije moga aktivirati bankarsku garanciju za uredno ispunjenje ugovora niti zbog povrede ugovorne obveze radi naplate štete za koju tvrdi da je pretrpio zbog toga što je u okončanoj situaciji situirano više radova iskopa i opeke, kako tvrdi. To iz razloga što je provedenim građevinskim vještačenjem utvrđeno da je vještak pregledom upisa u građevinski dnevnik te građevinske knjige stavki zemljanih i zidarskih radova i obračuna količina, mišljenja da je obračun uredno napravljen i ovjeren od strane nadzornog inženjera, okončanu situaciju je potpisao nadzorni inženjer. Dodatno se ističe kako eventualne pogreške u obračunu nisu naknadno uočeni nedostatci u izvedenim radovima, a za naknadu čega je izdana bankarska garancija.

14. Slijedom navedenog, analizirajući i ocjenjujući razloge sadržane u obrazloženju pobijane odluke, u odnosu na žalbene navode, a sve u vezi s relevantnim zakonskim odredbama, utvrđenje je drugostupanjskog suda da njima žalitelj nije uspješno osporio prosudbe i utvrđenja prvostupanjskog suda koji je, u zakonito provedenom postupku, pravilnom primjenom materijalnog prava, pravilno i zakonito odlučio o tužbenom zahtjevu. Prvostupanjski sud je na temelju potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koje nije proturječno ispravama u spisu, valjano primijenio materijalno pravo.

15. S obzirom na navedeno, svi žalbeni prigovori temelje se na općim, nedokazanim tvrdnjama koje ne mogu pobiti čvrste dokazne temelje prvostupanjske presude. Stoga sud odbija žalbu kao neosnovanu u cijelosti, potvrđujući time ispravnost i pravnu utemeljenost osporavane presude.

16. Pravilna je i odluka o trošku kako po osnovi, u smislu odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, tako i po visini u smislu odredaba čl. 155. ZPP-a.

17. Kako ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, žalbu je valjalo odbiti i potvrditi pobijanu odluku, sukladno odredbi čl. 368. st. 1. i 2. i čl. 380. ZPP-a.

Zagreb, 28. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Tatjana Kujundžić Novak