Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Ivane Bosnić-Kovačić kao predsjednice vijeća, te Katice Lučić i Mladena Genca kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Hane Bogović kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv I okrivljenika PLODINE d.d., kao pravne osobe i II okrivljenika FL, kao odgovorne osobe u pravnoj osobi, zbog prekršaja iz čl. 138. st. 1. t. 46. i st. 2. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 41/14, 110/15, 14/19), odlučujući o žalbi I okrivljenika PLODINE d.d. i II okrivljenika FL, podnesenoj putem branitelja Ines Mandekić, odvjetnice iz Rijeke, protiv presude Općinskog suda u Osijeku, broj: 72. Pp-2150/2022, od 29. studenog 2022., u sjednici vijeća održanoj 28. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e:
I. Odbija se kao neosnovana žalba I okrivljenika PLODINE d.d. i II okrivljenika FL i pobijana prvostupanjska presuda se potvrđuje.
II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22 – dalje u tekstu PZ), I okrivljenik PLODINE d.d. i II okrivljenik FL dužni su platiti trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 eura (pedeset eura), svaki, u roku od 15 (petnaest) dana, računajući od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljenici su proglašeni krivima i kažnjeni novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 kuna / 1.327,23 eura, svaki, zbog prekršaja iz čl. 138. st. 1. t. 46. i st. 2. Zakona o zaštiti potrošača, činjenično opisanog u izreci, uz pravilno upozorenje da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako u određenom roku plate dvije trećine izrečene kazne.
2. Istom presudom okrivljenici su obvezni platiti troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 250,00 kuna / 33,18 eura, svaki.
3. Protiv navedene presude okrivljenici su putem branitelja pravodobno podnijeli žalbu, zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.
4. Predlažu da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.
5. Žalba nije osnovana.
6. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i čl. 202. st. 1. PZ, ovaj sud je utvrdio da u predmetu nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6., 7., 9. i 10. PZ , da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i da nije nastupila zastara prekršajnog progona, a na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, zatim da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka na koje se u žalbi ukazuje, te da je činjenično stanje u potpunosti i pravilno utvrđeno i djelo okrivljenika pravilno pravno označeno kao prekršaj iz primijenjenog propisa, čl. 138. st. 1. t. 46. i st. 2. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 41/14, 110/15, 14/19).
7. Naime, na temelju pisane obrane okrivljenika i provedenih dokaza, prvostupanjski sud je imao osnove za zaključak da su okrivljenici počinili prekršaj koji im se stavlja na teret, za koji su pravilno i zakonito proglašeni krivima i kažnjeni, o čemu je, suprotno tvrdnji žalitelja, prvostupanjski sud dao valjane razloge, koje prihvaća i ovaj sud, a žalbenim navodima u kojima ponavljaju navode obrane da je u samom letku jasno navedeno da ponuda ne vrijedi u svim prodajnim centrima, žalitelji nisu doveli u sumnju pravilnost činjeničnog utvrđenja niti pravilnu primjenu materijalnog prava i neosnovano tvrde da presuda ne sadrži pravnu kvalifikaciju djela.
8. Neosnovano žalitelji tvrde da je pobijanom presudom sud prekoračio optužbu jer da izreka presude nije identična optužbi, te je sud samoinicijativno izmijenio optužbu da bi otklonio nedostatke optužnog prijedloga koji je bio nepotpun i manjkav, pa da je time počinjena bitna povreda postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6. PZ. Naime, činjenični opis u izreci pobijane presude iz kojeg proizlaze bitna obilježja prekršaja za koji se terete okrivljenici u cijelosti je sadržan u činjeničnom opisu u optužnom prijedlogu, a time što je prvostupanjski sud, koji nije vezan pravnom oznakom djelu iz optužnog prijedloga, precizirao činjenični opis ispuštanjem navoda tužitelja što je propisano u čl. 31. i 33. Zakona o zaštiti potrošača, te iza toga navoda „dakle, cjelokupno predstavljanje trgovca glede poziva na kupnju putem kataloga za proizvod vrtno crijevo, duljina 30 m, sadrži 4 nastavka, u ograničenom razdoblju, od 4.5. – 10.5.2022. godine predstavlja zavaravajuću poslovnu praksu trgovca, jer sadrži netočne informacije, zbog čega je neistinito, zavarava ili je vjerojatno da će zavarati prosječnog potrošača u vezi dostupnosti proizvoda, čime ga navodi ili je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o kupnji koju inače ni bi donio“, nije prekoračio optužbu.
9. Nadalje, primijenjenim propisom, odredbom čl. 138. st. 1. t. 46. i st. 2. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 41/14, 110/15, 14/19) propisano je kažnjavanje za prekršaj trgovca-pravne osobe i odgovorne osobe u pravnoj osobi ako „se koristi praksom koja je nepoštena u smislu čl. 32. do 38. ovoga Zakona“, a člankom 32. st. 4. podst. 1. cit. Zakona je propisano da nepoštenom poslovnom praksom posebno se smatra zavaravajuća poslovna praksa, kako je uređena u člancima 33. do 35. ovoga Zakona, time da je u postupku neprijeporno utvrđeno da su se okrivljenici koristili zavaravajućom poslovnom praksom time što su putem oglasnog kataloga pozivali na kupnju navedenog proizvoda po akcijskoj cijeni, iako u navedenom razdoblju na predmetnom prodajnom mjestu oglašeni proizvod uopće nisu imali dostupan u ponudi, što je postupanje opisano u čl. 35. t. 5. Zakona o zaštiti potrošača, pa se radi o zavaravajućoj poslovnoj praksi, koja predstavlja nepoštenu poslovnu praksu, u skladu sa cit. odredbama, a na razumljivost, pravilnost i zakonitost pobijane presude nema utjecaja to što se kao materijalna odredba u optužnom prijedlogu navodi čl. 33. st. 1. i 2. t. 2. Zakona o zaštiti potrošača, a u izreci pobijane presude čl. 32. i čl. 33. st. 1. i 2. t. 2. cit. Zakona, umjesto čl. 35. t. 5. istog Zakona, pa su žalbeni navodi istaknuti u tom pravcu također neosnovani.
10. U činjeničnom opisu u optužnom prijedlogu i izreci pobijane presude je jasno navedeno vrijeme počinjenja prekršaja, jer je navedeno da su se okrivljenici u predmetnom supermarketu koristili nepoštenom, odnosno zavaravajućom poslovnom praksom u razdoblju od 4. svibnja 2022. do 10. svibnja 2022., pa nisu u pravu žalitelji kada tvrde da vrijeme počinjenja prekršaja nije u optužbi navedeno, jer da je navedeno vrijeme utvrđenja a ne i vrijeme počinjenja što nije identično.
11. Nadalje, u pravu su žalitelji kada u žalbi tvrde da prvostupanjski sud nije obrazložio zašto nije pozvao i ispitao svjedoka predloženog u pisanoj obrani, međutim, to nije utjecalo ili moglo utjecati na presudu, jer je na gore opisani način činjenično stanje u potpunosti i pravilno utvrđeno, a i po ocjeni ovog suda provođenje daljnjih dokaza je bilo nepotrebno, pa nije počinjena bitna povreda postupka iz čl. 195. st. 2. PZ, kako to neosnovano u žalbi navode okrivljenici.
12. Protivno tvrdnji žalitelja predmetni prekršaj zadržava pravni kontinuitet u čl. 149. st. 1. t. 49. i st. 2. novog Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 19/22, 59/23), koji je stupio na snagu 28. svibnja 2022., dakle nakon počinjenja prekršaja, a prije donošenja pobijane presude, ali isti nije blaži za počinitelje, jer propisuje strožu novčanu kaznu za trgovca-pravnu osobu (od 10.000,00 do 200.000,00 kuna) pa je pravilno prvostupanjski sud, sukladno čl. 3. PZ primijenio propis koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja.
13. Izrečena kazna okrivljenicima u granicama je zakona, suprotno tvrdnji žalitelja, valjano je obrazložena i nije prestroga, tim više što je svakom okrivljeniku izrečena u minimalnom iznosu propisane kazne za predmetni prekršaj (od 10.000,00 do 100.000,00 kuna, trgovcu-pravnoj osobi i od 10.000,00 do 15.000,00 kuna, odgovornoj osobi u pravnoj osobi), a koju i ovaj sud smatra primjerenom težini prekršaja, stupnju krivnje, opasnosti djela, kao i ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. PZ.
14. Stoga, iako žalitelji navode da sud nije cijenio kao olakotnu okolnost da nije bilo štete niti štetnih posljedica, ovaj sud nije našao uvjeta za primjenu čl. 37. PZ i ublažavanje kazne ispod donje granice propisane kazne, niti za primjenu čl. 24.a PZ, kako to neosnovano predlažu žalitelji.
15. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c PZ, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika i određen je u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13), a s obzirom na složenost i trajanje postupka pred ovim sudom.
16. Slijedom navedenog trebalo je žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 28. travnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Hana Bogović, v.r.
Ivana Bosnić-Kovačić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Osijeku u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.
