REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: Pr-1568/2024-21
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Mateji Cvitić Gašparac, u pravnoj stvari tužiteljice DČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Kristina Pavlic, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženice Agencije za odgoj i obrazovanje, Zagreb, Donje Svetice 38, OIB: 72193628411, koju zastupa punomoćnica Sanja Rman, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 19. ožujka 2026., u prisutnosti punomoćnice tužiteljice i punomoćnice tuženice, 28. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I Nalaže se tuženici Agenciji za odgoj i obrazovanje isplatiti tužiteljici DČ iznos 3.290,47 EUR (slovima: tri tisuće dvjesto devedeset eura i četrdeset sedam centi), te zatezne kamate, osim zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu, koje teku na iznos:
- 472,28 EUR od 16. travnja 2024. do isplate,
- 465,80 EUR od 16. svibnja 2024. do isplate,
- 463,06 EUR od 16. lipnja 2024. do isplate,
- 472,32 EUR od 16. srpnja 2024. do isplate,
- 472,39 EUR od 16. kolovoza 2024. do isplate,
- 472,28 EUR od 16. rujna 2024. do isplate,
- 472,34 EUR od 16. listopada 2024. do isplate,
po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
II Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice DČ u dijelu potraživanja po osnovi zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim brutoiznosima.
III Nalaže se tuženici Agenciji za odgoj i obrazovanje naknaditi tužiteljici DČ trošak parničnog postupka u iznosu 1.625,00 EUR (slovima: tisuću šesto dvadeset pet) zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 28. travnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
IV Odbija se zahtjev tužiteljice DČ za naknadu troška postupka u preostalom iznosu 562,50 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate.
V Odbija se zahtjev tuženice Agencije za odgoj i obrazovanje za naknadu troška parničnog postupka u iznosu 1.312,50 EUR.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi od 8. studenog 2024. navodi da je zaposlena kod tuženice na temelju Ugovora o radu od 14. prosinca 2015., da su stranke 15. ožujka 2024. sklopile Izmjene i dopune Ugovora o radu KLASA: 112-07/24-01/09 kojima su, između ostalog, odredili da tužiteljici pripada plaća prema koeficijentu 2,35, sukladno Uredbi o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama, koja je stupila na snagu 1. ožujka 2024., da je tuženica neosnovano plaću tužiteljice za razdoblje od ožujka do rujna 2024. isplatila prema koeficijentu 1,95, umjesto prema ugovorenom i pripadajućem koeficijentu 2,35. Konačno uređenim tužbenim zahtjevom iz podneska od 1. prosinca 2025. predlaže naložiti tuženici isplatu iznosa 3.290,47 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje na pojedinačne mjesečne iznose teku kako je to specificirano citiranim podneskom te naknadu troška parničnog postupka zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate.
2. Tuženica u odgovoru na tužbu od 11. prosinca 2024. navodi da je koeficijent 2,35 za obračun plaće tužiteljice u Izmjenama i dopunama Ugovora o radu od 15. ožujka 2024. omaškom napisan jer radno mjesto viši savjetnik 1 ne postoji kod tuženice u unutarnjem ustrojstvu i unutar ustrojbenih jedinica, odnosno isto nije sistematizirano u Pravilniku o unutarnjem ustroju tuženice, da tužiteljica kod tuženice obavlja poslove savjetnika za stažiranje i stručne ispite za koje radno mjesto je Uredbom o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama određen koeficijent 1,95 te joj tuženica sukladno tome isplaćuje plaću za poslove koje obavlja na svom radnom mjestu. Slijedom svega navedenog, predlaže odbiti tužbu tužiteljice uz naknadu troška parničnog postupka tuženici.
3. Budući da je tužiteljica podneskom od 1. prosinca 2025. povećala prvotno postavljeni tužbeni zahtjev, na temelju odredbe članka 190. stavaka 2. i 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP), odlučeno je kao u rješenju donesenom na ročištu održanom 19. ožujka 2026.
4. Tijekom postupka izvedeni su dokazi pregledom i čitanjem Izmjena i dopuna Ugovora o radu od 15. ožujka 2024. (list 5-6 spisa), Odluke o rasporedu na radno mjesto od 2. rujna 2020. (list 7 spisa), Ugovora o radu od 14. prosinca 2025. (list 8- 9 spisa), obračunskih isprava za isplatu plaća-naknada (list 10-16 spisa), Pravilnika o unutarnjem ustroju tuženice (list 49-81 spisa), izračuna (list 92-93, 116, 123 spisa), tužbe (list 106-114 spisa), saslušani su svjedok HČ (list 102 spisa) i tužiteljica DČ (list 103-104 spisa).
5. Temeljem tako provedenog postupka, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, sukladno odredbi članka 8. ZPP, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan.
6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće zbog primijenjenog koeficijenta 1,95 umjesto 2,35 za razdoblje od ožujka do rujna 2024.
7. Među strankama nije sporno da je tužiteljica zaposlena kod tuženice te da su stranke 15. ožujka 2024. sklopile Izmjene i dopune Ugovora o radu kojima su, između ostalog, izvršili prevođenje radnog mjesta tužiteljice (savjetnik za stažiranje i stručne ispite u viši savjetnik 1) te odredili da tužiteljici pripada plaća prema koeficijentu složenosti poslova 2,35.
8. Sporno je u ovom predmetu ima li tužiteljica pravo na isplatu razlike plaće obračunate prema koeficijentu složenosti poslova 2,35.
9. Odredbom članka 90. stavka 2. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23 i 64/23; dalje: ZR) propisano je da je poslodavac dužan radniku obračunati i isplatiti plaću iz stavka 1. toga članka, koju radnik ostvaruje prema propisanim, utvrđenim ili ugovorenim osnovama odnosno mjerilima određenim posebnim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu.
10. Uvidom u Izmjene i dopune Ugovora o radu od 15. ožujka 2024. utvrđeno je da su istim promijenjeni podaci o nazivu radnog mjesta i plaći tužiteljice zbog usklađivanja sa Zakonom o plaćama u državnoj službi i javnim službama ("Narodne novine" broj: 155/23) te usklađivanja, odnosno prevođenja, koeficijenata i naziva radnog mjesta sukladno Uredbi o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama ("Narodne novine" broj: 22/24) (članak 1.), da je dotadašnje radno mjesto tužiteljice provedeno iz savjetnika za stažiranje i stručne ispite u viši savjetnik 1 (članak 2.), da je ugovoren koeficijent za obračun plaće 2,35 (članak 3. stavak 2.) te da se plaća isplaćuje jednom mjesečno najkasnije do 15. u mjesecu za prethodni mjesec (članak 5. stavak 1.).
11. Iz iskaza svjedoka HČ, tajnika kod tuženice u razdoblju od studenog 2023. do srpnja 2024., proizlazi da je 15. ožujka 2024. trebalo izmijeniti ugovore o radu radnika tuženice zbog stupanja na snagu Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama, a u roku od šest mjeseci je trebalo donijeti novu sistematizaciju radnih mjesta kod tuženice, da je za sve navedeno bilo malo ili nikakvih uputa, da radno mjesto tužiteljice, kao i ostala radna mjesta kod tuženice, osim radnog mjesta ravnatelja i pomoćnika ravnatelja, nisu bila predviđena Uredbom pa ih je trebalo prevesti u nova radna mjesta, pri čemu su se vodili složenošću poslova i mišljenjem Ministarstva rada, da su on i njegov odjel, vodeći se djelokrugom i složenošću poslova radnog mjesta tužiteljice te njenim radnim iskustvom, sastavili Izmjene i dopune Ugovora o radu tužiteljice pri čemu su preveli dotadašnje radno mjesto tužiteljice u radno mjesto višeg savjetnika, koje je postojalo u Pravilniku o unutarnjem ustrojstvu tuženice, da je kontrolu Izmjena i dopuna Ugovora o radu obavila tadašnja v.d. ravnateljice tuženice, da u COP-u nije bilo kućice za novo radno mjesto tužiteljice pa je tuženica mjesec dana nakon sklapanja Izmjena i dopuna Ugovora o radu tužiteljici ponudila sklapanje novog ugovora o radu za radno mjesto koje se može unijeti u COP, odnosno otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora, ali je to tužiteljica odbila potpisati.
12. Sud nije povjerovao iskazu svjedoka HČ u dijelu u kojem navodi da je tuženica mjesec dana nakon sklapanja Izmjena i dopuna Ugovora o radu tužiteljici ponudila sklapanje novog ugovora o radu za radno mjesto koje se može unijeti u COP, odnosno otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora, ali je to tužiteljica odbila potpisati jer je isto tužiteljica u svom iskazu, kojem je sud u cijelosti povjerovao, osporila. Svjedok, koji je po struci diplomirani pravnik i koji je radio na radnom mjestu tajnika kod tuženice, u svom iskazu prvo navodi da je tužiteljici nakon sklapanja Izmjena i dopuna Ugovora o radu bio ponuđen novi ugovor o radu, a potom navodi da joj je tuženica ponudila otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora, što nisu isti instituti radnog prava, a od osobe koja je po struci diplomirani pravnik je za očekivati da zna razliku između ta dva instituta. Također se navodi da, osim što nije jasno je li tuženica navodno ponudila tužiteljici sklapanje novog ugovora o radu ili otkaz ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora, tuženica u svom odgovoru na tužbu nije iznijela taj navod niti je za isto tijekom postupka dostavila materijalnu dokumentaciju, što bi bilo logično za očekivati da ista zaista postoji.
13. Sud je u preostalom dijelu povjerovao iskazu navedenog svjedoka budući da je iskazivao uvjerljivo te u suglasnosti s iskazom tužiteljice, kojem je sud u cijelosti povjerovao, te materijalnom dokumentacijom koja je priložena spisu (list 5-6, 49-81 spisa).
14. Iz iskaza tužiteljice DČ proizlazi da je 15. ožujka 2024. bila pozvana u ured HČ koji joj je ponudio na potpis Izmjene i dopune Ugovora o radu, da su iste već bile potpisane od strane v.d. ravnateljice, da je ona potpisala ponuđene Izmjene i dopune Ugovora o radu, da je mjesec dana nakon toga uvidjela da joj isplaćena plaća nije bila u skladu s ugovorenim koeficijentom složenosti poslova, da joj je HČ jednom prilikom, u prolazu hodnikom usput, rekao da se dogodila neka greška kod njenih Izmjena i dopuna Ugovora o radu, ali je nitko od strane tuženice nije kontaktirao glede njih, niti joj je ponuđeno sklapanje kakvog aneksa ili joj dan kakav otkaz.
15. Sud je u cijelosti povjerovao iskazu tužiteljice DČ budući da je iskazivala uvjerljivo, životno, logično, te u bitnome u suglasnosti s iskazom svjedoka ĆČ.
16. Tijekom postupka je utvrđeno da su stranke, radi usklađivanja sa Zakonom o plaćama u državnoj službi i javnim službama te usklađivanja, odnosno prevođenja, koeficijenata i naziva radnog mjesta sukladno Uredbi o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama, 15. ožujka 2024. sklopile Izmjene i dopune Ugovora o radu kojima su, između ostalog, izvršili prevođenje radnog mjesta tužiteljice (savjetnik za stažiranje i stručne ispite u viši savjetnik 1) te odredili da tužiteljici pripada plaća prema koeficijentu složenosti poslova 2,35, da je navedeno radno mjesto s koeficijentom složenosti poslova 2,35 predviđeno Uredbom o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama, da radno mjesto viši savjetnik postoji u Pravilniku o unutarnjem ustroju tuženice, da je tekst Izmjena i dopuna Ugovora o radu pripremio tajnik tuženice i njegov odjel, da su iste bile prethodno odobrene i potpisane od tadašnje v.d. ravnateljice i takve ponuđene tužiteljici, da je tužiteljica iste prihvatila i potpisala, da tuženica nije u utuženom razdoblju obračunavala i isplaćivala plaću tužiteljice prema ugovorenom koeficijentu složenosti poslova 2,35, već prema manjem koeficijentu te da tužiteljici nakon sklapanja Izmjena i dopuna Ugovora o radu nije bilo ponuđeno sklapanje novog ugovora o radu, aneksa ugovora o radu ili joj dan otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora.
17. Navedeno u bitnome proizlazi iz iskaza svjedoka HČ i tužiteljice DČ te materijalne dokumentacije koja je priložena spisu (list 5-6, 10-16, 49-81 spisa).
18. Prema ocjeni ovog suda, tužiteljica u utuženom razdoblju ima pravo na isplatu plaće prema koeficijentu složenosti poslova 2,35 budući da je isti ugovoren Izmjenama i dopunama Ugovora o radu od 15. ožujka 2024., koji je pripremila i sastavila tuženica radi usklađivanja sa Zakonom o plaćama u državnoj službi i javnim službama te usklađivanja, odnosno prevođenja, koeficijenata i naziva radnog mjesta sukladno Uredbi o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama, a tužiteljica svojim potpisom prihvatila, da je radno mjesto viši savjetnik 1 s koeficijentom složenosti poslova 2,35 predviđeno u Uredbi o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama, a radno mjesto viši savjetnik je predviđeno Pravilnikom o unutarnjem ustroju tuženice te činjenice da tuženica ni na koji način nije pokušala izmijeniti ili otkazati Ugovor o radu/Izmjene i dopune Ugovora o radu od 15. ožujka 2024., kojima je uređen radni odnos između stranaka u utuženom razdoblju. S obzirom na navedeno, nije moguće prihvatiti navod tuženice iz odgovora na tužbu da je prevedeno radno mjesto tužiteljice s koeficijentom složenosti poslova 2,35 "omaškom napisano" u Izmjenama i dopunama Ugovora o radu.
19. Slijedom svega navedenog, na temelju odredbi članka 90. stavka 2. ZR, članka 8. stavka 4. ZR, u vezi s odredbama članka 9. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO), članka 292. stavka 1. ZOO i članka 319. stavka 1. ZOO, odlučeno je kao u stavku I izreke ove presude.
20. Tužiteljica je podneskom od 1. prosinca 2025. konačno uredila tužbeni zahtjev u skladu s izračunom sastavljenim od strane tuženice (list 123 spisa), na koji tuženica u daljnjem tijeku postupka nije imala prigovora niti primjedbi.
21. Ostali priloženi dokazi nisu posebno ocijenjeni jer isti nisu odlučni za rješavanje u ovoj pravnoj stvari.
22. Odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu potraživanja po osnovi zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće jer, prema odredbi članka 22. stavka 3. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj: 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 138/20, 151/22, 114/23, 152/24), porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijeva tek s isplatom netoiznosa plaće što znači da se na te iznose ne obračunavaju zatezne kamate jer do trenutka isplate u potpunosti nije dospjela na naplatu bruto razlika plaće. Stoga je odlučeno kao u stavku II izreke ove presude.
23. Na dosuđeni iznos razlike plaće, tužiteljici su dosuđene zatezne kamate koje teku od 16. u mjesecu za protekli mjesec do isplate, sukladno članku 5. stavku 1. Izmjena i dopuna Ugovora o radu od 15. ožujka 2024. te odredbe članka 29. stavka 1. ZOO, kako je to navedeno u stavku I izreke presude.
24. Budući da je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično odbijen u dijelu sporednog potraživanja (zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće), ocjena je ovog suda da isto ne utječe na uspjeh tužiteljice u ovom sporu.
25. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP i članka 155. stavka 1. ZPP, a trošak je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23; dalje: Tarifa) prema vrijednosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva od 3.290,47 EUR.
26. Tužiteljici je dosuđen trošak sastava tužbe od 100 bodova (Tbr. 7/1), sastava podnesaka od 2. siječnja 2025. (kojim se očitovala na navode iz odgovora na tužbu) i od 10. studenog 2025. (kojim se očitovala na navode tuženice) od 2x100 bodova (Tbr. 8/1), sastava podnesaka od 26. svibnja 2025. (kojim je obavijestila sud da tuženica nije dostavila ispravan izračun) i od 1. prosinca 2025. (kojim je konačno uredila tužbeni zahtjev) od 2x25 bodova (Tbr. 8/4) te pristupa na ročišta održana 1. travnja 2025., 23. rujna 2025. i 19. ožujka 2026. od 3x100 bodova (Tbr. 9/1), što, uz vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54 u vezi Tbr. 52/3) i uvećano za trošak PDV-a od 25% (Tbr. 46), ukupno iznosi 1.625,00 EUR. Stoga je odlučeno je kao u stavku III izreke ove presude.
27. Tužiteljici, na temelju odredbe članka 155. stavka 1. ZPP, nije dosuđen trošak sastava podneska od 16. prosinca 2024. (kojim moli odobrenje za podnošenje pisanog očitovanja na navode iz podneska tuženice) budući da je isto mogla navesti i u podnesku od 2. siječnja 2025. Tužiteljici, također, nije priznata razlika preko dosuđenog iznosa za sastav podnesaka od 26. svibnja 2025. i 1. prosinca 2025. budući da su isti u troškovniku zatraženi u previsokom iznosu. Stoga je odlučeno kao u stavku IV izreke presude.
28. Na dosuđeni trošak parničnog postupka, tužiteljici su dosuđene zatezne kamate koje teku od dana donošenja presude do isplate, sukladno odredbi članka 151. stavka 3. ZPP, u visini određenoj člankom 29. stavkom 2. i 8. ZOO.
29. Zahtjev tuženice za naknadu troška postupka u iznosu 1.312,50 EUR odbijen je, kao neosnovan, na temelju odredbe članka 154. stavka 1. ZPP. Stoga je odlučeno kao u stavku V izreke presude.
30. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 28. travnja 2026.
Sutkinja
Mateja Cvitić Gašparac
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka otpravka iste. Žalba se podnosi ovom sudu pisano, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.
Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP).
DNA:
1. Tužiteljici po pun.
2. Tuženici po pun.
