Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: R1-113/2026-8

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Sisku, po sucu pojedincu Martini Budinski Modronja, u izvanparničnom predmetu određivanja prisilnog smještaja u psihijatrijskoj ustanovi osobi s duševnim smetnjama TU, OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Vanja Jakšić, odvjetnik u Sisku, nakon provedenog postupka i rasprave održane i zaključene u NEUROPSIHIJATRIJSKOJ BOLNICI DR. IVAN BARBOT POPOVAČA 28. travnja 2026. u prisutnosti prisilno zadržane osobe, njezinog punomoćnika i voditeljice odjela TUĆ, dr. med. spec. psih., istog dana,

r i j e š i o  j e

TU rođ. **.**.2004. određuje se prisilni smještaj u NEUROPSIHIJATRIJSKOJ BOLNICI DR. IVAN BARBOT POPOVAČA u trajanju do 30 (trideset) dana, počevši od 25. travnja 2026.

Obrazloženje

1. NEUROPSIHIJATRIJSKA BOLNICA DR. IVAN BARBOT POPOVAČA (dalje: NPB Popovača) podnijela je 27. travnja 2026. prijedlog za prisilno zadržavanje AU uz priležeću dokumentaciju.

2. U prijedlogu, koji ovaj sud smatra obaviješću o prisilnom zadržavanju, navodi se da je pacijentica zaprimljena u bolnicu 24. travnja 2026. te je do 25. travnja 2026. odbila dati svoj pristanak za liječenje. Navodi se da pacijentica dolazi kao dogovoreni premještaj iz OB Vinkovci gdje je hospitalizirana radi pokušaja suicida na način da je uzela kutiju tableta Prazine i kutiju tableta Diazepana. Dijagnostički je prepoznata kao suicidalni rizik, nediferencirana psihoza te poremećaj ličnosti. U psihijatrijskom tretmanu od 16. godine, u sedam navrata liječena u Zavodu za dječju i adolescentnu psihijatriju. U jednom navrat liječena u NPB Popovača od 12.4.2024. do 24.5.2024. pod dg. F29.0 – Nespecificirana neorganska psihoza, F60.3 – Emocionalno nestabilna ličnost. Liječena je u OB Vinkovci od 18.4. do 24.4.2026. pod dg. F20.

3. Zbog navedenog ovaj sud je 27. travnja 2026. sukladno odredbi iz članka 35. stavka 1. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama ("Narodne novine", broj: 76/14., nastavno: ZZODS) po službenoj dužnosti pokrenuo postupak prisilnog smještaja u psihijatrijsku ustanovu, prisilno zadržane osobe AU kojoj je rješenjem poslovni broj R1-113/2026-3 od 27. travnja 2026. postavljen punomoćnik po službenoj dužnosti, Vanja Jakšić odvjetnik u Sisku.

4. Tijekom postupka, a radi utvrđivanja odlučnih činjenica o opravdanosti prisilnog smještaja prisilno zadržane osobe, proveden je dokaz saslušanjem prisilno zadržane pacijentice i voditeljice odjela, izvršen je uvid u spis i medicinsku dokumentaciju, proveden je dokaz psihijatrijskim vještačenjem i izvršen je uvid u nalaz i mišljenje sudskog vještaka.

5. Voditeljica odjela je izjavila da ostaje u cijelosti kod pisanog prijedloga za određivanje prisilnog smještaja pacijentici te je dodala da pacijenticu vodi dr. T koja ju je upoznala s prijedlogom, da je razgovarala s pacijenticom i pokušala joj objasniti potrebu za liječenjem.

6. Pacijentica, nakon što ju se upoznalo s razlogom vođenja ovog postupka, je iskazala da se ona baš s time i ne slaže, da je njoj nešto , da ona ima i fizički i psihički problem, da je točno da je pokušala suicid, popila je tablete, da ne zna što se s njom događa, da se ona nije oko toga puno zabrinula , a nisu se zabrinuli ni drugi jer je bila na Odjelu za psihijatriju, da misli da ju je trebala hitna odvesti u bolnicu na pregled. Iskazala je da ona nije pala kod kuće, ostala je ležati na krevetu, već je pala u bolnici i vrat joj se iskrivio, pala je ovdje u bolnici. Iskazala je da je tablete popila zato jer joj već duže vrijeme nije dobro, ima strahove od doktrora za koje misli da njezinima u kući mogu reći što i kako, inače živi s bakom i s tetom. Iskazala je da su je oni izbacili iz kuće a kada je htjela otići onda joj nisu dali da ode, išli su za njom autima i biciklima, ona je onda prije toga i pila alkohol, ali nije imala namjeru baš da se ubije. Otac živi u istom dvorištu u susjednoj kući. Iskazala je da se i prije liječila u ovakvim bolnicama, i u Popovači i u Jankomiru i u Vrapču, da je pohađala gimnaziju tri godine, ali ju nije završila do kraja, da nije nikad radila. Iskazala je da je na ranijim liječenjima ona dobivala terapiju, to je jaka terapija koju nitko u bolnici nije dobivao pa su joj to i smanjivali, dobila je napisano i što treba od terapije uzimati i kada izađe iz bolnice, to je i uzimala neko vrijeme, ali ne sjeća se koliko dugo i kada je prestala uzimati. Pristanak odbija potpisati jer ima osjećaj da bi mogla izaći van.

7. Prisutna liječnica je potom izjavila da je pacijentica u ranom djetinjstvu s 12 godina doživjela traumu, naglu smrt majke koja je umrla od aneurizme i od tada ima te strahove da se i kod nje nešto dešava, koji strahovi su usmjereni i prema liječnicima. U stanju u kojem je dovedena kao premještaj iz bolnice u Vinkovcima , a gdje je hospitalizirana zbog pokušaja suicida, još je prerano za otpust i smatra da se liječenjem i terapijom može puno napraviti u poboljšanju psihičkog stanja.

8. Na pitanje punomoćnika čime bi se bavila kad bi izašla iz bolnice pacijentica je izjavila da bi se vozila biciklom, a njezini bi išli i na more, ne zna da li bi išla s njima, bila bi sama jer su joj oni tako objasnili, ne zna da li bi vani mogla biti sama, a kada je došla policija, oni su je najprije izbacili, misli na obitelj, potom su je vratili pa su joj bacili stvari pa su ih vadili iz kante, prijetili da će ju zatvoriti na psihijatriju, govorili da je luda. Nema više nikoga od društva s kim bi izlazila i družila se. Nema nikakvih primanja.

9. Radi utvrđenja odlučnih činjenica o opravdanosti prisilnog smještaja prisilno zadržane osobe zatraženo je mišljenje stalnog sudskog vještaka psihijatra prim. mr. sc. dr. Elviri Koić, specijalist-psihijatra, koja je u pisanom nalazu i mišljenju navela kako iz medicinske dokumentacije proizlazi da je AU primljena u bolnicu na liječenje 24. travnja 2026., zbog pogoršanja psihičkog stanja, kao dogovoreni premještaj iz OB Vinkovci, gdje je hospitalizirana radi pokušaja suicida ingestijom psihoaktivnih lijekova promazina i diazepama, navodno cijelu kutiju svakog lijeka. U nalazu navodi da je u psihijatrijskom tretmanu već nekoliko godina, od 2016. Sedam puta je liječena u KBC Osijek u Zavodu za dječju i adolescentnu psihijatriju, u travnju i svibnju 2024. u NPB u Popovači, u PB Sveti Ivan u Jankomiru, u PB Vrapče. Vođena je kao dg F29 – nespecificirana neorganska psihoza i F60.3 – granični poremećaj ličnosti, border-line, da kod kuće nije redovito uzimala terapiju kako joj je prepisana. Više puta manifestira suicidalno ponašanje i pokušaje. (Pila je lijekove, zarezivala se žiletom zapešće, pa vrat). Kod ovog prijema je odbila potpisati informirani pristanak za liječenje, bez obrazloženja. Tijekom vikenda od prijema oscilirajućeg je raspoloženja, odbijala jesti obroke, tijekom noći isprekidanog sna, povremeno neobično ponašanje uz nesvrsishodne tjelesne pokrete, savija tijelo, zabacuje glavu unazad. Dežurni liječnik je intervenirao antipsihotikom, no rezultat je bio kratkotrajan. I nakon ponovnog pokušaja dobivanja povjerenja za nastavak liječenja, nije pristala potpisati suglasnost. U dobi je od 22 godine. Živi sa ocem, tetom (44 g.) i bakom (70 g.) u Županji. Majka je iznenada preminula (puknuće aneurizme), kada je TU bila u dobi od 12 godina. Pošla je u gimnaziju, koju nije završila. Stala je na trećoj godini srednje škole, od kada je u psihijatrijskom tretmanu. Roditelji su bili razvedeni od njene četvrte godine.

9.1. Vještak u nalazu navodi da kod osobnog pregleda AU bez otpora dolazi na razgovor u odjelnu ambulantu. Urednog je vanjskog izgleda, višeg rasta, skladne, prosječne osteomuskularne građe i primjerene uhranjenosti. Ima gustu dugu frčkavu plavu kosu. Na lijevoj ruci na ramenu ima tetovažu glave koja se rasipa u kockice, na podlaktici tj. zapešću tetoviranu formulu za lijek klozapin C18H19ClN4, a na dorzumu lijevog dlana u pregibu palca tetoviran je oblik miša u bojama. Odgovara na osnovna pitanja. Govor je održan, jasnog izgovora riječi. Uspostavlja i kontakt očima, mada kratkotrajno. Sve vrijeme lupka lijevom nogom, kaže da je pospana i da joj se koči vilica. Orijentirana je prema sebi, zna gdje se nalazi. Vještakinja joj je pokušala objasniti da je u tijeku postupak procjene potrebe za liječenjem, pa i prisilnim jer je odbila suradnju, no čini se da je ne zanima što priča. Aktivno odbija i dalje potpisati informirani pristanak, jasno odbijajući, bez objašnjenja, samo zato. Pokušava nešto reći, kako bi objasnila, no sadržaj govora je disociran, s jedne teme na drugu, ne objašnjava. Samo zna da ne želi potpisati jer ne želi ostati u bolnici. Vremenski je djelomično orijentirana. Zna da je u bolnici u Popovači nekoliko dana. Misli da je došla u petak, a da je danas ponedjeljak. Ne može objasniti što se dogodilo i zašto je došla. Na spomen suicidalnog ponašanja saginje glavu i nastavlja pričati nepovezano o tome kako joj ne odgovara terapija, da će joj sada biti bolje od novog lijeka Reagila... kaže “Uvijek me pošalju nekamo u bolnicu”, a onda nastavlja nekim sadržajem zbrkano, sa opisima svojih doživljavanja drugih ljudi kao opasnih, što procjenjuje po pogledima... Zna koliko ima godina. Ne zna ništa o eventualnim prihodima, ne zna je li u sustavu inkluzivnog dodatka, niti tko plaća režije. Živi od očevih prihoda. Smatra da nije zahtjevna i da joj ne treba puno. Pokušala je raditi u kafiću, ali “Nisam mogla izdržati. Ušao je taj čovjek i izbacio me pogledom...Netko ima poglede da ne znam što to znači...Imam osjećaj da će Sud sve shvatiti da je ozbiljno po ulici da netko nekom to radi...Ti pogledi... nitko ne zaustavlja pedofile.. susprezati nagone ne može biti normalnu . .Kod kuće se baš i ne slažu...Istjeruju me pa kažu da se moram vratiti, divljaju autima pa idu za mnom autima, teta na primjer, prijete mi policijom jer su me izbacili ...čudno je to...”. Osim kafića navodno nije pokušala nešto drugo raditi. Ne kuha, ne radi baš nešto strukturirano kod kuće niti to netko od nje traži.

9.2. Zaključno vještak navodi da iz svega navedenog, AU je u dobi od 22 godine, na liječenju je u NPB u Popovači, zbog psihičke dekompenzacije u okviru teške duševne bolesti, koja je bliska shizofrenoj paranoidnoj kroničnoj psihozi, uz promijenjenu ličnost po graničnom tipu, koju opisuju i osobine poput emocionalne nestabilnosti, nepredvidivosti, impulzivnosit i autodestruktivnosti, do sada već sa nekoliko ozbiljnih pokušaja suicida. Nije suradljiva u pogledu liječenja, koje jednostavno odbija. Prema Međunarodnoj klasifikaciji bolesti -MKB-10, vodeće šifre sada su F29 psychosis paranoides, F60.3 Sydr.borderline, X61, X78 Suicidalnost (više različitih pokušaja u povijesti). Ona nije kritična i nema uvid u odnosu na svoje psihičko stanje. Sada psihomotorno još uvijek nije stabilnog psihičkog stanja, mada je primila terapiju u adekvatnoj dozi. S obzirom na intenzitet poremećaja, postoji opasnost u odnosu na sebe, ali potencijalno i u odnosu na druge osobe s kojima dolazi u interakcije. Dakle, postoji realna opasnost od štetnih ponašanja i posljedica toga ponašanja u budućnosti. Ta će se opasnost ublažiti adekvatnim liječenjem i daljnjim praćenjem. U ovom trenutku predlaže određivanje prisilnog liječenja tj. smještaja u psihijatrijskoj ustanovi propisan sukladno čl. 27 odnosno čl. 40. ZZODS u NPB „Dr. Ivan Barbot“ u Popovači i to na vrijeme od jedan do tri mjeseca, uvažavajući procjenu terapijskog tima o odluci o otpustu, kada se za to steknu uvjeti. Mišljenje vještaka je da pacijentica ne može shvatiti svrhu ni prirodu ovog sudskog procesa, niti adekvatno odgovarati na pitanja suda, stoga procjenjuje kako nije raspravno sposobna.

10. Nakon što je upoznata s nalazom i mišljenjem sudskog vještaka prisilno zadržana osoba navodi da se ona s tim nalazom ne slaže i ne želi ostati na liječenju. Nadalje navodi da ona ne može trpiti doktore, ni psihijatre, ni bolnicu, da ju nitko do sada nije pitao zašto je to napravila i što joj je. Pacijentica potom izjavljuje da zapravo nikome nije stalo kako se ona osjeća, da su je ovdje poslali bez njezine torbe , a to je mamina torba, a nakon što joj se pokušava objasniti da je ovdje liječnicima stalo da joj se pomogne izjavljuje da joj je sve to skupa previše i opterećenje. Pacijentica potom izjavljuje da je ona (pojašnjava teta) njoj dala nikotinsku kiselinu od čega joj je cijelo tijelo bilo vruće a nakon toga rekla da ode njemu koji joj je dao hladan kolač nešto iz leda, a što je bilo nakon njezine smrti. Njezini su joj rekli da je bila mrtva.

11. Slijedom navedenog, a utvrđenog tijekom postupka, prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka, sud je utvrdio da se radi o pacijentici koja je u psihijatrijskom tretmanu već nekoliko godina (od 2016.), da se sedam puta liječila u Zavodu za dječju i adolescentnu psihijatriju KBC Osijek, dva puta u NPB Popovači, a liječila se i u PB Sveti Ivan u Jankomiru, u PB Vrapče, i koja je vođena pod dijagnozom nespecificirana neorganska psihoza i granični poremećaj ličnosti, border-line. Nadalje utvrđeno je da se radi o pacijentici koja je i ranije više puta manifestirala suicidalno ponašanje (pila lijekove, zarezivala zapešće žiletom, pa vrat). Utvrđeno je da je u NPB Popovača zaprimljena kao premještaj iz OB Vinkovci gdje je hospitalizirana nakon pokušaja suicida, kao i da je u NPB Popovača dovezena u stanju psihičke dekompenzacije u okviru teške duševne bolesti, koja je bliska shizofrenoj paranoidnoj kroničnoj psihozi, uz promijenjenu ličnost po graničnom tipu, koju opisuju i osobine poput emocionalne nestabilnosti, nepredvidivosti, impulzivnosit i autodestruktivnosti (do sada već sa nekoliko ozbiljnih pokušaja suicida). Nadalje je utvrđeno da u pogledu liječenja nije suradljiva, jer ona liječenje odbija, a razlozi koje za to daje su nejasni i proturječni. Naime, s jedne strane zamjera liječnicima što ju nisu pitali zašto je to napravila i navodi kako nikome nije stalo kako se ona osjeća, dok s druge strane ne pije propisane lijekove i sada odbija liječenje. Sve to ukazuje kako pacijentica nije kritična i nema uvid u odnosu na svoje trenutno psihičko stanje, ali ni u svoju bolest, a u povezanosti s tim i potrebu liječenja.

12. Razmatrajući tijekom postupka utvrđeno činjenično stanje, sud je zaključio da AU nužno treba psihijatrijsku pomoć i to u obliku smještaja u psihijatrijskoj ustanovi jer iako ista trenutno prima terapiju u adekvatnoj dozi, tijekom ovog liječenja nije došlo do stabilizacije psihičkog stanja, već obzirom na intenzitet poremećaja postoji opasnost od štetnih radnji i ponašanja kao i od posljedica toga ponašanja kako u odnosu na nju samu, tako i u odnosu na druge osobe s kojima dolazi u interakcije. Dakle, zaključak je suda da ambulantno liječenje nije dostatno.

13. Obzirom je utvrđeno da AU ima teže duševne smetnje uslijed kojih ona ozbiljno i izravno ugrožava vrijednosti i dobra propisana odredbom članka 27. ZZODS, u konkretnom slučaju su ispunjene pretpostavke iz članka 27. ZZODS za određivanje prisilnog smještaja u psihijatrijsku ustanovu i to u trajanju do trideset dana.

14. Slijedom svega iznesenog, primjenom odredbi članka 39. i 41. ZZODS odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Sisku 28. travnja 2026.

Sutkinja

Martina Budinski Modronja

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Županijskom sudu u Sisku, u roku od 3 dana od dana dostave rješenja. Žalbu mogu podnijeti prisilno zadržana, odnosno prisilno smještena osoba, zakonski zastupnik, odvjetnik i psihijatrijska ustanova. Žalba ne zadržava izvršenje rješenja.

Dostavna naredba:

1. Prisilno smještena osoba: AU, VI odjel

2. Punomoćnik: Vanja Jakšić, odvjetnik u Sisku

3. NEUROPSIHIJATRIJSKA BOLNICA DR. IVAN BARBOT POPOVAČA, VI odjel

4. Hrvatski zavod za socijalni rad

5. U spis