Republika Hrvatska

Poslovni broj: Kž-19/2025-6

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marie Majić, kao predsjednice vijeća, te Višnje Strinić i Nevena Cambja, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ane Papić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika BO, zbog kaznenog djela iz članka 190. stavak 2. u svezi stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine“ broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19, dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama optuženika BO i Općinskog državnog odvjetništva u Splitu podnesenih protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovnog broja K-1190/2021-22 od 17. listopada 2024., u sjednici održanoj 28. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se žalba Općinskog državnog odvjetništva u Splitu, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se optuženi BO zbog kaznenog djela iz članka 190. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/11, a za koje kazneno djelo je pobijanom presudom proglašen krivim, na temelju članka 190. stavak 2. KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine .

II. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženom BO se u izrečenu kaznu uračunava vrijeme lišenja slobode odnosno vrijeme uhićenja od 31. prosinca 2019. do 1. siječnja 2020.

III. Odbija se žalba optuženog BO kao neosnovana te se u preostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu optuženik BO proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv zdravlja ljudi, neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11 te je na temelju članka 190. stavka 2. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine , a potom je istom na temelju članka 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko optuženik u roku od 3 (tri) godine po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

2. Prvostupanjskom presudom je određeno kako će se na temelju članka 54. KZ/11 optuženiku BO u slučaju opoziva uvjetne osude, u izrečenu kaznu uračunati vrijeme u kojemu je u vezi s kaznenim djelom, bio lišen slobode, od uhićenja na dan 31. prosinca 2019. u 17,30 sati do puštanja na slobodu dana 1. siječnja 2020. u 00,15 sati.

3. Na temelju članka 69. stavka 1. KZ/11 prvostupanjskom presudom je optuženiku BO izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o drogama koja će se na temelju članka 69. stavka 2. KZ/11 izvršavati u zdravstvenoj ili specijaliziranoj ustanovi za liječenje ovisnosti izvan zatvorskog sustava pod uvjetima određenim posebnim propisom uz nadzor nadležnog tijela za probaciju , a koja na temelju članka 69. stavka 3. KZ/11 ima trajati do proteka roka provjeravanja primjenom uvjetne osude, a najdulje tri godine.

4. Nadalje, pobijanom presudom je određeno kako sud na temelju članka 58. stavka 5. KZ/11 sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne, ako okrivljeni bez opravdanog razloga krši obvezu koja mu je određena sigurnosnom mjerom.

5. Prvostupanjskom presudom je na temelju članka 190. stavka 8. KZ/11 od optuženog BO trajno oduzeta droga amfetamin tzv. speed, ukupne mase 77,34 grama, koja droga je od okrivljenika privremeno oduzeta po potvrdama Policijske uprave splitsko - dalmatinske, Policijske postaje Hvar o privremenom oduzimanju predmeta serijskih brojeva: [serijski broj] i 01236275 od 31. prosinca 2019. i koja droga se po pravomoćnosti presude ima uništiti.

6. Konačno, pobijanom presudom je na temelju članka 148. stavka 1. i 6. u vezi s člankom 145. stavkom 2. točke 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 126/19, 80/22 i 36/24, dalje: ZKP/08), optuženik BO djelomično oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka i to troškova toksikološkog vještačenja u iznosu od 1.209,10 EUR i troškova psihijatrijskog vještačenja u iznosu od 740,25 EUR, dok mu je na temelju članka 148. stavka 1. u vezi sa člankom 145. stavkom 2. točkom 1. ZKP/08 naloženo plaćanje troškova kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 250,00 EUR u roku od 30 (trideset) dana od pravomoćnosti presude.

7. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženik BO putem branitelja Franje Ćuka, odvjetnika u Splitu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja „koja u sebi sukladno članku 478. ZKP/08 sadrži i žalbu zbog odluke o kazni“ te je predloženo prihvatiti žalbu i pobijanu presudu preinačiti na način da se optuženika oslobodi optužbe, a podredno žalbu ukinuti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje radi potpunog i pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja.

8. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo i Općinsko državno odvjetništvo u Splitu i to zbog odluke o kazni, s prijedlogom da drugostupanjski sud optuženiku izrekne kaznu zatvora.

9. Odgovor na žalbu nije podnio ni optuženik niti državno odvjetništvo.

10. Spis je u suglasju s člankom 474. stavak 1. ZKP/08 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

11. Žalba optuženika BO je neosnovana, dok je žalba Općinskog državnog odvjetništva u Splitu osnovana.

12. U žalbi optuženik BO navodi kako nema dokaza da je predmetna droga bila namijenjena neovlaštenoj prodaji te da je dio droge bio za optuženikovu uporabu, a dio da je pripadao drugim osobama koje nije želio imenovati. U žalbi je dalje navedeno kako je sud prvog stupnja prihvatio nalaz i mišljenje vještaka psihijatra prema kojem je optuženik in tempore criminis bio smanjeno ubrojiv zbog ovisnosti o amfetaminima i kanabinoidima pa nije jasno kako je sud utvrdio da je sva oduzeta droga bila namijenjena daljnjoj prodaji, posebno kod činjenice da od njega nije oduzeta ni digitalna vaga niti postoji bilo koji drugi dokaz koji upućuje na zaključak da je predmetna droga bila namijenjena daljnjoj prodaji. Žalitelj je posebno istaknuo kako se u konkretnom slučaju radi o količini droge od 77,34 grama o kojoj je optuženik bio ovisan i koju je držao u svom stanu, a od njega nisu oduzeti ni novci ni digitalna vaga.

12.1. Nije u pravu optuženik kada pobija presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, smatrajući kako tijekom provedenog postupka nije dokazano da bi počinio kazneno djelo za koje se tereti i da okolnost što je kod njega pronađena droga, ne znači da je predmetna droga bila namijenjena neovlaštenoj prodaji jer od njega nije oduzeta ni digitalna vaga ni novci, a osim toga da je dio droge bio za njegovu uporabu.

12.2. Naime, od optuženika je oduzeto 77,34 g droge amfetamin tzv. speed podijeljenih u pet PVC vrećica. Uzimajući u obzir količinu droge privremeno oduzete od optuženika, a kako bi se utvrdilo je li optuženik tu drogu držao radi daljnje prodaje ili za svoje potrebe, od odlučnog je značaja činjenica da je optuženik osoba lošeg imovnog stanja, da je u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio nezaposlen i nije ostvarivao nikakva primanja i nema imovine. Iako je psihijatrijskim vještačenjem utvrđeno kako je optuženik ovisnik o amfetaminima i kanabinoidima, za navesti je kako je neživotno da bi isti kao osoba bez primanja kupio veću količinu droge kako bi ju sam konzumirao kao što je neživotno i nelogično je jedan dio droge pripadao drugim osobama koje nije želio imenovati. Da je tome tako onda bi optuženik kako bi potkrijepio svoju tvrdnju imenovao osobe kojima je dio droge pripadao. Stoga je pravilno prvostupanjski sud zaključio kako je drogu amfetamin optuženik držao radi daljnje prodaje, uslijed čega je pravilno otklonio njegovu obranu u kojoj je naveo da je jedan dio droge kupio za vlastite potrebe, a jedan dio da je pripadao drugim osobama.

12.3. Suprotno žalbenim navodima optuženika, pravilno je prvostupanjski sud zaključio kako je optuženik postupio na način pobliže opisan u činjeničnom opisu kaznenog djela u izreci prvostupanjske presude i na tako pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje utemeljeno je primijenio kazneni zakon kada ga je za to kazneno djelo proglasio krivim.

12.4. Žalitelj se u žalbi poziva na članak 478. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj : 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26-dalje u tekstu: ZKP/08-26) kojim je propisano kako žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja podnesena u korist optuženika sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kazni pa je ovaj drugostupanjski sud ispitao prvostupanjsku presudu u tom dijelu kao da je takva žalba optuženika podnesena.

13. Pobijajući presudu zbog odluke o uvjetnoj osudi državni odvjetnik u žalbi navodi kako je prvostupanjski sud optuženiku BO izrekao neprimjerenu sankciju kojom se neće postići svrha kažnjavanja, kako u smislu specijalne, tako i generalne prevencije. Državni odvjetnik u žalbi navodi kako je prvostupanjski sud neutemeljeno olakotnom okolnošću optuženiku cijenio činjenicu da nije specijalni povratnik budući da je isti do sada osuđivan za drugo kazneno djelo. Žalitelj ističe kako je prvostupanjski sud dosadašnju osuđivanost optuženiku cijenio otegotnom okolnošću, ali ne u dovoljnoj mjeri, dok kao otegotne okolnosti uopće nije u obzir iznimnu opasnost ovakvih kaznenih djela po društvo, činjenicu da se radi o teškoj vrsti droge iznimno opasne po zdravlje ljudi, kao ni količinu te teške droge.

13.1. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pravcu žalbenih navoda koji se odnose na odluku o kazni ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje kako je u pravu državni odvjetnik kada tvrdi da je prvostupanjski sud prilikom odabira vrste i mjere kazne pogrešno olakotnim okolnostima optuženiku cijenio činjenicu da nije specijalni povratnik te da ne ostvaruje redovite prihode. Ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje kako državni odvjetnik ispravno u žalbi ističe dok je prvostupanjski sud propustio olakotnim cijeniti okolnost da je optuženik u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio smanjeno ubrojiv.

14. Prilikom odluke o vrsti i mjeri kazne sud je dužan voditi računa i kakvo je ponašanje optuženika nakon počinjenog kaznenog djela. S obzirom da je optuženiku pravomoćno presudom Općinskog suda u Splitu broj K-1435/2022 koja je postala pravomoćna 4. rujna 2023. zbog kaznenog djela teške krađe iz članka 229. stavak 1. KZ/11 izrečena uvjetnu osuda na način da se kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci neće izvršiti ako isti u roku provjeravanja od 1 (jedne) ne počini novo kazneno djelo, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje kako se svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11 doista ne može ostvariti izricanjem uvjetne osude. Naime, polazeći od značaja olakotnih i otegotnih okolnosti , kao i stupnja krivnje optuženika, stupnja ugroze kaznenim djelom zaštićenog dobra, zaključak je ovog drugostupanjskog suda kako je optuženika primjereno osuditi na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine jer je jedino kazna zatvora u takvom trajanju primjerena svim okolnostima počinjenog kaznenog djela, a posebno imajući u vidu iznimnu opasnost ovakvih kaznenih djela po društvo, činjenicu da se radi o teškoj vrsti droge iznimno opasne po zdravlje ljudi. Ovaj sud ocjenjuje da će se ovakvom kaznom ostvariti ciljevi generalne i specijalne prevencije, jačanjem povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, da će se na ovakav način utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela.

15. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude ovog drugostupanjskog suda sukladno članku 481. i 482. ZKP/08-26.

U Splitu 28. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Maria Majić