Poslovni broj: P-7324/2024-14

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Blaženki Butigan Matić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja EN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Tei Milanković Podbreznički, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika EOS MATRIX d.o.o. za poslovne usluge, Horvatova 82, OIB: 76674680107, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 24. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Luke Ivkovića, odvjetnika u Zagrebu, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 28. travnja 2026. godine,

p r e s u d i o je

I. Nalaže se tuženiku EOS MATRIX d.o.o., Zagreb, Horvatova 82, OIB: 76674680107 da isplati tužitelju EN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 5.562,74 Eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od:

- 5.267,30 Eur počev od 25.07.2024.

- 137,51 Eur od dana 13.08. 2024.g.

- 157,93 Eur od dana 11.09. 2024.g.

pa sve do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužitelj sa dijelom zahtjeva za isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos od 5.267,30 EUR od dospijeća svakog pojedinog iznosa i to iznosa od :

- 103,34 Eur od dana 11.11. 2020.g.

- 103,34 Eur od dana 11.12. 2020.g.

- 103,34 Eur od dana 13.01. 2021.g.

- 103,34 Eur od dana 11.02. 2021.g.

- 103,34 Eur od dana 11.03. 2021.g.

- 103,34 Eur od dana 13.04. 2021.g.

- 103,34 Eur od dana 12.05. 2021.g.

- 103,34 Eur od dana 11.06. 2021.g.

- 103,34 Eur od dana 13.07. 2021.g.

- 103,34 Eur od dana 11.08. 2021.g.

- 109,05 Eur od dana 11.09. 2021.g.

- 106,49 Eur od dana 13.10. 2021.g.

- 106,49 Eur od dana 11.11. 2021.g.

- 106,49 Eur od dana 11.12. 2021.g.

- 106,49 Eur od dana 12.01. 2022.g.

- 106,49 Eur od dana 11.02. 2022.g.

- 106,45 Eur od dana 11.03. 2022.g.

- 113,63 Eur od dana 13.04. 2022.g.

- 108,87 Eur od dana 11.05. 2022.g.

- 108,87 Eur od dana 11.06. 2022.g.

- 108,87 Eur od dana 13.07. 2022.g.

- 108,87 Eur od dana 11.08. 2022.g.

- 122,33 Eur od dana 13.09. 2022.g.

- 115,60 Eur od dana 12.10. 2022.g.

- 115,60 Eur od dana 11.11. 2022.g.

- 115,60 Eur od dana 13.12. 2022.g.

- 115,59 Eur od dana 12.01. 2023.g.

- 115,59 Eur od dana 11.02. 2023.g.

- 115,59 Eur od dana 11.03. 2023.g.

- 134,23 Eur od dana 13.04. 2023.g.

- 121,81 Eur od dana 11.05. 2023.g.

- 121,81 Eur od dana 13.06. 2023.g.

- 121,81 Eur od dana 12.07. 2023.g.

- 121,81 Eur od dana 11.08. 2023.g.

- 142,22 Eur od dana 13.09. 2023.g.

- 132,60 Eur od dana 11.10. 2023.g.

- 132,01 Eur od dana 11.11. 2023.g.

- 132,01 Eur od dana 13.12. 2023.g.

- 132,01 Eur od dana 11.01. 2024.g.

- 132,01 Eur od dana 13.02. 2024.g.

- 132,01 Eur od dana 13.03. 2024.g.

- 148,51 Eur od dana 11.04. 2024.g.

- 137,51 Eur od dana 11.05. 2024.g.

- 137,51 Eur od dana 12.06. 2024.g.

- 137,51 Eur od dana 11.07. 2024.g.

pa sve do 24.07.2024. i to po stopi do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 31.prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. godine do 24. srpnja 2024. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju prouzročeni parnični trošak od 902,07 Eur zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 28. travnja 2026. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

III. Odbija se prigovor radi prebijanja tuženika za isplatu iznosa od 5.562,74 Eur kao neosnovan.

IV. Odbacuje se prigovor radi prebijanja tuženika za isplatu iznosa od 11.771,68 Eur kao nedopušten.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi kako je pravomoćnom presudom Naslovnog suda br. P- 385/2024 od 25.srpnja 2024.godine ovrha određena rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-2154/13 izdanog od strane javnog bilježnika Nikola Tadić dana 04.srpnja 2013.godine koje je pravomoćno i ovršno dana 30.srpnja 2013.godine, proglašena je nedopuštenom. Prethodno je temeljem zahtjeva za naplatu novčane tražbine iz navedenog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave: OVRV-2154/13 javnog bilježnika Nikole Tadić koje je pravomoćno i ovršno dana 30.srpnja 2013.godine, podnesenog od strane tuženika HZMO-u na provedbu, HZMO kao isplatitelj mirovinskog primanja tužitelja/ovršenika vršio ustegu mirovine. Predmetno rješenje o ovrsi br. Ovrv- 2154/13 je izdano po prijedlogu tadašnjeg ovrhovoditelja Raiffeisenbank Austria d.d., dok je tuženik dostavio HZMO obavijest da je temeljem Ugovora o cesiji između prijašnjeg vjerovnika Raiffeisenbank Austia d.d. i društva Eos Matrix d.o.o., društvo Eos Matrix d.o.o. postalo zakoniti vlasnik potraživanja. Provođenje ustege mirovine temeljem rješenja o ovrsi br. Ovrv-2154/13 od 04.srpnja 2013.godine po zahtjevu i u korist tuženika je vršeno temeljem osnove koja je otpala, budući da je predmetna ovrha određena rješenjem o ovrsi br. Ovrv-2154/13 proglašena nedopuštenom. HZMO je provodio ovrhu na mirovini tužitelja od 01.studenog 2020.godine do 30.rujna 2024.godine (od mirovine za 10/2020 do mirovine za 08/2024). U tom periodu ukupno je ustegnut iznos od 5.562,74 Eur. Ustegnuta sredstva je HZMO uplaćivao na račun tuženika br. [broj bankovnog računa] s pozivom na broj 21003-035505706541. Tuženik je temeljem pravne osnove koja je otpala, ostvario korist u iznosu od 5.562,74 Eur uvećano za zakonske zatezne kamate, te se na taj način neosnovano obogatio, pa slijedom navedenog tužitelj potražuje isplatu navedenog iznosa od tuženika s zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate kao i parnični trošak sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi kako su navodi Tužitelja iz Tužbe u cijelosti točni i osnovani te iste ne osporava. Međutim, ističe kako tužitelj nije ispunio sve procesne pretpostavke za podnošenje tužbe, uz isticanje (procesnopravnog) prigovora radi prebijanja. Naime, sukladno Zakonu o mirnom rješavanju sporova (NN 67/23) iz članka 9.proizlazi kako su stranke prije pokretanja parničnog postupka radi naknade štete, osim postupka radi naknade štete iz radnog odnosa, dužne pokušati riješiti spor mirnim putem. Kako se Tužitelj prije podnošenja Tužbe nije obratio Tuženiku radi mirnog rješavanja spora niti je u Tužbi dokazao kako je to učinio, nisu u cijelosti ispunjene procesne pretpostavke za njezino podnošenje te je predmetna tužba preuranjena. Podredno, kao bitan element prethodnih navoda, obzirom da ne osporava postojanje Tužiteljeve tražbine, Tuženik ističe procesnopravni prigovor radi prebijanja, obzirom na postojanje svoje još dospjele i nekompenzirane tražbine u svrhu prebijanja tih dviju tražbina u parnici i to tražbine u visini od 17,334.42 EUR, koja proizlazi iz: Ugovor o cesiji od 10. studenog 2017. sklopljenog između Tuženika i prethodnog vjerovnika Raiffeisenbank Austria d.d. (dalje u tekstu: Banka) ovjerenog od strane Javnog bilježnika Anica Hukelj, OV-14346/17, od 14. studenog 2017.; Dodatni ugovor I Ugovoru o cesiji zaključenom dana 10.11.2017., od 31.01.2018, ovjerenog od strane Javnog bilježnika Lucija Popov, OV-1132/2018, od 02.02.2018.; Dodatni ugovor II. Ugovoru o cesiji zaključenom dana 10.11.2017., od 31.01.2018, ovjerenog od strane Javnog bilježnika Lucija Popov, OV-1133/2018, od 02.02.2018.; Dodatni ugovor III. Ugovoru o cesiji zaključenom dana 10.11.2017., od 31.01.2018, ovjerenog od strane Javnog bilježnika Lucija Popov, OV-1134/2018, od 02.02.2018.; Ugovor o kreditu br. 035- 50-5706541, od 22.03.2011., solemniziran od Javnog bilježnika, Nevenka Jukić, OV- 1417/11, dana 25.03.2011. godine, otkazanog 18.01.2013., temeljem kojeg su izdana sredstva osiguranju u obliku; Izjava o suglasnosti o zapljeni plaće i drugih stalnih novčanih primanja te Zadužnica

(OV-1418/11); Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, doneseno od Javnog bilježnika Nikola Tadić, Ovrv-2154/2013, od 04.07.2013, pravomoćno i ovršno 17.07.2013., aktivirano od strane Banke kod FINA-e dana 07.08.2013.U se prilogu se dostavljaju skraćene verzije ugovora u kojima su izdvojene stavke koje se odnose na predmetnu ovršnu ispravu. Preostali podaci su izostavljeni, jer se odnose na druge dužnike i potraživanja koja nisu na bilo koji način povezana za predmetnim postupkom, potraživanjem i Tužiteljem, a sukladno priloženom rješenju Agencije za zaštitu osobnih podataka, obzirom da je ovrhovoditelj obveznik zaštite osobnih podataka. Slijedom svega prethodno navedenog, Tuženik predlaže naslovljenom sudu odbaciti Tužbu i tužbeni zahtjev, podredno uputiti stranke u medijaciju te donijeti presudu kojom se prebijaju uzajamne tražbine.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u presliku prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave Ovrv-2154/23 (list 6-8 spisa), presliku zahtjeva za specifikaciju uplata po navedenom rješenju o ovrsi od 29.10.2024. (list 9, 68-70 spisa,), specifikaciju uplata (list 10 spisa), presudu ovog suda P-385/24 od 25.07.2024. s klauzulom pravomoćnosti i ovršnosti (list 11-15), dodatni Ugovor II o cesiji od 31.01.2018. (list 28-34), dodatni Ugovor III ugovoru o cesiji od 10.11.2017. (list 35-39), dodatni Ugovor I ugovoru o cesiji od 10.11.2017. (list 45-49 spisa), izvod iz poslovnih knjiga sa stanjem duga na dan 21.01.2025. (list 51 spisa), presliku Ugovora o kreditu od 22.03.2011. (list 52-59), presliku Zadužnice (list 61-62), presliku Izjave o otkazu kredita od 18.01.2013. (list 64 spisa), izvadak iz poslovnih knjiga od 18.01.2013. (list 65 spisa), presliku Zahtjeva radi naplate potraživanja temeljem pravomoćnog rješenja o ovrsi od 07.08.2013. (list 71-72), specifikaciju FINE izvršenja osnove za plaćanje Ovrv-2154/13 i Ov-1418/11 (list 79-80), izvod iz sudske prakse (list 82-85 spisa).

4. Cijeneći rezultate dokaznog postupka kako cjelokupnog, tako i svakog dokaza pojedinačno, a na osnovi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 84/08, 96/08., 123/08. i 57/11. - u daljnjem tekstu ZPP) sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovanim.

5. Među strankama je nesporno da je RBA d.d. kao ovrhovoditelj ishodio protiv ovdje tužitelja kao ovršenika pravomoćno i ovršno rješenje o ovrsi Ovrv-2154/13 od 04.07.2013. (pravomoćno i ovršno 17.07.2013.), radi naplate dospjelog nepodmirenog potraživanja temeljem izvatka iz poslovnih knjiga od 28.02.2013. u visini od 109.495,53 kn, a koje potraživanje proizlazi iz Ugovora o kreditu zaključen između RBA d.d. kao davatelja kredita i tužitelja kao korisnika kredita, a temeljem kojeg je tužitelju odobren kredit u visini od 95.800,00 eur uz Zadužnicu kao sredstvo osiguranja i suglasnost da se temeljem iste zapljene svi računi tužitelja kod banaka, a radi naplate tražbine iz spomenutog Ugovora o kreditu, a što je sud utvrdio uvidom u spomenuto rješenje o ovrsi (list 6-8 spisa), Ugovor o kreditu (list 52-58 spisa), te Zadužnicu i Suglasnost (list 60-61).

6. Također među strankama je nesporno kako je u predmetu ovog suda P-385/24 donesena presuda temeljem kojeg je ovrha određena rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Nikole Tadića, broj Ovrv-2154/13 od 04.07.2013. pravomoćno utvrđena nedopuštenom sa danom 27.08.2024., a što je sud utvrdio uvidom u istu presudu sa klauzulom pravomoćnosti o ovršnosti (list 11-15).

7. Iz stanja dospjelih obveza RBA d.d. od 18.01.2013. proizlazi kako dospjela obveza tužitelja po navedenom Ugovoru o kreditu iznosi 108.182,36 kn od čega dospjela glavnica 97.419,85 kn, redovna kamata od 10.063,17 kn, zatezna kamata od 499,34 kn i troškovi 200,00 kn.

8. Među strankama je također nesporno kako je naplata potraživanja temeljem rješenja o ovrsi Ovrv-2154/13 vršena ustegom mirovine tužitelja, a da je za razdoblje od 01.11.2020. do 30.09.2024. sa mirovine tužitelja ustegnut utuženi iznos od 5.562,74 eur.

9. Iz dokumentacije u spisu proizlazi da je između RBA d.d. kao cedenta i tuženika kao cesionara zaključen Ugovor o cesiji od 10.11.2017., a potom Dodatak I, II i III istom Ugovoru temeljem kojih je RBA d.d. ustupila tuženiku potraživanje koje do tada RBA d.d. imala protiv tužitelja kao ovršenika temeljem rješenja o ovrsi Ovrv-2154/13, a što je sud utvrdio uvidom u navedene Ugovore i Dodatke, te da je o izvršenoj cesiji ujedno obaviješten HZMO, a koji je ustege sa mirovine tužitelja vršio tuženiku kao novom vjerovniku, a kako to proizlazi iz zamolbe tužitelja prema HZMO za dostavu specifikacije uplata od 29.10.2024. (list 9 spisa) iz kojeg proizlazi da je ustega ukupnog iznosa od 5.562,74 eur za period od 01.11.2020. do 30.09.2024. vršena na račun tuženika kao ovrhovoditelja broj HR 3223400091510849537, s pozivom na broj 21003-03505706541.

10. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu ustegnutom iznosa od 5.562,74 eur za razdoblje od 01.11.2020. do 30.09.2024., a koji iznos je tuženik temeljem Ugovora o cesiji sa RBA d.d. ustegnuo sa mirovine tužitelja, a temeljem pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi Ovrv-2154/13 kao osnove koja je kasnije otpala donošenjem pravomoćne i ovršne presude P-385/24 kojom je ista ovrha utvrđena kao nedopuštena.

11. Iz prethodno analizirane dokumentacije razvidno je kako je u konkretnoj situaciji HZMO vršio prisilnu zapljenu i prijenos predmetnog iznosa u korist tuženika kao ovrhovoditelja provodeći pravomoćno i ovršno rješenje o ovrsi ovog suda poslovni broj Ovrv-2154/13, dakle na temelju ovršne isprave, a koja je u postupku P-385/24 utvrđena kao nedopuštena, a što znači da je osnova za pljenidbu i prijenos koja je u to vrijeme postojala naknadno otpala. Naime, navedeno rješenje o ovrsi izgubilo je svojstvo ovršne isprave.

12. Odredbom čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("NN" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO), propisano je da kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu neke druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili Zakonom, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako to nije moguće naknaditi vrijednost postignute koristi, dok je st. 3. istog članka propisano da obveza vraćanja odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

13. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja ovaj sud zaključuje da je tuženik na temelju odredbe čl. 1111. u obvezi vratiti ono što je stekao bez osnove (5.562,74 eur) jer je imovina tužitelja prešla u imovinu tuženika na temelju ovršnog rješenja Ovrv-2154/13 koji je pravomoćnom presudom P-385/24 otpalo kao valjana pravna osnova te je ovrha na temelju istog proglašena kao nedopuštenim.

14. Odredbom čl. 1115. ZOO-a propisano je da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

15. Slijedom navedenog, zatezne kamate na dosuđeni iznos tužitelji su na temelju čl. 1115. ZOO-a smatrajući da je tuženik bio savjestan sve dok pravomoćnom presudom ovog suda P-385/24 ovrha temeljem spomenutog rješenja o ovrsi Ovrv-2154/13 nije postala pravomoćna, a koju presudu je tuženik zaprimio 25.07.2024. jer je primitkom te presude morao znati da je utuženi iznos naplaćen suprotno po odredbi čl. 40. st. 3. Ovršnog zakona ("NN" 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08, 139/10, 154/11 i 70/12), pa je od tada dužan platiti i kamate od 25.07.2024. slijedom čega je odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom I. dok je odbio zahtjeve tužitelja za isplatu zateznih kamata za razdoblje naznačeno u tužbi pored svakog pojedinog iznosa do 24.07.2024. slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

16. U odnosu na prigovor radi prebijanja tužitelja potrebno je navesti da ako je tuženikova tražbina istaknuta prigovorom radi prebijanja veća od tužiteljeve tražbine kao što je u konkretnom slučaju, sud ne odlučuje o iznosu tuženikove tražbine za koliko je ona veća od tužiteljeve, osim ako je tuženik postavio protutužbeni zahtjev, a što u konkretnom slučaju nije. To znači da u ovom slučaju, o dijelu tuženikove tražbine koja prelazi iznos tužbenog zahtjeva, sud ne može odlučivati kao o zahtjevu istaknutom prigovorom radi prebijanja te utvrditi da ukupna tuženikova tražbina postoji, niti naložiti tužitelju plaćanje tog iznosa (razlike koja prelazi iznos tužbenog zahtjeva). Kad sud utvrdi da ne postoji tuženikova tražbina istaknuta prigovorom radi prebijanja, a tuženik nije podnio protutužbu, tada se izrekom presude može utvrditi nepostojanje tuženikove tražbine samo do visine iznosa koji odgovara iznosu kojeg potražuje tužitelj. Sud ne može utvrditi i ne postojanje tuženikove tražbine u iznosu koji premašuje iznos koji potražuje tužitelj, te je za iznos koji premašuje tražbinu tužitelja u konkretnom slučaju sud tuženikov prigovor radi prebijanja odbacio kao nedopušten i odlučio kao u izreci ove presude pod točkom IV.

17. U odnosu na dio tražbine tuženika u prigovoru radi prebijanja koja po visini odgovara utuženoj tražbini tužitelja od 5.562,74 eur iz prethodno analizirane dokumentacije koju je tuženik dostavio u sudski spis, sud nije mogao zaključiti na koje točno tražbine se odnosi prigovor radi prebijanja tužitelja. Naime, iz priloga Ugovora o cesiji i Dodataka tom ugovoru proizlazi da se još nekompenzirana tražbina tuženika prema tužitelju odnosi na rješenje o ovrsi Ov-1418/11 izdan po javnom bilježniku Nevenki Jukić, zatim Ovrv-2154/13 izdan po javnom bilježniku Nikoli Tadiću, Ov-1417/11 izdan po javnom bilježniku Nevenki Jukić, time da iz priložene dokumentacije nije bilo moguće utvrditi na što bi se te tražbine odnosile, datum njihovog dospijeća budući da tuženik nije dostavio u sudski spis rješenja o ovrsi iz kojih te tražbine proizlaze, niti prateću dokumentaciju, a po osnovi koje bi moglo biti provedeno eventualno financijsko vještačenje na okolnost visine tražbine tuženika, i donijeti odluku o osnovanosti tražbine tuženika i prigovoru zastare tužitelja u odnosu na to potraživanje, pa je primjenjujući pravilo o teretu dokazivanja iz čl. 219. i 221.a. ZPP-a sud odbio navedeni prigovor radi prebijanja tuženika u visini od 5.562,74 eur kao neosnovan i odlučio kao u izreci ove presude pod točkom IV.

18. Budući da tužitelj u sporu nije uspio sa neznatnim dijelom tužbenog zahtjeva, to mu je tuženik u smislu čl. 154. st. 3. i čl. 155. ZPP-a u obvezi naknaditi cjelokupni parnični trošak i to: za sastav tužbe 200,00 eur, za pristup na ročište od 13.05.2025., 15.09.2025. i 24.02.2026. 200,00 eur za svako ročište, ukupno 800,00 EUR, a na osnovi Tbr. 7., Tbr. 8., Tbr. 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15), te trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 102,07 EUR, i presudu u iznosu od 102,07 EUR, sukladno Zakona o sudskim pristojbama (NN br. 74/95, 57/96, 137/02 , 26/03, 125/11, 112/12 i 157/13,110/15 i 118/18, u daljnjem tekstu: ZSP).

19. Visinu troškova zastupanja sud je dosudio imajući u vidu vrijednost predmeta spora i vrijednosti boda Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika prema zahtjevu iz tužbe.

20. Tužitelju je stoga trošak parničnog postupka dosuđen u ukupnom iznosu od 902,07 EUR, slijedom čega je odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom II.

21. O zateznim kamatama na trošak parničnog postupka tužitelja odlučeno je na osnovi odredbe čl. 27. st. 3. Ovršnog zakona (NN br. 57/96., 29/99., 194/05. i 88/05.) i čl. 29. st. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (NN 155/23), a počev od donošenja ove presude, tj. dana 28.04.2026. do isplate.

U Zagrebu, 28. travnja 2026.

Sudac:

Blaženka Butigan Matić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu Županijskom sudu u Zagrebu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismeno, u četiri istovjetna primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

1. pun. tužitelja uz rješenje o sudskoj pristojbi za presudu-102,07 EUR

2. pun. tuženika