Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A I R J E Š E NJ E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda, Katice Lučić kao predsjednice vijeća, te Ivane Bosnić-Kovačić i Mladena Genca kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika ZB, radi prekršaja iz čl. 229. st. 2., u vezi st. 1. t. 1. i t. 3., te čl. 228. st. 2., u vezi st. 1. t. 18. Zakona o radu, čl. 172. st. 2. t. 5. Zakona o mirovinskom osiguranju, te prekršaja iz čl. 150. st. 2., u vezi st. 1. t. 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, odlučujući o žalbi tužitelja, Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Ispostave u Metkoviću, protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Korčuli, broj: Pp-1155/2024 od 22. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 28. travnja 2026.,
r i j e š i o j e
I. Prihvaćajući žalbu tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Ispostave u Metkoviću, djelomično osnovanom, ukida se pobijana presuda u točki 1., 2. i 3. izreke, te se u tom dijelu, predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.
p r e s u d i o j e
II. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja, Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Ispostave u Metkoviću te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu, u točki 4. izreke prvostupanjska presuda potvrđuje.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom okrivljenik ZB, na temelju čl. 182. toč. 1. i toč. 3. Prekršajnog zakona, oslobođen je od optužbe zbog prekršajnih djela iz čl. 229. st. 2., u vezi st. 1. t. 1. i t. 3., te čl. 228. st. 2., u vezi st. 1. t. 18. Zakona o radu, prekršajnog djela iz čl. 172. st. 2. toč. 5. Zakona o mirovinskom osiguranju i prekršajnog djela iz čl. 150. st. 2., u vezi st. 1. t. 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, činjenično opisanih u izreci.
2. Istom presudom odlučeno je da će se troškovi prekršajnog postupka isplatiti na teret proračunskih sredstava.
3. Protiv navedene presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog odluke kojom je okrivljenik oslobođen od optužbe zbog prekršajnih djela u toč. 1., 2., 3. i 4. izreke.
4. Žalitelj u bitnom, ističe da u konkretnom slučaju nije bilo razloga za oslobađanje okrivljenika od optužbe u odnosu na prekršaje u toč. 1., 2. i 3. izreke, odnosno da je sud donio pogrešan zaključak o odlučnim činjenicama i donio presudu na temelju subjektivnog dojma, dok u odnosu na prekršaj u toč. 4. izreke, tvrdi da za postojanje istog djela nije nužno navođenje u činjeničnom opisu, Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima.
5. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.
6. Žalba je djelomično osnovana.
7. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj: 107/07., 39/13,. 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, povrede materijalnog prava na štetu okrivljenika, niti je nastupila zastara prekršajnog gonjenja, što su povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
8. Ispitujući dalje, pobijanu odluku iz osnova i razloga navedenih u žalbi, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud u odnosu na prekršaj u toč. 4. izreke, a koji se ispravno pravno označava kao prekršaj iz čl. 229. st. 2., u vezi st. 1. toč. 1. Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14., 127/17., 98/19., 151/22.), na način opisan u optužnom aktu i u izreci pobijane odluke, pravilno i zakonito oslobodio od optužbe, za koju odluku je dao valjane i argumentirane razloge, sa kojima se u cijelosti slaže i ovaj sud, dok tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju ispravnost i zakonitost takve odluke, zbog čega je pobijanu odluku u toč. 4. izreke, u odnosu na naprijed citirano djelo, valjalo potvrditi.
9. Međutim, u odnosu na prekršajna djela iz čl. 229. st. 2., u vezi st. 1. toč. 3. Zakona o radu, iz čl. 172. st. 2. t. 5. Zakona o mirovinskom osiguranju te čl. 150. st. 2., u vezi st. 1. t. 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, opisana u toč. 1., 2. i 3. izreke pobijane odluke, prema ocjeni ovog suda nije bilo osnova za oslobađanje okrivljenika od optužbe iz razloga koji su u istoj odluci navedeni, a na što osnovano ukazuje žalitelj, te je odluka prvostupanjskog suda o oslobađanju okrivljenika od optužbe za ista djela, za sada preuranjena.
10. Naime, prvostupanjski sud je nakon provedenog postupka u tijeku kojeg je ispitao okrivljenika, saslušao u svojstvu svjedoka OB i oštećenu radnicu ŽB, te pročitao dokumentaciju koja prileži spisu, izveo zaključak kako nije dokazano da je okrivljenik počinio djela prekršaja opisana u toč. 1., 2. i 3. izreke pobijane presude, zbog čega je istog u odnosu na citirana djela, primjenom čl. 182. toč. 3. Prekršajnog zakona, oslobodio od optužbe.
11. Međutim, uzimajući u obzir žalbene navode tužitelja, prema ocjeni ovog suda činjenično stanje nije moguće potpuno utvrditi bez provođenja ostalih dokaza i to suočenja između okrivljenika i oštećene radnice na okolnost sklapanja ugovora o radu i početka rada radnice, koja je uostalom i predložila suočenje sa okrivljenikom te po potrebi izvođenja i ostalih personalnih dokaza - ispitivanja inspektora rada u svojstvu svjedoka i ponovne ocjene svih izvedenih dokaza. Naime, iako se oštećena radnica nije odazvala na ročište 22. siječnja 2025. godine, na kojem je ispitan okrivljenik i proveden dokazni postupak, budući da je iz stanja spisa razvidno da poziv za ovo ročište oštećenoj nije uredno iskazan, a kako je ista prethodno aktivno sudjelovala u postupku i bila ispitana u svojstvu svjedoka, te je upravo ona predlagala suočenje s okrivljenikom, prvostupanjski je sud trebao zakazati novo ročište, te na istom izvesti dokaz suočenja između oštećene radnice i okrivljenika.
12. Slijedom iznesenog, prema ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud bez prethodnog izvođenja dokaza suočenja te po potrebi drugih dokaza, nije mogao donijeti zaključak o postojanju valjanog ugovora o radu i početku rada oštećene radnice, što su odlučne činjenice, zbog čega je pobijana odluka o oslobađanju okrivljenika od optužbe, za sada preuranjena.
13. Iz navedenih razloga ovaj sud je prihvaćajući žalbu tužitelja djelomično osnovanom, ukinuo prvostupanjsku presudu u toč. 1., 2. i 3. izreke.
14. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će, provođenjem iscrpnijeg dokaznog postupka, u kojem će suočiti okrivljenika sa oštećenom radnicom ŽB te po potrebi ispitati u svojstvu svjedoka inspektora rada, ponovno utvrditi ima li u ponašanju okrivljenika obilježja prekršaja opisanih u toč. 1., 2. i 3. izreke pobijane presude, koji se istom stavljaju na teret i prema utvrđenom, donijeti novu, na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku.
Zagreb, 28. travnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Ivana Vorel Mikša, v. r.
Katica Lučić, v. r.
Presuda i rješenje se dostavljaju Općinskom sudu u Dubrovniku, u 4 (četiri) otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.
