Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-9170/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Karmen Novak-Hrgović kao predsjednice vijeća, te Davorka Kučana i Anđe Ćorluka, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marcele Soljačić-Prester u svojstvu više sudske savjetnice, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika JC, zbog prekršaja iz članka 114. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22 i 114/22), zbog prekršaja iz članka 244. stavka 7. cit. Zakona, zbog prekršaja iz članka 229. stavka 5. cit. Zakona, zbog prekršaja iz članka 242. stavka 5. istog Zakona, zbog prekršaja iz članka 29. stavka 1. točke 1. Zakona o osobnoj iskaznici („Narodne novine“, broj: 62/15, 42/20 i 114/22), zbog prekršaja iz članka 199. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, zbog prekršaja iz članka 32. stavka 4. tog Zakona, zbog prekršaja iz članka 238. stavka 7. istog Zakona, zbog prekršaja iz članka 49. stavka 4. cit. Zakona i zbog prekršaja iz članka 223. stavka 3. istog Zakona, odlučujući o žalbi okrivljenika JC, podnesenoj po branitelju Sandru Markovu, odvjetniku iz Murtera, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, od 14. travnja 2025., poslovni broj: Pp-5243-12, na sjednici vijeća održanoj 28. travnja 2026.,

p r e s u d i o j e:

I. U povodu žalbe okrivljenika JC, a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu, te se izriče:

Na temelju članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) protiv okrivljenika JC (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi)

ODBIJA SE OPTUŽBA

a) da bi 29. listopada 2022. u 01,20 sati u Murteru na Ulici Butina upravljao vozilom L3 kategorije – motociklom marke Piaggio broj šasije: [broj šasije] i za vrijeme vožnje na glavi nije imao propisanu homologiranu i uredno pričvršćenu zaštitnu kacigu,

- pa da bi time počinio prekršaj iz članka 114. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama,

b) da bi iste prigode kao pod a) upravljao navedenim motociklom koji da nije imao istaknutu reg. pločicu,

- pa da bi time počinio prekršaj iz članka 244. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama,

c) da iste prigode kao pod a) kod sebe nije imao vozačku dozvolu,

- pa da bi time počinio prekršaj iz članka 229. stavka 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama,

d) da bi iste prigode kao pod a) upravljao navedenim vozilom iako kod sebe nije imao prometnu dozvolu za vozilo kojim je upravljao,

- pa da bi time počinio prekršaj iz članka 242. stavka 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama,

e) da iste prigode kao pod a) kod sebe nije imao osobnu iskaznicu,

- pa da bi time počinio prekršaj iz članka 29. stavka 1. točke 1. Zakona o osobnoj iskaznici

h) da je iste prigode kao pod a) upravljao navedenim vozilom kojem da je isteklo važenje prometne dozvole 21. srpnja 2022., dakle, za više od 15 dana,

- pa da bi time počinio prekršaj iz članka 238. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama,

II. Uslijed odluke iz točke I., žalba okrivljenika JC postala je bespredmetna glede djela činjenično opisanih pod točkama a), b), c), d), e) i h) izreke prvostupanjske presude.

III. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika JC, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu prvostupanjska presuda potvrđuje.

IV. U povodu žalbe okrivljenika JC, preinačava se prvostupanjska presuda u odluci o ukupnoj novčanoj kazni, tako da se okrivljeniku JC za prekršaj iz članka 199. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama činjenično opisanog pod točkom f) izreke prvostupanjske presude novčana kazna u iznosu 660,00 (šestošezdeset eura), smatra utvrđenom, kao i kazna za prekršaj iz članka 32. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama činjenično opisanog pod točkom g) izreke prvostupanjske presude u iznosu od 390,00 (tristodevedeset eura), te se okrivljeniku primjenom članka 39. Prekršajnog zakona izriče novčana kazna u ukupnom iznosu od 1.050,00 (tisućupedeset eura), s time da će se, ako okrivljenik RC plati dvije trećine izrečene novčane kazne u roku od 3 (tri) mjeseca od dana primitka pisanog otpravka ove presude novčana kazna smatrati plaćenom u cjelini.

V. Temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) okrivljenik RC obvezan je naknaditi trošak žalbenog postupka u iznosu od 40,00 (četrdeset eura) u roku od 3 (tri) mjeseca od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljenik je proglašen krivim zbog prekršaja, iz članka 114. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, prekršaja iz članka 244. stavka 7. cit. Zakona, prekršaja iz članka 229. stavka 5. cit. Zakona, prekršaja iz članka 242. stavka 5. istog Zakona, prekršaja iz članka 29. stavka 1. točke 1. Zakona o osobnoj iskaznici, prekršaja iz članka 199. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, prekršaja iz članka 32. stavka 4. tog Zakona i zbog prekršaja iz članka 238. stavka 7. istog Zakona, za koje mu je primjenom članka 39. Prekršajnog zakona izrečena novčana kazna u ukupnom u iznosu od 1.550,00 eura, dok je za prekršaje iz članka 49. stavka 4. cit. Zakona i zbog prekršaja iz članka 223. stavka 3. istog Zakona, temeljem članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona oslobođen od optužbe.

2. Istom presudom, okrivljenik je obvezan naknaditi iznos troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 eura.

3. Protiv pobijane presude okrivljenik je pravodobno putem branitelja podnio žalbu „iz svih žalbenih razloga“.

4. Žalitelj predlaže da se, iz razloga navedenih u žalbi, žalba u odnosu na pobijani dio prihvati. Naime, iako je žalitelj naveo da pobija predmetnu presudu iz svih žalbenih razloga, iz sadržaja žalbe je evidentno da se ista odnosi na okrivljujući dio, pa ovaj sud nije preinačavao prvostupanjsku presudu u odnosu na oslobađajući dio, koji je s obzirom na navode žalbe postao pravomoćan, jer se isti ne pobija žalbom.

5. Žalba je u odnosu na prekršaje činjenično i pravno opisane u točkama f) i g) izreke pobijane presude neosnovana, dok je u odnosu na prekršaje opisane pod točkama a), b), c), d), e) i h) izreke prvostupanjske presude bespredmetna.

6. U povodu pravodobne žalbe okrivljenika ovaj Sud je po službenoj dužnosti ispitao prvostupanjsku presudu u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 70/17, 118/18 i 114/22), i utvrdio da se protiv okrivljenika u ovom predmetu prekršajni postupak glede djela opisanih pod točkama a), b), c), d), e) i h) izreke pobijane presude više ne može voditi, jer je od vremena kada su prema okrivljenju prekršaji počinjeni (29. listopada 2022.) proteklo više od tri godine, pa je u smislu članka 13. stavka 2. Prekršajnog zakona nastupila zastara prekršajnog progona, budući da je za inkriminirane prekršaje propisana novčana kazna do iznosa prema kojem ulaze u režim obaveznog prekršajnog naloga (članak 239. stavak 1. točka 1. i 2. Prekršajnog zakona), sa zastarnim rokom od 3 godine.

7. Trebalo je stoga, u smislu odredbe članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona, donijeti presudu kojom se optužba protiv okrivljenika za djela činjenično opisana pod točkama a), b), c), d), e) i h) izreke pobijane presude odbija, zbog čega je žalba okrivljenika u tom dijelu postala bespredmetna.

8. Postupajući dalje po službenoj dužnosti u odnosu na prekršaje činjenično i pravno opisane u točkama f) i g) izreke pobijane presude ovaj sud nije utvrdio da bi pobijanom presudom bile povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika, niti da su počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

9. Naime, okolnost koju okrivljenik navodi u žalbi da nije mogao počiniti prekršaje iz članka 199. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i iz članka 32. stavka 4. cit. Zakona, jer da je u inkriminirano vrijeme bio izvan mjesta prebivališta i to u [adresa], a ne radi se o mjestu gdje je mobitelom okrivljenika mogla upravljati treća osoba jer to s obzirom na prostornu udaljenost, nije životno niti logično, nisu osnovani, jer suprotno proizlazi iz dokaznog postupka, Izvješća o počinjenom prekršaju, kao i iz iskaza NC, policijskog službenika, koji je sastavio izvješće o počinjenom prekršaju, te iz zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu od 29. listopada 2022..

10. Prvostupanjski sud je ocjenom materijalnih dokaza, te iskaza policijskog službenika NC, kojeg je ocijenio vjerodostojnim, dajući za to razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud, u potpunosti utvrdio da se u ponašanju okrivljenika stječu sva bitna obilježja bića djela prekršaja iz članka 199. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i iz članka 32. stavka 4. istog Zakona, pa se tako neosnovanim ukazuju i navodi žalbe o povredi prava okrivljenika na pravično suđenje, zbog izostanka izvođenja dokaza na okolnost da se od operatera A1 Hrvatska d.o.o., OIB:29524210204, Zagreb, Vrtni put 1, zatraže podaci o signalu mobilnog uređaja na ime i broj okrivljenika u inkriminiranom razdoblju, a sve s ciljem dokazivanja kako okrivljenik nije upravljao motornim vozilom niti da je bio na inkriminiranom mjestu u vrijeme počinjenja prekršaja.

11. Prvostupanjski sud je odbio provođenje navedenog dokaza navodeći da prijedlog branitelja da se zatraže podaci o signalu mobilnog uređaja na ime okrivljenika u kritično vrijeme, a kako bi se dokazalo da okrivljenik u kritično vrijeme nije bio na mjestu događaja i upravljao vozilom, nije prihvaćen jer se radi o dokazu na temelju kojeg se ne može utvrditi istina, jer da mobitel na ime okrivljenika može koristiti netko drugi i u tom smislu okrivljenik nema alibi da nije bio na mjestu počinjenja prekršaja, sa kojim razlozima se u potpunosti slaže i ovaj sud, pogotovo ako se ima u vidu detaljan i okolnosan iskaz policijskog službenika, za kojeg nije utvrđeno postojanje okolnosti koje bi njegov iskaz dovodile u sumnju, već naprotiv isti je pravilno ocijenjen kao vjerodostojan.

12. Nadalje, navod žalbe da okrivljenik nije mogao doći na zakazano ročište jer se nalazio, odnosno i dalje se nalazi u istražnom zatvoru, pri čemu se valjda misli na zadnje ročište održano 9. travnja 2025., na koje nije pristupio niti uredno pozvani branitelj niti je ispričao svoj nedolazak, kao niti nedolazak okrivljenika, koji je pozvan na navedeno ročište i koji je ispitan u postupku, pa imajući u vidu navedeno nije ni na koji način u postupku povrijeđeno pravo obrane okrivljenika.

13. Suprotno žalbenim tvrdnjama, prvostupanjski sud je na osnovu iskaza ispitanog svjedoka, policijskog službenika NC utvrdio da je upravo na licu mjesta bio okrivljenik za kojeg je policijski službenik iskazao da isti kod sebe nije imao osobnu iskaznicu i da je njegov identitet utvrđen putem informacijskog sustava MUP a, te je napomenuo da je provjeru njegovog identiteta izvršio dva puta (prvi put kad je okrivljenik zatečen da stoji pored vozila i drugi put kad je okrivljenik zatečen da upravlja vozilom, a kada je zaustavljen, čime je na pouzdan način od ovlaštene službene osobe utvrđen identitet okrivljenika.

14. Naime, kako je već navedeno u spisu doista ne postoji niti jedan podatak koji bi upućivao na motiv zbog kojeg bi policijski službenik neosnovano teretio okrivljenika.

15. Pobijajući pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, suprotno tvrdnjama žalbe, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio sve odlučne činjenice, nakon što je proveo potrebne dokaze, iste razmotrio i ocijenio i za to u presudi dao valjane i dostatne razloge, koje u potpunosti prihvaća i ovaj sud, pa stoga nisu osnovani navodi žalbe o pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju.

16. Prvostupanjski sud je shodno ovlaštenju da dokaze ocjenjuje po slobodnom uvjerenju (članak 88. stavak 2. Prekršajnog zakona) svoje saznanje o djelima iz članka 199. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i iz članka 32. stavka 4. istog Zakona, zasnovao na ocjeni svih u postupku provedenih dokaza, a što je u pobijanoj presudi i valjano obrazložio, te se provođenje daljnjih dokaza ukazuje nepotrebnim.

17. Izrečenu kaznu za prekršaje iz članka 199. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i iz članka 32. stavka 4. cit. Zakona ovaj sud smatra razmjernu težini navedenih prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, te da će se tako izrečenom kaznom u ukupnom iznosu primjenom članka 39. Prekršajnog zakona postići svrha kažnjavanja propisana člankom 32. Prekršajnog zakona, te s obzirom na nedokumentirane navode žalbe nije bilo osnove za izricanjem blaže kazne.

18. S obzirom da je ovaj sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna / 13,27 do 663,61 eura, visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 40,00 eura, po mišljenju ovog suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka i imovnom stanju okrivljenika.

19. Iz navedenih razloga presuđeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 28. travnja 2026.

Zapisničarka

Predsjednica vijeća

Marcela Soljačić-Prester, v. r.

Karmen Novak-Hrgović, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u 5 otpravaka: za spis, branitelja, okrivljenika i tužitelja.