Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-5785/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katice Lučić kao predsjednice vijeća te Ivane Bosnić-Kovačić i Mladena Genca kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe MELUKS j.d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe RV, zbog prekršaja iz članka 229. stavka 1. točke 34. i stavka 2. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14., 127/17., 98/19.) i članka 10. stavka 1. točke a) i stavka 2. Zakona o minimalnoj plaći („Narodne novine“ broj: 118/18. i 120/21.), rješavajući o žalbi okrivljene pravne osobe MELUKS j.d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe RV, podnesenoj po branitelju Vedranu Bikiću, odvjetniku u Vinkovcima, protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, broj: Pp-1667/2022-17 od 8. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 28. travnja 2026.
p r e s u d i o j e:
I Odbija se kao neosnovana žalba okrivljene pravne osobe MELUKS j.d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe RV te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
II Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona, okrivljena pravna osoba MELUKS j.d.o.o. i okrivljena odgovorna osoba ZV obvezani su naknaditi trošak žalbenog postupka u iznosu od 30,00 (trideset) eura,svaki, u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda okrivljena pravna osoba MELUKS j.d.o.o. i okrivljena odgovorna osoba ZV su proglašeni krivima i uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona kažnjeni ukupnim novčanim kaznama i to okrivljena pravna osoba u iznosu od 8.000,00 (osamtisuća) eura, a okrivljena odgovorna osoba u iznosu od 900,00 (devetsto) eura, zbog prekršaja iz članka 229. stavka 1. točke 34. i stavka 2. Zakona o radu i članka 10. stavka 1. točke a) i stavka 2. Zakona o minimalnoj plaći, opisanih u izreci, te su, u skladu s člankom 152. stavkom 3. Prekršajnog zakona, upozoreni da će se, ako dvije trećine izrečenih novčanih kazni plate u roku dodijeljenom za plaćanje, smatrati da su kazne u cijelosti plaćene.
2. Istom presudom okrivljenici su obvezani platiti troškove prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 (trideset) eura, svaki.
3. Protiv prvostupanjske presude okrivljenici su pravodobno podnijeli žalbu iz svih zakonom predviđenih razloga.
4. Žalitelji predlažu da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.
5. Žalba nije osnovana.
6. Rješavajući predmet te ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud je ocijenio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, povrede materijalnog prekršajnog prava na štetu žalitelja niti je nastupila zastara prekršajnog gonjenja, što su povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, te da nije počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka na koju ukazuju žalitelji i da je prvostupanjski sud u postupku u potpunosti i pravilno utvrdio činjenično stanje.
7. Međutim, ovdje treba naglasiti i kako je došlo do izmjene propisa te je novim Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 151/22.), koji je stupio na snagu 1. siječnja 2023., dakle nakon počinjenja prekršaja, a prije donošenja pobijane presude, propisano da će se kazniti poslodavac pravna osoba i u njoj odgovorna osoba ako radniku kojem na dan dospjelosti nije isplatio plaću, naknadu plaće, otpremninu ili naknadu za neiskorišteni godišnji odmor, ili ih nije isplatio u cijelosti, ne dostavi dva obračuna od kojih je jedan obračun u kojem će biti iskazan ukupan iznos plaće, naknade plaće, otpremnine ili naknade za neiskorišteni godišnji odmor, a drugi obračun u kojem će biti iskazan iznos plaće ili dijela plaće, naknade plaće, otpremnine ili naknade za neiskorišteni godišnji odmor koji je bio dužan isplatiti, no, iako je za predmetni prekršaj sada propisana nešto blaža kazna za počinitelja, u rasponu od 8.090,00 do 13.270,00 eura za pravnu osobu i u rasponu od 920,00 eura do 1.320,00 za odgovornu osobu, u odnosu na prethodno propisanu kaznu u rasponu od 61.000,00 do 100.000,00 eura za pravnu osobu i u rasponu od 7.000,00 kuna do 10.000,00 kuna za odgovornu osobu, predmetni Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o radu je stroži od Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14., 127/17., 98/19.) koji je važio u vrijeme počinjenja prekršaja, kojim je propisano da će se kazniti poslodavac pravna osoba i u njoj odgovorna osoba ako radniku ne dostavi obračun dugovane, a neisplaćene plaće, naknade plaće ili otpremnine, s obzirom da propisuje širu obvezu dostavljanja obračuna iznosa naknade plaće radniku u slučaju kada poslodavac na dan dospjelosti radniku tu naknadu ne isplati, odnosno, za razliku od ranijeg Zakona, propisuje dostavu dva obračuna naknade plaće, te je u skladu s člankom 3. stavkom 2. Prekršajnog zakona, prvostupanjski sud u odnosu na prekršaj opisan pod točkom 1/ izreke, pravilno primijenio propis koji je blaži za okrivljenike.
8. Također, potrebno je napomenuti i da je nakon počinjenja predmetnog prekršaja stupio na snagu Zakon o Izmjenama i dopunama Zakona o minimalnoj plaći („Narodne novine“ broj: 152/24.) koji za predmetni prekršaj propisuje blaže novčane kazne u rasponu od 7.960,00 do 13.270,00 eura za pravnu osobu i u rasponu od 920,00 eura do 1.320,00 eura za odgovornu osobu, dok je Zakon o minimalnoj plaći („Narodne novine“ broj: 118/18. i 120/21.) koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja propisivao za taj prekršaj nešto strože novčane kazne u kunama, kao tada važećoj valuti u Republici Hrvatskoj, u rasponu od 60.000,00 do 100.000,00 kuna za pravnu osobu te u rasponu od 7.000,00 do 10.000,00 kuna za odgovornu osobu. Međutim, ovaj sud prilikom donošenja drugostupanjske presude nije izmijenio pravnu kvalifikaciju djela opisanog pod točkom 2/ izreke pobijane presude i primijenio tu, izmijenjenu odredbu Zakona o minimalnoj plaći, kao blažeg propisa, budući da je prvostupanjski sud za navedeno djelo okrivljenicima ublažio novčane kazne ispod iznosa kazni propisanih za taj prekršaj zakonom koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, a koja ujedno predstavlja ublaženu novčanu kaznu i prema Zakonu o Izmjenama i dopunama Zakona o minimalnoj plaći. Stoga, prema načelu konkretnosti, nema mjesta primjeni tog, blažeg propisa jer, po stavu ovog suda, „novi zakon“, odnosno, Izmjene i dopune Zakona o minimalnoj plaći, u konkretnom slučaju ne dovode do povoljnijeg rezultata za okrivljenike.
9. Nadalje, u postupku nije počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka, kako to neutemeljeno ističu žalitelji navodeći da je pobijana presuda nejasna i proturječna sama sebi te neobrazložena s obzirom da je prvostupanjski sud, prema ocjeni ovoga Suda, dao jasne i valjano obrazložene razloge za krivnju okrivljenika, s kojima se slaže i ovaj sud.
10. Okrivljenici neosnovano ističu i da okrivljena odgovorna osoba nije primila poziv za ročište jer posljednje dvije godine boravi, živi i radi u Istri, budući da iz stanja spisa proizlazi da su okrivljenicima omogućena sva procesna prava, koja im prema zakonu pripadaju, jer je iz spisa predmeta vidljivo da je okrivljenicima uručena obavijest iz članka 109.a Prekršajnog zakona, u kojoj su upozoreni da su dužni obavijestiti sud o svakoj promjeni adrese prebivališta i boravišta, odnosno sjedišta, kao i na posljedice propuštanja, odnosno da će se u suprotnom sva pismena dostaviti putem oglasne ploče suda, te su uredno pozvani na glavnu raspravu putem oglasne ploče, nakon što su se pozivi dvaput vraćali s napomenom da su obaviješteni i nisu podigli pošiljku, kao što su upozoreni i da se rasprava može održati i u njihovoj odsutnosti i donijeti odluka o prekršaju.
11. Okolnosti koje žalitelji ističu u svojoj žalbi, a tiču se utvrđenog činjeničnog stanja, neosnovane su i ne oslobađaju ih od krivnje i odgovornosti za počinjene prekršaje, kako to pogrešno drže, budući da se radi o izričitim zakonskim obvezama kojih se nisu pridržavali, a što niti ne osporavaju, a što je obrazložio i prvostupanjski sud, na način koji prihvaća i ovaj sud. Naime, pravna osoba, kao poslodavac, i u njoj odgovorna osoba su, u smislu članka 10. stavka 1. točke a) i stavka 2. Zakona o minimalnoj plaći, dužni radniku isplatiti plaću u najmanje minimalnom iznosu koji je utvrđen zakonom, a također i dostaviti obračun dugovane, a neisplaćene plaće.
12. Stoga je, po ocjeni ovog suda, činjenično stanje u provedenom prvostupanjskom postupku potpuno i točno utvrđeno, na temelju provedenih dokaza, te je prvostupanjski sud, ocjenjujući dokaze po slobodnom uvjerenju, u skladu s člankom 88. stavkom 2. Prekršajnog zakona, odnosno načelom slobodne ocjene dokaza, suprotno stavu koji žalitelj ističe u žalbi, izveo pravilan zaključak da su se u ponašanju okrivljenika stekla sva obilježja prekršaja koji im se stavljaju na teret te ih je proglasio krivima i kaznio, a koji je zaključak relevantno i dostatno obrazložen, a žalbeni navodi ne dovode u sumnju rezultat dokaznog postupka.
13. Ispitujući odluku o prekršajno pravnim sankcijama, ovaj sud je ocijenio da je kazna za svaki od prekršaja svakom od okrivljenika odmjerena razmjerno težini djela i stupnju njegove odgovornosti te, s obzirom da je okrivljenicima za svako djelo kazna znatno ublažena, na iznose koji su ispod i sada zakonom propisanih posebnih minimuma novčanih kazni za tu vrstu prekršaja, iste ovaj sud ne smatra prestrogima.
14. Također, žalitelji su je upozoreni na mogućnost plaćanja dvije trećine izrečenih novčanih kazni, u skladu s odredbom članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona.
15. S obzirom na sve navedeno, ovaj sud nije našao razloge, koje već nije cijenio prvostupanjski sud, za daljnje ublažavanje novčane kazne žaliteljima te smatra da će se izrečenim kaznama ostvariti svrha kažnjavanja.
16. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika, ili samo o žalbi okrivljenika, te je valjalo, na temelju članka 139. stavka 3. i 5 Prekršajnog zakona, obvezati svakog od okrivljenika na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i trajanje postupka pred ovim sudom, u skladu s okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj: 18/13).
17. Zbog navedenih razloga, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 28. travnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Ivana Vorel Mikša, v.r.
Katica Lučić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Vinkovcima, u 6 (šest) otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.
