Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26d

Poslovni broj: Gž-905/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Amaliji Švegović, u pravnoj stvari tužitelja HEP- TOPLINARSTVO d.o.o., Zagreb, Miševečka 15A, OIB: 15907062900 zastupanog po punomoćnici Jadranki Ruk Andreis, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Andreis & Partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika TU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupanog po punomoćniku Tomislavu Skerlevu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Velić-Dvoršćak & Skerlev i partneri j.t.d. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1007/2021-24 od 16. svibnja 2025., dana 28. travnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1007/2021-24 od 16. svibnja 2025. u presudi te u točki II. i III. izreke rješenja te se u tim ukinutim dijelovima predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. U nepobijanoj točki I. izreke rješenja, prvostupanjska odluka ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom odlukom u izreci presude ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice Lade Draškić iz Zagreba poslovni broj Ovrv-1983/15 od 19. listopada 2020. u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 191,62 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama na pojedinačne iznose navedene u toj točki od dospijeća do isplate, te je u tom dijelu odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan. Rješenjem je pod točkom I. izreke ukinut citirani platni nalog u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 57,24 EUR s pripadajućim zateznim kamatama na pojedinačne iznose navedene u toj točki od dospijeća do isplate, te je u tom dijelu utvrđeno presumirano povlačenje tužbe, dok je pod točkom II. izreke naloženo tužitelju naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 62,50 EUR-a, a pod točkom III. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka kao neosnovan.

2. Navedenu presudu pravodobnom i dopuštenom žalbom pobija tužitelj u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023 i 146/2025 – dalje: ZPP) i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti prvostupanjsku presudu i održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 191,62 EUR-a, podredno ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Prije upuštanja u ocjenu osnovanosti žalbenih navoda, valja istaknuti da predmetni spor predstavlja spor male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. ZPP-a, jer novčano potraživanje tužitelja ne prelazi iznos od 1.320,00 EUR, pa se stoga, sukladno odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a, presuda može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st . 2. tog Zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. tog Zakona.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu obračunate potrošnje toplinske energije za prostor na adresi [adresa] za razdoblje od ožujka 2014. do siječnja 2015.

7. Prvostupanjski sud, obrazlažući pobijanu presudu, navodi da je rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice Lade Draškić iz Zagreba poslovni broj Ovrv-1983/2015 od 19. listopada 2020. naloženo tuženiku kao ovršeniku platiti tužitelju kao ovrhovoditelju iznos od 248,86 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama na pojedinačne iznose opisane u izreci od dospijeća do isplate, te da je povodom prigovora tuženika kao ovršenika, u kojem je ovršenik istaknuo prigovor zastare, rješenjem istog suda poslovni broj Povrv-1007/2021-4 od 7. lipnja 2021. stavljeno izvan snage rješenje javne bilježnice u dijelu kojim je određena ovrha te određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

8. Prvostupanjski sud, nadalje navodi, da je tuženik pravovremeno u smislu odredbe čl. 288.a ZPP-a (nakon zaključenja prethodnog postupka) istaknuo prigovor nedostatka pasivne legitimacije navodeći da tužitelj nije dokazao postojanje ugovornog odnosa između stranaka. Polazeći od utvrđenja da iz priložene dokumentacije u spisu (izvatka iz poslovnih knjiga i prijepisa računa) proizlazi da je u evidencijama tužitelja kao potrošač-korisnik usluge za prostor na adresi [adresa] zaveden tuženik i da utuženo potraživanje za razdoblje od ožujka 2014. do siječnja 2015. iznosi ukupno 248,86 EUR-a, prvostupanjski sud, pozivajući se na odredbu čl. 2. toč. 5. i čl. 32. Općih uvjeta za opskrbu toplinskom energijom (''Narodne novine'' broj 129/2006, dalje: Opći uvjeti), zaključuje da tužitelj nije dokazao da je sa tuženikom sklopio ugovor o opskrbi toplinskom energijom niti je dokazao osnovanost predmetnog duga jer nije podnio dokaze iz kojih bi proizlazila osnova temeljem koje je za plaćanje komunalne usluge u utuženom razdoblju zadužen tuženik, a koji teret dokazivanja je na tužitelju, slijedom čega je primjenom odredbe čl. 219. st. 1. i čl. 221.a ZPP-a, ocijenio osnovanim prigovor promašene pasivne legitimacije, te primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju platiti iznos od 191,62 EUR-a te odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

9. Prvostupanjski sud je, primjenjujući čl. 456. st. 1. u vezi čl. 193. ZPP-a, rješenjem utvrdio presumirano povlačenje tužbe za iznos od 57,24 EUR-a, jer je tužitelj podneskom od 30. studenoga 2021. djelomično povukao tužbu, prihvaćajući prigovor tuženika o zastari naplate računa za ožujak i travanj 2014., a kojem se djelomičnom povlačenju tuženik nije protivio.

10. Tužitelj u žalbi, pozivajući se na odredbe čl. 221. st. 1. i st. 2. ZPP-a, navodi da obrazloženje presude u kojem prvostupanjski sud analizira teret dokazivanja činjenice koja nije bila predmet dokaznog postupka te nedostatak ocjene naknadnog osporavanja tuženika protekom zakonskih rokova već priznate činjenice o kojoj ovisi primjena materijalnog prava (tuženik je u podnesku od 3. rujna 2024. konkludentno priznao postojanje predmetnog dugovanja molbom da mu tužitelj dostavi potrebne podatke za plaćanje istog, a nakon toga je na ročištu glavne rasprave 8. travnja 2025. osporio postojanje ugovornog odnosa između stranaka) predstavlja bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

11. Zaključak prvostupanjskog suda o osnovanosti prigovora promašene pasivne legitimacije proturječan je sadržaju isprava i dokumentaciji priloženoj u spis, pa ovaj sud utvrđuje da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava i samih tih isprava u spisu, slijedom čega se pobijana presuda ne može ispitati.

12. Odredbom čl. 461.a. st. 3. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj:

53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019), a koja se odredba u ovom postupku primjenjuje temeljem čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 80/2022) propisano je da je u postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga tužitelj dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od primitka rješenja kojim je ukinut platni nalog, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica, a stavkom 4. istog članka propisano je da je u postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga tuženik dužan najkasnije u roku od 15 dana od primitka tužiteljevog podneska iz stavka 3. ovoga članka iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica.

13. Prema stanju spisa, tuženik je u prigovoru protiv rješenja o ovrsi javne bilježnice istaknuo samo prigovor zastare, dok se na podnesak tužitelja od 30. studenoga 2021. s priloženim preslikama računa za utuženo razdoblje, kojim se tužitelj očitovao na prigovor tuženika izjavljen protiv rješenja o ovrsi javne bilježnice tuženik uopće nije očitovao, nakon čega je prvostupanjski sud dana 13. srpnja 2022. održao pripremno ročište na kojem je zaključen prethodni postupak, provedena i zaključena glavna rasprava te određeno ročište za objavu presude za dan 25. kolovoza 2022., a koje nije održano jer je prvostupanjski sud rješenjem poslovni broj Povrv-1007/2021-10 od 25. kolovoza 2022. preotvorio glavnu raspravu. Tuženik je, nakon preotvaranja glavne rasprave, podneskom od 3. rujna 2024. zatražio da mu tužitelj dostavi potrebne podatke za plaćanje kako bi mogao izvršiti uplatu spornih dugovanja, koji je podnesak uručen punomoćniku tužitelja tek na ročištu 22. siječnja 2025. te je navedeno ročište odgođeno po suglasnom prijedlogu stranaka radi mirnog rješenja spora. Tuženik je, potom, na ročištu glavne rasprave održanom 8. travnja 2025. osporio postojanje ugovornog odnosa između stranaka, te osnov i visinu tužbenog zahtjeva.

14. Nadalje, prvostupanjski sud navodi u točki 13. obrazloženja ''...Na temelju dokumentacije koja prileži spisu (izvadak iz poslovnih knjiga i računi) utvrđeno je da je tužitelj u spornom razdoblju evidentirao tuženika kao kupca električne energije na predmetnom mjernom mjestu te da nije u ugovornom odnosu sa tužiteljem. ..'', u točki 14. obrazloženja ''Teret dokaza da je tuženik kupac električne energije na predmetnom mjernom mjestu je upravo na tužitelju...'', a u točki 16. ''...s obzirom na to da se pasivna legitimacija dokazuje isključivo ugovorom o opskrbi toplinskom energijom, a koji ugovor u konkretnom slučaju nije sklopljen, slijedom čega tuženik nije stekao status kupca toplinske energije...'', to u samom obrazloženju presude postoji proturječnost jer nije jasno je li tuženik kupac električne energije ili toplinske energije, pa i to prvostupanjsku presudu čini nerazumljivom.

15. Imajući u vidu navedeno pod točkama 13. i 14. ovog obrazloženja, kao i činjenicu da tuženik tijekom postupka nije osporavao činjenicu da je tužitelj za obračunsko mjesto na adresi [adresa] isporučio toplinsku energiju , to se za sada zaključak prvostupanjskog suda da tuženik nije pasivno legitimiran ne može prihvatiti pravilnim jer je suprotan stanju spisa.

16. Slijedom iznijetog valjalo je, primjenom odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a prihvatiti žalbu tužitelja i ukinuti prvostupanjsku presudu u cijelosti, a posljedično tome i odluku o trošku (točka II. i III. izreke rješenja) te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

17. Prvostupanjski sud će, u nastavku postupka, otkloniti proturječja na koja mu je ukazano ovim ukidnim rješenjem, te će sa strankama na glavnoj raspravi ponovno raspraviti predmet spora vodeći računa o žalbenim navodima tužitelja, kao i provesti predložene dokaze, nakon čega će provedene dokaze ocijeniti sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a i donijeti novu odluku o tužbenom zahtjevu, za koju će dati jasne i valjane razloge, kako bi se ista mogla ispitati u slučaju eventualne žalbe. Novom odlukom prvostupanjski sud će odlučiti i o cjelokupnim troškovima postupka.

18. Nepobijana točka I. izreke rješenja kojom je utvrđeno povlačenje tužbe za iznos od 57,24 EUR-a nije bila predmetom ispitivanja u žalbenom postupku, pa ostaje neizmijenjena.

U Varaždinu, 28. travnja 2026.

Sutkinja

Amalija Švegović