REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-1802/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Kamelija Parać, u pravnoj stvari tužitelja ZAGORJE-TEHNOBETON d.d., OIB 68289504926, Pavleka Miškine 49, Varaždin, kojeg zastupa punomoćnica Sanja Smontara, odvjetnica u Varaždinu, protiv tuženika AGENCIJA ZA PRAVNI PROMET I POSREDOVANJE NEKRETNINAMA, OIB 69331375926, Savska cesta 41/VI, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik Željka Karlović, odvjetnica u Zagrebu, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-466/2021 od 31. ožujka 2026., 28. travnja 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-466/2021 od 31. ožujka 2026.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem prvostupanjski sud je odbio prigovor tuženika protiv rješenja o pristojbi poslovni broj P-466/2021-103 od 6. ožujka 2026. kojim mu je naloženo platiti sudsku pristojbu za odgovor na žalbu u iznosu od 331,81 EUR, prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude u iznosu od 1.327,22 EUR, te pristojbu na rješenje u iznosu od 13,27 EUR, ukupno 1.672,30 EUR.
2. Prvostupanjski sud je tako odlučio na temelju odredaba čl. 11 . st. 1. t. 2., čl. 29. st. 2. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18, 51/23 ; dalje: ZSP) ocijenivši neosnovanost tuženikovih žalbenih navoda.
3. Protiv tog rješenja tuženik je podnio žalbu navodeći u bitnom da je ustanova osnovana Uredbom Vlade Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj: 45/97, 63/97, 65/99, 132/02, 8/04, 27/08, 105/06 i 79/12), te djeluje u svoje ime, ali za račun Republike Hrvatske. Istaknuo je da se sredstva za njegovu djelatnost osiguravaju iz državnog proračuna RH. Zakonom o sudskim pristojbama u čl. 11. st. 1. propisano je da su Republika Hrvatska i tijela državne vlasti, te osobe i tijela koja obavljaju javne ovlasti oslobođena plaćanja pristojbi. Tuženik je tijelo javne vlasti, koje je direktno podređeno Ministarstvu prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine kao dijelu državne vlasti. Nadalje, sukladno Uredbi o agenciji za pravni promet i posredovanje nekretninama Agencija za pravni promet i posredovanje u prometu nekretninama ima ovlast da u svoje ime, a za račun Republike Hrvatske, sklapa ugovore o kupnji ili zamjeni nekretninama u Republici Hrvatskoj, s fizičkim ili pravnim osobama, koje su vlasnici tih nekretnina, te je ovaj spor proistekao upravo iz obavljanja takve djelatnosti. Predložio je uvažiti žalbu i osloboditi tuženika obveze plaćanja pristojbi.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitavši pobijano rješenje sukladno odredbama čl. 365. i 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25; dalje: ZPP), pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. tog Zakona, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je pobijano rješenje pravilno i zakonito.
6. U postupanju prvostupanjskog suda koje je prethodilo donošenju pobijane odluke, niti u pobijanoj odluci, nema bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, dok tuženik ne upire u žalbi na neku određenu povredu.
7. Odredbom čl. 11. t. 2. ZSP-a propisano je da su od plaćanja sudskih pristojbi oslobođeni osobe i tijela koji obavljaju javne ovlasti u obavljanju tih ovlasti. Suprotno tuženikovim žalbenim navodima prvostupanjski sud je pravilno odbio prigovor tuženika protiv citiranog rješenja o plaćanju sudske pristojbe, budući da se u konkretnom slučaju ne radi o postupku u vezi s obavljanjem tuženikovih javnih ovlasti.
8. Naime, iz sadržaja pravne zaštite koju tužitelj ostvaruje u ovom postupku protiv tuženika, ne proizlazi da on pritom nastupa u obavljanju njegovih javnih ovlasti, a niti je riječ o sporu za tražbine tuženika iz njegovog obavljanja javnih ovlasti, već se radi o zahtjevu za isplatu proizašlom iz ugovora o građenju sklopljenog među strankama, u kojem tužitelj potražuje od tuženika isplatu s osnove naplaćene garancije za dobro izvršenje posla.
9. Žalbenim navodima tuženik nije doveo pravilnost i zakonitost pobijane odluke.
10. Slijedom svega navedenog, na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP -a žalba tuženika je odbijena kao neosnovana i pobijana odluka potvrđena.
Zagreb, 28. travnja 2026.
Sutkinja
Kamelija Parać
