Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićva 27

21 000 Split

Poslovni broj: P-4421/2023-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, sutkinja Antonia Škaričić Majić, u pravnoj stvari tužitelja PN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], protiv prvotuženika mldb. KN, OIB: [osobni identifikacijski broj], drugotužena mldb. JN, oboje zastupani po ocu i zakonskom zastupniku UN iz [adresa], trećetuženi GN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koje zastupa punomoćnik Rino Petričić, odvjetnik u Splitu, radi sporova iz nasljeđivanja, nakon održane glavne rasprave zaključene 26. ožujka 2026. u prisutnosti tužitelja osobno i punomoćnika tuženika Rina Petričića, odvjetnika u Splitu, na ročištu za objavu presude, 28. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je tužitelj isključivi vlasnik za cijelo nekretnine označene kao kat. čest. zem. [katastarska čestica] – zgr. i kat. čest. zem. [katastarska čestica] ZU 295 KO [katastarska općina], pa osnovom toga ista ne ulazi u ostavinsku masu iza smrti pok. ŽN koji ostavinski postupak se vodi kod Općinskog suda u Splitu pod br. O-3990/2022.

2. Ovlašćuje se tužitelj da temeljem ove presude može izvršit upis prava suvlasništva za daljnji ½ dijela kat. čest. zem. [katastarska čestica] zgr. i kat. čest. zem. [katastarska čestica] ZU 295 KO [katastarska općina] uz istodobni izbris tog prava sa imena pok. MN, a što su tuženi pod ad/1 i ad/2 dužni trpjeti.

3. Utvrđuje se da obiteljska grobnica oznake D-111 koja se nalazi na gradskom groblju „VRISOVCI“ u Omišu ne ulazi u sastav ostavinske mase ostavitelja pok. ŽN koji ostavinski postupak se vodi kod Općinskog suda u Splitu pod br. O- 3990/2022.

4. Ovlašćuje se tužitelj da se može upisati kod nadležnog Upravitelja groblja Vrisovci u Omišu kao korisnik obiteljske grobnice oznake D-111.

5. Dužni su tuženi u roku od 15 dana i solidarno naknaditi tužitelju parnični trošak, ali samo oni koji se budu protivili ovoj tužbi, sve sa zateznom kamatom po stopi u skladu sa čl. 29. st. 2. ZOO-a, počam od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate."

II Nalaže se tužitelju PN, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana, naknaditi tuženicima troškove parničnog postupka u iznosu od 5.000,00 eura, dok se u preostalom dijelu odbija zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi, koju je podnio 23. listopada 2023. protiv tuženika navodi kako je rješenjem Općinskog suda u Splitu poslovni broj O-3990/2022 prekinut ostavinski postupak iza smrti pok. MN te da je tužitelj upućen u parnicu protiv oporučnih nasljednika tuženika pod 1) i 2) i protiv zakonskog nasljednika tuženika pod 3). Tužitelj ističe kako je stvarni i isključivi vlasnik predmetne nekretnine upravo on, da je ishodio građevinsku dozvolu na svoje ime te je svojim sredstvima i radom izgradio cijeli predmetni objekt koji je samo formalno uknjižen dijelom na pokojnog MN. Jednako tužitelj navodi da je obveznik doprinosa za korištenje gradskog zemljišta s napomenom da ostavitelj ni na koji način nije doprinio nastanku nekretnine te ista ne može predstavljati ostavinsku imovinu misleći pritom na obiteljsku grobnicu, koju je, kako tužitelj navodi, isključivo naručio i financirao upravo on. Predlaže donijeti presudu kojom će se prihvatiti tužbeni zahtjev kojim se utvrđuje da je tužitelj isključivi vlasnik za cijelo nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te da ista ne ulazi u ostavinsku masu iza pokojnog MN, također predlaže utvrditi da obiteljska grobnica D-111 koja se nalazi na gradskom groblju " [adresa] u [adresa] i da ne ulazi u ostavinsku masu iza pokojnog MN.

2. U odgovoru na tužbu Tuženici su se usprotivili tužbenom zahtjevu u cijelosti tew predložili odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti. Istaknuli su kako tužitelj nije dostavio sudu niti jedan dokaz iz kojeg bi proizlazilo da je on isključivi vlasnik predmetne nekretnine, navodeći pritom kako su upravo tužitelj i pokojni ostavitelj u zajedničkoj tužbi ishodili pravo vlasništva nekretnine prije više od 40 godina u postupku gdje ih je zastupao isti punomoćnik te da su zajednički podnijeli prijedlog za uknjižbu prava suvlasništva predmetne nekretnine. Tuženici su istaknuli da je svu dokumentaciju pokojni ostavitelj ishodio na svoje ime ili zajedno s tužiteljem, a u pogledu grobnice tuženi navode da je novac za određene radove na grobnici dao prednik stranaka pokojni BN, a da su tužitelj i pok. MN od poduzeća Peovica upisani po ½ prava korištenja, također su naveli da su u toj grobnici, u skladu s pravom korištenja ukopani ostavitelj, njegova supruga i supruga tuženika pod 3.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaz pregledom i čitanjem isprava i dokumentacije sadržane u spisu i to: spisa Općinskog suda u Splitu poslovni broj O- 3990/2022, izvadak iz zemljišne knjige za predmetnu nekretninu, građevinske dozvole, rješenja o doprinosu za korištenje gradskog zemljišta, rješenja odjela za gospodarstvo od 18. rujna 2014., presude na temelju priznanja poslovni broj P-263/82 od 13. svibnja 1982., prijedloga za uknjižbu po gore navedenoj presudi, odobrenja za građenje Skupštine Općije Omiš i Sekretarijata, Službe za upravno pravne i inspekcijske poslove broj UP/I-04-839/69.2 od 2. lipnja 1969., potvrde Zanatsko-uslužnog poduzeća "Peovica" Omiš broj 433/1-69 od 30. svibnja 1969., rješenja Općine Omiš, Općinskog sekretarijata za upravno pravne poslove i upravni nadzor broj UP/I-04-1220/1185/77. od 25. kolovoza 1977., zapisnika Općine Omiš, Općinskog sekretarijata za upravno pravne poslove i upravni nadzor od 26. srpnja 1977., odobrenja za upotrebu Općine Omiš, Općinskog komiteta za komunalno-stambene poslove i prostorno uređenje broj UpI-04/1255/1 od 13. listopada 1980., ugovora broj 55-73.god. od 10. travnja 1973., Elektroenergetske suglasnosti "Elektordalmacije" – Split broj 66/73, rješenja Općine Omiš, Općinskog sekretarijata za upravno-pravne poslove i upravni nadzor broj Up/I- 04-1131/77 od 31. kolovoza 1977., računa broj 48/71 Gradac komunalnog poduzeća Omiš, potvrde plaćanja Mico inženjering poduzeća za inženjering, projektiranje i izvođenje radova u graditeljstvu d.o.o. od 16. listopada 2013., u postupku je izveden dokaz saslušanjem tužitelja i trećetuženika.

4. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenjem vlasništva za cijelo nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te da ista ne ulazi u ostavinsku masu iza pokojnog MN, kao i da obiteljska grobnica D-111 koja se nalazi na gradskom groblju " [adresa] u [adresa] ne ulazi u ostavinsku masu iza pokojnog MN.

5. Među strankama nije sporno kako je vođen ostavinski postupka iza pokojnog MN i da su prvotuženik i drugotužena oporučni nasljendici pok. MN, a trećetuženik zakonski nasljednik pok. MN, ujedno i brat tužitelja.

6. Sporno je u postupku jeli tužitelj isključivi vlasnik predmetne nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao i to ulazi li ista u ostavinsku masu pok. MN jednako kao i obiteljska grobnica.

7. Čitanjem Izvatka iz zemljišne knjige za čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], utvrđeno je kako je kao suvlasnik 1/2 uknjižen PN, tužitelj, a suvlasnik druge polovine MN.

8. Čitanjem spisa Općinskog suda u Splitu poslovni broj O-3990/2022 utvrđeno je da je u istom doneseno djelomično rješenje o nasljeđivanju dana 5. rujna 2023. kojim je utvrđen sastav imovinske mase iza pok. MN i to u odnosu na pokretnine, dok je u odnosu na predmetne nekretnine upućen zakonski nasljednik FN na pokretanje parnice protiv ovdje tuženika.

9. Čitanjem rješenja od 29. ožujka 1968. (list spisa 5) utvrđeno je da je istim rješenjem izdana lokacijska dozvola za predmetnu nekretninu, a po molbi PN.

10. Čitanjem rješenja od 25. kolovoza 1977. (list spisa 8) utvrđeno je da je istim utvrđen doprinos za korištenje građevinskog zemljišta obvezniku LN za predmetnu stambenu nekretninu.

11. Čitanjem Ugovora od 1988. godine (list spisa 121) utvrđeno je da su isti sklopili tužitelj i CN, klesar, da su i istom utvrdili da će se Obiteljska grobnica Orlandini raditi od Segetskog materijala, da nema nadgrobnog spomenika, da je ugovorena cijena radova i rok završetka.

12. Čitanjem potvrde Zanatsko-uslužnog poduzeća Peovica utvrđeno je kako se potvrda izdaje na zahtjev tužitelja i pok. ostavitelja a služi kao prilog molbi za izdavanje odobrenja za građenje predmetne nekretnine.

13. Čitanjem odobrenja za upotrebu od 13. listopada 1980. utvrđeno je da je na zahtjev investitora Orlandini Jordana i Orlanda izdana uporabna dozvola za predmetnu nekretninu.

14. Čitanjem ugovora broj 55-73 o uvjetima za priključenje priključne snage utvrđeno je da kao potrošač u ugovoru sudjeluje MN i traži priključak za bravarsku radionicu u predmetnoj nekretnini.

15. Čitanjem rješenja od 31. kolovoza 1977. utvrđeno je da je tim rješenjem odobren investitoru MN adaptacija garaže u predmetnoj nekretnini.

16. Čitanjem računa broj 48/71 utvrđeno je da je Jordan Orlandini isplatio Komunalnom poduzeću Gradac iznos za premještanje dijela trase vodovodne cijevi koja prelazi kroz temelje buduće nekretnine, ujedno predmetne.

17. Čitanjem potvrde o plaćanju od 16. listopada 2013. utvrđeno je da je MN uplatio potpuni iznos za izradu arhitektonske snimke izgrađenih objekata na predmetnoj čest. zem.

18. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, u skladu s člankom 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.

19. Odredbom iz članka 30. stavkom 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14. i 81/15.; dalje: ZV) propisano je da je pravo vlasništva stvarno pravo na određenoj stvari koje ovlašćuje svoga nositelja da s tom stvari i koristima od nje čini što ga je volja te da svakoga drugoga od toga isključi, ako to nije protivno tuđim pravima ni zakonskim ograničenjima.

20. Člankom 114. stavkom 1. ZV-a propisano je da se vlasništvo može steći na temelju pravnoga posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona, dok iz stavka 2. istog članka proizlazi da je na temelju stavka 1. tog članka stečeno pravo vlasništva kad su ispunjene sve pretpostavke određene zakonom.

21. Odredbom članka 122. stavka 1. ZV propisano je da se smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine, pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnoga stanja, uživa glede toga stjecanja zaštitu prema odredbama zakona.

22. Čitanjem presude na temelju priznanja Općinskog suda u Omišu poslovni broj P-263/82 od 13. svibnja 1982. utvrđeno je da je tom presudom u cijelosti prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja PN i MN za utvrđenjem prava suvlasništva ½ obiteljske kuće čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to da Orlandu Orlandiniju pripada sjeverno-zapadni dio, a Jordanu Orlandiniju sjeverno – istočni dio predmetne nekretnine.

23. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je napravio predmetnu nekretninu 80.ih godina, da je imao teretna kola i ulagao on isključivo financijski u nekretninu. Sada u kući da živi njegov sin i unuci i on u jednom stanu, a da je pok. bratu Jordanu rekao kad se trebao ženiti da može tu živjeti dok se ne snađe, da je jordan živio u predmetnoj do svoje smrti sigurno nekih 25-30 godina, Jordan da je znao da je to sve njegovo. Grobnicu da je isključivo financirao on, ne zna tko je Jordana uknjižio na grobnicu. Pok. Jordan da nije bio u financijskoj mogućnosti graditi, a on da je radio u Njemačkoj i da je imao novca. Navodi kako on nije tužio trećetuženika 1982. godine da bi se on i pok. MN uknjižili na predmetnu nekretninu i navodi da je to falsifikat, on da nije gledao prijedlog za uknjižbu i nikoga tužio, istaknuo je da je građevinska dozvola za kuću izdana na ime GN, ali on nikada nije počeo po njoj raditi jer nije imao odakle. Uputan jeli firma Gradac izdala račun na Jordana, kao i arhitektonski snimak, je li Jordan platio za legalizaciju kuće, istaknuo je da on nije platio ništa, da mu nije izdano uvjerenje o priključenju struje jer je on sve to sam platio, ne zna zašto su računi bili na Jordanovo ime. Upitan ako mu je pok brat Jordan uknjižen na pola kuće 42 godine, zašto je čekao da on umre da mu to osporava i zašto ga nije tužio za života, tužitelj je odgovorio gdje vam to piše, tužitelju je tijekom iskaza punomoćnik tuženika pokazao odluke iz koje to proizlazi, a tužitelj u taj čas navodi "to ste vi sada napisali, gdje to piše".

24. Iz iskaza trećetuženika proizlazi da na predmetnoj grobnici piše obiteljska grobnica BN (to da im je otac pokojni), gradili su je on i pok. otac. Imali su brod koji su prodali da bi napravili spomenik, tužitelj od broda nije htio vratiti novce i tek nakon što je njegova žena u nekoliko navrata ga molila da vrati, počeo je vraćati u rate i tako je spomenik obiteljske grobnice isplaćen. Trećetuženik je istaknuo da je tužitelj radio svoju polovinu kuće, a pok brat Jordan svoju, da tužitelj nikada bratu nije ništa dao vezano za uređenje njegovog dijela nekretnine. Tužitelj i pok brat Jordan da su živjeli u staroj kući, u predmetnu nekretninu su uselili čim se napravio prvi kat, Jordan je prvi uselio, Jordan da je radio u izvođačkoj firmi i dovozio je materijal za izgradnju i plaćao, radio je i u Njemačkoj sedam godina i imao je veću mirovinu od Orlanda, a tužitelja je u Njemačku doveo upravo brat Jordan. Orlando je bio prijevoznik a Jordan je imao bravariju. Svaki od braće kako Orlando tako i Jordan da je plaćao papirologiju i potrebnu dokumentaciju vezano za ishođenje građevinske dozvole za predmetnu nekretninu, a Jordan je plaćao za svoju Orlando mu nije ništa dao. Nadalje da su se braća PN i [adresa] podijelili, on je sudjelovao u podjeli i to prije izgradnje predmetne nekretnine na način da je Jordanu pripao sjeveroistočni dio a Orlandu jugozapadni dio nekretnine. Nakon podijele odmah se počelo graditi, svako svoj dio. Jednako tako da za vrijeme života nikada nije bilo spora o tome čiji je dio kuće koji je predmet spora, P nije nikada to sporio, bilo je od početka po pola i kuća i vrt. Grobnica da je obiteljska, otac je to njima ostavio, a kako su upisani tužitelj i Jordan on ne zna jer je trebao biti i on upisan. Oblogu grobnice je platio tužitelj, a spomenik su njih trojica braće ulagali i napravili. Svaku godinu dolazile su uplatnice za korištenje grobnog mjesta, uplatnice su dolazile na ime tužitelja ali je plaćao svaki od troje braće. Na poseban upit punomoćnika tuženika tko je ukopan sve u grobnici, otac i majka, moj brat Jordan i njegova supruga i supruga od tužitelja. Radionica s bravarijom da je bila u Jordanovoj strani kuće u garaži, kada je posao s bravarijom bio u opadanju zaposlio se u građevinskoj firmi Izvođač, bavio se bravarijom nekih 5-6 godina. Orlando da je bio prijevoznik 5-6 godina i nakon toga zbog opadanja posla se zaposlio u vatrogasaca kao zaštitar. Poznato mu je da su gapok Jordan i tužitelj tužili da im prizna ovo vlasništvo 1982., da je on pristao na to da svaki ima svoje i tada je odmah bilo sudski upisano koji je čiji dio, a o od 1982. do kada je umro pok MN tužitelj nije nikada postavio pitanje vlasništva jer da je, brat Jordan bi tražio da mu Orlando vrati dugove. U konačnici da su tužitelju dok se radila kuća, pomagali kolege iz građevinske firme, a Orlandu radnici iz susjedne države, zato je Jordanu kvalitetnije napravljena njegova strana kuće.

25. Prema shvaćanju ovog suda budući da je pokojni ostavitelj bio upisani suvlasnik nekretnine, presumpcija glasi da mu je to pravo stvarno i pripadalo, a tužitelj koji tvrdi suprotno — da je on isključivi vlasnik za cijelo — mora tu presumpciju oboriti odgovarajućim dokazima, pritom teret dokazivanja leži isključivo na tužitelju (čl. 219. ZPP), a tako je pravno shvaćanje izraženo i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-x-788/2018-2

26. Nadalje, sama činjenica koju tužitelj ističe kako je novčano ulagao u nekretninu ne može dovesti do utvrđenja isključivog vlasništva budući da novčano ulaganje u tuđu (ili zajedničku) nekretninu samo po sebi ne prenosi vlasništvo, a da bi novčano ulaganje imalo vlasničkopravni učinak, tužitelj bi morao dokazati, da je između njega i ostavitelja postojao pravni posao kojim je dogovoreno stjecanje vlasništva (ugovor o kupoprodaji, darovanju, prijenosu vlasništva) — što ulaganje samo po sebi nije, ili da je stekao vlasništvo dosjelošću (čl. 159. ZV-a) — što zahtijeva zakonit, istinit i pošten posjed neprekidno kroz zakonski propisani rok, ili da je ulaganje bilo temelj za stjecanje suvlasničkog dijela (npr. u okviru zajednice života), ali ni u tom slučaju ne bi bio isključivi vlasnik za cijelo.

27. Tužitelji se u tužbi, a niti tijekom postupka ne poziva na niti jedan od pravnih osnova za stjecanje prava vlasništva iz odredbe članka 114. stavka 1. ZV na predmetnoj nekretnini, a tužbeni zahtjev za utvrđenjem isključivog vlasništva nasuprot knjižnom upisu suvlasnika mogao bi biti osnovan jedino kada bi tužitelj dokazao da je knjižni upis ostavitelja bio prividni, uz pravu volju da tužitelj bude isključivi vlasnik. Međutim ništa od navedenog tužbom nije dokazano niti potkrijepljeno.

28. Također je tužitelju za odgovoriti da okolnost da je tužitelj, a ne ostavitelj, ishodio lokacijsku dozvolu i rješenje o doprinosima za predmetnu nekretninu, govori jedino o tome tko je pokrenuo te administrativne postupke, ali apsolutno ništa ne govori o tome je li ostaviteljev suvlasnički upis bio neistinit, dok pak s druge strane i tuženici dostavljaju u spis relevantnu dokumentaciju iz koje bi proizlazilo da je i pok. ostavitelj ishodio raznu dokumentaciju za predmetnu nekretninu i podmirivao potrebne izdatke prilikom njezine izgradnje i kasnije.

29. U odnosu na zahtjev kojim se traži da se utvrdi da obiteljska grobnica ne ulazi u ostavinsku masu valja istaknuti da Zakon o grobljima u članku 18. stavku 2. izrijekom propisuje: "Pravo korištenja grobnog mjesta predmet je nasljeđivanja.", u članku 18. stavku 3. određuje se da se pravomoćno rješenje o nasljeđivanju prava korištenja grobnog mjesta po službenoj dužnosti dostavlja upravitelju groblja radi upisa novog korisnika. Dakle, pravo korištenja grobnog mjesta jest imovinska vrijednost koja po zakonu ulazi u ostavinsku masu, tužiteljev zahtjev da se utvrdi da obiteljska grobnica ne ulazi u ostavinsku masu direktno je suprotan članku 18. stavku 2. Zakona o grobljima budući bi tužitelj morao dokazati da on sam jest upisani korisnik grobnog mjesta u grobnom očevidniku, a ne ostavitelj, a što u postupku nije utvrđeno.

30. Eventualno pravo tužitelja temeljilo bi se jedino na tome ako bi on jedini bio upisan kao korisnik grobnog mjesta u grobnom očevidniku, a ne ostavitelj. Osim toga radi se o obiteljskoj grobnici u kojoj su sahranjeni članovi obitelji BN, prednici i srodnici parničnih stranaka.

31. Slijedom navedenog, kod svih gore utvrđenih činjenica, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, odnosno odlučiti kao u izreci pod točkom I.

32. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na članku 154. stavku 1., članku 155. i članku 164. ZPP. Imajući na umu navedene zakonske odredbe, ovaj sud smatra da su tuženici u cijelosti uspjela u ovom postupku.

33. Prilikom određivanja visine troškova uzeta je u obzir vrijednost predmeta spora u iznosu od 40.000,00 eura te Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje: Tarifa) prema kojoj vrijednost 1 boda iznosi 2,00 eura.

34. S obzirom na odredbe Tarife kao i postavljeni zahtjev za naknadu troškova, tuženicima su, kao potrebni za svrhovito vođenje parnice, priznati troškovi po osnovi odvjetničkog zastupanja i to za:

– sastav odgovora na tužbu u iznosu od 1.000,00 eura (Tbr. 8/1),

– zastupanje na ročištu od 20. lipnja 2024. u iznosu od 1.000,00 eura (Tbr. 9/1 Tarife),

– zastupanje na ročištu od 28. listopada 2024. u iznosu od 1.000,00 eura (Tbr. 9/1 Tarife)

– zastupanje na ročištu od 25. ožujka 2026. u iznosu od 1.000,00 eura (Tbr. 9/1 Tarife)

35. Ovako priznate troškove po osnovi odvjetničkog zastupanja u ukupnom iznosu od 4.000,00 eura treba uvećati za pripadajući porez na dodanu vrijednost u visini od 25% (Tbr. 46 Tarife), što ukupno iznosi 5.000,00 eura.

36. Tuženicima nije dosuđen trošak sudskih pristojbi budući da će po pravomoćnosti spora u obvezi podmirenja sudske pristojbe odgovora na tužbu biti tužitelj ne tuženici.

37. Zbog navedenog, odlučeno je kao pod točkom II izreke presude.

U Splitu 28. travnja 2026.

Sutkinja

Antonia Škaričić Majić

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Općinskom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju,

- tuženicima po punomoćniku,

- u spis.