Republika Hrvatska

Općinski sud u Zlataru

Stalna služba u Zaboku

Zabok, Matije Gupca 22

Poslovni broj P-414/2025.-71.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

P R E S U D A  N A T E M E LJ U P R I Z N A NJ A

Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, po sucu Karolini Balen, u pravnoj stvari tužitelja LĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Marijan Sente, odvjetnik u Zagrebu , protiv 1. tuženika EĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa]. tuženice IĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koje zastupa punomoćnica Ksenija Kantura, odvjetnica u Zaboku, radi utvrđenja stjecanja prava stvarne služnosti kapnice, nakon dana 19. ožujka 2026. zaključene glavne i javne rasprave, u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika Romea Hercega, odvjetnika u Zaboku, na ročištu za objavu i uručenje presude dana 28. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se pravo služnosti odvođenja kišnice s krova stambeno-gospodarske zgrade sagrađene na nekretnini kčbr. [katastarska čestica], kuća, gosp. zgrada, garaža, dvorište i oranica, površine 368 čhv, upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] kao povlasne nekretnine u otvoreni kanal koji se nalazi na zapadnom rubu nekretnine tuženika EĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i IĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svakog u ½ dijela, kčbr. [katastarska čestica], upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] kao poslužne nekretnine, sve označeno točkama 1. i 2. na skici očevida iz nalaza i mišljenja vještaka za geodeziju Tihane Artič od 16. studenoga 2020. te su tuženici kao suvlasnici svaki u 1/2 dijela te nekretnine trpjeti upis tog prava u zemljišne knjige na kčbr. [katastarska čestica], upisanoj u z. k. ul. broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] .

II. Nalaže se tuženiku JĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tužitelju LĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 4.722,31 EUR uz zateznu kamatu po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., dalje: ZOO) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekuću od dana donošenja prvostupanjske presude 28. travnja 2026. pa do isplate, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu njegov zahtjev za naknadom parničnog troška odbija kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška u cijelosti kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi (ranije protutužbi u parničnom predmetu ovoga suda poslovni broj P-414/2025) naveo da je sa svojim prednikom MĐ s krova stambeno- gospodarske zgrade sagrađene na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica] kuća, gospodarska zgrada, garaža, dvorište i oranica od 368 čhv, upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], preko 30 godina bez protivljenja tuženika odvodio kišnicu putem žljebova i cijevi u otvoreni kanal, koji se nalazi na zapadnom rubu nekretnine tuženika k. č. br. [katastarska čestica] (katastarske oznake 5964/2), k. o. [katastarska općina]. Slijedom navedenog tuženik je sa svojim prednikom tijekom više od 20 godina, izvršavao sadržaj prava stvarne služnosti - prava kapnice s krova stambeno-gospodarske zgrade sagrađene na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica] kuća, gospodarska zgrada, garaža, dvorište i oranica od 368 čhv, upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na nekretninu tuženika k. č. br. [katastarska čestica] (katastarske oznake 5964/2) k. o. [katastarska općina] te su se u konkretnom slučaju ispunile sve pretpostavke iz čl. 229. st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima za stjecanje prava stvarne služnosti kapnice dosjelošću pa je sukladno navedenim odredbama, postavio zahtjev kojeg je precizirao u podnesku od 11. prosinca 2020. i kasnijim podneskom od 4. siječnja 2026. te ujedno predložio da sud dopusti zabilježbu ovog spora u zemljišnoj knjizi. Zabilježba spora izvršena je temeljem rješenja ovoga suda od 18. ožujka 2022.

2. Tuženik RĐ je u odgovoru na tužbu (ranije odgovor na protutužbu u parničnom predmetu ovoga suda poslovni broj P-414/2025) osporio činjenične i pravne tvrdnje sadržane u tužbi LĐ (ranije protutužbi). Osporio je tvrdnju da je pravni prednik tužitelja iskopao odvodni jarak – grabicu na nekretnini tuženika. Tuženik je ovaj kanal izbetonirao pred više od 20 godina, a pravni prednik tužitelja nije zbog toga tražio pravnu zaštitu pa stoga tuženik ima pravo tražiti zabranu napuštanja oborinskih voda s tužiteljeve nekretnine na njegovu nekretninu, jer ni tužitelj ni njegov pravni prednik nisu stekli pravo služnosti odvodnje oborinskih voda preko nekretnine tuženika. Okolnost što tužitelj nije sudjelovao u postupku uređenja međe je irelevantna s aspekta ovog postupka budući da je u trenutku pokretanja postupka uređenja međe vlasnik susjedne nekretnine bio tužiteljev otac pa je on bio stranka u tom postupku. Osporava se da tužiteljeva kuća nije protupravno spojena na cjevovod za odvodnju otpadnih voda na nekretnini tuženika. Tuženik je ukazao kako nije jasno osporava li tužitelj tuženikovu tvrdnju da na krovu njegove kuće nisu postavljeni snjegobrani ili osporava tvrdnju da zbog nepostavljenih snjegobrana dolazi do urušavanja snijega na nekretninu tuženika. Međutim, nezavisno o tome ima li objekt tuženika izdanu uporabnu dozvolu ili ne , tuženik je ovlašten tražiti zaštitu od uznemiravanja prava vlasništva štetnim imisijama pa samo izdavanje uporabne dozvole ne ekskulpira tužitelja. Tuženik je naveo kako je pravni prednik tužitelja kišnicu s krova svoje kuće usmjerio prema nekretnini tuženika unazad 15-tak godina, što znači da nije dosjelošću stekao pravo stvarne služnosti odvodnje kišnice kroz kanal na nekretnini tuženika. Iz naprijed iznijetih razloga tuženik je predložio da sud odbije tužbeni zahtjev tuženika (ranije protutužbeni zahtjev tužitelja).

3. Tužitelj je na pripremnom ročištu od 10. lipnja 2019. dopunio odgovor na tužbu te je tvrdio da su snjegobrani postavljeni te da ne dolazi do urušavanja snijega na nekretninu tuženika. Kuća tužitelja je sagrađena pred 40-tak godina, ista ima isti položaj krova te je oduvijek kišnica s predmetnog krova bila usmjerena u predmetnu grabicu.

4. U ovom je predmetu već bila donijeta prvostupanjska presuda 18. ožujka 2022. kojom je odbijen tužbeni zahtjev ranijeg tužitelja EĐ protiv tuženika LĐ na zabranu odašiljanja otpadnih voda, kišnice, snijega s krova te dima i čađe iz nepravilno izgrađenog dimnjaka s nekretnine kčbr. [katastarska čestica] kuća, gospodarska zgrada, garaža, dvorište i oranica, z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u naravi kuća u [adresa] na nekretninu u suvlasništvu tužitelja kčbr. [katastarska čestica] gospodarska zgrada i pašnjak od 272 čhv, z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a na nekretninu u suvlasništvu tužitelja kčbr. [katastarska čestica] kuća, dvorište i pašnjak od 468 čhv upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], da odašilje dim i čađu iz nepravilno izgrađenog dimnjaka te na poduzimanje potrebnih građevinskih radova kojima će spriječiti odašiljanje imisija na nekretninu EĐ odnosno na uklanjanja naprave kojima su oborinska i otpadne vode s nekretnine tuženika usmjerene na nekretninu tuženika. U tom je dijelu ista presuda postala pravomoćna jer je u tom dijelu potvrđena presudom Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-703/2022 od 10. rujna 2025.

5. Istom odlukom drugostupanjskog suda ukinuta je citirana presuda u dijelu koji se odnosi na prihvaćanje tadašnjeg protutužbenog zahtjeva LĐ na utvrđenje prava stvarne služnosti odvodnje kišnice s krova stambeno gospodarske zgrade na kčbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] kao povlasne nekretnine u otvoreni kanal na kčbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] kao poslužne nekretnine, kao i u troškovima postupka, u kojem dijelu je ostalo za odlučiti ovom presudom u ponovljenom postupku.

5.1. Sukladno uputi drugostupanjskog suda u ponovljenom postupku je valjalo otkloniti počinjenu bitnu povredu postupka kod odluke o ranijem protutužbenom, a sada tužbenom zahtjevu. Naime, kako tuženik VĐ nije jedini vlasnik predmetne kčbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], već je suvlasnica u drugoj polovici IĐ, to njih dvoje imaju status jedinstvenih i nužnih suparničara jer se radi o tužbi na utvrđenje prava stvarne služnosti stečene dosjelošću. Nakon što je sud pozvao tužitelja na dopunu tužbe s tim u skladu, tužitelj je podneskom od 31. listopada 2025. precizirao tužbeni zahtjev (raniji protutužbeni zahtjev) kao u izreci te je pritom kao tuženicu obuhvatio i drugu suvlasnicu predmetne nekretnine IĐ.

5.2. Tuženica IĐ je prvenstveno osporila da bi uopće bila tuženica u ovom predmetu, navela je da ne pristaje na proširenje tužbe na nju te da se tužba na novog tuženika može prošiti samo do zaključenja prethodnoga postupka temeljem čl. 196. st. 2. Zakona o parničnom postupku. Smatra da nije dužna trpjeti posljedice pogreške tužitelja da tužbom obuhvati sve osobe koje je bio dužan obuhvatiti ili pak posljedice pogreške suda, koji pri prethodnom ispitivanju tužbe nije uočio propust tužitelja i pozvao ga na ispravak tužbe do zaključenja prethodnoga postupka. Predložila je odbaciti tužbu u odnosu na nju.

5.3. Podredno, u odgovoru na tužbu nije osporila da pravo služnosti odvodnje oborinski voda (pravo kapnice) za korist tužiteljeve nekretnine preko nekretnine tuženika nije upisano zemljišnoj knjizi. Nije osporila ni da su tuženici na svojoj nekretnini izgradili betonsku kanalicu koja je bila namijenjena odvodnji oborinskih voda s njihovih nekretnina do javne kanalizacije, a da je pravni prednik tužitelja samovoljno iskoristio tu kanalicu da bi njome odvodio oborinske vode sa svoje nekretnine. Iako su tuženici svojedobno tolerirali predniku tužitelja upražnjavanje sadržaja prava stvarne služnosti kapnice, obzirom na njegovo grubo i bezobzirno ponašanje, podnošenje neosnovanih prijava tuženika i njihova sina, uzrokovanje štete tuženicima i sl., odlučili su zabraniti mu daljnje izvršavanje sadržaja prava stvarne služnosti kapnice jer je ista nepotrebna, budući da tužitelj može bez ikakvih zapreka uspostaviti sustav odvodnje oborinskih voda preko svoje nekretnine pa do javne kanalizacije. Tuženica IĐ je priznala tužbeni zahtjev tužitelja upravljen na utvrđenje prava stvarne služnosti kapnice za korist kčbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] preko nekretnine kčbr. [katastarska čestica] , k. o. [katastarska općina].

5.4. Zato je sud u odnosu na ovaj dio tužbenog zahtjeva protiv 2. tuženice IĐ donio presudu na temelju priznanja u smislu čl. 331. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., proč. tekst 25/13., 89/14. , 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., u daljnjem tekstu: ZPP).

5.5. Stranke su se na glavnoj raspravi 19. ožujka 2026. usuglasile da se ranije tijekom postupka postupka saslušane stranke i svjedoci ne saslušavaju ponovno, već da se njihovi iskazi u ponovljenom postupku, nakon djelomične ukidne odluke drugostupanjskog suda, pročitaju.

5.6. Prema sudskoj praksi vezanoj uz čl. 201. ZPP-a pojedini jedinstveni suparničari koji imaju značaj nužnih suparničara moraju biti obuhvaćeni tužbom. Kad je riječ o nužnom suparničarstvu kao što je u konkretnom slučaju, tužbom moraju biti obuhvaćeni svi suvlasnici predmetne nekretnine.

5.7. Pritom se ističe stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz odluke poslovni broj Rev-x 181/2017-2 od 26. siječnja 2021. iz koje odluke proizlazi da je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju da se u parnici radi utvrđenja prava stvarne služnosti dosjelošću tužbom moraju obuhvatiti svi zemljišnoknjižni suvlasnici poslužne nekretnine kao nužni suparničari, što je podudarno sa shvaćanjem revizijskog suda izraženom u odluci Rev-x 955/10 od 30. listopada 2012. te odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-633/10 od 22. travnja 2010. Sud je zato postupio prema čl. 109. ZPP-a te je sud dužan na temelju te odredbe pozvati tužitelja da dopuni tužbu vodeći računa o pasivnoj legitimaciji tuženika. Vrhovni sud Republike Hrvatske u recentnoj sudskoj praksi nedvojbeno izražava shvaćanje da je sud dužan vratiti tužbu na dopunu tužitelju i pozvati ga da tužbom obuhvati sve nužne suparničare na pasivnoj strani te ne može odbaciti tužbu prije nego što to učini. Sud to mora učiniti neovisno o fazi u kojoj se postupak nalazi.

6. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u izvatke iz zemljišne knjige za zk. ul. br. [broj ZK uloška], sve k. o. [katastarska općina] (str. 4-6 spisa), posjedovne listove broj 534 i 48, sve k. o. [katastarska općina] (str. 7-8), izvode iz katastarskog plana (str. 9 i 33 spisa), pročitao je rješenje Općinskog suda u Zlataru, Stalna službe u Zaboku, poslovni broj: R1-14/2016-18 od 3. ožujka 2017. (str. 10-14 spisa), rješenje o izvedenom stanju Upravnog odjela za prostorno uređenje, gradnju i zaštitu okoliša Zabok, klasa: UP/I - 361-03/13-01/25144, urbroj: 2140/01-08/5-16-14 od 30. rujna 2016. (str. 30-31), identifikaciju čestica Odjela za katastar nekretnina Zabok (str. 32 spisa), proveo je uviđaj i građevinsko vještačenje uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka za arhitekturu, graditeljstvo i procjene nekretnina Alda Marochinia od 30. rujna 2020. (str. 58-69 spisa) i stalnog sudskog vještaka za geodeziju Tihane Artič od 16. studenoga 2020. (str. 91-107 spisa), sud je usmeno saslušao na raspravi stalnog sudskog vještaka za arhitekturu, graditeljstvo i procjenu nekretnina Alda Marochinia, pročitao je zapisnik o nepropusnosti i ispravnosti plinske instalacije od 4. prosinca 2019. (str. 71-72 spisa), stručni nalaz broj 301/2019 od 5. srpnja 2019., broj 302/2019 od 5. srpnja 2019. i broj 64/2020 od 14. veljače 2020. (str. 73-78 spisa) i rješenje Općinskog državnog odvjetništva u Zlataru, broj: KP-DO-507/20 od 1. veljače 2021. (str. 137-141) te je proveo dokaz saslušanjem stranaka, saslušanjem svjedoka RĐ, OĐ, TĐ, KĐ, HĐ i PĐ.

7. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s čl. 8. ZPP sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja o kojem je ostalo za odlučiti ovom presudom osnovan.

8. Primjenom čl. 299. st. 3. ZPP-a, sud nije uzeo u obzir dokumentaciju od str. 161 do str. 175 spisa koju je dostavio 3. rujna 2021. svjedok MĐ te je ista pravomoćnim rješenjem na zapisniku od 10. prosinca 2021. izdvojena iz spisa predmeta. Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina Gordane Habajec, ing. građ. od 10. studenoga 2018. (str. 15-23 spisa) nije uzet u obzir jer navedeni dokaz nije izveden od strane suda sukladno čl. 250. ZPP-a.

9. Činjenica da je prednik tužitelja na svoje ime ishodio rješenje o izvedenom stanju Upravnog odjela za prostorno uređenje, gradnju i zaštitu okoliša Zabok, klasa: UP/I - 361-03/13-01/25144, urbroj: 2140/01-08/5-16-14 od 30. rujna 2016. (str. 30-31) nije odlučna budući da predmet postupka prema Zakonu o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama („Narodne novine“, broj: 86/12. i 143/13.) nisu stvarnopravni odnosi te ono na stjecanje prava stvarne služnosti nema nikakvog utjecaja. Rješenje Općinskog državnog odvjetništva u Zlataru, broj: KP-DO-507/20 od 1. veljače 2021. (str. 137-141) ne utječe na odlučne činjenice za ishod ovog postupka.

10. Tijekom postupka nesporne su bile sljedeće činjenice:

- da su tuženici suvlasnici kčbr. [katastarska čestica], gospodarska zgrada i pašnjak, površine 272 čhv, upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], svaki u ½ dijela, koja je u katastarskom operatu u posjedovnom listu broj 534, k. o. [katastarska općina] upisana kao kčbr. [katastarska čestica], zgrada i pašnjak doma, površine 979 m² i kčbr. [katastarska čestica] kuća, dvorište i pašnjak od 468 čhv, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] svaki u ½ dijela koja je u katastarskom operatu u posjedovnom listu broj 534, k. o. [katastarska općina] upisana kao kčbr. [katastarska čestica] kuća i zgrada, dvorište i oranica doma, površine 1273 m² te da je tuž itelj vlasnik susjedne nekretnine kčbr. [katastarska čestica], kuća, gosp. zgrada, garaža, dvorište i oranica, površine 368 čhv, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koja je u katastarskom operatu u posjedovnom listu, broj 48 k. o. [katastarska općina] upisana kao kčbr. [katastarska čestica] kuća i zgr. i dvorište doma, površine 475 m² te da je tuž itelj u odnosu na navedene nekretnine pravni sljednik svog oca OĐ

- da je pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Zlataru, Stalna službe u Zaboku, poslovni broj: R1-14/2016-18 od 3. ožujka 2017. uređena međa između nekretnina stranaka, linijom A-B-C-D-E-F skice geodetskog vještaka od 3. ožujka 2017. te među u naravi predstavlja vanjski rub betonskog podesta uz kuću tuž itelja i nastavno vanjskim rubom betonskog parapeta te se prema navedenom rješenju odvodni otvoreni kanal nalazi na nekretnini tuženika kčbr. [katastarska čestica], upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], označen točkom 1. i 2. na skici očevida iz nalaza i mišljenja vještaka za geodeziju Tihane Artič od 16. studenoga 2020.

- da je tuženik od prethodno zemljanog kanala napravio betonirani odvodni kanal ispod kojeg je položio kanalizacijske cijevi te je odvodnja oborinske vode s istočne strane cijele površine krovišta tužitelja sprovedena u odvodni kanal koji se proteže od sjevera na jug po rubu čestice u katastarskom operatu upisana kao kčbr. [katastarska čestica] (prikazan na slikama broj 2, 3 i 4 te na slikama 3 i 4 i skici očevida označen točkama 1. i 2. na listu 97-100 spisa iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka Tihane Artič od 16. studenog 2020.)

- da je naknadna tuženica IĐ priznala je postojanje prava stvarne služnosti kapnice za korist kčbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] preko nekretnine kčbr. [katastarska čestica], k.o. [adresa]

- da pravo stvarne služnosti kapnice u korist tužiteljeve nekretnine nije upisano u zemljišnoj knjizi.

11. Provedenim očevidom te na temelju nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještak Alda Marochinia, vještaka za arhitekturu i građevinarstvo od 30. rujna 2020. (str. 58-69 spisa) i stalnog sudskog vještaka za geodeziju Tihane Artič od 16. listopada 2020. (str. 91-107 spisa) sud je utvrdio da je otpadna voda iz zgrade tuž itelja, osim otpadne vode iz umivaonika sprovedena u septičku jamu na zapadnoj strani zgrade (foto 16,17), da je odvodnja oborinske vode s istočne strane cijele površine krovišta sprovedena u odvodni kanal tuženika koji se proteže od sjevera na jug po rubu čestice kčbr. [katastarska čestica]. Odvodnja otpadne vode iz umivaonika zgrade tužitelja također je sprovedena u odvodni kanal tuženika koji se proteže od sjevera na jug po rubu čestice kčbr. [katastarska čestica].

12. Provedenim očevidom utvrđeno je da se na pločniku koji se nalazi uz kuću tužitelja do međe s tuženikom nalazi mahovina u dijelu kod točke A.

13. Na temelju saslušanja stalnog sudskog vještaka za arhitekturu i građevinarstvo Alda Marochinia na raspravi, sud je utvrdio da za građevinske radove na internom odvodnom sustavu ukoliko se odvodni sustav nalazi na nekretnini stranke te ukoliko ne narušava stabilnost tuđe građevine nisu potrebne dozvole ni projekti. Predmet očevida bio je odvodni kanal, koji je fotografiran, koji je iza kuće na čestici tuženika, koji je bio suh i na njemu nije bilo nikakve sprovedene odvodnje, osim cijevi iz umivaonika, koji tada nije bio u funkciji, ali puštanjem vode iz umivaonika vidjelo se da se odvodi na taj kanal, a što je vidljivo iz elaborata i dokumentacije. Kompletna odvodnja od kuće tuženika sprovedena je u šaht, septičku jamu, koja se nalazi ispred kuće tuženika, a što su se svi uvjerili i osobno na očevidu kada je MĐ puštao vodu, na traženje građevinskog vještaka. Na očevidu su fotodokumentirana dva šahta - okna s oznakama Š1 i Š2, foto 6, 7 i 8. Šahtovi su bili suhi i ne zna se koja je svrha tih cijevi u šahtu, a isti nisu bili predmet očevida te se ne zna o kakvoj vrsti cijevi se radi i je li cijev aktivna ili mrtva. Za utvrđivanje starosti betona trebalo bi izvršiti ispitivanje na način da se izvadi uzorak kocke betona kako bi se utvrdila čvrstoća i pretpostavila koja mu je starost, a isto vrši laboratorij za ispitivanje betona i ispitivanja građevinskih konstrukcija. Odvodnja oborinske vode s istočne strane cijele površine krovišta navedena pod točkom 4. i 2. zaključka je sprovedena na posjed tuženika, a što je utvrdio uz pomoć mjerničkog vještaka Tihane Artič koja je izradila skicu očevida. Tužitelj bi trebao izvesti graničnik na rubu betonske ploče koja je na čestici tuženika i voda bi se tu zadržala, ne bi ulazila u odvod tuženika te bi trebalo još dodatno izgraditi jedan šaht iz kojeg bi se ta oborinska voda sprovela na teren tužitelja, a na taj način bi se riješila odvodnja od umivaonika. Odvodnja oborinske vode s istočne strane krovišta u načelu je propisno izvedena ukoliko bi tužitelj imao pravo služnosti odvođenja kišnice ili ukoliko bi napravio naprijed opisanu pregradu. Izvod oborinske vode ne smatra se izvodom kanalizacije, nego se smatra izvodom oborinske vode s krova.

14. Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Alda Marochinia za arhitekturu i građevinarstvo od 30. rujna 2020. (list 58-69 spisa) i nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za geodeziju Tihane Artič od 16. studenoga 2020. (list 91 -107 spisa) sud ocjenjuje stručnim i objektivnim. Sudski vještak Aldo Marochini argumentirano je i jasno odgovorio na sve primjedbe i prigovore tužitelja i tuženika, dok stranke nisu prigovarale na nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za geodeziju Tihane Artič od 16. studenoga 2020. (list 91-107 spisa).

15. Mjerodavne pravo na konkretan slučaj su sljedeće zakonske odredbe:

15.1. Zahtjev tužitelja temelji na čl. 229. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, u daljnjem tekstu: ZV) kojim je propisano da se stvarna služnost osniva na temelju zakona dosjelošću, ako ju je posjednik povlasne nekretnine pošteno posjedovao izvršavajući njezin sadržaj kroz 20 godine, a vlasnik poslužne nekretnine nije se tome protivio.

15.2. Odredba iz čl. 198. st. 1. ZV-a propisuje da vlasnik povlasne nekretnine koji ima pravo odvođenja kišnice sa svojega krova na poslužnu nekretninu (pravo kapnice) može pustiti da kišnica otječe na tuđu nekretninu slobodno ili kroz žlijeb.

15.3. Za osnivanje stvarne služnosti na temelju zakona dosjelošću potrebno je ispunjenje zakonske pretpostavke iz čl. 229. st. 1. i 2. ZV-a, odnosno da vlasnik povlasne nekretnine izvršava faktični, pošteni i istiniti posjed ovlasti koje čine sadržaj prava stvarne služnosti na poslužnoj nekretnini u trajanju od 20 godina, nezavisno od volje vlasnika poslužnog dobra koji se tome nije protivio.

15.4. Osnivanje služnosti na temelju zakona znači stjecanje služnosti ispunjenjem zakonom propisanih pretpostavki, između ostalog i izvršavanjem sadržaja služnosti kroz propisano vremensko razdoblje, koje u konkretnom slučaju (prema sadržaju tužbe) obuhvaća i razdoblje izvršavanja sadržaja služnosti od pravnog prednika tuž itelja u smislu čl. 160. st. 2. ZV-a.

15.5. Odredbom iz čl. 18. st. 3. ZV-a propisano je da je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada, dok je st. 5. istog članka propisano da se posjed smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno.

15.6. Da bi se dosjelošću steklo pravo služnosti potreban je savjestan i pošten posjed kroz vrijeme potrebno za stjecanje dosjelošću. Savjesnost - poštenje posjeda se pretpostavlja.

15.7. Člankom 186. ZV-a propisano je da je stvarna služnost stvarno pravo svagdašnjeg vlasnika određene nekretnine, da se za potrebe te nekretnine na određeni način služi nečijom nekretninom čiji svagdašnji vlasnik to mora trpjeti ili mora propuštati određene radnje glede svoje nekretnine koje bi inače imao pravo činiti. Prema čl. 233. st. 1. ZV-a propisano je da ovlaštenik prava služnosti ima pravo zahtijevati od vlasnika poslužne stvari da prizna i trpi njegovo pravo služnosti kao teret na poslužnoj stvari te da trpi izvršavanje ovlaštenikova prava na njoj, odnosno da propušta činiti na njoj ono što je zbog ovlaštenikova prava dužan propuštati; isto ima pravo zahtijevati i od svake druge osoba koja svojim činima niječe njegovo pravo služnosti ili ga samovlasno onemogućuje ili uznemirava u izvršavanju toga prava.

15.8. Prema čl. 234. ZV-a da bi ovlaštenik prava služnosti mogao u postupku pred sudom ostvariti svoje pravo iz čl. 233. istoga zakona, mora dokazati svoje pravo služnosti i tuženikov čin onemogućavanja ili uznemiravanja izvršavanja toga prava. Prema čl. 228. ZV-a neposredno na temelju zakona pravo služnosti osnovat će se kad se ispune sve zakonom predviđene pretpostavke za dosjelost služnosti; inače samo kad tako odredi posebni zakon. Tko stekne pravo služnosti nekretnine na temelju zakona, ovlašten je ishoditi upis stečenoga prava vlasništva u zemljišnoj knjizi.

15.9. Tužitelj ima pravni interes za utvrđenjem predmetnog prava stvarne služnosti i uknjižbom tog prava u zemljišnu knjigu jer ista do sada, iako se izvršava tijekom potrebnog vremena čime su se ispunile zakonske pretpostavke za stjecanje istog prava dosjelošću, nije upisana u zemljišne knjige u smislu čl. 229. st. 2. ZV-a.

16. Svjedokinja TĐ, majka tužitelja, iskazala je da je otac tužitelja kupio gradilište u siječnju 1966. Graba je postojala prije nego što je on počeo graditi kuću, a istu je napravio KĐ, od kojeg je kupljeno gradilište. Jedne godine, ne sjeća se više kada, tuženik je položio kanalizacijske cijevi i iznad njih izbetonirao odvodni kanal, koji je prikazan na fotografiji 1 iz foto-dokumentacije iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka Alda Marochinija (na str. 66 spisa). Snjegobrane je postavio njezin suprug MĐ zajedno s ŽĐ, negdje krajem studenoga i početkom prosinca 2018. U vrijeme kada je kuća tužitelja bila prizemnica, na njoj su bili postavljeni dimnjaci i žljebovi, odnosno 1968. su bili postavljeni žljebovi, a 1979. godine otac tužitelja dignuo je kat na prizemnici i postavio je nove žljebove. Na kući tuž itelja oduvijek su postojali žljebovi. Dimnjaci su bili iznad krova, odnosno iznad terase kuće tuž itelja do 1979. dok je kuća bila prizemnica. Voda s krova išla je oduvijek u grabu, a kasnije u odvodni betonirani kanal i isto im nikada nije nitko osporavao. Tuženik im je počeo osporavati puštanje kišnice u odvodni kanal jer se odvodni kanal nalazi na nekretnini tuženika, nakon što je 2017. u sudskom postupku uređena međa. Otac tužitelja i tužitelj ne ispuštaju otpadne vode u odvodni kanal prikazan na fotografiji 1 iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka Alda Marochinija (na str. 66 spisa). Otpadne vode od kuće tužitelja ulaze u septičku jamu koja se nalazi ispred kuće tuž itelja. Otac tužitelja MĐ 1968. izbetonirao je pločnik uz kuću, koji se nalazi na fotografiji 1 iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka Alda Marochinija (na str. 66 spisa). Stari pločnik uz kuću tužitelja oduvijek je postojao, a 1980. kada su dizali kat kuće, taj pločnik su obnovili.

17. Svjedok MĐ, otac tužitelja, iskazao je da je on sagradio kuću tužitelja 1970. uz koju je postojala graba. Svjedok je ogradio dvorište i nakon toga je izbetonirao pločnik uz kuću (prikazan na fotografiji 1 i 2 na str. 66 spisa) do grabe. Između kuća stranaka nekada je postojala oranica na kojoj je rastao kukuruz. Dok tuženik nije kupio navedenu oranicu, njihove nekretnine bile su u istoj razini. Kada je tuženik kupio navedenu oranicu, počeo je naspavati zemlju, izbetonirao je cijelo svoje dvorište te je tada tuženik napravio parapet (prikazan na fotografiji 1 na str. 66 spisa) pa se je voda s nekretnine tuženika preko parapeta odlijevala u grabu kada bi padale veće kiše zbog čega je tuženik postavio cijevi ispod grabe i prekrio ih betonom, a isto je učinio kada su bili u dobrim odnosima. Žljebove na kući tužitelja svjedok je postavio kada je sagradio kuću, a to je bilo negdje 1970. Žljebovi su uvijek bili postavljeni jedino ih je mijenjao. Ne zna kada ih je točno zamijenio, ali voda iz tih žljebova uvijek se odlijevala u grabu. Odvodnja otpadnih voda s nekretnine tužitelja ne ide u spomenutu grabu (odvodni kanal). U grabu se odlijevala jedino voda s krova i tako je bilo postavljeno kad je sagradio kuću, a tuženikova kuća tada još nije bila sagrađena. Tuženik se nikada nije protivio da se voda iz žljebova odvodi u grabu odnosno tuženik se tome počeo protiviti nakon što je međa uređena sudskim putem. Snjegobrani na nekretnini tuž itelja postavljeni su početkom prosinca 2018., a postavio ih je sa svojim prijateljem ŽĐ koji je umro u prosincu 2020. Na nekretnini tuž itelja nalazi se septička jama i sve otpadne vode iz kuće tužitelja idu u septičku jamu. Oborinske vode od ceste, odnosno od [adresa] idu u septičku jamu na nekretnini tuž itelja, a ostale oborinske vode odlijevaju se iza kuće u postojeću grabu (odvodni kanal).

18. Svjedok KĐ je iskazao da je predniku tužitelja OĐ pomagao graditi kuću od temelja i u to vrijeme dvorište prednika tuž itelja OĐ nije bilo ograđeno. Pomagao mu je oko postavljanja žljebova na kući pri čemu je iskazao da mu je pomagao prije 60 godina (dakle 1961.). Žljebovi nisu postavljeni odmah, već su postavljeni nakon što je kuća izgrađena, ali ne zna više točno kada je to bilo. Pokraj kuće prednika tužitelja OĐ nalazila se je jedna graba i ta graba vodila je prema cesti od Sv. Križa Začretja. Duž kuće se nalazila graba, a cijevi su vodile prema cesti. Cijevi su bile položene od kuta gornjeg dijela kuće i vodile su prema cesti, a kišnica iz cijevi ulijevala se u grabu, koja se nalazila uz cestu. Graba se nalazila uzduž kuće prednika tužitelja OĐ i sada se nalazi još uvijek na istom mjestu, a s druge strane grabe se nalazio tuženikov put koji s te strane stoji i danas. Kišnica s kuće prednika tužitelja OĐ slijevala se u tu grabu, a iz te grabe u šaht pa u kanalizaciju. U početku je graba bila zemljana, a kasnije je ta graba uređivana. Bila je od cigli, a naknadno je betonirana (prikazana na slikama broj 1, 2, 3 i 4 na str. 99-100 spisa iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka Tihane Artič od 16. studenoga 2020.). U tu grabu se slijevala kišnica.

19. Svjedok HĐ je iskazao da se pokraj kuće prednika tužitelja OĐ nalazila graba (prikazana na slikama broj 2, 3 i 4 na str. 99-100 spisa iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka Tihane Artič od 16. studenoga 2020.), a također su postojali i žljebovi na kući. Graba i žljebovi na kući prednika tuž itelja OĐ postojali su od 1970. U to vrijeme imao je 10 godina, dolazio je kod prednika tuž itelja s ocem, a to mu je ostalo u sjećanju jer u to vrijeme oni na svojoj kući nisu imali žljebove pa se je kod jake kiše voda slijevala po zidu, a kod prednika tuž itelja OĐ to se nije događalo jer su imali žljebove. Isto tako sjeća se da su nekada nekretnine stranaka bile u istoj razini, a tuženik je naknadno nasipavao zemlju na svojoj nekretnini pa te nekretnine više nisu u istoj razini. Na kući tužitelja nalaze se snjegobrani od 2018. To mu je ostalo u sjećanju jer snjegobrani nisu standardni, a uočio ih je jer on također nema snjegobrane na svojoj kući. Betonirani pločnik koji se nalazi uz kuću tuž itelja (prikazan na slici broj 2 na str. 99 spisa) ovdje se oduvijek nalazio, a to se sjeća jer su se po tom pločniku vozile tačke, odnosno postojao je od 1970. Grabica koja je prikazana na slici 2 i koja je na slici 2 betonirana, 1970. je bila zemljana i u obliku slova V. Potporni zid na nekretnini tuženika nalazio se je prije betoniranja grabice jer ga je tuženik morao postaviti da ne bi došlo do odrona.

20. Svjedok PĐ je iskazao da je pomogao predniku tužitelja OĐ kod betoniranja površine uz kuću prednika tužitelja OĐ (prikazanu u nalazu i mišljenje stalnog sudskog vještaka za geodeziju Tihana Artič od 16. studenoga 2020. i fotografije na str. 99 i 100 spisa na slikama 2, 3 i 4) i to od točke A na skici očevida na str. 97 spisa do točke B na skici očevida, na str. 97 spisa, odnosno cijelom dužinom kuće, zajedno sa stambeno-gospodarskom zgradom do nadstrešnice i to u širini betonirane površine, koja se vidi na fotografiji slike 2 na slici na str. 99 spisa na kojoj je prikazan žlijeb na kući, koji vodi do kanala i prikazuje betoniranu površinu koju je svjedok betonirao. Tada su postojali žljebovi, ali nije vidio kanal koji je prikazan na slici 2 na str. 99 spisa.

21. Tužitelj NĐ je iskazao da je izbetonirani dio uz kuću tuženika napravljen prije 40 godina (dakle 1980.) i sjeća se da se je još kao dijete tamo igrao. Za kuću tužitelja izdana je građevinsku dozvola 1966. Ne sjeća se zemljanog dijela i parapeta uz kuću tužitelja kojeg opisuje tuženik, odnosno sjeća se samo izbetoniranog dijela (pločnika) koji prolazi uz njihovu kuću i ne zna na koji način su se ranije oborinske vode slijevale. Žljebovi na njegovoj kući postoje oduvijek, krajem sedamdesetih , početkom osamdesetih godina postavljeni su žljebovi na tuž iteljevoj kući kada je dignut kat kuće, mijenjali su ih prije 25 godina, a snjegobrane su postavili krajem studenoga ili u prosincu 2018. Između nekretnina stranaka nekada je postojala travnata graba, ne se sjeća tko je iskopao travnatu grabu, nakon čega je tuženik prije 35 godina (dakle 1985.) napravio potporni zid, 1 m do njihove kuće te je izvan tog potpornog zida prema njihovoj kući izbetonirao betonski dio (odvodni kanal) ispod kojeg su položene kanalizacijske cijevi, a isto je napravio nakon što je tuž itelj imao izbetoniran pločnik uz kuću. Tuženik mu nije branio da oborinske vode idu kroz odvodni kanal tuženika, a misli da to nije branio niti njegovim roditeljima. Otpadne vode iz njihove kuće ne idu kroz kanalizacijske cijevi tuženika, već sve otpadne vode idu u septičku jamu koja se nalazi u njihovom dvorištu s prednje strane kuće, a iz septičke jame idu u javnu kanalizaciju.

22. Svjedok RĐ, sin tuženika, iskazao je da tužitelj u odvodni kanal koji se nalazi na nekretnini tuženika uz među s tužiteljem ispušta oborinske vode sa svojeg krova, da je tuženik parapet (potporni zid kako se na pojedinim dijelovima u spisu u iskazima spominje) i odvodni kanal napravio istovremeno negdje oko 1980. (prikazani na foto 1, u nalazu i mišljenju sudskog vještaka Alda Marochinija, list 66 spisa) te da je snijeg s krova tužitelja padao na nekretninu tuženika dok tužitelj nije postavio snjegobrane.

23. Tuženik VĐ je iskazao da je na nekretninama u njegovom vlasništvu uz samu među s nekretninom tužitelja tuženik položio kanalizacijske cijevi iznad kojih se nalazi odvodni kanal. Kroz navedene kanalizacijske cijevi skupljaju se oborinske vode s nekretnina u njegovom vlasništvu, ali i oborinske vode od tuž iteljeve kuće koje prolaze kroz odvodni kanal. Tužitelj je na kući izgradio dva dimnjaka koji se nalaze s vanjske strane fasade tužitelja. Na krovištu tužiteljeve kuće prema njegovim nekretninama nisu bili postavljeni snjegobrani pa je snijeg s tužiteljeve nekretnine padao s kuće na njegovu nekretninu i uništavao mu je cvijeće i ogradu, s obzirom da se kuća tuž itelja nalazi uz samu među. Tužiteljev otac je s vremenom nadograđivao svoju kuću. U početku je to bila manja kuća i oborinske vode su se slijevale u zemlju. Prije nego što je tužitelj postavio žljebove oborinske vode odlijevale su se u zemlju, budući da se uz kuću tužitelja nalazio zemljani dio, koji je nakon toga tužitelj izbetonirao, a prije nego što je navedeni dio izbetoniran uz zemljani dio nalazio se povišeni izbetonirani parapet, koji se nalazio na nekretnini tužitelja, zbog čega su se oborinske vode odlijevale u zemlju, a ne kroz njegov odvodni kanal. Oborinske vode s krova tuž itelja u to vrijeme nisu padale s krova na tuženikovu nekretninu, već su se skupljale u zemljanom dijelu i u kutu tužiteljeve kuće. Izbetonirani parapet tužitelja bio je visok oko 20 cm, uz koji je tuženik na svojoj nekretnini napravio odvodni kanal ispod kojeg se nalaze kanalizacijske cijevi. Tužitelju nije prigovarao za slijevanje oborinskih voda kroz njegove kanalizacijske cijevi u početku, već mu to prigovara od kad ga je tužitelj tužio.

24. Tuženica IĐ (ranije saslušana kao svjedok) iskazala je da je prednik tužitelja oko 1970. na svojoj nekretnini izgradio kuću veličine 8 m x 8 m, a koju je kasnije nadograđivao. Nakon izgradnje kuće tužitelj je podigao još jedan kat kuće, a položaj krova pri tome nije mijenjao. Osim toga, kuću je povećao i po dužini. Ne sjeća se kada je to bilo, ali može reći da je od toga prošlo dosta dugo vremena. Tuženik je započeo izgradnju kuće na svojoj nekretnini 1970., a u kolovozu 1972. su uselili u kuću. Tuž itelj je na nekretnini postavio žljebove, zazidao je parapet za ogradu i stupove na njemu, koje je kasnije prednik tužitelja odrezao, kada su išli betonirati pločnik, postavio je snjegobrane i dimnjake. Voda iz žljebova tužitelja ide u njihovu grabu (odvodni kanal) i kanalizaciju. Kada su postavili cijev od žlijeba, prikazanu na fotografiji 2 na str. 66 spisa, voda ide u njihovu grabu, a prije toga voda se slijevala isto u njihovu grabu, ali pod drugim kutem. Voda s krova tužitelja oduvijek se slijevala i to prvo u zemlju dok žljebova još nije bilo, a kasnije opet u njihovu grabu. Tuženik je izbetonirao grabicu i položio betonske cijevi ispod te grabice za odvodnju i sagradio je potporni zid.

25. Sud zbog očitih kontradiktornosti nije prihvatio iskaz tuženika EĐ u dijelu u kojem na početku svog iskaza tvrdi da se oborinske vode s tuž iteljeve kuće slijevaju u njegove kanalizacijske cijevi bez njegovog dopuštenja jer u daljnjem dijelu svojeg iskaza tvrdi da tužitelju prigovara za slijevanje oborinskih voda kroz njegove kanalizacijske cijevi zadnjih pet, šest godina od kad ga je tuž itelj tužio (dakle od 2014. odnosno 2015.), kao niti iskaz IĐ u dijelu u kojem tvrdi da tuž itelju nisu dali odobrenje da ispušta oborinske i otpadne vode u njihovu kanalizaciju jer je u suprotnosti s iskazom tuženika u dijelu u kojem ga sud prihvaća i u kojem je priznao da u početku tužitelju nije prigovarao za slijevanje oborinskih voda, a isto tako njihovi su iskazi u suprotnosti s iskazom svjedoka OĐ i TĐ koji su sukladno iskazali i priznali da im tuženik prigovara za slijevanje oborinskih voda u tuženikov odvodni kanal tek od 2017. odnosno od kada su u izvanparničnom predmetu uredili među što je logično i životno uvjerljivo s obzirom da je u tom postupku uređena međa prema kojoj se odvodni kanal u koji se slijevaju oborinske vode s krova tuž itelja nalazi na nekretnini tuženika.

26. Sud nije prihvatio iskaz svjedoka RĐ u dijelu u kojem tvrdi da se iz kuće tužitelja od nedavno kišnica slijeva u tužiteljev odvodni kanal jer prije nije bilo žljebova na kući tužitelja te se je do onda kišnica s krova slijevala po zidu kuće tuž itelja odnosno da se kišnica s krova tužitelja odlijevala od kuće do parapeta tužitelja, da je u slučaju jače kiše ista padala na parapet i ruže koje su prikazane na fotografiji 1 iz foto - dokumentacije iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka Alda Marochinija, da se je kišnica odlijevala na nekretninu tuženika, odnosno padala je na ruže koje se nalaze uz taj potporni zid, odnosno uz parapet tuženika prikazan u točki A skice očevida iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Tihane Artič na listu 97 spisa gdje je širina 0,5 m, da je tužitelj prije četiri godine (dakle 2017.) od betona napravio pločnik i to od parapeta do kuće, da je tužitelj postavio žljebove na kući unazad dvije do tri godine, odnosno 2018. ili 2019., odnosno „tu negdje“ te da je kuća tužitelja bila dugo bez žljebova.

26.1. Sud nije prihvatio ni iskaz tuženika u dijelu u kojem tvrdi da nakon što je prednik tužitelja sagradio kuću kakva je danas da su se oborinske vode i dalje slijevale u zemlju, da je tužitelj izbetonirao površinu između kuće i međe uz koju prolaze kanalizacijske cijevi te je tada odnosno otprilike prije deset godina (dakle 2010.) usmjerio oborinske vode kroz njegove kanalizacijske cijevi (odvodni kanal, foto 1, 2, 3, i 4 na str. 66 spisa), kao i u dijelu u kojem tuženik tvrdi da su žljebovi na nekretnini tužitelja postavljeni otprilike prije 5-6 godina (dakle 2015. ili 2014.). Isti su iskazi međusobno u suprotnosti i u suprotnosti s iskazom IĐ, kojeg sud nije prihvatio u dijelu u kojem tvrdi da uz kuću tužitelja nije postojao betonirani dio na kojem je položena cijev prikazana na fotografiji 10 (list 66 spisa), već je prednik tužitelja taj dio izbetonirao kasnije, ali ne može točno reći kada, ali nije toga dugo. Sud nije prihvatio iskaz IĐ u dijelu u kojem tvrdi da je tužitelj postavio parapet unatrag 10 godina (dakle 2011.).

26.2. Naprijed navedeni dijelovi iskaza tuženika EĐ i IĐ i svjedoka RĐ i međusobno su u proturječnosti jer svjedok RĐ tvrdi da je tuž itelj postavio žljebove 2018. ili 2019., tuženik tvrdi da je tužitelj postavio žljebove 2015. ili 2014., da je tužitelj izbetonirao pločnik uz kuću do međe (foto 10, str. 66 spisa) prema iskazu tuženika proizlazi 2010., prema iskazu svjedoka Josipa Mirta 2017., dok prema iskazu svjedoka IĐ koja tvrdi da je tužitelj isto učinio nedavno ("nije toga dugo"). Na slici 2 nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za geodeziju Tihane Artič od 16. studenoga 2020. (str. 99 spisa) vidljivo je da se na pločniku koji se nalazi uz kuću tužitelja do međe s tuženicima nalazi mahovina, a općepoznata činjenica je da mahovina na pločniku ne bi mogla nastati ako je pločnik izbetoniran nedavno. Iskaz IĐ u dijelu u kojem tvrdi da je tužitelj postavio parapet unatrag 10 godina (dakle 2011.) u suprotnosti je s iskazom tuženika EĐ na temelju kojeg je sud utvrdio da je tuženik uz parapet tužitelja betonirao odvodni kanal iz čega proizlazi da parapet tužitelja nije mogao biti sagrađen 2011. jer je u proturječnosti već i s iskazom tuženika koji tvrdi da je odvodni kanal izbetonirao 2000. do parapeta tuž itelja.

26.3. Sud nije prihvatio njihove iskaze koji sadrže navedene proturječnosti, u bitnome odstupaju glede vremenskog razdoblja, a usmjereni su na uspjeh tuženika u sporu u smislu da tužitelj nije dosjelošću stekao pravo stvarne služnosti odvodnje kišnice kroz kanal na nekretnini tuženika. Ovi dijelovi njihovih iskaza direktno su suprotni iskazima svjedoka L ŠĐ i HĐ te tužitelja, a i samoj činjeničnoj tvrdnji tuženika E iz odgovora na tužbu (ranije odgovora na protutužbu) u kojem je tvrdio da je pravni prednik tužitelja kišnicu s krova svoje kuće usmjerio prema nekretnini tuženika unazad 15-tak godina. U konačnici isti su suprotni i naknadnom priznanju 2. tuženice IĐ u pogledu postojanja predmetnog prava stvarne služnosti.

27. Sud nije prihvatio iskaz svjedoka RĐ u dijelu u kojem je mijenjao iskaz u dijelu vezanom uz padanje kiše po ružama i parapetu tuženika. Sud je utvrdio da je kiša prema iskazu navedenog svjedoka na opisani način padala do 2018. ili 2019. kada je prema tvrdnji navedenog svjedoka tužitelj postavio žljebove, što nije moguće s obzirom da je sud u ovom postupku utvrdio da su žljebovi na kući tuž itelja postojali od 1970., slijedom čega kiša nije mogla padati po ružama i parapetu tuženika, već se slijevala prvo u zemljani, a kasnije u otvoreni dio betoniranog odvodnog kanala.

28. Sud nije prihvatio iskaz tuženika u dijelu u kojem tvrdi da su kanalizacijske cijevi (odnosno izbetonirani odvodni kanal ispod kojeg se nalaze kanalizacijske cijevi) u njegovom vlasništvu otprilike 20 godina (dakle otprilike od 2000.), kao niti iskaz IĐ, u dijelu u kojem tvrdi da grabica (odvodni kanal) prikazana na fotografiji 2 na listu 66 spisa postoji od 1995. odnosno da je napravljena ovako kako je danas prikazana na fotografijama negdje prije 10-15 godina kao niti iskaz svjedoka OĐ u dijelu u kojem tvrdi da je parapet prikazan na fotografiji 1 str. 66 spisa između grabice i kuće izbetoniran prije 10 do 15 godina (dakle između 2006. i 2011.) jer je svjedok RĐ, tuženikov sin, iskazao da je tuženik napravio potporni zid i betonirani odvodni kanal negdje oko 1980. Sud je prihvatio u navedenom dijelu iskaz svjedoka RĐ jer je u skladu i s iskazom tužitelja koji je iskazao da je tuženik napravio potporni zid prije 35 godina (dakle 1985.), nakon čega je izbetonirao odvodni kanal ispod kojeg su položene kanalizacijske cijevi.

29. Sud nije ocjenjivao dokaze koji se odnose na tužbeni zahtjev EĐ o kojem je već pravomoćno presuđeno.

30. Prema tome, sud je utvrdio da se uz kuću prednika tuž itelja na nekretnini tužitelja neposredno nakon izgradnje kuće nalazio zemljani dio uz povišeni parapet, uz kojeg je prolazila zemljana graba što proizlazi i iz iskaza oba tuženika. Povezujući isto s iskazima svjedoka TĐ i OĐ sud zaključuje da je opisani zemljani dio uz povišeni parapet postojao do 1968. kada je MĐ izbetonirao pločnik uz kuću kojeg su 1980. obnovili kada su dizali kat kuće. Naime, navedeno potvrđuju i svjedoci HĐ na temelju čijeg iskaza je sud utvrdio da je pločnik postojao 1970. i iskaz PĐ (star 72 godine) koji je iskazao da je betonirao pločnik, pri čemu sud uzima kao dokazanu činjenicu da je isti betonirao pločnik 1980. kada je pločnik obnavljan prema iskazu svjedokinje TĐ, a ne kao što je svjedok PĐ iskazivao da je pločnik betonirao 1991. s obzirom da je svjedok PĐ u svom iskazu naveo da nije vidio odvodni kanal, a za kojeg je sud utvrdio da je napravljen u razdoblju od 1980. do 1985.

30.1. Osim navedenog, tuženik koji je tvrdio suprotno odnosno koji je tvrdio da je prednik tuženika 2010. betonirao naprijed opisani pločnik imao je mogućnost na okolnost utvrđivanje starosti betona predložiti provođenje dokaza koji vrši laboratorij za ispitivanje betona i ispitivanja građevinskih konstrukcija, nakon što se o navedenom očitovao stalni sudski vještak za arhitekturu i građevinarstvo Aldo Marochini, a koji dokaz nije predložio.

30.2. U odnosu na žljebove na kući tužitelja, sud je utvrdio da su žljebovi na kući tužitelja postojali od oko 1970., što suglasno potvrđuju svjedoci TĐ, MĐ i HĐ, koji je činjenična utvrđenja u svom iskazu potkrijepio životno uvjerljivim razlozima zašto su mu ostali u sjećanju, KĐ (star 87 godina) koji je iskazao da je pomagao predniku tuženika OĐ kod postavljanja žljebova kod gradnje kuće pri čemu doduše iskazuje da je to bilo 1961., ali navedeno odstupanje razumno je s obzirom na protek vremena od postavljanja žljebova, životnu dob svjedoka pa nije neuobičajeno da dolazi do odstupanja u sjećanju pri čemu je i sam svjedok u svom iskazu naveo da nije siguran kada su žljebovi postavljeni.

31. Tuženik je od prethodno zemljanog kanala u razdoblju od 1980. do 1985. napravio betonirani odvodni kanal ispod kojeg je položio kanalizacijske cijevi i sagradio je potporni zid odnosno parapet, a što je sud utvrdio na temelju iskaza RĐ, sina tuženika koji je iskazao da je to bilo 1980. i iskaza tuž itelja koji je iskazao da je to bilo oko 1985. pa povezujući njihove iskaze s iskazom svjedoka TĐ na temelju čijeg iskaza je sud utvrdio da su 1980. pločnik uz kuću obnovili i ponovno betonirali, sud zaključuje da je to logičan slijed događaja odnosno da su otprilike u isto vrijeme betonirali pločnik uz kuću tužitelja i naprijed opisani odvodni kanal koji se nalaze jedan do drugog.

31.1. Kišnica se od 1985. godine s krova stambeno-gospodarske zgrade sagrađene na nekretnini tužitelja označene kao kčbr. [katastarska čestica], kuća, gosp. zgrada, garaža, dvorište i oranica, površine 368 čhv, upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] kao povlasne nekretnine odvodila u otvoreni kanal koji se nalazi na zapadnom rubu nekretnine tuženika EĐ i BĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kčbr. [katastarska čestica], upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] kao poslužne nekretnine, sve označeno točkom 1. i 2. na skici očevida iz nalaza i mišljenja vještaka za geodeziju Tihane Artič od 16. studenoga 2020. Dakle, iz tako utvrđenih činjenica nedvojbeno proizlazi da se na kući tuženika nalaze žljebovi od 1970., a s obzirom da se je od 1980. uz kuću tužitelja nalazio i betonirani pločnik kišnica se nikako nije mogla slijevati na nekretninu tužitelja kako to pokušava prikazati tuženik, već se je odvodila u otvoreni kanal na nekretnini tuženika.

32. U konkretnom slučaju tužitelj je dokazao, da je računajući trajanje posjeda svog prednika OĐ, bio savjestan posjednik spornog prava služnosti, budući da je dokazao da je isti izvršavao u razdoblju barem od 1985. do 2017., dakle nesumnjivo preko 20 godina neprekidno, što je tuženicima bilo neposredno vidljivo i nije im moglo biti nepoznato, a na takav se način ovog pravo izvršavalo sve dok je tuženik 2017. počeo prigovarati tužitelju za slijevanje oborinskih voda kroz njegov otvoreni odvodni kanal odnosno od kada su u izvanparničnom postupku uredili među, zbog čega je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja o kojem je ostalo za odlučiti u ovom predmetu.

33. U odnosu na navode tuženika da bi se u konkretnom slučaju radilo o prekariju, a ne o stjecanju prava stvarne služnosti dosjelošću, ističe sud smatra da se ne radi o prekariju jer tuženici ničim tijekom postupka nisu dokazali da bi tuženici nekad predniku tužitelja dozvolili odvođenje kišnice odnosno u tu svrhu uporabu otvorenog kanala te da bi pritom zaključili pravni posao takve vrste samo do opoziva, budući da je tijekom postupka utvrđeno da je tužiteljeva obitelj ranije od tuženikove obitelji izgradila svoju kuću i koristila predmetni kanal za odvođenje kapnice te do takvog pravnog posla logično nije ni moglo doći. Tuženici su naveli u dijelu svojih iskaza da nisu dali dopuštenje za ispuštanje oborinskih voda u njihov odvodni kanal, što samo po sebi znači da nije moglo ni doći do dogovora između njih i prednika tužitelja o tome do kad bi eventualno odobrenje važilo.

34. Uslijed činjenice da je 2. tuženica priznala dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na utvrđenje predmetnog prava stvarne služnosti, a oba tuženika pokrenula su i parnični postupak radi ukidanja predmetnog prava stvarne služnosti, valja reći da isto nesporno sadrži u sebi i premisu da isto pravo postoji.

35. Odluka o parničnom trošku cjelokupnog postupka temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a i čl. 155. ZPP-a te su tužitelju dosuđeni troškovi postupka, kako po osnovi tužbe EĐ tako i po osnovi ranije protutužbe, a sada tužbe LĐ. Tužitelj ima pravo na odvojene troškove po obje tužbe (tužba i protutužba), sukladno izraženom stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odlukama broj Rev 1356/2021 od 26. travnja 2022., broj Rev 836/2024 od 3. rujna 2024. i Rev 568/2025. od 10. lipnja 20265., kod donošenja odluke o troškovima parničnog postupka u slučaju tužbe i protutužbe valja prvenstveno poći od činjenice da po svojoj pravnoj prirodi protutužba jest samostalna tužba pa se i troškovima parničnog postupka samostalno odlučuje o tužbi i protutužbi, odnosno da se o tužbi i protutužbi vrijednost predmeta spora za odmjeravanje visine nagrade za odvjetnički rad obračunava sukladno vrijednosti predmeta spora tužbe odnosno protutužbe, jer svaka od njih po svojoj pravnoj prirodi predstavljaju samostalnu tužbu. Stoga se uspjeh stranaka u sporu posebno utvrđuje u odnosu na zahtjev tužbe, posebno u odnosu na zahtjev iz protutužbe.

35.1. Tužitelju pripada za postupak po tužbi EĐ parnični trošak po Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23 i 107/25, u daljnjem tekstu: Tarifa) koji trošak se odnosi na trošak odgovora na tužbu (tbr. 8/1-100 bodova), trošak zastupanja na ročištima 10. lipnja 2019., 18. prosinca 2020., 19. ožujka 2021., 14. svibnja 2021., 11. lipnja 2021., 10. rujna 2021. i 10. prosinca 2021. (tbr. 9/1-po 100 bodova), trošak zastupanja na očevidu (tbr. 9/7-100 bodova), trošak sastava podnesaka od 29. listopada 2020. i 11. prosinca 2020. (tbr. 8/1-po 100 bodova), kao i trošak sastava podneska od 2. rujna 2020. (tbr. 8/4 -25 bodova), što ukupno iznosi 1.125,00 bodova, a računajući vrijednost boda od 2,00 EUR, isti trošak iznosi 2.250,00 EUR. Trošak PDV-a na taj iznos jest 562,50 EUR, odnosno ukupno po ovoj tužbi – 2.812,50 EUR.

35.2. U ovom dijelu parničnog troška tužitelju nisu dosuđeni troškovi sastava podnesaka od 17. lipnja 2020., 16. veljače 2021. i 9. travnja 2022. jer se isti odnose na dostavljene potvrde o uplatama na sudski depozit, uz koje sastavljanje podnesaka nije bilo neophodno te ih sud ne smatra neophodnim troškom po čl. 155. ZPP -a. Osim toga, uplate predujmova vidljive su i u evidencijama računovodstva ovoga suda.

35.3. Tužitelju pripada parnični trošak po njegovoj protutužbi radi utvrđenja prava stvarne služnosti u skladu s tbr. 7/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika u visini jednokratne nagrade za prvostupanjski postupak (do ukidnog rješenja) u visini od 250 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR, što iznosi 500,00 EUR. Isti trošak se odnosi na 4 radnje i to za sastav protutužbe, zastupanja na ročištima 10. lipnja 2019. i 18. prosinca 2020., zastupanja na očevidu 19. lipnja 2020. Pored toga, tužitelju je u ovom dijelu parničnog troška priznat i trošak zastupanja na ročištima 19. ožujka 2021., 14. svibnja 2021., 11. lipnja 2021., 10. rujna 2021. i 10. prosinca 2021. (tbr. 7/2 - po 50 bodova) te trošak sastava podnesaka od 29. listopada 2020. i 11. prosinca 2020. (tbr. 7/2 – 50 bodova), dok trošak sastava podneska od 2. rujna 2020. nije ocijenjen neophodnim troškom po protutužbi. Ukupno ovaj trošak iznosi 850,00 EUR, a PDV na taj iznos jest 212,50 EUR, što ukupno daje iznos od 1.062,50 EUR.

35.4. U ponovljenom postupku (nakon ukidnog rješenja) tužitelju pripada daljnja jednokratna nagrada za ponovljeni prvostupanjski postupak u skladu s tbr. 7/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika u visini od 250 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR, što iznosi 500,00 EUR. Isti trošak se odnosi na 4 radnje i to za sastav podneske od 31. listopada 2025. i 4. siječnja 2025. te zastupanja na ročištima 6. veljače 2026. i 19. ožujka 2026. PDV na taj iznos jest 125,00 EUR, što ukupno iznosi 625,00 EUR.

35.5. Tužitelju pripada i zatraženi trošak geodetskog vještačenja u iznosu od 82,95 EUR i 33,18 EUR za dolazak vještaka na ročište te sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od po 53,09 EUR za svaku, tako da ukupni troškovi ovog parničnog postupka tužitelju iznose 4.722,31 EUR.

36. Tužitelju nije priznat putni trošak punomoćniku i izbivanje iz pisarnice jer nastanak istih troškova nije dokazan u zatraženoj visini nikakvom dokumentacijom.

36.1. Sud je plaćanje troškova postupka naložio 1. tuženiku jer je 2. tuženica priznala tužbeni zahtjev tužitelja (s obzirom da nije došlo do odbačaja tužbe u odnosu na nju) pa time nije dala povoda tužbi.

37. Na dosuđeni trošak tužitelju su dosuđene zakonske zatezne kamate sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a i čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a tekućima od dana donošenja ove presude pa do isplate.

38. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zaboku 28. travnja 2026.

Sudac

Karolina Balen

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana nadležnom Županijskom sudu u Rijeci. Ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje rješenja, rok za žalbu teče od dana objave, a ukoliko stranka nije uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje, rok za žalbu teče od dana dostave ovjerenog prijepisa istog.

Dostaviti:

1. Odvj. Marijan Sente, Zagreb

2. Odvj. Ksenija Kantura, Zabok

3. eOglasna ploča suda