Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split

Poslovni broj: Gž-545/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću, po sutkinji izvjestiteljici mr.sc. Ivani Erceg Ćurić, u pravnoj stvari tužiteljice CĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Tomislavu Miličeviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebački holding d.o.o., OIB: 85584865987, Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, zastupanog po punomoćniku Jurici Tončiću, odvjetnik u Zagrebu, uz umješače na strani tuženika pod 1) Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33 i pod 2) Zagrebački električni tramvaj d.o.o., OIB: 82031999604, Zagreb, Ozaljska 105, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-779/2025-69 od 19. rujna 2025., dana 29. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Djelomično se preinačava presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-779/2025-69 od 19. rujna 2025. u dijelu u kojem je kao neosnovan odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 4.147,85 eura sa pripadajućom zateznom kamatom (osim u dijelu zateznih kamata koje na iznos od 232,14 eura teku od 5. kolovoza 2017. do presuđenja 19. rujna 2025.) na način da se sudi: „Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici ukupan iznos od 4.147,85 eura sa zateznom kamatom tekućom na iznos od:

- 3.915,71 eura od 5. kolovoza 2017. do isplate,

- 232,14 eura od presuđenja 19. rujna 2025. do isplate,

po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena.“

II Djelomično se odbija kao neosnovana žalba tužiteljice te se djelomično potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn- 779/2025-69 od 19. rujna 2025. u dijelu u kojem je kao neosnovan odbijen zahtjev tužiteljice za isplatu zateznih kamata koje na iznos od 232,14 eura teku od 5. kolovoza 2017. do presuđenja 19. rujna 2025.

III Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici parnični trošak u ukupnom iznosu od 4.520,00 eura sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja 29. travnja 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je zahtijevala od tuženika isplatu iznosa od 4.147,85 eura sa zateznom kamatom koja teče od 5.8.2017. do isplate (toč. 1. izreke) te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška u iznosu od 3.287,04 eura sa zateznom kamatom koja teče od 19. rujna 2025. pa do isplate (toč. 2. izreke).

2. Protiv te presude žali se tužiteljica pobijajući je zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., u nastavku teksta: ZPP) pa i zbog žalbenog razloga iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

3. Tužiteljica je u žalbi predložila da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno da ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Na žalbu tužiteljice nije odgovorio tuženik ni umješači na strani tuženika.

5. Žalba tužiteljice je djelomično osnovana, a djelomično nije osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadom štete koju je pretrpjela kao putnica u tramvaju dana 26. lipnja 2017., ujutro, uslijed naglog i iznenadnog kočenja, kada je izgubila ravnotežu, pala i zadobila tjelesne povrede.

7. Ispitujući pobijanu presudu te postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda odredaba parničnog postupka koje su predviđene odredbama članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a na koje povrede ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

8. U provedenom dokaznom postupku prvostupanjski sud je utvrdio slijedeće činjenice:

- da se tužiteljica dana 26. lipnja 2017. u šest sati i trideset i jednu minutu nalazila u tramvaju, a koja činjenica je među strankama nesporna,

- da se ni jedan putnik u lipnju 2017. nije žalio da se ozlijedio i da u evidenciji ZET-a nema upisane prijave o ozljedi tužiteljice, a što je sud utvrdio iz iskaza svjedoka,

- da je iz nalaza i mišljenja medicinskog vještaka razvidno da je tužiteljica zadobila povrede opisane po vještaku,

- da je u vrijeme podnošenja tužbe, Zagrebački električni tramvaj d.o.o., nije imao svoju vlastitu pravnu osobnost već je bio sastavni dio Zagrebačkog holdinga d.o.o. tj. tuženika pa da je tuženik pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari.

9. Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan jer je primjenom pravila o teretu dokazivanja iz odredbe članka 221.a ZPP-a zaključio, da tužiteljica nije dokazala da je šteta nastala u vezi s tramvajem niti da postoji uzročno- posljedična veza između štetne radnje (naglo i iznenadno kočenje tramvaja) i štete (tjelesne povrede uslijed pada).

10.1. S osnovom tužiteljica prigovara bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a koju je prvostupanjski sud počinio time što prilikom donošenja odluke nije uzeo u obzir medicinsku dokumentaciju s hitne pomoći, nalaz i mišljenje medicinskog vještaka u djelu postojanja uzročno- posljedične veze i druge izvedene dokaze koji se nalaze u spisu.

10.2. Za reći je, kako uzročno-posljedična veza između štetne radnje i štete predstavlja pravno pitanje, a ne samu činjenicu, što znači da sud na temelju utvrđenih činjenica donosi pravnu ocjenu o njenom postojanju. Međutim, sud pri tome mora uzeti u obzir sve relevantne dokaze, uključujući i mišljenje medicinskog vještaka te drugu dokumentaciju iz spisa.

11. U slučaju kada prvostupanjski sud prilikom donošenja odluke nije uzeo u obzir izvedene dokaze koji se nalaze u spisu, drugostupanjski sud ima ovlast iz odredbe članka 373.a ZPP-a, da na temelju cjelokupnog spisa, isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, samostalno ocijeni odlučnu činjenicu - je li šteta nastala u vezi s tramvajem, te ima ovlast da samostalno ocijeni postojanje ili nepostojanje uzročne veze između štetne radnje i štete.

12.1. Kada se dovede u vezu tramvajska karta za predmetnu vožnju (list 5 spisa) od dana 26. lipnja 2017. u šest sati i trideset jednu minutu, s medicinskom dokumentacijom s hitne pomoći od istog dana iz jutarnjih sati u kojoj se navode povrede koje su tužiteljici nastale u vezi s padom u tramvaju (list 6 spisa), ovaj drugostupanjski sud može izvan svake realne sumnje zaključiti, da je tužiteljici šteta nastala u vezi s tramvajem, konkretno uslijed naglog i iznenadnog kočenja tramvaja kada je tužiteljica izgubila ravnotežu, pala i zadobila tjelesne povrede i to baš istegnuće mišića vrtane kralješnice, natučenje desne strane prsnog koša, natučenje leđa, natučenje križne regije i puknuće unutrašnjeg meniska lijevog koljena.

12.2. Naime, u medicinsku dokumentaciju s hitne pomoći, liječnik prema kazivanju pacijenta unosi podatke o načinu ozljeđivanja u dijagnostičke svrhe i za potrebe liječenja pacijenta. Međutim, iako se radi o subjektivnim izjavama pacijenta u dokumentaciji, one su dio službenog medicinskog zapisa koji je liječnik dužan voditi točno i iscrpno (odredba članka 23. stavak 1. Zakona o liječništvu, „Narodne novine“ broj 121/03., 117/08..). Takvi podaci, iako nisu formalni iskazi u pravnom smislu, predstavljaju vjerodostojan izvor informacija o načinu ozljeđivanja jer su prikupljeni neposredno nakon događaja i u svrhu pružanja medicinske skrbi.

13.1. Pravna ocjena ovog drugostupanjskog suda je da postoji uzročno-posljedična veza između štetne radnje i štete.

13.2. Navedeno stoga, što se tramvaj može smatrati opasnom stvari zbog svoje konstrukcije, namjene i načina upravljanja u smislu članka 1063. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br, 35/05., 41/08., 125/11. , 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje ZOO/05) pa se primjenjuju pravila o pretpostavljenoj uzročnoj vezi štete, a teret dokazivanja da šteta nije nastala od opasne stvari leži na tuženiku.

13.3. U pogledu nalaza i mišljenja sudskog vještaka koji utvrđuje da su ozljede koje opisuje kao istegnuće mišića vratne kralježnice, natučenje desne strane prsnog koša, natučenje leđa, križne regije te puknuće unutrašnjeg meniska lijevog koljena, u uzročno-posljedičnoj vezi sa štetnim događajem, takav nalaz i mišljenje ima značajnu dokaznu vrijednost i ovaj sud ga je uzeo u obzir pri ocjeni postojanja uzročne veze.

13.4. Navedeno su relevantni dokazi prilikom ocjenjivanja postojanja uzročno- posljedične veze, s obzirom ne postoje drugi dokazi koji bi ukazali suprotno. Naime, činjenica da u evidenciji tuženika nema podataka o ozljedama i da putnici nisu prijavili ozljede ne može ići na teret tužiteljice, niti isključuje mogućnost da je tužiteljica ozlijeđena u tramvaju.

14. Izvedenim dokazom vještačenjem po stalnom sudskom vještaku prof.dr.sc. Žarku Rašiću, spec. kirurg, koji je u spis 19. prosinca 2020. podnio pisani nalaz i mišljenje, utvrđeno je sljedeće:

- da je tužiteljica u navedenom štetnom događaju od 26. lipnja 2017, zadobila istegnuće mišića vrtane kralješnice, natučnje desne strane prsnog koša, natučenje leđa, natučenje križne regije, te puknuće unutrašnjeg meniska lijevog koljena,

- da je u navedenom štetnom događaju došlo do povrede duševnog i tjelesnog zdravlja,

- da je liječenje završeno, odnosno stanje se stabiliziralo nakon kontrole kirurga - 10. listopada 2017.,

- da je bol jakog intenziteta trajala 3 dana, srednjeg intenziteta 7 dana, slabijeg intenziteta 60 dana, a da su povremeni bolovi manjeg intenziteta iskazan kroz smanjenje životnih aktivnosti,

- da je primarni strah bio jačeg intenziteta i kraćeg trajanja, da je sekundarni strah bio jačeg intenziteta u trajanju od 2 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 5 dana, manjeg intenziteta u trajanju od 21 dan,

- da je navedena ozljeda kod tužiteljice dovela do trajnog smanjenja životnih aktivnosti od ukupno 12%, pri čemu je sudski vještak uzeo u obzir degenerativne promjene, prvenstveno slabinske kralješnice,

- da je tužiteljici bila potrebna tuđa nestručna pomoć u trajanju sumarno 14 dana po 2 sata dnevno, te još 45 dana po 1 sat dnevno za uobičajene kućanske poslove (kuhanje, peglanje, spremanje) pomoć pri odlasku u trgovinu i slično.

15. Ovaj drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje vještaka medicinske struke kao vjerodostojan, stručan i utemeljen na objektivnim nalazima, pravilima medicinske struke te na temelju medicinske dokumentacije dostavljene u spis.

16.1. Tuženik je prigovorio da stalni sudski vještak nije imao na uvid cjeloviti zdravstveni karton tužiteljice za razdoblje prije 8. travnja 2008. pa da nalaz nije mogao biti izrađen objektivno, prema pravilima struke, a tako i zbog toga što da je tužiteljica imala ozljede iste ili slične onima koje je zadobila u štetnom događaju.

16.2. Umješač na strani tuženika pod 1) Croatia osiguranje d.d., prigovorio je da je postotak smanjenja životne aktivnosti previsoko ocijenjen, da je tužiteljica i prije štetnog događaja imala ozljedu vratne kralježnice, a kako to navodi na pregledu od 27. studenog 2020. i da je sudski vještak prilikom ocjene smanjenja životne aktivnosti uzeo u obzir ozljedu koljena koja da se u medicinskoj dokumentaciji ne spominje te da se u samom nalazu i mišljenju navodi kako je tužiteljica na pregledu fizijatra od 13. srpnja 2017. navela da je prije šest mjeseci imala tegobe s koljenom.

17.1. Prigovori tuženika i umješeča ne dovode u pitanje pravilnost i stručnost nalaza i mišljenja sudskog vještaka.

17.2. Vještak je svoj nalaz temeljio na raspoloživoj medicinskoj dokumentaciji koja se nalazi u spisu predmeta i na pregledu tužiteljice. Sud je u dva navrata zatražio od Doma zdravlja Zagreb-Centar zdravstveni karton tužiteljice, no u spis je dostavljen izvod iz zdravstvenog karton ali samo za razdoblje od 8. travnja 2008. pa na dalje, bez izvoda za ranije razdoblje.

17.3. Pri tom treba istaknuti, da tuženik i umješači nakon usmenog saslušanja vještaka na ročištima od 3. studenog 2021. i 14. rujna 2022., i nakon saslušanja tužiteljice na ročištu od 17. siječnja 2023. na okolnost postojanja ranijih ozljeda ili bolesti, nisu ustrajali u prijedlogu da se pribavi cjeloviti zdravstveni karton ili obnovi vještačenje po drugom sudskom vještaku.

17.4. Nadalje, sudski vještak je u nalazu i mišljenju prilikom procjene postotka smanjenja životnih aktivnosti uzeo u obzir i puknuće unutrašnjeg meniska lijevog koljena jer je navedeno verificirano na MR-u. Sudski vještak u nalazu i mišljenju navodi da je tužiteljica na pregledu kod fizijatra od 13. srpnja 2017. navela da je prije šest mjeseci imala tegobe s drugim koljenom-desnim, a ne s lijevim koje je ozlijeđeno u predmetnom štetnom događaju, a kako to neosnovano ističe navedeni umješač. Prigovor da sudski vještak nije cijenio navode tužiteljice s pregleda od 27. studenog 2020. kada navodi da je i prije štetnog događaja imala ozljedu vratne kralježnice, nije od utjecaja na pravilnost nalaz i mišljenja jer je vještak nalaz temeljio na raspoloživoj dokumentaciji i utvrđenom zdravstvenom stanju pregledom tužiteljice, pa tako i prilikom procjene postotka invalidnosti. Stoga, navedeno ne dovodi u pitanje stručni zaključak vještaka.

18. Cijeneći kriterije odnosno kvalifikatorne okolnosti koje u smislu čl. 1100. st. 2. ZOO-a utječu na visinu naknade: težinu povreda, jačinu i trajanje povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, stupanj smanjenja životnih okolnosti, a uzimajući u obzir okolnosti slučaja, cilj kojem ta naknada služi, po ocjeni ovog suda , tužiteljici je s osnova pretrpljene neimovinske štete pravično priznati novčanu naknadu u iznosu od 3.915,71 eura.

19. Tužiteljica je zatražila da joj tuženik naknadi imovinsku štetu s osnova tuđe njege i pomoći, a na što tužiteljica ima pravo u skladu s čl. 1095. st. 1. ZOO -a. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka proizlazi da je tužiteljici bila potrebna tuđa njega i pomoć od ukupno 73 sata. Sud je na temelju ovlasti iz čl. 223. ZPP-a prema slobodnoj ocijeni procijenio vrijednost sata tuđe njege i pomoći u vrijeme kada je tužiteljici trebala u iznosu od 3,18 eura pa kada se 73 pomnoži s 3,18 eura, dobije se ukupan iznos od 232,14 eur.

20. Kada se iznosi koje je ovaj sud priznao tužiteljici na ime naknade neimovinske i imovinske štete zbroje, dobije se ukupan iznos od 4.147,85 eura koliko je tužiteljica i zatražila na ime naknade štete pa je tužbeni zahtjev prihvaćen kao osnovan.

21.1. Tužiteljica na priznati iznos neimovinske štete (3.915,71 eura) ima pravo na zakonsku zateznu kamatu u smislu odredbe čl. 1103. i odredbe čl. 29. st. 2. ZOO i to tekuću od podnošenja tužbe do isplate pa je zahtjev tužiteljice za isplatu zakonske zatezne kamate tekuće u tom dijelu od 5. kolovoza 2017. (sljedeći dan nakon podnošenja pisanog odštetnog zahtjeva) prihvatio kao osnovan.

21.2. Nadalje, tužiteljica na priznati iznos imovinske štete (232,14 eura) ima pravo na zakonsku zateznu kamatu u smislu odredbe čl.1086. ZOO-a i odredbe čl. 29. st. 2. ZOO tekuću od presuđenja do isplate, a ne kako je to tužiteljica zahtijeva, od podnošenja odštetnog zahtjeva pa je u dijelu više zatraženog na ime zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 232,14 eura od 5. kolovoza 2017. do presuđenja 19. rujna 2025. tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

22. Radi svega navedenog, trebalo je djelomično preinačiti prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je kao neosnovan odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 4.147,85 eura sa pripadajućom zateznom kamatom (osim u dijelu zateznih kamata koje na iznos od 232,14 eura teku od 5. kolovoza 2017. do presuđenja 19. rujna 2025.) na način da je u tom dijelu tužbeni zahtjev prihvaćen kao osnovan na temelju odredbe članka 373.a ZPP-a te je odlučeno kao u izreci pod točkom I. drugostupanjske presude.

23. U ostalom dijelu u vezi s tijekom zatezne kamate na dosuđeni iznos imovinske štete od 5. kolovoza 2017. do presuđenja 19. rujna 2025., djelomično je odbijena kao neosnovana žalba tužiteljice te je u tom dijelu djelomično potvrđena prvostupanjska presuda na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a. Stoga je odlučeno kao u izreci pod točkom II. drugostupanjske presude.

24.1. Kod odluke o parničnim troškovima postupka treba se primijeniti odredba članka 154. stavak 5. i članka 155. stavak 1. ZPP-a jer tužiteljica nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zakonom te zbog tog dijela nije nastao poseban trošak. Tužiteljici je primjenom Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 138/23., dalje: Tarife) u skladu s popisanim troškom određen parnični trošak kako slijedi: za sastav odštetnog zahtjeva-100 bodova, (Tbr. 32) za sastav tužbe-100 bodova (Tbr. 7. Tarife), za zastupanje po punomoćnicima na ročištima na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari od 9.10.2018., 5.2.2019., 14.2.2020., 3.11.2021., 14.9.2022., 17.1.2023., 9.5.2023., 2.7.2025. - za svako 100 bodova (Tbr. 9. t. 1. Tarife), za sastav podnesaka od 8.5.2018., 3.6.2020., 13.1.2021., 27.3.2023., - za svaki 100 bodova (Tbr. 8. t. 1. Tarife), za sastav podnesaka od 8.6.2018., 3.9.2018., 15.2.2019., 25.2.2020., 14.9.2020. - za svaki 25 bodova (Tbr. 8. t. 4. tarife), za zastupanje na ročištu za objavu presude – 50 bodova (Tbr. 9. t. 3. Tarife), za sastav prijedloga od 4.9.2023. - 50 bodova (Tbr. 8. t. 3. Tarife), što zbrojeno daje 1.625 bodova, a pomnoženo sa vrijednošću boda od 2,00 eura (Tbr. 54. Tarife) i uvećano za 25% PDV-a (Tbr. 46. Tarife) daje iznos od 3.937,50 eura, a na koji iznos je trebalo zbrojiti iznos od 145,00 eura na ime troška vještačenja pa se dobije ukupno 4.207,50 eura.

24.2. Tužiteljici nije priznat trošak sastava podnesaka od 12.3.2019., 23.9.2019., 10.3.2020., 24.3.2020. jer se radi o podnescima koji nisu bili potrebni za vođenje parnice (članak 155. ZPP-a). Tužiteljici nije priznat ni trošak sudske pristojbe za tužbu i prvostupanjsku presudu jer tužiteljica nije dostavila uplatnicu iz koje bi proizlazilo da je pristojbu platila pa joj taj trošak nije ni nastao.

24.3. Tužiteljica ima pravo i na naknadu troškova nastali u povodu pravnog lijeka i to, trošak sastava žalbe od 6. listopada 2025.-125 bodova (Tbr. 10. t. 1. Tarife), što pomnoženo sa vrijednošću boda od 2,00 eura (Tbr. 54. Tarife) i uvećano za 25% PDV-a (Tbr. 46. Tarife) daje iznos od 312,50 eura.

24.4. Kada se zbroje iznosi od 4.207,50 eura i 312,50 eura, dobije se iznos od 4.520,00 eura koliko je naloženo tuženiku da isplati tužiteljici na ime troškova cijelog postupka na temelju odredbe članka 166. stavak 2. ZPP-a te je odlučeno kao u izreci pod točkom III. drugostupanjske presude.

24.5. Tužiteljici pripadaju i zatražene zatezne kamate na temelju odredbe članka 29. st. 1. i 2. ZOO-a koje teku od dana donošenja ove odluke pa do isplate , na temelju odredbe članka 151. st. 3. ZPP-a.

U Splitu, 29. travnja 2026.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

dr.sc. Ivan Tironi