Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž Ovr-717/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Osijeku, po sutkinji Tatjani Varžić, u pravnoj stvari ovrhovoditelja B2 Kapital d.o.o. iz Zagreba, Radnička cesta 41, OIB 57509775367, protiv ovršenika MF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Pavao Mrkonjić, odvjetnik iz Zagreba, radi ovrhe na nekretnini, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku, poslovni broj Ovr-1202/2019-62 od 9. srpnja 2025., 28. travnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Žalba ovršenika odbija se kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku, poslovni broj Ovr-1202/2019-62 od 9. srpnja 2025.

Obrazloženje

1. Rješenjem prvostupanjskog suda odlučeno je:

„Odbija se prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe od 15. siječnja 2021. godine.“

2. Ovo rješenje pravovremeno podnesenom žalbom pobija ovršenik, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitnih povreda odredaba parničnog (ovršnog) postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da drugostupanjski sud uvaži žalbu te ukine pobijano rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući rješenje prvostupanjskog suda, postupak koji je prethodio, kao i žalbene navode ovršenika, ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. u vezi sa čl. 365. st. 2. i čl. 381. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 - dalje ZPP) te čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 - dalje OZ).

6. Suprotno navodima žalitelja, pobijano rješenje je razumljivo, nema nejasnoća ni proturječnosti i sadrži razloge o odlučnim činjenicama pa se može ispitati, tako da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

7. Nadalje, nije u pravu žalitelj ni kada upire na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu materijalnog prava, jer upravo suprotno proizlazi iz obrazloženja pobijanog rješenja, u kojem je prvostupanjski sud dao valjane i dostatne razloge za svoj zaključak o neosnovanosti prijedloga ovršenika za odgodu ovrhe, a koji zaključak kao pravilan prihvaća i ovaj sud.

8. Svoj prijedlog za odgodu ovrhe ovršenik u bitnom obrazlaže navodeći da je u tijeku parnica radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, koja se vodi pod poslovnim brojem P- 207/2020, odnosno radi utvrđenja ništetnosti odredbe Ugovora o kreditu i založnom pravu na temelju kojeg ovrhovoditelj zasniva svoje potraživanje na založenim nekretninama, da postoji vjerojatnost da bi provedbom ovrhe ovršenik i njegova obitelj trpjeli nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, jer da je nekretnina koja je predmet ovrhe bračna stečevina između njega i supruge PF te ista služi za stanovanje ovršenika, odnosno da mu je to jedina nekretnina za stanovanje pa da bi se provedbom ovrhe narušila njegova socijalna i imovinska sigurnost.

9. Žalbenim navodima ovršenik osporava pravilnost zaključka prvostupanjskog suda da u konkretnom slučaju nisu kumulativno ispunjene pretpostavke za odgodu ovrhe propisane čl. 65. st. 1. OZ-a te ističe da prvostupanjski sud pogrešno zaključuje da se isključivo potrošači mogu pozvati na zaključak sa sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-87/2022-2 od 11. ožujka 2022., a ne i ovršenik, jer da je to u suprotnosti sa sudskom praksom (ne navodeći kojom), prema kojoj se i pravne osobe koje su podigle kredit u eurima imaju pravo pozvati na argumentaciju iz zaključaka, ali i kolektivne presude.

10. Protivno navodima ovršenika, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da u konkretnom slučaju nisu kumulativno ispunjene zakonske pretpostavke za odgodu ovrhe propisane odredbom čl. 65. st. 1. OZ-a. Ovo stoga što ovršenik mora dokazati da su obje pretpostavke iz navedenog članka OZ-a kumulativno ispunjene kako bi sud udovoljio njegovom prijedlogu za odgodu ovrhe i to: vjerojatnost da bi ovršenik provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje (prva pretpostavka), te da je ovršenik poduzeo neku od pravnih radnji koje su taksativno navedene u odredbama iz čl. 65. st. 1. toč. 1. – 11. OZ-a (druga pretpostavka), a što ovršenik nije dokazao, kako to pravilno obrazlaže prvostupanjski sud.

11. Naime, iz obrazloženja pobijanog rješenja i spisa predmeta proizlazi da je pravomoćnim rješenjem o ovrsi prvostupanjskog suda od 4. svibnja 2020. određena ovrha na nekretnini ovršenika i to: 767/6000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-1) dijela k. č. br. [katastarska čestica], upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]-nova, Zemljišnoknjižnog odjela Krk Općinskog suda u Crikvenici, u naravi [adresa] ukupne površine 621 m2, od čega dvorište površine 429 m2, stambena zgrada, [adresa] površine 71 m2, stambena zgrada, [adresa] površine 50 m2 i stambena zgrada, [adresa] površine 71 m2, s kojim suvlasničkim dijelom nekretnine je neodvojivo povezano vlasništvo posebnog dijela nekretnine i to 1. suvlasnički dio koji u naravi predstavlja poseban dio - stan oznake S1 u prizemlju površine 53,90 m2, koji se sastoji od spremišta sa 2,14 m2, kuhinje i blagavaone sa 13,32 m2, smočnice sa 1,00 m2, boravka sa 9,60 m2, sobe sa 10,75, hodnika sa 1,71 m2, kupaone sa 3,06 m2, sobe sa 6,72 m2, sobe sa 5,60 m2, u elaboratu obojeno rozom bojom i jednim parkirališnim mjestom br. 1 te zelenom vrtnom terasom od 20 m2.

12. Nadalje, uvidom u ovršni spis ovaj sud je utvrdio da je ovrhovoditelj podnio prijedlog za ovrhu prvostupanjskom sudu 23. prosinca 2019., te je u vrijeme pokretanja ovršnog postupka upravo ovršenik u zemljišnoj knjizi bio jedini i isključivi vlasnik nekretnine koja je predmet ovrhe.

12.1. Pored toga, iz podneska ovrhovoditelja od 21. veljače 2021., kojim se isti protivio prijedlogu ovršenika za odgodu ovrhe, kao i iz zemljišnoknjižnog izvatka priloženog uz prijedlog za ovrhu, proizlazi da u vrijeme pokretanja ovog ovršnog postupka na predmetnoj nekretnini nisu bile vidljive nikakve aktivne plombe. Stoga ovrhovoditelj nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da ono što je upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnoga stanja.

12.2. Iz zemljišnoknjižnog izvatka za predmetnu nekretninu na l. 146 spisa utvrđeno je da je rješenjem Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Senju, Zemljišnoknjižni odjel u Senju, poslovni broj Z-3036/2020 od 9. ožujka 2020. upisana zabilježba pokretanja ovršnog postupka pod poslovnim brojem Ovr-1202/2019, radi novčanog potraživanja ovrhovoditelja B2 Kapital d.o.o. Zagreb, dok je rješenjem od 8. lipnja 2020. poslovni broj Z-5077/2020 upisana zabilježba ovrhe na predmetnoj nekretnini utvrđenjem vrijednosti navedene nekretnine, njezinom prodajom i namirenjem ovrhovoditelja B2 Kapital d.o.o. za poslovne usluge Zagreb, iz novčanog iznosa dobivenog prodajom.

12.3. Prema podacima spisa također je utvrđeno da je zabilježba spora povodom tužbe treće osobe PF upisana 10. svibnja 2020. pod poslovnim brojem Z- 8152/2020, dok je na aktivnom zemljišnoknjižnom izvatku također vidljiva i zabilježba odbijenog prijedloga za uknjižbu u korist treće osobe, upisana 1. travnja 2021. pod poslovnim brojem Z-4911/2021.

12.4. Nadalje, uvidom u presudu na temelju priznanja Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku, poslovni broj P- Ob-37/2020-9 od 22. siječnja 2021., koja je donesena bez održavanja ročišta (l. 153-154 spisa), ovaj sud je utvrdio da je u tom predmetu tužiteljica EF podnijela tužbu protiv tuženika MF (ovdje ovršenika), radi utvrđenja i podjele bračne stečevine te je navedenom presudom utvrđeno da predmetna nekretnina (na kojoj je određena ovrha u ovom ovršnom predmetu) predstavlja bračnu stečevinu stranaka i da su tužiteljica i tuženik suvlasnici svaki u visini od ½ suvlasničkog dijela nekretnine.

13. U odnosu na žalbene navode ovršenika, kojima upire na opravdanost razloga za odgodu ovrhe, jer se radi o nekretnini koja predstavlja bračnu stečevinu stranaka, valja odgovoriti da njegova supruga, odnosno treća osoba EF nije bila upisana kao suvlasnica predmetne nekretnine u vrijeme podnošenja prijedloga za ovrhu u ovom predmetu, a čak i u situaciji da se ista naknadno uknjiži kao suvlasnica u 1/2 dijela predmetne nekretnine, to ne bi imalo utjecaja na provedbu ovog ovršnog postupka.

13.1. Ovo stoga što je odredbom čl. 84. st. 4. OZ-a propisano da promjena vlasnika nekretnine tijekom ovršnoga postupka ne sprječava da se taj postupak nastavi protiv novoga vlasnika kao ovršenika, pri čemu sve radnje poduzete prije toga ostaju na snazi i novi vlasnik ne može u postupku poduzimati one radnje koje ne bi mogao poduzeti prijašnji vlasnik da do promjene nije došlo.

13.2. Osim navedenog, odredbom čl. 84. st. 5. OZ-a određeno je da će sud na prijedlog ovrhovoditelja donijeti rješenje o nastavljanju ovršnog postupka protiv novog vlasnika kao ovršenika u tom postupku, pri čemu protiv toga rješenja novi vlasnik nema pravo na žalbu, radi čega po stavu ovog suda sama činjenica da predmetna nekretnina predstavlja bračnu stečevinu ovršenika i njegove supruge nije relevantna za nastavak ovog ovršnog postupka.

14. Neosnovano ovršenik pobija rješenje prvostupanjskog suda navodeći da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da se isključivo potrošači mogu pozvati na Zaključak sa sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (dalje: Zaključak) broj Su-IV- 87/2022-2 od 11. ožujka 2022., a ne i ovršenik te da je to u suprotnosti sa sudskom praksom, iako ne navodi određeno kojom.

14.1. Naime, prema tom Zaključku proizlazi da su sudovi dužni u postupcima u kojima se ovrha određuje i provodi na temelju ovršnih isprava koje nisu prošle sudsku kontrolu, a koji proizlaze iz potrošačkih ugovora, po službenoj dužnosti preispitati sadrži li potrošački ugovor nepoštene (ništetne) ugovorne odredbe, kako to pravilno navodi prvostupanjski sud i ujedno je stava da, iako je nesporno da ugovor u ovoj pravnoj stvari nije prošao sudsku kontrolu na koju upućuje Zaključak Vrhovnog suda, predmetni ugovor nema svojstvo potrošačkog ugovora.

14.2. Ovaj sud, suprotno navodima žalitelja, prihvaća kao pravilan zaključak prvostupanjskog suda da se u konkretnom slučaju radi o Ugovoru o dugoročnom kreditu od 26. srpnja 2013., kao i Ugovoru o založnom pravu od 26. srpnja 2013. koje je u svojstvu korisnika kredita/dužnika zaključilo trgovačko društvo AUTO PARTNER d.o.o., a ne ovršenik kao fizička osoba, dok se založni dužnici sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, sklopljenog u povodu ugovora o kreditu između trgovačkih društava, nemaju pravo pozivati na zaštitu koja pripada potrošačima. Obzirom da se ni trgovačka društva ni založni dužnici ne smatraju potrošačima, pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da nema mjesta primjeni naprijed navedenog Zaključka.

14.3. Pored navedenog, treba napomenuti da su, između ostalih, ovršenik i treća osoba EF, kao založni dužnici dali suglasnost u čl. 4. Ugovora o založnom pravu od 26. srpnja 2013. (l. 29-32 spisa) na temelju kojeg je određena ovrha u ovom predmetu, da se u slučaju neisplate tražbine iz čl. 1. tog Ugovora, može na temelju istog Ugovora provesti neposredna i prisilna ovrha na svim njihovim računima kod banaka ili drugih pravnih subjekata, kao i na cjelokupnoj njihovoj imovini, dok je Ugovor o dugoročnom kreditu od 26. srpnja 2013. (l. 26-28 spisa) zaključen u poslovne svrhe, odnosno financiranje ulaganja u trajna obrtna sredstva, što također govori u prilog neosnovanosti žalbenih navoda ovršenika.

15. Suprotno navodima žalitelja, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da ovršenik u prijedlogu za odgodu ovrhe nije ni na koji način učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu niti da je odgoda ovrhe potrebna da bi se spriječilo nasilje, a koji uvjet mora biti kumulativno ispunjen za odgodu ovrhe prema čl. 65. st. 1. OZ-a. Pri tome je pravilno obrazložio prvostupanjski sud da će se o navodima ovršenika iz prijedloga za odgodu koji se odnose na pitanje ništetnosti meritorno raspravljati u pokrenutom parničnom postupku, a činjenica što je u tijeku parnica radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o kreditu ne predstavlja sama po sebi dovoljan uvjet za odgodu ovrhe, budući da ovršenik ima mogućnost u odgovarajućem postupku sanirati štetne posljedice koje bi mu eventualno nastale provedbom ovrhe i tako ostvariti pravo na naknadu štete.

15.1. I po stavu ovog suda, ovršenik, osim paušalnih navoda, nije dokazao vjerojatnost postojanja konkretne opasnost trpljenja nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, koja bi se mogla otkloniti upravo odgodom ovrhe. U situaciji kada se ovrhovoditelj protivi prijedlogu ovršenika za odgodu ovrhe, kao u ovoj ovršnoj stvari, to moraju biti kumulativno ispunjene zakonske pretpostavke za odgodu ovrhe propisane odredbom čl. 65. st. 1. OZ-a, što ovdje nije slučaj. Naime, nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta koju ovršenik mora učiniti vjerojatnom kada predlaže odgodu ovrhe ne može biti šteta, koja redovito po samom tijeku stvari nastaje u ovršnom postupku, koji je po svojoj naravi postupak prisilnog ostvarenja tražbine ovrhovoditelja, već se mora raditi o vjerojatnosti štete u većem opsegu, a što ovršenik u ovom postupku nije dokazao.

15.2. Neosnovani su žalbeni navodi ovršenika da predmetna nekretnina predstavlja njegov jedini dom i da bi provedbom ovrhe njegova obitelj i on trpjeli nepopravljivu, odnosno teško popravljivu štetu, jer je ovaj sud prema podacima spisa utvrdio da ni ovršenik, a ni treća osoba EF, nemaju prijavljeno prebivalište na adresi na kojoj je predmetna nekretnina, već da oboje imaju prebivalište u [adresa], radi čega se žalbenim navodima samo nastoji odugovlačiti ovaj ovršni postupak, koji je po svojoj naravi hitne naravi, a pokrenut je prije više od šest godina, s tim da još nije utvrđena ni tržišna vrijednost nekretnine.

16. Ni ostalim žalbenim navodima ovršenika nije dovodena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja prvostupanjskog suda.

17. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a.

Osijek, 28. travnja 2026.

Sutkinja

Tatjana Varžić