Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-260/2026-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Mihele Grahovac kao predsjednice vijeća, te Koraljke Bumči i Željke Skomeršić kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv optuženog ZO, zbog kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavak 2. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/2021, 114/22, 114/23, 36/24, 72/25 i 136/25 – u daljnjem tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika, podnesene protiv presude Općinskog suda u Splitu, broj: K-1275/2025 od 2. veljače 2026., na javnoj sjednici vijeća održanoj 21. travnja 2026., u prisutnosti optuženika putem video-konferencijske veze i braniteljice okrivljenika, odvjetnice Jelene Mandarić osobno,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća žalba optuženog ZO preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se optuženi ZO, zbog kaznenog djela iz članka 190. stavak 2. KZ/11 za koje je prvostupanjskom presudom proglašen krivim na temelju članka 190. stavak 2. KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 8 (osam) mjeseci. Na temelju odredbe članka 54. KZ/11 optuženiku se u kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 8. rujna 2025. godine, pa nadalje.

II. U preostalom dijelu žalba optuženog ZO odbija se kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu, broj: K-1275/2025 od 2. veljače 2026., optuženi ZO proglašen je krivim da je počinio kazneno djelo protiv zdravlja ljudi – neovlaštenom proizvodnjom i prometom drogama, djelo opisano po članku 190. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/11. Stoga je, na temelju članka 190. stavak 2. KZ/11, optuženi ZO osuđen na kaznu zatvora u trajanju 3 (tri) godine.

Na temelju članka 54. KZ/11, optuženiku je u kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 8. rujna 2025. pa nadalje. Nadalje , optuženom ZO, na temelju članka 40. stavak 5. i članka 42. KZ/11, izrečena je sporedna novčana kazna u visini od 500 (petsto) dnevnih iznosa, što iznosi 10.000,00 (desettisuća) eura, pri čemu je jedan dnevni iznos 20,00 (dvadeset) eura, a koji iznos novčane kazne je optuženik po članku 42. stavak 6. KZ/11, dužan platiti u roku 3 (tri) mjeseca po pravomoćnosti presude. Ako sporedna novčana kazna ne bude u cijelosti ili djelomično plaćena u roku određenom ovom presudom, a ne postoje uvjeti da se optuženiku produlji rok plaćanja zbog znatnog pogoršanja imovinskih prilika do kojih je došlo nakon donošenja presude bez njegove krivnje (članak 42. stavak 7. KZ/11), naplatit će se prisilno putem ovlaštene institucije sukladno odredbama posebnog zakona. Ako se novčana kazna ne može ni prisilno naplatiti u roku 3 mjeseca, sud će uz pristanak optuženika donijeti odluku o zamjeni novčane kazne radom za opće dobro. Ako optuženik ne pristane na rad za opće dobro ili ga ne izvrši, novčana kazna, odnosno rad za opće dobro, zamijenit će se kaznom zatvora (članak 43. stavak 1., 2. i 3. KZ/11).

1.1. Na temelju članka 190. stavak 8. KZ/11, od optuženog ZO trajno je oduzeta droga koja je od njega bila oduzeta uz potvrde o privremenom oduzimanju predmeta broj 00338456, 01662109, 00338458. Na temelju članka 79. stavak 2. KZ/11, od optuženika su trajno oduzete dvije digitalne vage za precizno mjerenje, koje su od optuženika bile oduzete uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta broj 00338462.

1.2. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi sa člankom 145. stavak 2. točka 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 , 88/22, 36/24, 72/25 i 13/26 u daljnjem tekstu: ZKP) naloženo je optuženiku u roku 15 (petnaest) dana po pravomoćnosti presude, podmiriti troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu 2.067,74 (dvijetisućešezdesetsedam eura i sedamdesetčetiri centa) eura od čega se iznos 1.467,74 eura odnosi na trošak toksikološkog vještačenja, a iznos od 600,00 eura predstavlja paušalni iznos.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženik po braniteljici Jeleni Mandarić, odvjetnici iz Splita, zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da drugostupanjski sud ukine optuženiku istražni zatvor.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Prije sjednice vijeća u smislu članka 474. stavka 1. ZKP-a predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

5. Na javnu sjednicu vijeća pristupio je optuženik putem video-veze i njegova braniteljica osobno, dok nije pristupio uredno pozvani državni odvjetnik, te je sjednica vijeća održana u njegovoj odsutnosti. Braniteljica i optuženik su ostali kod navoda izjavljenih u žalbi, koje navode je prisutna braniteljica i usmeno ponovila posebice ističući žalbeni navod o nepročitanom nalogu o pretrazi stana.

6. Žalba optuženika je djelomično osnovana.

7. Prvenstveno treba naglasiti da nije osnovan žalbeni navod prema kojem se ističe povreda zakona o kaznenom postupku koju žalitelj vidi u činjenici da prvostupanjski sud nije pročitao nalog o pretrazi, dok je pročitao sve potvrde o privremenom oduzimanju predmeta, zapisnike o pretrazi kao i razgledao fotodokumentaciju. Suprotno tom stavu žalitelja, koji bi ukazivao na nezakonitost svih dokaza koji su posljedica čitanja dokaza na temelju zakonom izdanog naloga za pretragu tijekom dokaznog postupka, samo zato što tijekom dokaznog postupka nije pročitan i sam nalog za pretragu – treba istaknuti slijedeće.

7.1. Nalozi za pretragu, izdani od suca istrage nisu dokaz u kaznenom postupku sami po sebi. Izdani nalozi o pretrazi imaju za cilj davanje ovlasti policijskim službenicima za provođenje te dokazne radnje, a valjani nalog za pretragu predstavlja preduvjet da bi dokazna radnja te iste pretrage bila zakonita. Međutim, čitanje tog naloga za pretragu tijekom dokaznog postupka, ne predstavlja preduvjet koji bi bio nužan da bi se osigurala zakonitost svi ostalih dokaza (proizašlih na temelju valjano izdanog naloga – predmetno izraženo u više odluka VSRH, npr. I-Kž-Us 20/2021).

7.2. Ujedno je nužnim navesti i da je ne samo neosnovan, već i potpuno neprimjeren žalbeni navod kojim se pokušava argumentacija žalbe u pogledu nužnosti čitanja naloga za pretragu dovesti u svezu sa iznijetim kreacijama odgovora dobivenih putem ”Lex istraživanja kreiranim uz pomoć umjetne inteligencije”. Ukazuje se pri tome žalitelju da, barem za sada i na ovom stadiju razvoja društva, umjetna inteligencija daje generirane odgovore na temelju raznih i neprovjerenih informacija koji se nalaze u ”claudu” ili ”virtualnom” obliku. To ujedno znači da ti dobiveni odgovori, koji su uvijek posljedica načina i vrste postavljenog pitanja te onoga što se nalazi i što je generirano ranije u tom istom „virtualnom svijetu”, ne predstavljaju nužno odgovore na pravna pitanja koji bi bili utemeljeni na važećim zakonskim propisima, a posebice nisu utemeljeni na pravnoj logici svojstvenoj osobi koja na temelju stečenih znanja tijekom dugotrajnog školovanja tumači i primjenjuje pravno priznate propise, pa se stoga na tako postavljeni žalbeni navod, prema stavu ovoga suda kao drugostupanjskog - nije potrebno niti argumentirano očitovati.

8. Budući da se žalbom ne obrazlaže pogrešna primjena materijalnog prava, kao niti posebno istaknuta žalbena osnova pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, dok se sukladno žalbenim navodima očito kroz te žalbene osnove nastoji osporiti vrsta i visina izrečene kazne, pri čemu se za tu argumentaciju iznesenu po braniteljici ponovno upotrebljava neprimjereni izričaj, treba naglasiti da je žalbena argumentacija o previsoko odmjerenoj kaznenoj sankciji spram optuženika – osnovana.

8.1. Naime, iako je tek na kraju dokaznog postupka prilikom iznošenja svoje obrane, optuženik priznao radnju svoga činjenja i izrazio kajanje zbog učina kaznenog djela, priznajući na taj način i izravnu namjeru svog protupravnog postupanja. Nadalje, iako je ispravno od strane prvostupanjskog suda cijenjena osim prethodno navedene i činjenica koja se odnosi na količinu oduzete opojne droge, kao i društvena opasnost samog kaznenog djela, koje već i samo po sebi predstavlja svojevrsni atak na zdravlje pojedinca i to posebice mladih koji još uvijek nisu do kraja izgrađeni u svojoj osobnosti, te je okolnosti potrebno dovesti u svezu i sa neosuđivanosti optuženika te njegovom životnom dobi. Stoga, uvažavajući upravo ove posljednje istaknute okolnosti, da je optuženik osoba srednje životne dobi koja do sada nije dolazila u sukob sa zakonom, učin samog kaznenog djela može biti promatran i kao incident u životu optuženika. Upravo zato, prema mišljenju ovoga suda kao drugostupanjskog izrečena kazna po prvostupanjskom sud je previsoko odmjerena. Naime, kazna mora jasno ukazivati na neprihvatljivost određenih ponašanja, ali ne smije biti svojevrsna odmazda zbog počinjenog kaznenog djela, posebice kada se ima na umu dosadašnja optuženikova neosuđivanost. Predmetno stoga što sve utvrđene činjenice moraju biti suprotstavljene i pravilnom ocjenom suda u smislu odredbe članka 47. KZ/11, dovedene u međusobnu svezu. Uvažavajući izneseno, ovo je drugostupanjsko vijeće zaključilo da je predložena kazna u završnoj riječi od strane državnog odvjetnika, ispravno i razmjerno odmjerena, pa je stoga i preinačilo prvostupanjsku presudu. Preinačavajući prvostupanjsku presudu ovaj je sud optuženika osudio na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 8 (osam) mjeseci, smatrajući da će se upravo kroz navedenu, a u izreci ove presude i utvrđenu kaznu zatvora, u cijelosti ostvariti svrha kažnjavanja koja je zakonom predviđena.

8.2. Nadalje, potrebno je osvrnuti se i na žalbene navode koji se odnose na prvostupanjskom presudom izrečenu novčanu kaznu kao sporednu. Naime, novčana kazna, na način kako je izrečena, izrečena je kao sporedna kazna za kazneno djelo počinjeno iz koristoljublja. Međutim, iako je kazneno djelo iz članka 190. stavak 2. KZ/11, neovlaštene proizvodnje i prometa drogama u širem kontekstu kazneno djelo čiji cilj i jest pribava nepripadnih materijalnih sredstva, u konkretnom slučaju, odnosno na način kako to opisuje činjenični opis inkriminiranog kaznenog djela za koje je optuženik i oglašen krivim, pribava nepripadnih novčanih sredstava, nije bila predmetom utvrđivanja u konkretnom postupku jer je optuženiku bilo stavljeno na teret da je drogu ”posjedovao radi prodaje”, a ne i ”prodavao”, niti su u činjeničnom opisu te prodaje ili stečeni novčani iznosi bili naznačeni. To ujedno znači i da pribava ”koristi” i visina te iste koristi u konkretnom postupku nije bila predmetnom utvrđivanja u konkretnom postupku. Dakle, iako samo koristoljublje predstavlja posebnu pobudu radi čijeg ostvarenja njegov počinitelj i čini neku protupravnu radnju i nije nužno da materijalna korist bude realizirana, odnosno da optuženik stekne takvu korist, već je dostatno da ju on očekuje (neovisno o realnim izgledima da je i ostvari), prema mišljenju ovoga suda kao drugostupanjskog, upravo iz razloga što u konkretnom slučaju materijalna korist kao posljedica konkretnih činjenja optuženika nije i utvrđena, nema razloga za izricanjem novčane kazne kao sporedne za to isto kazneno djelo.

8.3. Prvostupanjski sud je detaljno u obrazloženju svoje presude pod točkom 26. dao svoje razloge koji se odnose na odluku o troškovima kaznenog postupka, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud kao drugostupanjski.

9. Budući da nisu utvrđene bitne povrede na koje drugostupanjski sud povodom žalbe pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP -a, valjalo je podnesenu žalbu optuženika na temelju članka 482. ZKP -a djelomično prihvatiti te pobijanu presudu preinačiti u odluci o kazni na način kako je to odlučeno pod točkom I. izreke ove presude, dok je u ostalom dijelu, na temelju članka 482. ZKP- a žalba optuženika odbijena te je u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđena prvostupanjska presuda.

U Zagrebu 21. travnja 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Gordana Mihela Grahovac