Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-760/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Mihela Grahovac kao predsjednice vijeća, te Koraljke Bumči i Željke Skomeršić kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv optuženog ĐĐ, zbog kaznenog djela utaje poreza iz članka 256. stavak 1. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/2021, 114/22, 114/23, 36/24, 72/25 i 136/25 – u daljnjem tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika, podnesene protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, broj: K-51/2025 od 16. listopada 2025., na sjednici vijeća održanoj 28. travnja 2026., u prisutnosti zz Ivone Krstanović, odvjetnice iz OD Škarica i partneri

p r e s u d i o  j e

I. Povodom žalbe optuženog ĐĐ a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda na način da se na temelju članka 452. stavak 6. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 , 88/22, 36/24, 72/25 i 13/26 u daljnjem tekstu: ZKP)

protiv:

optuženog ĐĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj] (ostali podaci kao u spisu)

ODBIJA OPTUŽBA

da bi:

3) što je od 1. siječnja 2012. do 31. prosinca 2013., u Ružiću, kao vlasnik i odgovorna osoba trgovačko-uslužnog obrta [obrt], protivno odredbi čl. 23. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 125/13, 148/13), nije vodio poslovne knjige koje je dužan voditi kao porezni obveznik koji obavlja samostalnu djelatnost i to knjigu primitaka i izdataka, popis dugotrajne imovine, knjigu prometa i evidencija o tražbinama i obvezama,

što dakle, nije vodio poslovne knjige koje je po zakonu obvezan voditi,

pa da je time počinio pod točkom 3) kazneno djelo protiv gospodarstva - povredom obveze vođenja trgovačkih i poslovnih knjiga, opisano i kažnjivo po čl. 248. KZ/11, sve u svezi čl. 51. KZ/11.

II. Uslijed odluke pod točkom I, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se optuženom ĐĐ za kaznena djela protiv gospodarstva - utajom poreza ili carine iz čl. 256. st. 1. KZ/11 označena pod točkama 1.) i 2) izreke prvostupanjske presude prihvaćaju utvrđene kazne zatvora po prvostupanjskom sudu u trajanju 6 (šest) mjeseci za svako kazneno djelo pa se optuženi ĐĐ na temelju članka 51. stavak 1 KZ/11 osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci, te se optuženom ĐĐ na temelju članka 56. KZ/11 izriče uvjetna osuda na način da kazna zatvora na koju je osuđen neće biti izvršena ako optuženik u vremenu 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo.

III. Žalba optuženog ĐĐ odbija se kao neosnovana te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Šibeniku, broj: K-51/2025 od 16. listopada 2025., na temelju članka 455. stavak 1. ZKP-a optuženi ĐĐ proglašen je krivim da je počinio u stjecaju učinom pod točkom 1) i 2) dva kaznena djela protiv gospodarstva - utajom poreza ili carine, opisana i kažnjiva po članku 256. stavak 1. KZ/11, te učinom pod točkom 3) kazneno djelo protiv gospodarstva - povredom obveze vođenja trgovačkih i poslovnih knjiga, opisano i kažnjivo po članku 248. KZ/11, sve u svezi članka 51. KZ/11, pa su optuženom ĐĐ na temelju članka 51. stavak 1. KZ/11 prethodno utvrđene kazne za svako pojedino kazneno djelo i to: za učin kaznenog djela protiv gospodarstva pod toč. 1.) - utajom poreza ili carine iz čl. 256. st. 1. KZ/11, a na temelju članka 256. stavak 1. KZ/11, kazna zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci, za učin kaznenog djela protiv gospodarstva pod toč. 2.) - utajom poreza ili carine iz članka 256. stavak 1. KZ/11, a na temelju članka 256. stavak 1. KZ/11, kazna zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci, za učin kaznenog djela protiv gospodarstva pod toč. 3.) - povredom obveze vođenja trgovačkih i poslovnih knjiga iz članka 248. KZ/11, na temelju članka 248. KZ/11, kazna zatvora u trajanju 4 (četiri) mjeseca, pa je optuženi ĐĐ, na temelju članka 51. stavak 2. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine. Temeljem članka 56. KZ/11 optuženom ĐĐ je izrečena uvjetna osuda te se kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine na koju je optuženik osuđen neće izvršiti ako isti u roku provjeravanja u trajanju četiri (4) godine od dana pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženiku će se u slučaju opoziva uvjetne osude u izrečenu kaznu zatvora uračunati vrijeme od uhićenja 3. lipnja 2020. u 11,30 sati do puštanja na slobodu 3. lipnja 2020. u 14,57 sati.

1.1. Na temelju članka 158. stavak 2. ZKP-a naloženo je optuženom ĐĐ da u roku 15 dana od pravomoćnosti ove presude oštećenoj Republici Hrvatskoj iz osnova postavljenog imovinskopravnog zahtjeva isplati iznos 563.471,37 kuna u protuvrijednosti 74.785,50 eura, dok se s preostalim dijelom imovinskopravnog zahtjeva preko dosuđenog iznosa oštećena Republika Hrvatska upućuje u parnicu.

1.2. Na temelju odredbe članka 148. stavak 1. ZKP-a i članka 145. stavak 2. točka 1. i 6. ZKP-a naloženo je optuženom ĐĐ da plati troškove kaznenog postupka, sve u korist državnog proračuna Republike Hrvatske, u roku 15 dana od pravomoćnosti ove presude i to paušalni iznos 200,00 eura, troškove provedenog knjigovodstveno - financijskog vještačenja po vještaku Snježani Galić u iznosu 2.577,66 eura, kao i trošak svjedoka TĐ u iznosu 17,80 eura i svjedoka GĐ u iznosu 17,48 eura.

1.3. Na temelju članka 181. stavak 6. ZKP-a nalaže se dio iznosa imovinskopravnog zahtjeva koji je dosuđen oštećeniku, nakon pravomoćnosti ove presude naplatiti od privremeno oduzetog novca u iznosu 4.750,00 kuna/630,43 eura prema potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta PU Šibensko-kninske, Policijske postaje Drniš, od 13. veljače 2020., serijski broj [serijski broj], a koji iznos je uplaćen na račun Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženik po branitelju Jošku Mikuliću, odvjetniku iz OD Ljubičić-Vrdoljak & Partneri iz Splita, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni oduzimanju imovinske koristi, imovinskopravnom zahtjevu te troškovima postupka, s prijedlogom da drugostupanjski sud prvostupanjsku presudu ukinuti. Ujedno je zatražio da se pozove na sjednicu vijeća, a čemu je i udovoljeno.

3. Odgovor na žalbu podnio je državni odvjetnik s prijedlogom da drugostupanjski sud odbije žalbu kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu.

4. Prije sjednice vijeća u smislu članka 474. stavka 1. ZKP-a predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

5. Na javnu sjednicu vijeća pristupila je zz branitelja Ivona Krstanović, odvjetnica iz OD Škarica i partneri u zamjenu za odvjetnika Vinka Mikulića prema zamjeničkoj punomoći koju je priložila. Prisutna odvjetnica je ostala u cijelosti pri žalbenim navodima.

6. Žalba optuženog ĐĐ nije osnovana.

U odnosu na točku 1. izreke

7. Ispitujući pobijanu presudu povodom žalbe optuženika a po službenoj dužnosti, postoji li povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 476. stavak 1. i 2. ZKP -a ovaj sud kao drugostupanjski je utvrdio da je u odnosu na točku 3. izreke presude 31. prosinca 2025. nastupila zastara progona, na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Naime, kazneno djelo koje je pod točkom 3. optužnice stavljeno na teret optuženom ĐĐ počinjeno je u vremenskom periodu od 1. siječnja 2012. do 31. prosinca 2013., pa je utvrdivši da je za kazneno djelo iz članka 248. KZ/11 predviđena kazna zatvora u trajanju do tri godine te razmatrajući postojeće odredbe o zastari kaznenog progona iz članka 81. KZ/11, utvrdio i da zastara kaznenog progona nastupa protekom od 10 (deset) godina od dana počinjenja kaznenog djela, odnosno u slučajevima u kojima je prije proteka navedenog vremena donesena prvostupanjska presuda (kao što je to i bilo u konkretnom slučaju), zastara kaznenog progona nastupa protekom 12 (dvanaest) godina.

7.1. Kako je nesporno da je 31. prosinca 2013., protekao rok od 12 (dvanaest) godina, valjalo je u odnosu na kazneno djelo iz članka 248. KZ/11. KZ/11 primijeniti odredbu članka 452. stavak 6. ZKP-a, te odlučiti kao pod točkom 1. izreke ove presude.

8. Budući da je donesena presuda kojom se optužba odbija, na temelju članka 149. stavak 1. ZKP-a odlučeno je da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 5. ZKP-a, te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

U odnosu na točku 2. i 3. izreke

9. Žalbom se na više mjesta obrazlažu povrede Zakona o kaznenom postupku, koje se u dijelu isprepliću sa pogrešno utvrđenim činjeničnim stanjem i povredama kaznenog zakona.

9.1. U odnosu na iznesene žalbene navode, prvenstveno treba naglasiti da se žalbom neosnovano ističe da je rasprava provedena u odsutnosti optuženika koji nije bio propisno upozoren u smislu odredbe članka 404. ZKP-a. Naime, uvidom u raspravne zapisnike od 1. srpnja 2025. (list 3610-3612) razvidno je da je optuženik, nakon što se očitovao o krivnji na kraju rasprave upozoren da se iduća rasprava može održati u njegovoj izočnosti. Takvo upozorenje optuženiku razvidno je i iz raspravnog zapisnika od 18. srpnja 2025. (list 3613-3617), dok je rasprava održana 13. listopada 2025. (list 3711-3737), na kojoj je i donesena prvostupanjska presuda održana u prisustvu optuženika. Dakle, potpuno suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je propisno upozorio optuženika o posljedicama njegova nedolaska , a zbog čega je žalbeni navod o održavanju rasprave u izočnosti optuženika bez da je isti bio propisno upozoren, valjalo otkloniti kao neosnovan.

9.2. Nadalje, ispravno je od strane prvostupanjskog suda obrazložena činjenica odbijanja dokaznog prijedloga obrane za provođenjem novog financijskog vještačenja. Treba pri tome istaknuti da je financijska vještakinja neposredno ispitana tijekom rasprave u ponovljenom postupku, a kao što je to razvidno i iz raspravnog zapisnika od 18. srpnja 2025. (list 3613-3617 spisa). Dakle, suprotno tvrdnji optuženika ne radi se o nalazu vještaka koji je „samo pročitan“, pa da bi time bilo dovedeno u pitanje „pravo obrane“, već o nalazu vještaka kojemu su neposredno i od strane obrane postavljana pitanja, a zbog čega je i taj žalbeni navod valjalo odbiti kao neosnovan.

9.3. Nije u pravu optuženik i kada ističe da je sud propustio obrazložiti subjektivne elemente kaznenih djela za koja je oglasio krivim optuženika. Naime, pod točkom 43. pisanog obrazloženja presude prvostupanjski sud je utvrdio ubrojivost i svijest optuženika ističući kako ista niti jednim izvedenim dokazom nije dovedena u pitanje, dok je pod točkom 44. pisanog obrazloženja istaknuo razloge na temelju kojih je utvrdio njegovu izravnu namjeru njegova postupanja. Istaknuo je tako da je optuženik vlasnik obrta koji posluje niz godina, dok je razlogom njegova neprikazivanja ukupnih prihoda upravo namjera optuženika usmjerena na izbjegavanje nastanka obveze plaćanja poreza na dodatnu vrijednost. Na taj je način, obrazlažući subjektivne elemente njegova postupanja, prvostupanjski sud obrazložio i kada je nastupila porezna obveza za optuženika, odnosno kada je ista, sa osnove plaćanja poreza na dodatnu vrijednost, nastupila za optuženika. Navedeno proizlazi i iz usmenog očitovanja vještaka danog na raspravnom zapisniku od 18.srpnja 2025. u dijelu u kojem se navodi da je optuženik bio obveznik poreza na dodatnu vrijednost, ali je tijekom prve godine bio oslobođen plaćanja poreza do ispunjenja zakonskog minimuma, a na što se sud također u obrazloženju svoje presude osvrnuo. Upravo zbog navedenog nije osnovan niti žalbeni navod kojim se ističe pogrešna primjena kaznenog zakona u dijelu u kojem se ukazuje na manjkavost obrazloženja u pogledu namjere optuženika da izbjegne plaćanje poreza.

9.4. Nije u pravu optuženik niti kada ističe da je prvostupanjska presuda proturječna sama sebi i razlozima presude, odnosno da ista nema razloga o odlučnim činjenicama, slijedom čega je ostvarena bitna povreda iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP-a. Suprotno takvoj tvrdnji žalitelja, prvostupanjski sud je detaljno analizirao sve izvedene dokaze i za svoje zaključke iznio valjane argumente , a što podredno upućuje i na ispravan zaključak prvostupanjskog suda o pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju. Naime, osim što je prvo pod točkom 27. pisanog obrazloženja svoje presude naveo koje sve činjenice nisu bile sporne, pod točkom 28. pisanog obrazloženja istaknuo je sve sporne činjenice, a potom je vrlo iscrpno, cijeneći svaki dokaz pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, pod točkama 29-50 pisanog obrazloženja presude naveo na temelju kojih činjenica je utvrđeno da su ostvarena obilježja kaznenog djela iz članka 256. stavak 1. KZ/11, na način kako je to opisano pod točkama 1. i 2. izreke presude. Dakle, prvostupanjski sud je analizirao isporuke dobara od strane optuženika koje su utvrđene poreznim nadzorom za 2011., a zatim je analizirao utvrđenja i za svaku pojedinu godinu koja je inkriminirana, te iste doveo u svezu sa nalazom i mišljenjem vještakinje Snježane Galić. Posebice je tako potrebno istaknuti dio nalaza i mišljenja vještakinje Snježane Galić koja je tijekom provođenja vještačenja pregledala svu dostavljenu dokumentaciju a na temelju koje je i utvrdila iznos neevidentiranih prihoda ali i činjenicu da bi u slučaju da su ti prihodi bili ispravno evidentirani optuženik postao obveznikom poreza na dodatnu vrijednost sa danom 1.siječnja 2012.

9.5. Budući da se žalbom osporava i pogrešno utvrđeno činjenično stanje koje se u dijelu dovodi u svezu i sa prethodno analiziranom povredom zakona o kaznenom postupku treba naglasiti da optuženik nije u pravu kada ističe da se prilikom utvrđenja krivnje nisu razlikovali plaćeni i neplaćeni računi, odnosno da je presuda zasnovana na parcijalnim isječcima iz poreznih spisa. Suprotno tim žalbenim navodima iz nalaza i mišljenja vještaka Snježane Galić proizlazi da je sam nalaz dan na temelju analize sve pribavljene dokumentacije pa tako i dokumentacije subjekata sa kojima je optuženik surađivao, a koji su bili dužni voditi evidencije o umrlim osobama. Dakle, nije sporno da je stvarno stanje, a time i ukupno neplaćena obveza, utvrđenje vještaka dobiveno na temelju provedene analize cjelokupne dokumentacije a ne proizvoljni stav vještaka kako se to pokušava prikazati žalbom a zbog čega se taj žalbeni navod optuženika može promatrati isključivo njegovim nezadovoljstvom utvrđenjima iz prvostupanjske presude.

10. Optuženik ističe i žalbeni navod pogrešne odluke o kazni i imovinskopravnom zahtjevu ističući da prvostupanjski sud nije obrazložio metodologiju izračuna ističući i da imovinska korist nije utemeljena na knjigovodstvenim činjenicama i na bilanci prihoda i rashoda. Međutim, prvostupanjski sud je pod točkom 63. utvrdio visinu postavljenog imovinskopravnog zahtjeva koju je suprotstavio utvrđenoj visini neplaćenog poreza. Ta visina neplaćenog poreza koja je od strane prvostupanjskog suda utvrđena, utvrđena je na temelju provedenog financijskog vještačenja za svaku od pojedinih inkriminiranih godina, dok je ispušteno protupravno postupanje, odnosno ostvarena imovinska korist na štetu proračuna RH za 2020. Dakle, kako je knjigovodstveno vještačenje provedeno na temelju cjelokupne dokumentacije na temelju koje je i utvrđena pojedinačna, a potom i ukupna visina protupravne imovinske koristi na strani optuženika, za što je prvostupanjski sud u obrazloženju svoje presude iznio jasne i dostatne razloge, valjalo je i taj žalbeni navod odbiti kao neosnovan. Potrebno je pri tome istaknuti i da je prvostupanjskom presudom dosuđen imovinskopravni zahtjev samo u njegovom dijelu na način kako je to i prethodno obrazloženo, dok je eventualna naplata prisilnim putem u drugom postupku, kako se to u žalbi paušalno navodi, okolnost koja će eventualno biti predmetnom utvrđenja u posebnom postupku.

10.1. Nadalje, iako se žalbeni navodi o kazni samo paušalno iznose, treba istaknuti da je prvostupanjski sud ispravno utvrdio i cijenio sve olakotne i otegotne okolnosti na strani optuženika. Ispravno je stoga na strani optuženika cijenjena činjenica da se radi o ocu dvoje malodobne djece čiju obavezu uzdržavanja ima, visina zapriječene kazne za navedena kaznena djela te nužnost iskazivanja društvene osude za počinjena kaznena djela. Posebice je međutim potrebno cijeniti i činjenicu koja se odnosi na protek vremena od vremena počinjenja kaznenog djela te visinu nastupile štete za proračun RH. Cijeneći sve navedene osobne okolnosti na strani optuženika i navedenu neosuđivanost, koja uvažavajući životnu dob optuženika predstavlja okolnost koja je od utjecaja da počinjena kaznena djela budu cijenjena kao incident u postupanju optuženika, uz činjenicu da je zbog zastare kaznenog progona za jedno kazneno djelo optužba protiv optuženika odbijena, te okolnosti koje su kao dodatne cijenjene od strane ovoga suda kao drugostupanjskog, pri određivanju vrste i visine kazne u odnosu na optuženika i prema stavu ovoga suda kao drugostupanjskog, upravo kroz utvrđene pojedinačne kazne po prvostupanjskom sudu, a potom i osudu u vidu jedinstvene kazne zatvora za oba kaznena djela koja je izrečena optuženiku, biti će ostvarena potrebna individualizacija kazne u odnosu na optuženika. Ujedno će izrečenom jedinstvenom kaznom biti ostvarena i generalna prevencija koja je zakonom predviđena.

10.2. Prvenstveno treba naglasiti da troškove koje je sud odredio prvostupanjskom presudom nije moguće razdvojiti u odnosu na pojedina kaznena djela pa je trošak bilo potrebno razmatrati u svojoj cjelini. Nasuprot toj činjenici u pogledu visine troška koji je također istaknut kao poseban žalbeni osnov, treba istaknuti da je prvostupanjski sud pod točkom 65. pisanog obrazloženja svoje presude istaknuo razloge koje su bili od utjecaja na pojedinačne stavke određenog troška, pa je zbog nepotrebnog ponavljanja na navedeno potrebno uputiti žalitelja.

11. Budući da nisu utvrđene bitne povrede na koje drugostupanjski sud povodom žalbe pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP -a, valjalo je podnesene žalbe na temelju članka 482. ZKP-a u cijelosti odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu, te riješiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 28. travnja 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Gordana Mihela Grahovac