Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Broj: Gž-268/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda:

Marijane Žulj Jakovljević, kao predsjednika vijeća, te suca izvjestitelja Vesne Vrkić Perak i Ane Bosančić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Ani Fijamber Luketić, odvjetniku iz Zagreba, protiv I. tužene OE, OIB: [osobni identifikacijski broj], II. tužene ŠE, OIB: [osobni identifikacijski broj] i III. tužene HE, OIB: [osobni identifikacijski broj], sve iz [adresa], sve zastupane po punomoćniku Ivanu Šerkić, odvjetniku iz Zagreba, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja, protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: P-12560/2019. od 26. svibnja 2023., na sjednici vijeća održanoj dana 28. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana, te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: P-12560/2019. od 26. svibnja 2023. potvrđuje.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška žalbenog postupka.

III. Odbija se zahtjev tuženih za naknadom troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: P-12560/2019. od 26. svibnja 2023. odbijen je tužbeni zahtjev kojim da se proglasi nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi broj: Ovr Ob-3/2019. od 25. veljače 2019. na ½ dijela nekretnine ovršenika upisane u [broj poduloška] ... u naravi stana površine 65,88 m2.

Istom presudom naloženo je tužitelju da tuženim naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 7.047,58 EUR-a.

2. Protiv navedene presude žalio se tužitelj zbog bitne povrede odredaba postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Posebno navodi da bi mu provedbom ovrhe bilo povrijeđeno pravo na dom jer nema drugih nekretnina. Predložio je da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev prihvati uz naknadu troška ili ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

3. U odgovoru na žalbu tužene su osporile žalbene navode te predložile žalbu kao neosnovanu odbiti uz naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Prvostupanjski sud je potpuno i istinito utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, te nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku, a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se proglasi nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi broj: Ovr Ob-3/2019. od 25. veljače 2019. na ½ dijela nekretnine tužitelja koja u naravi predstavlja stan u [adresa], površine 65,88 m2 koju ovrhu su tužene pokrenule radi namirenja svojih tražbina a temeljem ovršnih isprava.

7. Tužitelj je naime kao ovršenik upućen rješenjem prvostupanjskog suda broj:

Ovr Ob-3/2019. od 4. listopada 2019. na pokretanje parnice protiv tuženih kao ovrhovoditeljica radi proglašenja ovrhe određene rješenjem o ovrsi broj: Ovr Ob - 3/2019. od 25. veljače 2019. nedopuštenom.

8. Prvostupanjski sud je tužbeni zahtjev odbio jer je utvrdio da su tužene radi namirenja svojih tražbina ovrhu pokrenule na temelju ovršnih isprava i to I. tužena temeljem presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: P-663/2014. od 29. siječnja 2016., II. tužena temeljem presude istoga suda broj: P Ob -1023/2015. od 17. ožujka 2016. i III. tužena temeljem sudske nagodbe istoga suda broj: P 2 -1211/2013. od 5. studenoga 2013. koje tražbine se odnose na nepodmirene režijske troškove za stan u odnosu na I. tuženu te tražbine po osnovu zakonskog uzdržavanja u odnosu na II. i III. tužene koje su zajednička djeca tužitelja i I. tužene a iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da tužitelj njihova potraživanja nije podmirio odnosno nije postupio po ovršnim ispravama, pa je potraživanje tuženih u vrijeme donošenja rješenja o ovrsi broj: Ovr Ob-3/2019. iznosilo 330.944,07 kuna.

Kako iz nalaza vještaka proizlazi da tužitelj nije platio potraživanja tuženih utemeljena na ovršnim ispravama prvostupanjski sud je tužbeni zahtjev odbio.

9. Protivno žalbenim navodima tužene nisu neke dokaze podnijele nakon završenog pripremnog ročišta protivno odredbi članka 299. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22. – u nastavku teksta: ZPP).

Tužene su naime prema stanju spisa još u odgovoru na tužbu i podnesku od 16. studenoga 2020. predale sve dokazne prijedloge što znači prije zaključenja prethodnog postupka, a u podnesku od 18. veljače 2021. nisu iznosile nove činjenice niti nove dokaze.

10. Nadalje, protivno žalbenim navodima vještak je sukladno pravilima struke dao jasan i potpun nalaz i mišljenje koliko iznose potraživanja tuženih temeljem ovršnih isprava te se jasno očitovao na sve prigovore tužitelja.

11. Neosnovan je i žalbeni navod tužitelja da bi mu provedbom ovrhe na njegovom suvlasničkom dijelu nekretnine koja je predmetom ovrhe bilo povrijeđeno pravo na dom, a da sud u ovom postupku o tome nije odlučio.

12. Tužitelj je na pokretanje parnice upućen iz ovršnog postupka i to iz razloga iznesenih u žalbi protiv rješenja o ovrsi, pa je sud u ovom postupku vezan samo za te razloge i raspravljanje u ovom postupku je ograničeno samo na te razloge.

13. Osim toga, o tom prigovoru tužitelja već je raspravljeno i u prvostupanjskom postupku broj: Ovr Ob-3/2019. kao i u postupku Županijskog suda u Zagrebu broj: Gž Ovr Ob-145/2021. kada je taj sud odlučivao o žalbi ovršenika ovdje tužitelja protiv rješenja od 26. srpnja 2021. kojim je odbijen njegov prijedlog radi odgode ovrhe.

14. Županijski sud u Zagrebu je naime u svojoj odluci broj: Gž Ovr Ob - 145/2021. od 17. studenoga 2021. utvrdio da su sve obveze ovršenika utvrđene ovršnim ispravama temeljem kojih je ovrha i određena ali da on ima pravo pozivati se na pravo na dom iz članka 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i članka 34. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske u ovršnom postupku koji prigovor je i mogao istaknuti tek u ovršnom postupku.

15. Stan u kojem ovršenik odnosno tužitelj živi jest u smislu prakse Europskog suda za ljudska prava "dom" jer iz činjenica koje između stranaka nisu sporne proizlazi da on s njim ima dovoljne i trajne veze i zato nije odlučno što je u njemu razbijao vrata i pločice, a prodajom stana u ovršnom postupku radi namirenja novčane tražbine tuženih odnosno ovrhovoditeljica izvršilo bi se miješanje u pravo ovršenika na dom a to miješanje temelji se na Ovršnom zakonu, a cilj miješanja je namirenje novčanih tražbina ovrhovoditeljica utvrđenih ovršnim ispravama.

16. S obzirom na navedeno miješanje je razmjerno legitimnom cilju. Naime, potraživanje ovrhovoditeljica je zasnovano na pravomoćnim i ovršnim sudskim odlukama i sudskoj nagodbi te je predmetni ovršni postupak nužno provesti kako bi se realizirala prava ovrhovoditeljica i time postigao cilj zbog kojeg je ovršni postupak i pokrenut a to je zaštita i ostvarenje imovinskih prava ovrhovoditeljica. U ovom slučaju nad pravom ovršenika na dom preteže pravo ovrhovoditeljica na namirenje svojih tražbina a to su tražbine na ime zakonskog uzdržavanja i troškova korištenja stana a posebno uzimajući u obzir i činjenicu da ovršenik u stanu godinama stanuje "na račun" ovrhovoditeljica jer niz godina ne podmiruje troškove za korištenje stana, pa stoga ovršeniku i po mišljenju ovoga suda nije povrijeđeno pravo na dom zajamčeno odredbom članka 34. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 8. Konvencije.

17. Osim toga, nije točno kako tužitelj tvrdi da je ta ½ dijela nekretnine koja je predmetom ovrhe njegova jedina nekretnina.

Prema stanju spisa tužitelj je suvlasnik u 1/8 dijela nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koja se sastoji od k. č. [katastarska čestica] Kuća i dvorište u mjestu sa 748 m2.

18. O troškovima postupka odlučeno je temeljem odredbe članka 154. stavak 1. i 155. Zakona o parničnom postupku a ista je obrazložena i sukladna Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

19. Slijedom izloženog, valjalo je primjenom odredbe članka 368. stavak 1. Zakona o parničnom postupku žalbu tužitelja odbiti, a presudu prvostupanjskog suda potvrditi.

20. Odluka o trošku žalbenog postupka tužitelja temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. Zakona o parničnom postupku.

21. O zahtjevu tuženih za naknadu troška sastava odgovora na žalbu odlučeno je temeljem odredbe članka 155. stavak 1. Zakona o parničnom postupku jer taj trošak nije bio potreban za odlučivanje o žalbi tužitelja.

Vukovar, 28. travnja 2026.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Marijana Žulj Jakovljević