REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU

Stjepana Radića 81, Šibenik

K-212/2020

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, po sucu Zorani Gligić Spahija, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Marine Kranjac, kao zapisničara, u kaznenom predmetu okrivljenika ĆA, zbog kaznenog djela protiv imovine prijevara, označeno po članku 224. stavak 1. i 4. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 110/97, 27/98, 50/00 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11, 125/11 i 143/12. – dalje u tekstu: KZ/97) a kažnjivo po čl.224. st. 4. KZ/97, povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Šibeniku broj K-DO-279/11 od 03. prosinca 2012., izmijenjena podneskom Općinskog državnog odvjetništva u Šibeniku broj K-DO-279/11 od 7. lipnja 2016., kao i na ročištima glavne rasprave 14. rujna 2028. a potom i 24. travnja 2026., nakon glavne rasprave održane i zaključene 24. travnja 2026. u nazočnosti Zorana Tešulova, zamjenika Općinskog državnog odvjetnika u Šibeniku, okrivljenika i branitelja okrivljenika Željka Žganjera, odvjetnika iz Zagreba, uz javnu objavu, 28. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju članka 455. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ( "Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26, dalje u tekstu: ZKP/08)

okrivljenik ĆA OIB: [osobni identifikacijski broj], sin SA i Ć rođene S, rođen **.**.1979. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, inž. prometa, sa završenom VSS, zaposlen s mjesečnim primanjima od oko 1500 eura, bez imovine, razveden, otac dvoje mldb. djece u dobi od 14 i 11 godine, srednjeg imovnog stanja, kazneno neosuđivan, na slobodi,

k r i v  j e

što je točno neutvrđenog dana tijekom veljače 2010.g., u Šibeniku neistinito predočio IA, vlasniku poduzeća "Transporti Gracin" d.o.o. iz Šibenika, da će mu pomoći pri nabavi kamiona tegljača za potrebe njegova poduzeća, kao i pri kupnji poluprikolice za tegljač, sve sa unaprijed stvorenom namjerom da dođe u posjed rečenog kamiona, te se nepripadno okoristi njegovom neovlaštenom prodajom, pa kada mu je oštećeni IA povjerovao te, sklopivši sa PBZ leasingom ugovor o financijskom leasingu za kamion-tegljač marke "DAF" tip XF-105, broja šasije [broj šasije], ovlastio okrivljenoga da isti kamion preuzme u servisu DAF-a u Kerestincu, okrivljeni preuzeo navedeni kamion, pa obavijestio oštećenoga da je pronašao vozača koji će kamion dovesti u Šibenik i u tu svrhu zatražio od oštećenog da mu pošalje ovjerenu punomoć za upravljanje vozilom na ime vozača GA, da bi kada mu je oštećeni povjerovao i faksirao mu dana 16. lipnja 2010.g., punomoć na ime GA, GA naložio da kamion odveze u Istambul i preda za sada neutvrđenom kupcu, čime je na opisani način, za sebe pribavio protupravnu imovinsku korist u iznosu od oko 60.000,00 eura, odnosno kunsku protuvrijednost od oko 438.000,00 kuna a čime svime je oštetio trgovačko društvo Transporti Gracin d.o.o. iz Šibenika za iznos od najmanje 145.014,44 kune odnosno 19.246,72 eura,

dakle, s ciljem da sebi pribavi znatnu protupravnu imovinsku korist doveo nekoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga naveo da na štetu svoje imovine nešto učini, čime je i pribavio i znatnu imovinsku korist

čime je počinio kazneno djelo protiv imovine – prijevara – označeno po članku 224. stavak 1. i 4. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 110/97, 27/98, 50/00 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11, 125/11 i 143/12. – dalje u tekstu: KZ/97), a kažnjivo po članku 224. stavak 4. KZ/97

pa se okrivljenik ĆA na temelju čl. 224. stavak 4. KZ/97

OSUĐUJE

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD DESET (10) MJESECI

Temeljem čl. 67. KZ/97 prema okrivljeniku RA se primjenjuje

UVJETNA OSUDA

te se kazna zatvora u trajanju od deset (10) mjeseci na koju je okrivljenik osuđen neće izvršiti ako okrivljenik u roku od dvije (2) godine od dana pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.

II. Na temelju članka 158. stavak 2. ZKP/08 nalaže se okrivljeniku ĆA da na ime imovinskopravnog zahtjeva isplati u korist oštećene stečajne mase iza brisanog trgovačkog društva Transporti Gracin d.o.o. Šibenik novčani iznos od 19.246,72 eura, dok se s preostalim dijelom imovinskopravnog zahtjeva oštećena stečajna masa iza brisanog trgovačkog društva Transporti Gracin d.o.o. Šibenik upućuje u parnicu.

III. 1.Na temelju članka 82. KZ/97 od okrivljenika ĆA se oduzima imovinska korist pribavljena kaznenim djelom iz članka 224. stavak 1. i 4. KZ/97.

2. Utvrđuje se da novčani iznos od 40.753,28 eura predstavlja imovinsku korist koju je okrivljenik ĆA ostvario kaznenim djelom iz članka 224. stavak 1. i 4. KZ/97.

3. Utvrđuje se da je novčani iznos od 40.753,28 eura imovina Republike Hrvatske.

4. Nalaže se okrivljeniku da Republici Hrvatskoj isplati novčani iznos od 40.753,28 eura u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.

IV. Na temelju članka 148. stavak 6. ZKP/08 okrivljenik se u cijelosti oslobađa od obveze naknade troškova kaznenog postupka te isti padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Šibeniku podiglo je pred ovim sudom optužnicu broj K-DO-279/11 od 6. srpnja 2011. protiv okrivljenika ĆA zbog učina kaznenog djela prijevare označeno i kažnjivo po čl. 224. st. 1. KZ/97. Navedena optužnica je tijekom postupka u više navrata izmijenjena i to podneskom Općinskog državnog odvjetništva u Šibeniku broj K-DO-279/11 od 7. lipnja 2016. (list 139 spisa), kao i na ročištu glavne rasprave 14. rujna 2028. (list 201 spisa) i na ročištu glavne rasprave 24. travnja 2026. kada je zastupnik optužbe uredio činjenični opis kaznenog djela na način da na samom kraju činjeničnog opisa, zadnja tri reda od riječi: "čime je na opisani način", umjesto ostalih riječi do kraja ubacuje riječi: "za sebe, a na štetu trgovačkih društava Transporti Gracin d.o.o. iz [adresa] i PBZ leasing Zagreb d.o.o. pribavio nepripadnu imovinsku korist u iznosu od oko 60.000,00 eura, odnosno kunsku protuvrijednost od oko 438.000,00 kuna".

2. U predmetnom je postupku donesena prvostupanjska presuda broj K- 324/11 od 15. listopada 2018. godine koja je ukinuta rješenjem Županijskog suda u Splitu broj Kž-134/2019 od 26. svibnja 2020. te predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku pred drugim sucem pojedincem.

3. U ponovljenom postupku okrivljenik se očitovao da se ne smatra krivim za učin kaznenog djela za koje se tereti u predmetnom postupku.

4. U obrani koju je iznio na ročištu glavne rasprave pred ovim sudom okrivljenik je naveo da je IA upoznao preko TIP Bulat firme iz [adresa] i nakon toga da su postali prijatelji, tijekom vremena da je oštećeni IA predložio da zajedno uđu u firmu Gracin i to vode zajedno, a da je dogovor bio da će on uzeti kamione i prikolice, a da je ponuda Gracina bila da nađe vozače i sklopi ugovor sa TLM-om i da vozi njihovu robu. Nadalje navodi da je njegova firma Anterior d.o.o. imala tri kamiona kod PBZ Leasinga i da je za sva tri kamiona dano učešće od 550.000,00 kuna, da je za ta tri kamiona odobren leasing u PBZ-u za oštećenog IA, odnosno njegovu firmu, a da je njihov dogovor bio da nakon što preuzmu kamion i prikolice, točnije sva tri kamiona, da će PBZ njemu vratiti njegovih 550.000,00 kuna i da će iskoristiti za početak rada i prijevoz robe iz TLM-a Šibenik, a nakon toga da je skupa sa oštećenim otišao u Split u PBZ Leasing kod direktora KA i da mu je rekao s obzirom da mu je bonitet bio loš da može dobiti te kamione samo uz njegovo jamstvo, osobno i njegove tvrtke Anterior i da bi odobrili leasing za te kamione da su trebali dati učešće od 19.000,00 eura po kamionu i s obzirom da nije imao novca da je on posudio od rođaka Danijela Bilobrka 20.000,00 eura za jedan kamion, a da je oštećenik trebao dobiti povrat PDV-a u roku od 30 dana u iznosu od 20.000,00 eura i da će skupiti novce za taj treći kamion, a da su trebali raditi sa tim prvim kamionom da bi nešto zaradili za taj treći kamion i da je zajedno sa PA odnio novce optuženom u [adresa] za taj prvi kamion i da je tog istog dana izvršena uplata učešća za taj prvi kamion, a da mu je odobren leasing i za prikolice za sva tri kamiona, ali samo uz njegovo jamstvo i kad se preuzmu ti kamioni. Nadalje je naveo da nakon toga kad se vraćao iz [adresa] sa PA da je sa njim razgovarao da mu pomogne oko posla i da ga je sutradan upoznao sa MA i da je s njim razgovarao, da je isti rekao da će mu pomoći i da mu je sutradan on rekao i zvao da ima nekog prijatelja iz Bosne iz Laktaša kojem treba dovesti 15 prikolica iz Turske u Bosnu i da je za to spreman platiti 2.500,00 eura po poluprikolici i nakon toga da je on nazvao oštećenog IA i rekao mu sve o čemu se radi i da kamion treba ići u Tursku i da mu je on rekao da ide, da on najbolje zna što treba raditi i nakon toga da je oštećenik došao u Zagreb i da su bili na PBZ Leasingu, da su preuzeli prvo vozilo i da su ga odvezli u Kerestinec u njegov servis. Nakon toga da je nazvao oštećenog da mu treba vozač koji će ići po tu poluprikolicu, a da je on rekao da vozača nema i da ima posla u [adresa] i nakon toga kad je otišao oštećenik da je on nazvao CA koji mu je preporučio za vozača GA s kojim se našao i dogovorio da će im dovesti prikolice iz Turske, svih 15 prikolica, za iznos od 500 eura po prikolici. Nakon toga da je vozaču GA u kamion natočio gorivo te da je zatražio od oštećenika da mu pošalje punomoć za tog vozača, što je on i učinio, da mu je dao dio papira za vozilo, a ostali dio što su bili potrebni da mu je donio MA, a nešto papira da je slao faksom misli negdje u Bugarskoj, na faks koji mu je dao GA, a da su se GA i MA kao i DA vidjeli i komunicirali su sa njim telefonom i da ga je nazvao GA da ne može stići u tvornicu i preuzeti prikolicu i da mora ostati do sutra, a to je potvrdio i MA s kojim se čuo GA i da sutradan kad je zvao GA da ga više nije mogao dobiti, a također da mu je potvrdio i CA da ne zna što se događa sa GA. Nakon toga da ga je nazvao DA, odnosno 2-3 dana iza toga i da ga je izvijestio da je uspio naći vozača ŠA i da li bi se mogli naći na benzinskoj " I" i da je on došao tamo u društvu sa ŽA, a da je GA bio u društvu sa DA i NA i da je pitao GA gdje je kamion na što mu je on odgovorio da je u Turskoj i nakon toga da je situacija bila napeta i na kraju da mu je GA rekao da donese 2.500,00 eura i da će mu on vratiti kamion, nakon toga da su se razišli i da je on posudio 2.500,00 eura jedan dio od ŽA, a drugi od jednog drugog prijatelja i da se našao sa GA u [adresa], zajedno sa ČA, te mu dao te 2.500,00 eura i isti je uzeo te novce i rekao da će mu se sutra javiti i da je on njega sutradan nazvao na što mu je on odgovorio da mu nema namjeru vratiti kamion, da ga ne zove po tom pitanju i da se za kamion obrati MA zv. " G" i da je GA isključio mobitel i da ga više nije vidio. Nakon toga da je on zajedno sa PA i ČA bio u caffe baru u vlasništvu MA gdje se tamo susreo s njim i da mu je MA rekao da je to lažno, da to nije istina što vozač govori, da on uopće nije došao u Tursku. Nakon toga da je on plaćao rate tog kamiona i da je nakon toga otišao u [adresa] kod oštećenog IA, gdje su podnijeli kaznenu prijavu protiv GA. Nakon podnošenja te kaznene prijave da je on osjećao moralnu obvezu prema oštećeniku i da je napravio grešku i da želi obeštetiti njega i da je na sve moguće načine pokušavao pronaći rješenje za taj kamion pa je tako išao i kod JA, jer je njegova firma ostala dužna njegovoj firmi Anterior iznos od 400.000,00 kuna i da sa tim sudjeluje u plaćanju, odnosno da to plati i da oštećeni IA više ništa ne duguje za taj kamion, da oštećeni nije htio potpisati taj ugovor sa Romantik interijerom. Nadalje je naveo da mu je IA rekao da mu je žao i da je on kriv i da se on ne može naplatiti, a da je njegovo vozilo bilo osigurano kod Helios osiguranja, odnosno da njega tereti da bi to naplatio. Nadalje, da je na sve moguće načine pokušao da se plati taj dug. Na upit branitelja da li mu je ĐA dao za učešće 20.000,00 kn ili 20.000,00 eura kako je naveo u svojoj obrani, optuženi je naveo da je to bilo 20.000,00 eura gdje je pri primopredaji bio nazočan PA. Na daljnji upit branitelja da li je njegov otac platio dio rata kredita, optuženik je naveo da jest i da je to plaćeno na privatni račun oštećenika i dio u gotovini da je dan na ruke. Na daljnji upit da li je bio u poslovnom odnosu sa firmom Gracin optuženik je naveo da jest, da je bio u poslovnom odnosu. Na upit zastupnika optužbe zašto u zapisniku o zaprimanju kaznene prijave nije navedeno i njegovo ime, optuženik je naveo da je on bio sa oštećenim IA, ali da mu je policajac rekao da njega ne može staviti, da će njegovu izjavu uzeti po njegovu mjestu prebivališta, a to je Zagreb, odnosno Zaprešić. Na daljnji upit da li je ikome dao tijekom postupka adresu i druge podatke od te osobe R, optuženik je naveo da je on dao podatke i broj mobitela policiji kad je davao izjavu u Zagrebu i da je ta osoba bila voditelj u toj firmi, a da ne postoji nikakav sukob između njega i ĐA, njegova rođaka, a da nema također nikakvog sukoba između njega i ovdje saslušanog svjedoka CA. Na upit oštećenika da li je on s njim bio i vidio to vozilo, optuženik je naveo da jeste, da je bio u Zagrebu kad se preuzimalo vozilo u društvu VA i to u Radničkoj cesti gdje je sjedište PBZ banke, a da je on bio sa njim u servisu sa vozilom u Kerestincu. Na daljnji upit oštećenika da li je on znao gdje ide kamion, optuženik je naveo da je on sve znao i da se on čuo i sa nekim ljudima koji su ovdje svjedočili.

Nadalje, u obrani na raspravi pred ovim sudom 15. lipnja 2022. i 27. srpnja 2022. okrivljenik je naveo da ostaje kod obrane koju je dao na ranijoj raspravi te jedino želi dopuniti ovaj dio oko PBZ-a i kazati da PBZ nije dostavio sve uplate, dostavljene su samo dvije uplate, ali ima ih više. Oko godinu dana prije nego što je sklopljen predmetni ugovor o leasingu AA da mu je predložio da uđe u njegovu firmu i to na način da zajedno kupe kamione i da se zajedno bave prijevozom. Razlog zbog čega je on ovo njemu predložio jeste isključivo financijski, njegova firma i on bi zajedno snosili mjesečne troškove, a pronalazak vozača bio je njegov posao, to je njegova struka. Njegova je ponuda bila da on nađe vozače i vozi robu TLM-a i još jedne firme, sad se ne sjeća koje. Vezano za sam kamion MA da mu je kazao da ima nekoga prijatelja iz Bosne kojem treba dovesti 15 prikolica iz Turske u Bosnu i da je za prijevoz jedne poluprikolice spreman platiti 2.500,00 eura, od čega je 500 eura nagrada i trošak vozača. Nakon toga je nazvao AA, rekao mu ovo što mu je kazao MA, pitao ga pristaje li on na to, on je rekao da pristaje, nakon toga je došao u Zagreb, gdje su preuzeli vozilo. Da je nazvao AA da mu treba vozač koji će ići po poluprikolicu a on je rekao da nema vozača i onda je nazvao NA koji mu je kazao da vozača ZA s kojim se našao i dogovorio da će dovesti svih 15 prikolica za 500 eura po prikolici, a vozaču je natočio gorivo, a uz to je po traženju i dobio punomoć za tog vozača od AA. Da je ZA ispratio, dao mu dozvole za put i tijekom puta je s njim komunicirao, zvao ga je par puta, javljao mu se, ta komunikacija bila je jedan ili dva dana, a treći dan nisu komunicirali. Tijekom komunikacije s ZA on je bio na putu i nije došao u Tursku, a razgovarali su vezano za dokumente koji su mu još bili potrebni. Za svaki utovar prikolice izvan Republike Hrvatske potrebna je dozvola Ministarstva prometa i on da je ishodio točno za broj šasije prikolice, da je poslao ZA CENT dozvole za utovar za kamion i nalog za prikolicu s brojem šasije koju treba pokupiti. ZA je dok je bio na putu u Bugarskoj faxirao ove dozvole koje je naveo, idući dan dok je bio u Turskoj još su razgovarali i to je bio njihov zadnji razgovor za utovar prikolice. Nakon toga pokušao je razgovarati s ZA, ali njegov mobitel je bio isključen, zvao ga je bezbroj puta i nakon mjesec ili dva DA mu je rekao da je uspio stupiti u kontakt s ZA te su se dogovorili da će se naći na benzinskoj postaji Antunović, u Zagrebu u Španskom, a osim njih trojice tu je bio prisutan i EA, njegov prijatelj. Pitao je ZA na tom sastanku što je s kamionom, a on mu je rekao da on nema što s njim razgovarati, da je on ostavio kamion na mjestu gdje mu je to MA rekao. To da prenio AA mobitelom isti dan, a AA je prethodno zvao na taj sastanak a on je kazao da neće dolaziti. AA mu je tada rekao da dođe u [adresa] da vide što će napraviti, on da je odmah došao u [adresa] te su obojica podnijeli kaznenu prijavu protiv GA. MA je pregovarao s njim o nabavi prikolice i o tome je obavještavao AA, a dogovorili su se da će nabaviti 15 prikolica iz Turske iz Tirsanove tvornice a kako su imali samo jedan kamion, išli su po jednu prikolicu a kasnije bi išli i po ostale, imali su odobrena tri kamiona od PBZ leasinga a za prvi kamion su čekali povrat PDV-a, a s ovim PDV- om bi platili učešće za druga dva kamiona. Ugovor o povratnom otkupu je bio uvjet da AA dobije leasing da mu firma Anterior bude jamac. Taj ugovor je aktiviran kad su se prestale plaćati rate prema PBZ-u za leasing Transport Gracina. Na upit zbog čega je GA kazivao onako u svom iskazu, kazao je da je najlakše prebaciti krivnju na drugoga da bi oprao sebe. Za otplatu rata leasinga i učešća AA nije platio ni lipe, sve je on (okrivljenik) platio. Također, da je AA od kraja 2017. pa do polovine 2018. platio goriva u iznosu od 120.000,00 kuna, a to je pored onoga iznosa od 20.000,00 kuna. Ovih 120.000,00 kuna bilo je plaćeno preko firme njegovog prijatelja BMT Sesvete d.o.o., gorivo je ulijevano na Lukoil benzinskim postajama u Hrvatskoj. Do ovoga je došlo jer mu se AA žalio da nema novaca za posao, a on je pristao na ovo kako bi mu pomogao a kako bi on isti ovaj iznos platio PBZ za dug. Da je on AA rekao da ulije to gorivo u navedenom iznosu i da potom taj novčani iznos plati PBZ-u za dug nakon malo vremena nakon što stane na noge. Inače, on je tada a i danas ima kamione, tada ih je imao tri. Kada mu je predočena ranija obrana o ulijevanju goriva 120.000,00 kuna nije spominjao jer nije očekivao da će biti problema oko toga goriva, da on neće platiti gorivo. BMT je preko računa plaćao Lukoilu, a on (okrivljenik) je BMT-u plaćao na račun također a kao svrhu je navodio zatvaranje računa od AA, a o tome posjeduje i dokumentaciju. Na pitanje branitelja optuženika, optuženik je izjavio da je vlasnik tvrtke BMT njegov prijatelj OA, a BMT je podigao tužbu za plaćanje goriva koje je ulijevao za AA, tužbe je podnio protiv njega i AA, a on je platio taj dug u međuvremenu nedugo poslije tužbe. Kada mu je predočen izvještaj o stanju i prometu (list 15 spisa) izjavljuje da je on upravo taj iznos od 115.000,00 kuna dao AA ispred OTP-banke na ruke za uplatu učešća na PBZ-u, a tu je bio prisutan njegov prijatelj PA, koji je išao za Hercegovinu i koji zna da je predao te novce i zbog čega. Ove novce je uzeo od svog rođaka HA, odnosno posudio za učešće za kamion i tome je također bio prisutan PA. Sve se to dogodilo isti dan a kad je AA dao ovaj novac on je otišao u banku sam platiti učešće. Također, poslije toga 4. 06. 2010. je na račun Transporti Gracin uplatio iznos od 21.400,00 kuna za otplatu rate za kamion a to sve sukladno dogovoru s Gracinom. Što se tiče preostalog iznosa od oko 132.000,00 kuna i taj iznos je platio on ili njegov otac ili preko firme Romantic interijeri njegovog prijatelja, a ovaj iznos bi mu on ili dao na ruke ili platio na njegov tekući računa na ime AA i na račun njegove tvrtke kod OTP-banke, a Romatic interijeri je direktno platio PBZ-u, a njegov otac je AA davao na ruke a ne može se točno izjasniti tko je koliko dao a kada su on ili njegov otac davali na ruke novac nisu činili nikakve potvrde, mislio je da za to nema nikakve potrebe. Nakon što je sklopljen ugovor o leasingu AA je od PBZ leasinga dobio frakturu za povrat PDV-a radi se o iznosu oko 140.000,00 kuna i on je zatražio povrat PDV-a i dobio ga ali te novce nije usmjerio prema PBZ leasingu kako su se dogovorili već ga je zadržao za svoje poslovanje. GA mu je na benzinskoj postaji Antunović rekao da mu donese 2.500,00 eura i da će mu reći gdje je kamion, a kad je tome udovoljio rekao je da se javi MA koji mu je rekao da on o tome ništa ne zna. MA je ove prikolice nabavljao za svojega prijatelja TA iz [adresa].

U obrani koju je iznio na ročištu glavne rasprave pred ovim sudom od 24. travnja 2026. okrivljenik je naveo da u cijelosti ostaje kod obrane koju je iznio u dosadašnjem tijeku postupka te da bi samo pojasnio da su AA i on imali dogovor da budu partneri i to na način da njegova tvrtka Anterior plati troškove kamiona, odnosno troškove učešća i svega vezanog za kupovinu kamiona i prikolica, a AA se obvezao brinuti o servisu, vozačima, imao je ugovor s TLM-om gdje je imao posao za prijevoz aluminija itd., da su oni dakle bili u poslovnom odnosu i trebali su dijeliti zaradu po pola koju bi dobili od prijevoza na temelju ugovora s TLM- om. Stoga su njegova tvrtka Anterior i on osobno zaključili onaj ugovor o povratnom otkupu s PBZ leasingom, tvrtka Transporti Gracin je bila nositelj ugovora u leasingu, a oni su kao jamci zaključili onaj ugovor o povratnom otkupu. Tvrtka Anterior je za tri kamiona PBZ lesasingu dala učešće u iznosu od 550.000,00 kuna ili 450.000,00 kuna, zbog proteka vremena ne može se više decidirano izjasniti i s PBZ leasingom su imali dogovor da će Anterioru vratiti taj novac nakon što se preuzmu kamioni i to sva tri kamiona. Međutim, u konačnici zbog svega što se izdešavalo Anterioru PBZ nije vratio taj iznos učešća koji je predan PBZ leasingu i oni su te novce iskoristili za naplatu tog nestalog kamiona i za ne zna što još. Transporti Gracin u utuženo vrijeme nisu imali dovoljno financijskih sredstava, odnosno njihov bonitet nije bio dovoljno dobar da bi zaključili ugovor o financijskom leasingu kod PBZ leasinga i zapravo uvjet da bi se Transportima Gracin odobrio taj ugovor o financijskom leasingu za kupnju ovog kamiona je bilo Anterierovo jamstvo. Da je on za kupnju ovog kamiona AA dao na ruke iznos od 19.000,00 eura koji mu je pozajmio rođak ĐA, i AA je nakon što mu je predao taj novac otišao u OTP banku i taj novac položio na račun za ovaj ugovor, platio je odmah učešće. Kad je nastao problem s ovim kamionom, odnosno s plaćanjem, kad je kamion nestao brojne tvrtke koje su imale dugovanje prema Anterioru su plaćale na račun Transporti Gracin, on da je to dugovanje preusmjeravao za naplatu dugovanja po ugovoru o financijskom leasingu. Da je u konačnici pronašao vozača GA, da je imao moralnu obvezu da ovaj problem riješi s AA jer se osjećao "krivim" zbog ovog vozača GA kojeg je na neki način angažirao, iako je tražio AA da vozi te prikolice što je on u startu odbio navodeći da nema vremena i da ne može naći drugoga vozača. Svi su oprali ruke od tog svega i on je ostao sam da to rješava i to je jedina istina. Na poseban upit branitelja okrivljenika vezano za uplatu o iznosu od 30.000,00 kuna od strane tvrtke Stanić d.o.o. na račun tvrtke Transporti Gracin, a na temelju cesije od strane tvrtke Anterior, pa da objasni čiji je to bio novac i u koju svrhu, kazao je da je sve to bilo u svrhu ili plaćanja učešća prilikom nabavke kamiona ili kasnije za plaćanje rata po predmetnom ugovoru, K je bio dužan tvrtki Anterior i onda je ovaj iznos umjesto Anterioru platio Transportima Gracin. Na isti način bi bila izvršena i uplata i ovog novca koji je na ime učešća predan PBZ leasingu za ova tri kamiona od strane Anteriora u visini od oko 450.000,00 ili 550.000,00 kuna kako je to prethodno iskazao. Na daljnji upit branitelja okrivljenika može li objasniti poslovnu suradnju između Anteriora i dobavljača, kazao je da je Anterior bio zastupnik za prodaju i servis kamiona marke DAF. Kamioni su se proizvodili u Nizozemskoj a oni su bili ekskluzivni dobavljači za Republiku Hrvatsku. Oni su se bavili prometom tih kamiona tj. prodajom tih kamiona i primjerice bili bi u situaciji kada bi trebali nabaviti 10-15 kamiona za što je trebao veći novčani iznos onda su koristili banku ili leasing koji bi platio direkt proizvođaču visinu vrijednosti tih kamiona, a oni bi leasingu dali učešće dok se ti kamioni ne prodaju, a po prodaji kamiona leasing bi njima vratio iznos koji su oni dali na ime učešća, plus zarada. Dakle, zarada bi bila u nekakvoj njihovoj marži jer bi PBZ platio tvorničku cijenu, odnosno nabavnu cijenu, a oni, kad bi prodali, bi prodali po većoj cijeni, pa bi tu razliku u marži isplatili Anterioru tzv. financiranje lagera. Ponavlja da je PBZ leasingu bio važan ovaj ugovor o povratnom otkupu jer kao što je kazao Transporti Gracin nisu bili bonitetni, a leasing od njih imao financijsku sigurnost, uvijek se mogao od njih naplatiti. Njegov interes u poslovnom odnosu s AA i ovim kamionom je bio da se kamion proda, da PBZ vrati učešće koje je Anterior dao PBZ– u za sva tri kamiona, i da taj novac koji je Anterioru vraćen od strane PBZ-a se usmjeri u poslove i poslovnu suradnju s TLM-om, tj. sa Transportima Gracin koji ugovor je on imao s TLM-om koji je bio financijski isplativ. Tvrtka Anterior se bavila prodajom kamiona i poluprikolica, prodali su na tisuće kamiona i poluprikolica, nikad nisu imali ovakav slučaj kao što se dogodio s ovim kamionom. Sjedište tvrtke Anterior je bilo u Kerestincu, tu se obavljala prodaja i servis, primopredaja kamiona se obavljala u Kerestincu, u servisu. Na daljnji upit branitelja okrivljenika a vezano za netom izvršene izmjene činjeničnog opisa u pogledu visine štete, odgovorio je da je financijski nerealno i nemoguće jer je od samog starta taj kamion koštao puno više nego ovo što se tvrdi da je on "stekao" na ime imovinske koristi. Po njegovoj procjeni u to vrijeme taj kamion je 2010. vrijedio oko 80.000,00-ak eura + PDV. Na poseban upit zastupnika optužbe a vezano za njegov dio iskaza u kojem navodi da je dao 450 ili 550.000,00 kuna na ime učešća PBZ leasingu za ova tri kamiona pa da se izjasni da li je to dao kao fizička osoba ili je taj iznos predan kao pravna osoba, odgovorio je da je uvijek davala pravna osoba Anterior čiji je on bio vlasnik i odgovorna osoba.

5. U dokaznom postupku izvedeni su dokazi pregledom i čitanjem preslike prometne dozvole (list 8 spisa), knjižice vozila (list 9 spisa), ugovora o financijskom leasingu (list 10 spisa), polica osiguranja automobilskog kaska (list 11-12 spisa), izvod iz stanja i prometa na računu Transporti Gracin d.o.o. (list 13-14 spisa), izvještaj o stanju i prometu istog društva na dan 28. svibnja 2010. i 4. lipnja 2010. (list 15 i 16 spisa), punomoć (list 17 spisa), dopis Ministarstva pomorstva, prometa i infrastrukture (list 66 spisa), potvrda o preuzimanju predmeta leasinga (list 73 spisa), otkaz obročne otplate financijskog leasinga (list 74-75 spisa), ugovor o povratnom otkupu 1.0 (list 76-79 spisa), sporazum o očitovanju (list 90-93 spisa), dopis PBZ leasinga (list 278 spisa), račun broj 57112 (list 279 spisa), izvod PBZ leasinga (list 280-281 spisa), čita se rješenje Trgovačkog suda u Zadru, Stalna služba u Šibeniku br. Tt-14/489 od 20. veljače 2014., rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu Tt-11/18010 od 11. srpnja 2012., rješenje Trgovačkog suda u Zadru, Stalna Služba Šibenik br. Tt- 14/851 od 24. siječnja 2014., rješenje Trgovačkog suda u Zadru, Stalna služba u Šibeniku br. Tt-14/444 od 18 veljače 2014., tužba Općinskom sudu u Novom Zagrebu od 18. lipnja 2018. u pravnoj stvari tužitelja OA protiv tuženika ĆA radi isplate (list 306-308 spisa), tužba Trgovačkom sudu u Zagrebu od 18. lipnja 2018. u pravnoj stvari tužitelja BMT Sesvete d.o.o. protiv tuženika ad1 TI MI Transporti d.o.o.. i dr. radi isplate (list 309-312 spisa). Izvodi se dokaz pregledom i čitanjem podneska PBZ leasinga d.o.o. Zagreb od 3. studenog 2025. (list 346 spisa), pročitan je se izvadak iz Matice umrlih za EA (list 348 spisa), pročitan je se podnesak AA dostavljen putem punomoćnika Draška Lambaše, odvjetnika iz [adresa] (list 361 spisa), pročitana je dokumentacija OTP banke od 23. prosinca 2025. (list 367-371 i 396 spisa), pročitan je podnesak PBZ leasinga d.o.o. od 13. ožujka 2026. (list 401-405 spisa), pročitan je imovinskopravni zahtjev AA (list 417-419 spisa). Na temelju čl. 431.st. 1. toč. 6. ZKP/08 uz suglasnost stranaka pročitan je zapisnik o ispitivanju svjedoka AA sastavljen kod Općinskog suda u Šibeniku od 13. ožujka 2014. (list 55-57 spisa). Na temelju čl. 431. st. 1. toč. 6. ZKP/08 uz suglasnost stranaka pročitan je zapisnik o ispitivanju svjedoka GA sastavljen kod Općinskog suda u Šibeniku od 22. travnja 2014. (list 67-68 spisa). Na temelju čl. 431.st. 1. toč. 6. ZKP/08 uz suglasnost stranaka pročitan je zapisnik o ispitivanju svjedoka LA sastavljen kod Općinskog suda u Šibeniku od 12. siječnja 2015 . (list 110-111 spisa). Na temelju čl. 431.st. 1. toč. 6. ZKP/08 uz suglasnost stranaka pročitan je zapisnik o ispitivanju oštećenika AA sastavljen kod Općinskog suda u Šibeniku od 6. lipnja 2016. (list 137-138 spisa). Na temelju čl. 431.st. 1. toč. 6. ZKP/08 uz suglasnost stranaka pročitan je zapisnik o ispitivanju svjedoka PA sastavljen kod Općinskog suda u Šibeniku od 4. listopada 2016. (list 145-146 spisa). Na temelju čl. 431.st. 1. toč. 6. ZKP/08 uz suglasnost stranaka pročitan je zapisnik o ispitivanju svjedoka GA sastavljen kod Općinskog suda u Šibeniku od 17. listopada 2017. (list 173- 174 spisa). Na temelju čl. 431.st. 1. toč. 6. ZKP/08 uz suglasnost stranaka pročitan je zapisnik o ispitivanju svjedoka DA sastavljen kod Općinskog suda u Šibeniku od 20. studenog 2017. (list 184-185 spisa). Na temelju čl. 431.st. 1. toč. 6. ZKP/08 uz suglasnost stranaka pročitan je zapisnik o ispitivanju svjedoka MA sastavljen kod Općinskog suda u Šibeniku 20. studenog 2017. (list 185 spisa). Na temelju čl. 431.st. 1. toč. 6. ZKP/08 uz suglasnost stranaka pročitan je zapisnik o ispitivanju oštećenika AA sastavljen kod Općinskog suda u Šibeniku od 24. svibnja 2018. (list 195 spisa). Na temelju čl. 431.st. 1. toč. 6. ZKP/08 uz suglasnost stranaka pročitan je zapisnik o ispitivanju svjedoka UA sastavljen kod Općinskog suda u Šibeniku od 15. srpnja 2021. (list 242-243 spisa). Na temelju čl. 431.st. 1. toč. 6. ZKP/08 uz suglasnost stranaka pročitan je nalaz i mišljenje vještaka mr.sc. Ante Mrčele od 13. kolovoza 2021. (list 249-251 spisa). Na temelju čl. 431.st. 1. toč. 6. ZKP/08 uz suglasnost stranaka pročitan je zapisnik o ispitivanju vještaka Ante Mrčele sastavljen kod Općinskog suda u Šibeniku od 4. ožujka 2022 (list 269-271 spisa). Na temelju čl. 431.st. 1. toč. 6. ZKP/08 uz suglasnost stranaka pročitan je zapisnik o ispitivanju oštećenika AA sastavljen kod Općinskog suda u Šibeniku od 7. travnja 2022. (list 275 spisa). Na temelju čl. 431.st. 1. toč. 6. ZKP/08 uz suglasnost stranaka pročitan je zapisnik o ispitivanju svjedoka GA sastavljen kod Općinskog suda u Šibeniku od 22. travnja 2014. (list 67-68 spisa). Na temelju čl. 431.st. 1. toč. 2. ZKP/08 čita se zapisnik o ispitivanju svjedoka EA sastavljen kod Općinskog suda u Šibeniku od 26. travnja 2017. (list 167-168 spisa).Nadalje, neposredno su saslušani svjedoci UA, ĐA, FA, AA, SA, BA. Pročitan je zapisnik o ispitivanju osumnjičenika ĆA sastavljen kod Općinskog suda u Šibeniku od 24. svibnja 2020. (list 196 spisa), pročitan je zapisnik o ispitivanju osumnjičenika ĆA sastavljen kod Općinskog suda u Šibeniku od 15. lipnja 2022. (list 283-284 i 285 - 287 spisa), dok je na kraju dokaznog postupka a prije obrane okrivljenika pročitan izvadak iz kaznene i prekršajne evidencije.

6. Stranke nisu imale daljnjih prijedloga za dopunu dokaznog postupka.

7. Iz iskaza svjedoka AA od 13. ožujka 2014. (list 55-57 spisa) proizlazi da je on vlasnik poduzeća "Transport Gracin" d.o.o. iz [adresa] te okrivljenika poznaje čitav niz godina, bili su veliki prijatelji i s njim nikada nije imao poslovnu suradnju. Sjeća se jednog razgovora sa okrivljenikom koji mu je jednom došao s ponudom da bi mogao preko PBZ Leasinga nabaviti tri kamiona i da bi mu on u tome mogao pomoći. Preko PBZ Leasinga je nabavio prvi kamion koji se nalazio u Zagrebu, pretpostavlja na njihovom parkingu te je on okrivljeniku ispustio punomoć da preuzme isti kamion te je okrivljenik temeljem navedene punomoći preuzeo predmetni kamion. Nakon što je okrivljenik preuzeo kamion par dana poslije toga ga je nazvao te ga molio da ispusti punomoć na ime GA kako bi ova osoba kamion mogla voziti što je on i učinio te je čak i preko svoga kredita dozvolio okrivljeniku da u premetni kamion natoči gorivo. Okrivljenik, odnosno ova osoba GA trebao je ovaj kamion dovesti na carinu u Zagreb, odnosno GA kamion dovesti u [adresa] na carinu na carinjenje pa nakon što prođe ta procedura da on vozilo registrira i stavi u promet. Slijedeća dva mjeseca on da kontaktira sa okrivljenikom vezano za dostavu kamiona, isti se pravdao, spominjao da ima problema sa carinom, papirima i tako dalje, a spominjao je i da je kamion negdje poslao za njega da radi. Negdje koncem srpnja bio je u društvu s jednom osobom, ne zna kako se ta osoba zove jer je slučajno s njim stupio u kontakt i kroz razgovor mu je spomenuo da poznaje okr. ĆA što mu on odgovara da od njegovog kamiona nema ništa i da mu je kamion prodan. Nakon toga da odlazi u Zagreb, stupa u kontakt s okrivljenikom koji mu ponovno nalazi opravdanje da je kamion tu i da će ga vidjeti sutra ali da prespava što on nije učinio te se vraća u [adresa] nakon čega ponovno kontaktira s okrivljenikom te vidjevši da od kamiona nema ništa istoga poziva u [adresa] te odlaze u policiju. I prije nego što je kupio preko PBZ leasinga ovaj kamion s okrivljenikom je razgovarao o kupnji poluprikolice za tegljač ali nikakvog razgovora nije bilo da se to kupio u Turskoj već da se kupe isključivo prikolice Njemačke marke i to ili u Njemačkoj ili u Austriji. O tome su razgovarali i po kupnji predmetnog kamiona. Inače djelatnost ĆA bila je da nabavlja i prodaje poluprikolice te je ispuštanjem punomoći na ime GA dao nalog da se putem te punomoći nabave poluprikolice. Ostaje pri tome da se Turska nije spominjala kao mjesto nabavke poluprikolice. Do danas nije vidio ni kamion, PBZ je ispustio zadužnicu, odnosno njegovog osobno jamstvo te je njegov račun u blokadi za iznos od 540.000,00 kuna koliko PBZ potražuje od njega na ime kupnje predmetnog kamiona. Podredno da može dodati da je on pokušao i pored toga postići neki dogovor sa okrivljenikom, čak je razgovarao i s njegovom roditeljima, bio kod njih u njihovom apartmanu u [adresa] ali nikakav dogovor nije postignut, može reći da je izmasakriram. Nakon što mu je predočen preslik punomoći (redni broj 17 spisa) odgovorio je da je to punomoć koju je on ispustio na ime GA. Sve ove podatke vezano za podatke za osobu GA dao mu je okrivljenik, da je on pokušao stupiti u kontakt sa GA kojeg je htio pitati što je s kamionom i gdje je. Na pitanje zamjenika ODO Šibenik da se izjasni koliko dugo je prije poznavao okrivljenika odgovorio je da ga je poznavao 5 – 6 godina, nije mu bilo poznato da bi se okrivljenik bavio kriminalnim radnjama jer da je to znao s njim ne bi ulazio u suradnju. Na upit koja je uloga bila okrivljenika u PBZ Lesingu odgovorio je da mu je on bio "veza" budući da je u PBZ Lesing Split nije nikoga poznavao. Na pitanje zamjenika ODO Šibenik na koji način je poslao punomoć od 16. 06. 2010. odgovorio je da je poslao putem faksa i temeljem ove punomoći GA je trebao otići po prikolicu za koju mu je prethodno okrivljenik rekao da ju je pronašao. Da oni nisu razgovarali o marki prikolice i cijeni, prije su razgovarali o samim prikolicama te je on znao da on neće uzeti neki "štrot". Prikolicu je trebao platiti kada mu je on doveze. Ostaje pri tome da sa P nije stupio u kontakt a i sam okrivljenik mu je na kraju kada su došli u policiju rekao da se ni njemu GA ne javlja. Na pitanje zamjenika ODO Šibenik da li se uopće u njihovim razgovorima spominjala Turska odgovorio je da nije i on je sam na kraju temeljem svoje privatne istrage i kontakata sve saznao. Na pitanje zamjenika ODO Šibenik da li ima saznanja da bi okrivljeni dugovao nekome kakav novac odgovara da o tome saznanja nema, a na upit da li mu je poznata osoba po nadimku " M" odgovorio je da mu je poznat nadimak te osobe i temeljem njegove provedene istrage saznao je da je između njega i okrivljenika postojao dogovor oko predmetnog kamiona, odnosno da je taj M trebao okrivljeniku za predmetni kamion isplati 25 000 EUR-a što ovaj nije učinio. Na pitanje zamjenika ODO Šibenik koliko je vrijednost kamiona odgovorio je da je ista bila 75.000,00 EUR-a plus PDV. Na pitanje branitelja da se izjasni kolika je vrijednost kamiona odgovorio je da u ovom trenutku ne može reći. Na pitanje branitelja da sa izjasni kakva je to njemu veza u osobi okrivljenika trebala pred PBZ Leasingom odgovorio je da je okrivljeni pozvao direktora KA s kojim su se njih dva našli u kafiću, sa sobom je donio dokumentaciju, direktor je znao da je njegov bonitet slab ali pored toga sutradan je njemu već odobren kredit. Na pitanje branitelja da li mu je poznat pojem CEN dozvola odgovorio je da jeste, radi se o dozvoli za prijevoz preko teritorija druge države, u konkretnom slučaju da je nije imao ali je okrivljenik sam rekao kako će je zatražiti. Ostaje pri tome da sa Istokom Europe odnosno sa Turskom ne surađuje odnosno ne vozi prema tim državama. Na pitanje branitelja koliko kamiona je trebao kupiti odgovorio je da se na tu okolnost izjasnio te je trebao kupiti tri kamiona preko PBZ Leasinga, a na upit tko je bio vlasnik tih kamiona odgovorio je da je bio PBZ Leasing. Na pitanje branitelja da li mu je poznata firma "Anterior" d.o.o. odgovorio je da jeste, a poznato mu je da je okrivljenik bio zastupnik i vlasnik te firme. Na pitanje branitelja da li je za ovu firmu ostvario kakav poslovni odnos odgovorio je da je okrivljeniku obavio neke stvari vi za vi ovoga što je on njemu pomogao sa PBZ Leasingom te ga je još više "uvalio". Da mu je poznato da je firma Anterior bila vlasnik ova tri kamiona koje je uzelo PBZ, a to mu je prezentirano od strane okrivljenika. Na pitanje branitelja da se izjasni da li je dao kakvo učešće prilikom kupnje kamiona odgovorio je da jeste i on je uplatio 100.000,00 kuna svoga novca na ime učešća. Na upit zbog čega nije preuzeo ova druga dva kamiona odgovorio je da to nije učinio iz razloga što ovaj kamion koji je uzeo nije ni vidio i njemu je kamion ukraden te nije imao više od čega uzeti kamione. Na pitanje branitelja da li mu je poznata osoba po imenu ĐA odgovorio je da mu je ista osoba poznata i ista nema veze sa ovim odnosima između njega i okrivljenika. Na pitanje branitelja da li mu je poznata tvrtka po imenu Romantik Interijer d.o.o. odgovorio je da mu je poznata i ta tvrtka je trebala preuzeti dug kojega on ima prema PBZ iz naslova ovoga kredita. Ta tvrtka je platila 10000 kuna duga, ali po ugovoru ako oni ne nastave dalje plaćati dug je ponovno njegov. Djelatnica PBZ-a mu je rekla da je plaćeno 10.000,00 kuna. Osoba po imenu BA mu je poznat samo toliko što se isti spominje kao direktor Romantik Interijera ali istoga nikada nije vidio. Na pitanje branitelja da li je njemu okrivljenik išta platio na ime ovoga kamiona odgovorio je da nije platio ništa. Na pitanje branitelja da li mu je okrivljenik vratio novac za gorivo odgovorio je da nije. Na pitanje branitelja da li je njemu u posljednjih godinu dana od strane okrivljenika uplaćen novac odgovorio je da nije, ali mu je okrivljenik preko tvrtke Auto Neven omogućio da ulijeva gorivo te je on u tri navrata u svoje kamione ulio gorivo u vrijednosti oko 20.000 kuna, ali mu računi nikada nisu dostavljeni. Okrivljeni mu je nudio da preko tvrtke "Auto Neven" lijeva gorivo za visinu duga, uliveno je goriva u ova tri navrata i kada je stigao u 9 mjesecu prošle godine poziv za sud sve je to stalo.

Nadalje, u svom iskazu svjedok AA je na ročištu glavne rasprave od 6. lipnja 2016. (list 137-138 spisa) naveo da ostaje u cijelosti pri iskazu kojeg je dao na raspravi od 13. ožujka 2014. Na upit branitelja optuženika s obzirom da je platio učešće po ugovoru o financijskom leasingu da se izjasni koliko je platio učešće, oštećenik navodi misli da je platio negdje od 130 tisuća do 140 tisuća kuna. Na daljnji upit da li mu je opt. ĆA dao određeni iznos novaca za učešće u kupnji kamiona, oštećenik je naveo da nije. Na daljnji upit branitelja da se oštećenom predoči izvještaj o stanju na prometu na dan 04. lipnja 2010. gdje je bila pozajmica od strane optuženog prema tvrtki Transporti Gracin d.o.o., oštećenik navodi da o toj pozajmici ne zna ali da je on njemu odradio dosta usluga (list 16 spisa). Na daljnji upit da li ova uplata ima veze sa PBZ Leasingom, oštećenik navodi da možda je a možda nije. Na daljnji upit da li poznaje osobu po imenu ĐA, oštećenik je naveo da istog poznaje jer da je to bratić od optuženog i da ne zna je li isti davao bilo kakve pozajmice ili novac optuženiku. Na daljnje upite da li zna osobu pod imenom JA, oštećenik navodi da istog poznaje da mu je isti prijatelj iz [adresa] i da je bilo razgovora u svezi ove otplate ali da on tome nije prisustvovao i zna da je bio nešto JA razgovarao sa optuženikom ali da on nije bio tu ali da ga jednom nazvao na telefon ali da mu ništa u svezi toga nije rekao. Na daljnje upite da li mu što govori pod imenom osoba PA, oštećenik je naveo da mu ta ništa ne govori i ne poznaje, a što se tiče osobe pod imenom SA, oštećenik je naveo da misli da je to otac od optuženika da je jedne prilike bio kod njih u kući i da im je rekao što je sve na stvari i da su jednom on i supruga došli u [adresa] gdje su mu rekli da oni znaju za te probleme i da će štetu sanirati. Na daljnji upit da li mu je ijednu ratu za dug prema PBZ leasing platio optuženik oštećenik navodi da nije platio za njega ni jednu ratu i da istog vidio možda dva puta. Na daljnji upit da li mu je poznata osoba pod imenom BA, oštećenik navodi da istu ne poznaje, a također da ne poznaju osobu pod imenom MA. Na upit optuženika da li je on uplatio prema njemu na njegov privatni račun određeni iznos novca, oštećenik navodi da misli da je ali se ne sjeća točnog iznosa, a da je to uplaćeno samo da mu se zamažu oči jer da se obećavalo da će se to riješiti. Nadalje, da je njegov žiro račun bio otvoren kod Hypo banke. Na daljnji upit optuženika da li mu je on bio jamac za sva tri kamiona, oštećenik je naveo da mu nije bio nikakav jamac već samo veza za kupnju kamiona. Na daljnji upit zašto nije potpisao sporazum oštećenik je naveo da nije taj sporazum potpisao iz razloga što je u istom stajalo da ukoliko firma Romantik interijeri ne plati jednu ratu da dug se vraća ponovno na njegovu firmu odnosno na njega osobno. Također, da je točno ono što je rekao na prethodnoj raspravi da je u tvrtki Auto Neven njemu optuženik omogućio da ulije gorivo u kamione negdje oko 20 tisuća kuna i da ne zna čija je to tvrtka. Nadalje navodi da nakon tog ulivenog iznosa goriva da je sve stalo. Na poseban upit optuženika da li je znao da je u tom sporazumu pisalo da može trošiti to gorivo po tom sporazumu, oštećenik je naveo da mu to nije bilo poznato. Na upit suca da li je njegova firma Transport Gracin dobila pozajmicu od strane optuženog od 115 tisuća kuna, oštećenik je naveo da nije.

Svjedok AA je u svom iskazu na raspravi pred ovim sudom od 24. svibnja 2018. (list 195 spisa) naveo da ostaje pri svom iskazu kojeg je dao na prethodnoj raspravi od 6. lipnja 2016. Na upit suca da li poznaje osobu imena PA i da li je ta osoba dolazila sa optuženim gdje je njemu optuženik donio 19.000,00 eura, oštećenik je naveo da tu osobu ne poznaje i da mu nitko nikada nije donio nikakve novce. Na upit branitelja optuženika s čijim novcima je uplatio dana 28. svibnja 2010. iznos od 115.000,00 kuna za učešće u kupnji kamiona, oštećenik je naveo da su to bila njegova vlastita sredstva koje je imao i uplatio za kupnju kamiona. Na daljnji upit u svezi pozajmice od strane optuženog koja je 04.06.2010. uplaćena PBZ Leasingu d.o.o. u iznosu od 21.400,00 kuna, oštećenik je naveo da je to to, da je bila ova pozajmica ako tako stoji na ovom izvještaju i da su on i optuženi bili prijatelji. Na daljnji upit branitelja da li su on i optuženi trebali i dalje raditi i imati neke zajedničke poduhvate, oštećenik je naveo da je u svezi toga bilo razgovora i da je to bilo ostalo samo na tome, a na daljnje pitanje u svezi otkaza obročne otplate od 28.09.2011. godine od strane PBZ-a gdje je vidljivo da je ukupno bilo plaćeno 268.036,29 kn, da li je u tom iznosu participirao optuženik ili netko drugi njegov, oštećenik je naveo da je on bio u kontaktu sa optuženim u svezi povrata konstantno, da mu je obećavao da će on pronaći rješenje i da su skupa bili u PBZ Leasingu gdje im je rečeno ukoliko se ništa ne učini od strane optuženika, da je on dužan i njegova firma, a što se tiče participacije u tom iznosu od strane optuženika ili njegovog oca oštećenik je naveo da je možda i bilo, ali da on ne zna točan iznos. Na upit optuženika da li je dobio i koliko novca od njega, pa i na naplatnim kućicama u Pirovcu, oštećenik je naveo da je dobio novce u nekoliko navrata, gdje je platio nekoliko rata, a da je rata bila oko 10.000,00 kuna, a također da je dobio od tog kamiona povrat PDV-a u iznosu od 20.000,00 eura. Na daljnji upit da li je na račun toga kamiona lijevao gorivo u svoje kamione kod tvrtke Auto Neven, oštećenik je naveo da jeste jer je takav bio dogovor da se lijeva gorivo, a ovamo da bi on trebao vraćati te rate po Leasingu i da je to stalo, a da ne zna zašto, a da nije potpisao ugovor sa firmom Romantika interijeri iz razloga što je isti bio nepovoljan po njega. Na daljnje upite da li i dalje lijevao gorivo, oštećenik je naveo da ne, ali da se naknadno sastao sa optuženim gdje mu je za to bila ponuđena neka nekretnina, građevinski materijal, stan pa nakon toga sa ovim gorivom, a da njemu to ne treba, ni stan, ni građevni materijal, a da mu je firma otišla u stečaj, a također navodi da mu je nakon ovoga nuđen jedan papir na kojem je pisalo da on nije zainteresiran za kazneni progon i da se on povuče iz svega ovoga, što on nije htio potpisati. Na daljnji upit da li je lijevao gorivo u firmi BMT Zagreb, oštećenik je naveo da jeste da je lijevao gorivo, ali da je to njegov dug i da to nema veze sa Transportima Gracin niti sa optuženim. Na daljnji upit branitelja da li je između njega i firme BMT posredovao optuženik, oštećenik je naveo da jest. Na daljnji upit optuženika da li je on bio jamac i njegova firma vezano sa kupnju ovog spornog kamiona, oštećenik je naveo da po njegovu da on njemu nije bio jamac, a da on ne zna da li je njegova firma blokirana zbog ovog spornog kamiona.

Svjedok AA je u svom iskazu na raspravi kod ovog suda od 7. travnja 2022. (list 275 spisa) u bitnome naveo da je sva plaćanja na ime leasinga on činio, nitko drugi to nije radio pa tako i iznos oko 132.000,00 kuna, a kad mu je predočen nalaz i mišljenje vještaka naveo je da je on to sam platio. O tome PBZ ima dokumentaciju. Protiv njega, a radi naplate leasinga i danas se provodi ovrha, ne zna koliko su se uspjeli prisilno naplatiti, nema volju to više ni pratiti, u prilogu dostavlja prijedlog za ovrhu, mislim da je to sad na sudu. Društvo Transporti Gracin d.o.o. više ne postoji, brisano je iz sudskog registra, upravo zbog ovog predmetnog duga više nije mogao poslovati. Da on traži cjelokupno namirenje njegove štete, 10 godina ga se ovršava, traži ne samo ono što je on platio, već i ono što su oni njemu skinuli s računa. Ne zna koliko su mu točno skinuli, misli da se radi o svoti od oko 90.000,00 kuna. Da je on bio osobno jamac za ovaj leasing i ta ovrha prema njemu i danas egzistira. Postajala je kombinacija da kupi tri kamiona preko PBZ leasinga, ali kako je ovaj otuđen on da je odustao od nabave tih ostalih kamiona.

Svjedok AA je u svom iskazu na ročištu glavne rasprave pred ovim sudom od 27. veljače 2026. naveo da ostaje kod iskaza kojeg je dao u dosadašnjem tijeku postupka te u bitnome još jednom naveo da je on bio vlasnik i odgovorna osoba tvrtke Transporti Gracin koja je u međuvremena otišla u stečaj i brisana je iz sudskog registra. Da je on bio jamac po ugovoru o financijskom leasingu i u dosadašnjem tijeku postupka je iskazivao da je ovršen od strane PBZ leasinga međutim, sve to za njega je vodio odvjetnik Borivoj Mitrić pa on o tome u kojem iznosu je ovršen ništa ne zna. Naime, koliko se sjeća vođeni su ovršni postupci kako prema njegovoj tvrtki Transporti Gracin tako i prema njemu osobno i sjeća se da je ovršen za iznos od 500.000,00 kuna, a to se radilo o preostaloj vrijednosti tog spornog kamiona. Sad se ne može točno izjasniti za koliki iznos je on ovršen a za koliko njegova firma. Naime, kako je kazao on je bio jamac platac. Da se on ranije tijekom ovog postupka, na raspravi 7. travnja 2022., obvezao sudu dostaviti dokumentaciju koja se odnosi na uplatu iznosa od 132.049,14 kuna, međutim da on to nije dostavio sudu zato što je trebao otići u banku i tražiti te podatke koji su vjerojatno brisani, da on može otići na OTP banku i zatražiti da mu izlistaju taj podatak ukoliko oni to imaju. Ne može se izjasniti u kojem iznosu je on ulijevao gorivo preko društva Auto Neven, a to je u svakom slučaju bilo svega 2 do 3 puta, to bi se radilo o iznosu od 20.000,00 kuna, ako je on tako iskazivao onda je to valjda tako. Poznata mu je osoba imena SA, to je otac okrivljenika kod kojeg je bio u kući u [adresa], nakon svega što se izdogađalo, bio je šokiran svim tim, da bi se na kraju "cijela priča okrenula", ali njemu SA nije nikad dao nikakav novčani iznos, osim što je SA na ime duga po tom ugovoru o financijskom leasingu uplatio 2-3 rate, u iznosu od po 10.000,00 i nešto kuna, on se doista zbog proteka vremena ne može izjasniti ni koliko puta je on izvršio tu uplatu niti u kojem točno iznosu. Nitko više nije vršio bilo kakvu uplatu na ime tog duga niti bi itko imao razloga podmiriti to dugovanje. Da je on sam platio učešće za sporni kamion, od svojih vlastitih sredstava, nitko mu za to nije dao. Nije mu poznata uloga C niti svrha ugovora o povratnom otkupu, da njega nisu zanimali poslovni odnosi između ĆA i PBZ leasinga, on je samo želio realizirati kupnju ovog kamiona. On je s PBZ-om pregovarao o kupnji tri kamiona na leasing, oni su prvo zaključili ovaj ugovor o financijskom leasingu za ovaj jedan kamion, a za preostala dva trebali su zaključiti ugovore u neko dogledno vrijeme, ovisno o dinamici njegovog posla i financijskim mogućnostima. Međutim, kako se sve ovo izdešavalo s ovim prvim kamionom, da on više nije imao financijskih sredstava za kupnju preostala dva kamiona, dignuo je "uzbunu" kad je vidio što se dogodilo. Na poseban upit zastupnika optužbe da li mu je okrivljenik nudio nešto u zamjenu na ime ovog duga, kazao je da mu je nudio nekakve terene od Anteriora koje je on uzeo preko te tvrtke, ali njega da to ništa nije zanimalo. S okrivljenikom je bio kućni prijatelj, nije imao razloga posumnjati u bilo što, uvijek je postupao u dobroj vjeri. Na daljnji upit zastupnika optužbe kazao je da mu je na ime tog duga ovršeno s računa tvrtke Transporti Gracin do 90.000,00 kuna, a s njegovog osobnog računa 1.500,00 – 2.000,00 eura, ne može se točno izjasniti. Međutim, sve je to za njega minorno kraj šoka koji je doživio kada je njegova tvrtka blokirana. Također, osim novca koji mu je prisilno skinut s računa ovrhom, da je on oštećen i za iznos koji je uplatio po osnovi ugovora o financijskom leasingu za sporni kamion koji nikad nije vidio niti dobio, a koji iznos je nesporno uplaćen. Na poseban upit branitelja okrivljenika a vezano za dio iskaza u kojem je naveo da je SA, okrivljenikov otac, u 2-3 navrata izvršio uplatu novčanog iznosa, pa da se izjasni na koji račun je izvršio tu uplatu, naveo je da misli, 99% je siguran da je uplata izvršena na račun tvrtke Transporti Gracin. Na daljnji upit branitelja okrivljenika može li se sjetiti vremena kad je izvršena uplata od strane SA, kazao je da je prošlo doista puno vremena i ne može se precizno o tome izjasniti ali svakako to je bilo u periodu kada su izvršene uplate ovih 10 rata pa do trenutka kada je ovršen odnosno blokiran. Na daljnji upit branitelja okrivljenika, a s obzirom na njegov današnji iskaz u kojem je isključio mogućnost da bi mu ĆA platio bilo koji iznos na ime duga po predmetnom ugovoru o financijskom leasingu za sporni kamion, a dok je u svom iskazu od 24. svibnja 2018. priznao mogućnost da su optuženik i njegov otac participirali u ukupnom iznosu koji je platio na ime duga, pa da objasni razliku, kazao je da ostaje kod toga što je sada izjavio da je okrivljenikov otac SA izvršio uplatu 2-3 rate od po 10.000,00 kuna a da li je taj novac njemu dao ĆA ili se radi o njegovom vlastitom novcu, on da to ne zna. Na daljnji upit branitelja okrivljenika a vezano za njegov iskaz od 24. svibnja 2018. u kojem je na upit optuženika kazao da je od njega dobio novce u nekoliko navrata gdje je platio nekoliko rata a da je rata bila 10.000,00 kuna, kazao je da je to što je danas govorio o uplati u 2-3 navrata od po 10.000,00 kuna, a čiji su to novci, da li od ĆA ili SA, on da to ne zna. Nakon što mu je predočen izvještaj o stanju i prometu na računu tvrtke Transporti Gracin d.o.o. od 4. lipnja 2010. na listu 16 spisa u kojem se navodi da je **.**.2010. ĆA tvrtki Transporti Gracin dao pozajmicu u iznosu od 21.400,00 kuna, kazao je ako to tako piše onda je to tako najvjerojatnije bilo, međutim u koju svrhu je predmetna pozajmica uplaćena, da se on sada ne može izjasnit. Na daljnji upit branitelja okrivljenika, a nakon što mu je predočen izvještaj o stanju i prometu na dan 4. lipnja 2010., list 16 spisa, u djelu u kojem se navodi da je 4. lipnja 2010. Transporti Gracin na račun PBZ leasinga, gdje je naznačen broj predmetnog ugovora o financijskom leasingu, izvršio uplatu u iznosu od 20.987,15 kuna, pa da objasni s obzirom na svoj današnji iskaz u kojem je naveo da ĆA nije izvršio niti jednu uplatu, kazao je da je moguće da je od tog novca od predmetne pozajmice uplaćen dug po tom ugovoru o financijskom leasingu. Na daljnji upit branitelja okrivljenika da li mu je poznato ime tvrtke Romantik interijeri i da li mu je poznato ime BA, kazao je da mu nije poznato, a na daljnji upit da li mu je poznato išta o sporazumnom očitovanju s tvrtkom Romantik interijeri, kazao je da mu jednostavno više ništa nije poznato. Da on s tim čovjekom BA nikad nije bio niti mu je išta poznato o njemu. Nakon što mu je predočen njegov iskaz koji je dao 13. ožujka 2014. na listu 56 spisa, u kojem je naveo da mu je poznata tvrtka Romantik interijer i da je ona trebala preuzeti dug koji ima prema PBZ-u te platila 10.000,00 kuna duga, kazao je da sad više nema pojma o ničem, to je očito o svemu ovome bilo "pecanje", to mu se izbrisalo iz sjećanja. Na poseban upit okrivljenika da li mu je poznato ime ĆJ i da li je tamo točio gorivo, kazao je da je točio gorivo u iznosu od najmanje 60.000,00 kuna, to je bilo unazad nekih 8 godina. Na daljnji upit okrivljenika da li je s njim i SJ bio u PBZ leasingu radi dogovora o otplati predmetnog duga, odgovorio je da nikad nije bio s njima na sastanku u PBZ-u, zna JA iz [adresa], ĆA je s JA nešto dogovarao, što su oni imali to ne zna.

8. Iz iskaza svjedoka GA danog na raspravi od 22. travnja 2014. (list 67-68 spisa) proizlazi da AA ne poznaje kao što nije poznavao ni okrivljenika do slučaja zbog čega je pozvan pred sud. Naime, da je on vozač i sjeća se da ga je nazvao DA te mu rekao kao treba ići po jednu prikolicu na što je on pristao te ga je povezao sa okrivljenikom kojega tada prvi put vidi. Isti mu je rekao, odnosno potvrdio kao treba ići u Tursku po poluprikolicu, predao mu je tereni automobil marke DAF s ključevima te prometnu dozvolu i zeleni karton te policu osiguranja koju je predao sudu. Na putu za Tursku u Bugarskoj stupa u kontakt sa okrivljenikom koji mu faksira račun za ovu poluprikolicu koju u presliku sudu dostavlja. Isti mu je rekao da će ga po dolasku u Istambul kontaktirati jedna osoba što se i dogodilo. Međutim, kada je došao u Istambul ponovno ga je zvao putem telefona ĆA te kazao kako ne može preuzeti poluprikolicu te da kamion s ključevima preda tom muškarcu, kojemu ne zna ime s tim da mora reći da mu je ovaj muškarac uzeo putovnicu koju je naknadno vratio, a njemu je predao kamion i ključeve. Ponavlja, prije nego je krenuo na put pitao je okrivljenika tko je vlasnik ovoga kamiona na što mu je on rekao da je on vlasnik. Da je on cijelo vrijeme držao u posjedu prometnu dozvolu za kamion reg oznake [registarska oznaka], zeleni karton te policu osiguranja jer okrivljenik od njega nikad nije tažio da mu to preda. Na upit da li je detaljno pregledao policu osiguranja gdje u podacima stoji "Transporti Gracin" d.o.o. [adresa] odgovorio je da nije na to nije obraćao pažnju. Njemu je okrivljenik za ovaj posao obećao iznos od 500,00 eura te mu je isti iznos i platio. Nakon što je kamion ostavio on se vratio nazad u Republiku Hrvatsku. S njim, a po njegovom povratku iz Turske, osim policije nije nitko kontaktirao. Da on osobu po imenu AA ne poznaje a niti je njega itko zvao na telefon te se predstavio tim imenom. Ponavlja da je njemu ĆA potvrdio da je vlasnik teretnog kamiona. Na pitanje zastupnice ODO Šibenik da li mu je poznato ime D odgovorio je da mu nije poznato. Na upit gdje se našao s ovom muškom osobom odgovorio je da je to bilo na jednom parkingu. Nisu se našli u tvornici Tirsan.

Nadalje, u iskazu na raspravi od 17. listopada 2017. (list 173-174 spisa) svjedok GA je u bitnome naveo da ostaje pri svom iskazu kojeg je dao na zapisnik rasprave od 22. travnja 2014. i da više nema što posebno nadodati. Na upit branitelja optuženika da li je na putu kad je vozio kamion prema Turskoj kontaktirao sa bilo kime, osim optuženog ĆA, svjedok je naveo da nije. Na daljnji upit da li se sjeća tog kontakta što je razgovarao sa DA, a što sa okrivljenim Š da se sada ne sjeća zbog proteka vremena. Na daljnje upite svjedok je još jednom naveo da ga je ta osoba čekala na parkingu u Istanbulu, a da Istanbul dobro poznaje, da se tada čuo na telefona sa optuženim i da je optuženi razgovarao sa tom osobom na telefon i rekao mu da mu dam ključeve i kamion i da se vratio u Hrvatsku. Na daljnji upit da li se sjeća da li mu je ta osoba uzela putovnicu i iz kojeg razloga, svjedok je naveo da se toga ne sjeća. Na daljnji upit kako zna da ga je telefonom zvao optuženi ĆA, svjedok je naveo da se ne sjeća, ali da ostaje pri svom iskazu kojeg je dao. Na daljnji upit da li mu je poznata osoba po imenu MA, svjedok je naveo da mu nije poznata ta osoba i da se ne sjeća da ga je dolaskom u Republiku Hrvatsku kontaktirao DA. Na daljnji upit da li je kontaktirao nakon dolaska u Republiku Hrvatsku optuženog ĆA, svjedok navodi da se ne sjeća i da ostaje pri svom iskazu. Na upit optuženika da li se sjeća da je prilikom povratka iz Istanbula se susreo u Zagrebu na benzinskoj postaji Antunović, zajedno sa njim, DA, IJ i ŽA, sada EA, svjedok navodi da ostaje pri svom iskazu kojeg je dao.

9. Iz iskaza svjedoka LA danog na ročištu glavne rasprave 12. siječnja 2015. (list 110-111 spisa) u bitnome proizlazi da je on djelatnik PBZ Leasinga te su u veljači 2010. sa tvrtkom Transport Gracin d.o.o. zaključili Ugovor o financijskom leasingu. Predmet tog financijskog leasinga bila su tri tegljača marke DAF te su oni tvrtki Transport Gracin isporučili jedan tegljač dok je druga dva tegljača trebalo preuzeti nekoliko mjeseci poslije, trebalo je u međuvremenu skupiti učešće, ali do toga nije došlo pa niti do isporuke predmetna dva tegljača. U odnosu na jedan tegljač kojega je Transport Gracin preuzeo, poznato mu je da je prvih nekoliko mjeseci rata uredno plaćana, a kako u kasnijem periodu rate nisu uplaćivane došlo je do raskida ugovora. Više o tome može reći služba naplate koja se nalazi u Zagrebu. U odnosu na Ugovor o povratnom otkupu dana 25. veljače 2010. radi se o dodatnom osiguranju koji je zaključen s tvrtkom Anterior. Njezinog suvlasnika GJ poznaje budući su i prije radili neke poslove, tako je i upoznao optuženika ĆA. Da li je aktivacijom Ugovora o povratnom otkupu naplaćena koja rata na ime isporučenog tegljača on ne zna, to može reći samo služba naplate. Što se tiče predmetnog tegljača oni nikada nisu više ni bili u posjedu istog. Ponavlja, nakon što su isporučili predmetni tegljač oni isti više nisu vidjeli. Njemu nije poznat poslovni odnos između ĆA i tvrtke Transport Gracin, a osobno ga je upoznao tek nakon što je zaključen Ugovor o povratnom otkupu u veljači 2010., razgovarao je s njim vezano za predmetni ugovor o financijskom leasingu i vraćanju duga, te je ĆA u tom razgovoru naveo kako je spreman podmiriti dugovanje i to preko tvrtke DAN promet vlasnika RJ. U njihovom razgovoru sa dotičnom osobom, isti je potvrdio da bi podmirio dug tvrtke Transport Gracin za ovaj tegljač, a dug je već tada iznosio nekih 200.000,00-250.000,00 kuna uz uvjet da mu se odobri kredit za kupnju nekog broda, što u konačnici nije realizirano. Ovi razgovori su se vodili u vremenskom razdoblju 2012. -2013. godine. Nakon toga mu se ponovno obraćao ĆA spominjao da bi tvrtka Romantic Interijeri preuzela dug tvrtke Transport Gracin, a već tada dug je narastao na 440.000,00 kuna, te je on ĆA uputio na člana uprave u Zagreb koji sastavlja Sporazumno očitovanje temeljem kojega bi tvrtka Romantic Interijeri preuzela dug, s time da je i tvrtka Transport Gracin trebala potpisati isti sporazum, ali to nisu učinili jer im se "nešto zakompliciralo". Prema njegovim saznanjima, tvrtka Romantic Interijeri je u nekoliko navrata uplatila iznos od 10.000,00 kuna. Osim ove uplate od 10.700,00 kuna, drugih uplata je bilo, ali nije siguran. Nadalje, njegova su saznanja, a govori to iz razgovora sa KJ, da direktor tvrtke Transport Gracin odbija potpisati Sporazumno očitovanje od dana 22. kolovoza 2013. godine, ali on osobno AA, dakle direktora tvrtke Transport Gracin, nije nikada zvao. Prema njegovim saznanjima, ništa se konkretno više nije dogodilo u predmetnom slučaju. Na poseban upit branitelja optuženika da se izjasni, a vezano za Ugovor o financijskom leasingu tko je supotpisnik istoga, odgovorio je da, a nakon uvida u isti, ispred PBZ Leasinga potpisnik je predsjednik uprave, a ispred tvrtke Transport Gracin pretpostavlja da je AA. Ponavlja da oni u Splitu ugovor pripreme te šalju potpisane ugovore u Zagreb. Nadalje, na poseban upit branitelja optuženika da objasni koja je veza između Ugovora o financijskom leasingu koji je zaključen dana 25. veljače 2010. te Ugovora o povratnom otkupu koji je zaključen isti dan, odgovorio je da bi Ugovor o povratnom otkupu bio dodatno osiguranje, budući tvrtka Transport Gracin d.o.o. nije imala dovoljan bonitet te su oni tražili dodatno osiguranje pa je sa tvrtkom Anterior zaključen Ugovor o povratnom otkupu. Nadalje, mora navesti da su oni i prije zaključenja Ugovora o povratnom otkupu sa tvrtkom Anterior dana 25. veljače 2010. imali dobru poslovnu suradnju, radilo se o tvrtki koja je bila uvoznik vozila marke DAF, bio je dobar dobavljač i s njima se moglo raditi. Tvrtka Anterior je prilikom zaključenja Ugovora o povratnom otkupu morala dostaviti PBZ Leasingu dokaz o bonitetu i on je u to vrijeme bio dobar, a u protivnom PBZ Leasing ne bi s istima zaključio takav ugovor. Nadalje, na poseban upit branitelja optuženika da se izjasni na čiju inicijativu su oni iz PBZ Leasinga kontaktirali sa PJ, vlasnikom tvrtke DAN promet, te BA, vlasnikom tvrtke Romantic Interijeri, odgovorio je da je do kontakta došlo na temelju inicijative ĆA. Prilikom zaključenja Ugovora o povratnom otkupu tvrtka Anterior dostavlja zadužnice koje su sigurno i aktivirane, ali više o tome može reći služba naplate. Član uprave PBZ Leasinga koji se bavi plaćanjem i naplatom zove se UA te isti ima saznanja o tome da preko Romantic Interijeri i tvrtke DAN promet se pokušao riješiti sporni dug na ime preuzetog tegljača. Na poseban upit državnog odvjetnika da se izjasni kada je upoznao ĆA, odgovorio je da je to bilo nakon zaključenja Ugovora o povratnom otkupu u veljači 2010., moguće je da je ĆA došao sa AA dan ili dva prije nego što je zaključen Ugovor o financijskom leasingu dana 25. veljače 2010. ali ponovno navodi, on se ne može decidirano i sigurno izjasniti, kao što nije niti siguran tko je prvi stupio u kontakt s njim, da li je to bio ĆA ili AA radi zaključenja ugovora. Nadalje, na poseban upit državnog odvjetnika da se izjasni gdje je predmetno vozilo preuzeto, odgovorio je da je to učinjeno u Zagrebu, ne zna tko je preuzeo vozilo, ali svakako PBZ Leasing je dobio prometnu dozvolu i ostale dokaze iz kojih je vidljivo da je isto vozilo registrirano. Nadalje, na upit da li mu je poznato da li je predmetno vozilo došlo do AA, odgovorio je da ne zna, ali mora nadodati da nema razloga da ne dođe, jer su se rate uredno plaćale na početku, a da AA nije isporučen tegljač tada bi došao k njima i tražio da se raskine ugovor. Na poseban upit punomoćnika oštećenika da se izjasni, a u odnosu na čl. 2. Ugovora o povratnom otkupu prema kojemu se Anterior d.o.o. obvezuje otkupiti vozila koja su predmet leasinga nakon isteka Ugovora o leasingu, zbog čega bi to bilo u cilju osiguranja potraživanja davatelja leasinga, odgovorio je da ne može odgovoriti na to pitanje, budući su pravnici PBZ Leasinga sastavljali ugovor. Ono što nije zapisnički konstatirano a iskazao je, jeste da Ugovor o financijskom leasingu iz veljače 2010. godine ne bi bio zaključen da nije zaključen i Ugovor o povratnom otkupu.

10. Iz iskaza svjedoka PA u bitnome proizlazi da optuženog RA poznaje dok je IA vidio dva puta i na jednom da je bio u njegovu restoranu Dalmatinca u Zagrebu a drugi puta da ga je vidio u [adresa]. Nadalje naveo da je jedne prigode optuženik bio kod njega u restoranu te mu je rekao da će ići u [adresa] i da ga je on zamolio da ide sa njim da treba ići do Hercegovine a na što je on pristao i kad su krenuli da su najprije sa vozilom otišli do jedne zgrade u kojoj stanuje rođak od optuženog i vidio je da mu je ta osoba dala žutu kovertu kroz prozor u vozilo i da su s vozilom krenuli prema [adresa] i da mu je optuženik dao tu kovertu da prebroji novac i da je on prebrojio 20 tisuća Eura, na što mu je optuženik kazao da izdvoji 1.000 eura i da njemu da a ostatak stavljen u kuvertu gdje ostavljen kod mjenjača, i dolaskom u [adresa] da je ĆA zaustavio vozilo u gradu i da je do vozila došla jedna osoba pretpostavlja da je to bio IA i da je vidio da je optuženik njemu dao tu žutu kuvertu i da su otišli uz neke stepenice i da je on izišao van iz auta i pušio cigaretu i nakon kratkog vremena da se optuženik vratio misli par minuta i da su nastavila za Split pa za Hercegovinu.Na upit branitelja optuženika od kad poznaje optuženika i zna li što radi, svjedok je naveo da optuženika poznaje od prije 14 do 15 godina i znao je da radio kao menadžer za prodaju kamiona i da mu je optuženik pričao o poslovnim odnosima sa oštećenikom, na poseban upit kada je to bilo kad su nosili te novce svjedok je naveo da misli da je to bilu u drugoj polovici svibnja 2010. Nadalje na upite navodi da on poznaje MA da je optuženik preko njega s njim kontaktirao i da je tražio preko njega i poslove za kamione pa tako i neke prikolice za Tursku i da iz priče optuženika zna da je nestao jedan kamion, a također da poznaje i JA iz [adresa] i ne zna je li bio u poslovnim odnosima sa optuženim. Na daljnji upit da li je optuženiku posuđivao novac, svjedok je naveo da jeste ali u malim iznosima oko po par tisuća kuna i da mu je rekao da mu je to za neke rate za kamion i po njegovu saznanju za taj kamion koji je nestao. Na daljnje upite da li poznaje roditelje od optuženika svjedok je naveo da poznaje i da mu je krajem te godine otac od optuženika SA rekao da je kod njega dolazio IA i da je tražio neke novce za kamion da se to riješi. Na upit zastupnika optužbe, kako je i zašto išao sa okrivljenikom u vozilu, svjedok je naveo da je to već rekao da je s njim išao uz put jer da mu je okrivljenik obećao da će ga odvesti do Hercegovine i da on nije znao da će doći do predaje novca dok nije vidio kad je optuženiku rođak dao tu žutu kovertu i da je vidio trenutak predaje te koverte od strane optuženika nakon toga da u svezi toga nisu vodili nikakav razgovor. Nadalje, da je zapamtio taj mjesec svibanj 2010. zbog njegovog odlaska u Hercegovinu iz svojih privatnih razloga.

11. Iz iskaza svjedoka DA u bitnome proizlazi da ga je optuženi RA zamolio da mu pronađe jednog vozača iskusnog za vožnju kamiona za dovoz prikolice iz Turske i da mu je on preporučio da to bude GA. Nadalje je naveo da je isti otišao u Tursku i kad se vratio da nije dovezao nikakvu prikolicu. Na upit branitelja optuženog da li zna je li GA dovezao kamion, svjedok je naveo da zna da ga nije dovezao, a da mu nisu poznati razlozi zbog čega nije dovezen kamion. Nadalje je li nakon toga kontaktirao sa optuženim RA, svjedok je naveo da su se i dalje nalazili na kavi kod I. Na daljnji upit da li je nakon povratka GA iz [adresa] bio u kafiću u sklopu benzinske pumpe Antunović, kad je bio sa optuženim Š, svjedok je naveo da je bio on tu i pokojni rođak NA i jedna osoba koliko se sjeća po imenom Ž koji je došao sa ĆA, a da se susreta sjeća, a da na razgovoru nije bio jer je morao ići, a da je to društvo napustio nakon par minuta, a da on tu na kavu dolazi često, on i optuženi, skoro svaki dan i pokojni NA, dok GA dolazio tu, ali ne tako često kao oni. Na upit optuženika je li ikad čuo da mu je GA tražio 2.500,00 eura da vrati kamion iz Turske, svjedok je naveo da nije. Na upit zastupnice optužbe otkud poznaje optuženog RA, svjedok je naveo da ga poznaje preko svog rođaka pok. NA i da je preko njega kupio par polovnih kamiona, a da poznaje GA jer je tada bio autoprijevoznik, a isti da je rodom iz njegova mjesta rođenja. Nadalje na upit je naveo da zna da je optuženik naručio prikolicu u Turskoj i da on nije vidio taj kamion koji je vozio GA i da ne zna za koga je to prikolica. Nadalje, da nakon što je GA odvezao kamion i vratio se da s njim ništa nije pričao u svezi toga i da je isti bio ljut na njega.

12. Iz iskaza svjedoka MA, proizlazi da optuženog RA poznaje, zna da je kupio neke kamione i da je počeo raditi i zna da mu je za te kamion bila potrebna prikolica i da je on stupio u kontakt sa jednim čovjekom iz BiH, po imenu TA koji je nabavljao prikolice iz Turske i zna da je prikolice trebao samo RA za TA prevoziti te prikolice iz Turske i sjeća se da je jedne prigode za dovoz te prikolice trebala punomoć od neke osobe zvane IA i zna da je jedna osoba išla po tu prikolicu, vozač GA i da je isti išao po prikolicu u Tursku i da je s tim vozačem i on kontaktirao do ulaska u Tursku i nakon toga da više nisu imali kontakt i da on ima saznanja da je taj vozač GA prodao taj kamion u Turskoj. Na upit branitelja optuženog svjedok je naveo da je njemu broj od GA dao optuženi a da je on taj broj dao TA, jer da za njega vozi i zna da mu je rekao da se ne javlja, a da je trebao doći na utovar. Nadalje na upit tko je vozaču rekao gdje treba doći sa tim kamionom, svjedok je naveo da mu je rekao TA točno gdje treba doći sa kamionom i nakon toga da se taj vozač više nikom nije javio, ni njemu ni TA i nakon toga da su se zahladili odnosi sa TA. Na upit optuženika da li mu je poznato tko je platio učešće za taj kamion, svjedok je naveo da je on to platio, a da je to čuo iz priče kad je bio sa optuženim i PA. Na daljnji upit da li je kontaktirao sa AA, svjedok je naveo da jeste, ali da istog ne poznaje i da mu je rekao da treba punomoć za taj kamion koji ide u Tursku. Na upit zastupnice optužbe kako zna da je GA prodao taj kamion, svjedok je naveo da mu je to rekao TA koji pretpostavlja da ga je on prodao, jer on radi stalno sa Turskom, te uvozi te prikolice, i da GA nakon što se vratio iz Turske nije vidio, a i inače da ga nikad nije vidio i da ga ne pozna. Nadalje na upite je naveo da je ovo bio prvi i jedini put da je RA išao po prikolicu u Tursku, a da je on za te prikolice išao za TA, ali da je TA nastala šteta te da je morao platiti nekakve penale, a da ta osoba TA živi u [adresa].

13. Svjedok UA je u svom iskazu na raspravi pred ovim sudom od 15. srpnja 2021. u bitnome naveo da je od 2003.-2015. radio u PBZ leasingu, bio je član uprave, odgovoran za računovodstvo i financije, pravnu službu, informatiku i službu naplate. Poznato mu je da je PBZ leasing sklopio ugovor o financijskom leasingu s AA, odnosno sa tvrtkom Transporti Gracin d.o.o., imali su informaciju da je kamion negdje ukraden u Turskoj i Grčkoj pa su otkazali obročnu otplatu. Bila je ugovorena otplata u mjesečnim ratama, nešto je rata plaćeno, ne zna točno koliko, a u pogledu ostatka pokušali su se naplatiti, ne sjeća se sada kako, ali standardna je procedura pozivanjem stranke da plati, aktiviranjem zadužnice i pozivanjem stranke koja je sklopila ugovor o povratnom otkupu, a ovdje je to tvrtka Anterior d.o.o., koji je ujedno bio i dobavljač tog kamiona. Prema ugovoru o povratnom otkupu Anterior je trebao platiti utvrđenu vrijednost u trenutku raskida ugovora. Da on sad ne zna je li Anterior platio tu utvrđenu vrijednost, ali zna da su oni to tražili od njega, kontaktirali su ga, dolazio je kod njih s prijedlozima kako da se to isplati. Ne zna jesu li oni naplatili taj dug, misli da je kad je on otišao iz PBZ-a taj dug još postojao. Kada mu je predočen ugovor o financijskom leasingu (list 70-72 spisa), otkaz obročne otplate financijskog leasinga na listu 74-75 spisa, te ugovor o povratnom otkupu na listu 76-79 spisa izjavio je da se radi o ispravama koje je maloprije spominjao u svom iskazu. Na upit vezano za odredbu prema kojoj je Anterior trebao na njihov zahtjev otkupiti ne samo jedno već tri vozila, radi se o tome da su oni sklopili ili imali u pripremi još 2 ugovora o financijskom leasingu sa istom firmom, ali ova dva druga ugovora nisu nikada aktivirana jer misli da on nije platio učešće. AA mu je samo govorio da ima problema sa osiguranjem, a nije mu govorio ništa detaljnije vezano za nestanak tog kamiona. Također, u ime Anteriora dolazio je ovdje prisutni ĆA. Bilo je govora o tome da treća osoba MJ refinancira ovaj dug od Anteriora i Gracina, ali misli da od toga nije bilo ništa jer im je to bilo rizično. Kada mu je predočeno sporazumno očitovanje na listu 90-92 spisa, izjavio je da se sjeća da je neka firma pristupila dugu ali ne sjeća se kako se ta firma zove, a iz ovog očitovanja vidi da nema njegov potpis u ime PBZ leasinga, ali oni uvijek zadnji potpisuju. Sjeća se da je ĆA doveo jednu firmu da pristupi dugu i sjeća se da je ta firma počela plaćati, ali se ne sjeća koliko je platila i kako se zove ta firma.

Svjedok UA je u iskazu na raspravi pred ovim sudom od 19. studenoga 2025. u bitnome naveo da u cijelosti ostaje kod iskaza kojeg je dao pred ovim sudom 15. srpnja 2021. te još jednom ponovio da je u periodu od 2003. – 2015. bio član Uprave PBZ leasinga te nadzirao i bio odgovoran za računovodstvo, financije, pravnu službu, informatiku i službu naplate. Kao što je i ranije kazao PBZ leasing je zaključio ugovor o financijskom leasingu s tvrtkom Transporti Gracin d.o.o. čija vrijednost je bilo oko 100.000,00 eura. Kako tvrtka Transporti Gracin je bila prerizična po njihovoj procjeni za plaćanje obveza po tom ugovoru, isti dan je zaključen ugovor o povratnom otkupu s tvrtkom Anterior d.o.o koja je ujedno bila i dobavljač kamiona i prema tom ugovoru o povratnom otkupu tvrtka Anterior je u slučaju raskida ugovora trebala platiti ostatak utvrđene vrijednosti. S obzirom da tvrtka Transporti Gracin d.o.o. nije izvršavala obveze po tom ugovoru o financijskom leasingu, PBZ je s istom raskinuo ugovor, nakon čega je tvrtka Anterior pozivana da plati ostatak vrijednosti sukladno ugovoru o povratnom otkupu, s tim da se tu radilo o pristupu dugu, oni su bili kao neko osiguranje, pri čemu, dakle, nije prestala obveza Transporta Gracin d.o.o. Naime, raskidom ugovora o financijskom leasingu tvrtka Transporti Gracin je bila u obvezi vratiti predmet leasinga što isti nisu učinili, a oni su imali informaciju da je taj kamion ukraden. Napominje, da je u pravilu predmet leasinga osiguran, ali u ovom slučaju osiguravajuća kuća je odbila platiti osiguranje za taj kamion, ali razloge odbijanja ne zna, osim što mu je poznato da je nekakav problem postajao, a činilo mu se da nije vratio ključeve, prometnu dozvolu i tome slično. Da su oni pozivali Anterior da plati vrijednost vozila nakon raskida ugovora, ali oni Aterioru nisu mogli predati vozilo jer ga nisu posjedovali niti su u tom trenutku znali gdje se nalazi. Sjeća se da je neka druga tvrtka pristupila dugu, ne zna viša kako se zove, ali čini mu se da tvrtka Transporti Gracin nikada nisu potpisali taj sporazum s tom tvrtkom o pristupu dugu. Također, ĆA je pokušao riješiti tu nastalu situaciju, nešto je plaćeno na ime tog duga, ali u kojoj visini ne zna. U to vrijeme u službi naplate su radila tri djelatnika s tim da je "složenije" predmete radila kolegica CJ. Za vrijeme dok je on tamo radio vodila se evidencija uplata i bilo je vidljivo tko je vršio uplate i u kojem iznosu. Na poseban upit branitelja okrivljenika, a nakon što mu je predočen otkaz obročne otplate financijskog leasinga (list 74-75 spisa), kazao je da je prema tom otkazu preostala obveza po ugovoru o financijskom leasingu 410.664,86 kuna pri čemu je do tada uplaćeno 268.036,29 kuna, a na daljnji upit da se očituje a vezano za potvrdu PBZ leasinga koja je ovom sudu dostavljena 3. studenog 2025., a iz koje bi proizlazilo da su izvršene još 3 uplate i to 21.07., 16.11. i 11.11.2010., da li su izvršene s računa Transporti Gracin i li je neka treća osoba izvršila uplatu, odgovorio je da je to sve evidentirano u spisu predmeta iz kojeg je vidljivo tko je i kad i u kojem iznosu izvršio uplatu, a spis predmeta se vodi pod brojem koji je naveden i u otkazu obročne otplate roj 150- 01294. Napomenuo je, da se ovdje radilo samo o otkazu obročne otplate financijskog leasinga pri čemu ugovor o leasingu nije raskinut, on je i dalje postojao. Na daljnji upit branitelj okrivljenika, a u odnosu na preostali uplaćeni iznos od 103.021,85 kuna, tko bi izvršio tu uplatu, kazao je da je taj iznos uplaćen bilo da se radi o obračunskom plaćanju (prijeboj kompenzacija) ili od strane neke treće osobe, a obzirom da u dopisu PBZ-a koji mu se predočava od 3. studenog 2025., to nije navedeno već samo iznosi odnosno uplate izvršene s računa Transporti Gracin. Dakle, uplata je očito izvršena. Također, da bi i0staknuo da ugovorom o financijskom leasingu se po redovnom tijeku stvari, protekom određenog roka stječe vlasništvo vozila, s tim da je vozilo dok se ne isplate sve rate u vlasništvu PBZ leasinga. Sve je to i navedeno u općim uvjetima ugovora o financijskom leasingu. ĆA koji je prema njegovim saznanjima bio vlasnik tvrtke Anterior je nastojao riješiti taj problem vezano za ovaj ugovor o financijskom leasingu. On je i osobno dolazio u prostorije PBZ leasinga i sjeća se da je jednom došao i s gospodinom AA. Pokušali su iznaći rješenje da se problem riješi, ali koliko se sjeća sve što je plaćeno je plaćeno od strane C, ali to je sve vidljivo u dokumentaciji PBZ leasinga i tvrtke Transporti Gracin. Na daljnji upit branitelja okrivljenika, da se očituje da li mu je poznato sporazumno očitovanje na listu 90-93 spisa i da se izjasni da li su mu poznati "akteri" tog sporazuma, kazao je koliko se sjeća taj sporazum nije potpisan od svih, a potpisan je od strane Romantik interijera i u tom ugovoru se navodi ukupan iznos duga te Romantik interijer pristupio tom dugu. U pravilo onaj tko potpiše sporazum o pristupu dugu je prema njima pravno zapravo pristupio dugu, dakle prema PBZ-u je to sporazumno očitovanje proizvodilo učinke tim više što je Romantik interijeri koji je pristupio dugu izvršio uplatu u tri navrata i predao zadužnicu i potpisao. Također sporazumno očitovanje je sastavila pravna službe PBZ leasinga, a na daljnji upit zašto on nisam potpisao to sporazumno očitovanje iako se na istom kao član uprave PBZ leasinga navodi, kazao je da ne zna, a moguće je da je ugovor poslan u Transporti Gracin na potpis, te da po tom PBZ leasingu nikada nije vraćen, a oni zadnji potpisuju ili može negdje postoji primjerak potpisan od strane svih sudionika, to bi trebalo pogledati u spis. Na daljnji upit branitelja okrivljenika da li je moguće da i iznos duga od 103.021,85 kuna u cijelosti ili djelomično naplatio N, kazao je da je moguće ali tko je izvršio tu uplatu treba utvrditi uvidom u spis. Na poseban upit a s obzirom na njegov iskaz u kojem je u nekoliko navrata naveo da bi ĆA nastojao riješiti nastali problem oko ugovora o financijskom leasingu, pa i čak osobno pristupio u prostorije PBZ leasinga radi iznalaženje problema, pa da se očituje, a s obzirom na činjenicu da je objekt leasinga odnosno predmetni kamion bio u vlasništvu PBZ leasinga do isplate svih obroka sukladno ugovoru, pa da se izjasni o pravnom odnosu PBZ leasinga s Anteriorom s kojim je zaključen ugovor o povratnom otkupu, u situaciji kada oni kao vlasnici vozila ne znaju gdje se to vozilo nalazi, a kako je kazao imaju informaciju da je ukradeno, pa koji je interes ĆA da izvrši isplatu preostalog iznosa na ime ostatka vrijednosti vozila kojeg nema, odgovorio je da treba vidjeti kako to stoji u ugovoru o povratnom otkupu, kakva je to obveza. Da su oni (PBZ Leasing) vozilo predali Transportu Gracin, za vozilo su saznali da je prijavljena krađa, oni su samo tražili da se za to vozilo izvrši uplata sukladno ugovoru o financijskom leasingu, pa kako ista nije izvršavana od strane Transporti Gracin oni su se pokušali naplatiti od Anteriora a sve sukladno ugovoru o povratnom otkupu, a ĆA je možda osjećao odgovornost prema PBZ leasingu iz razloga što je isti primatelja leasinga povezao s PBZ leasing, a Anterior je dobavljač za PBZ teretnih vozila, pa stoga ĆA nije slučajno došao do PBZ leasinga. Na poseban upit okrivljenika kazao je da je sa tvrtkom Transpoti Gracin samo jedan ugovor o financijskom leasingu zaključen i vozilo predano tvrtki Transporti Gracin, za isto je plaćeno učešće, a uz to su toj tvrtki odobrena još dva ugovora o financijskom leasingu koji nisu realizirani odnosno zaključeni jer za isto nije plaćeno učešće. Na daljnji upit okrivljenika u slučaju da su realizirana sva tri ugovora o financijskom leasingu i plaćeno da li bi tvrtki bilo vraćeno učešće, odgovorio je da bi. Na daljnji upit okrivljenika kazao je da se sjeća da je u razgovoru između ĆA i njega kad je bio u PBZ-u s gospodinom AA bilo govora o tome da je Anterior izvršio uplate tih učešća a to bi sve trebalo biti vidljivo iz spisa. Da je on s KJ surađivao dok je bio djelatnik PBZ leasinga, ali od tada više s istim nije u nikakvom kontaktu.

14. Iz pisanog nalaza i mišljenja vještaka mr. sc. Ante Mrčele od 13. kolovoza 2021. (list 249-251 spisa) proizlazi da su ukupne obveze društva Transporti Gracin d.o.o. prema društvu PBZ Leasing d.o.o. na dan otkaza predmetnog ugovora odnosno na dan 28. rujna 2011., u ukupnom iznosu od 678.701,15 kuna. Ukupno plaćanje po osnovi obveza društva Transporti Gracin d.o.o. prema društvu PBZ Leasing d.o.o. na dan otkaza Ugovora o financijskom leasingu od 25. veljače 2010. u ukupnom iznosu od 268.036,29 kuna a koji se sastoji od iznosa plaćanja od 135.987,15 kuna koji iznos je platilo društvo Transporti Gracin d.o.o., a što se tiče ostalog iznosa plaćanja od 132.049,14 kuna da se ne zna tko je izvršio predmetno plaćanje jer u spisu predmeta nema podataka na temelju kojih bi se moglo utvrditi tko je platio navedeni iznos. Također, potraživanja PBZ Leasinga d.o.o. od društva Transporti Gracin d.o.o. na dan otkaza predmetnog ugovora o financijskom leasingu odnosno na dan 28. rujna 2011. iznosi 410.664,86 kuna.

15. Vještak Ante Mrčela je u svom iskazu na raspravi pred ovim sudom od 4. ožujka 2022. naveo da u cijelosti ostaje kod svog nalaza i mišljenja. Kada mu je predočen izvod broj 54 sa računa društva Transporti Gracin d.o.o. (list 16 spisa) izjavio je da iz istog proizlazi kako je ĆA dao pozajmicu Transportu Gracin d.o.o. u iznosu od 21.400,00 kuna, a da je Transporti Gracin d.o.o. sve to dana 04.06.2010. uplatio PBZ leasing u iznosu od 20.987,15 kuna, a što je vezano za ugovor o leasingu između PBZ leasinga i Transporti Gracina d.o.o. Međutim, samo iz ovog izvoda ne može se zaključiti da je pozajmica bila u svrhu plaćanja PBZ leasinga. Da bi se to dovelo potrebno je da se u računu navede točno jasna svrha plaćanja ili pozajmice. U svom mišljenju kazao sam da se ne vidi tko je izvršio plaćanje 132.049,14 kuna, za to bi mu bila potrebna dodatna dokumentacija, kao što su konto kartice, uplata od Transporti Gracina ili neke druge firme koje je izvršila to plaćanje, a može se zatražiti i od PBZ leasinga. Ovdje napominje kako se iz dokumentacije ne vidi datum uplate, ali zasigurno je to bilo 2010. godine, ali temeljem dokumentacije ne može se utvrditi dan i mjesec uplate. Što se tiče iznosa plaćanja od 132.049,14 kuna moguće je teoretski da je platila i društvo Transporti Gracin d.o.o., u pogledu tog iznosa on ne vidi tko ga je uplatio, pa ga je mogao bilo tko uplatiti.

16. Svjedok EA je u svom iskazu na raspravi pred ovim sudom od 26. travnja 2017. (list 167-168 spisa) u bitnome naveo da se sjeća, ima dosta godina kad je to bilo, kad je optuženi ĆA radio sa kamionima i da je bio negdje u restoranu u Zagrebu u Trnju, on, optuženi i PA, i da kad je ĆA došao tu da je rekao da mu je netko uzeo kamion, da je bio sav uzrujan i nakon toga da su se sva trojica uputili kod nekog čovjeka u Zagrebu, prezimenom M, i da su nešto pričali u vezi vozač, kamion, da mu se nije javio. Nadalje, da je sutradan nazvao neki NA i rekao mu da se nađe sa tim vozačem i da su se našli na benzinskoj postaji Antunović gdje je bio taj vozač i IJ i da je tada rečeno da je to taj vozač i da ga je optuženi pitao gdje je kamion a da je on rekao "ne znam ništa, donesi mi lovu", i da je skoro došlo do tučnjave i zbog toga mu je taj događaj ostao u sjećanju. Nakon toga kad su opet vidjeli da mu je optuženik rekao da mora posuditi novce da mora dati tom vozaču pa je tražio od njega da bi ga nakon toga netko nazvao i onda su se našli sa tim vozačem gdje je vidio da mu je optuženi dao negdje od 2.500,00-3.000,00 eura i da mu je taj vozač rekao da će mu se javiti i reći gdje je kamion. Na poseban upit branitelja tko je ta osoba M, svjedok je naveo da ga je pod tim imenom upoznao optuženi, a ne zna da li je to nadimak ili ime i prezime, koji ima lokal u kojem su došli on i optuženi i da mu je optuženi rekao da mu se ne javlja vozač i da ga je on poslao, a da tog vozača nikad prije nije vidio i da je isti sitne građe, ćelav, i negdje visine 1,78 metara. Nadalje navodi da je taj vozač imao negdje od 30-35 godina i da mu je optuženi rekao "kako si to mogao napraviti, uništio si mi život", a da mu je on rekao "donesi mi lovu pa ću ti reći gdje ti je kamion", a da bi on danas prepoznao tog vozača i da je spreman na suočenje sa tim vozačem.

17. Svjedok ĐA je u svom iskazu na raspravi pred ovim sudom 6. lipnja 2016., u bitnome naveo da je ĆA pozajmio iznos od 20.000,00 kuna za nekakav leasing, da je ĆA kupovao nekakav kamion a da mu je taj novac od strane okrivljenika vraćen. Nadalje u svom iskazu pred ovim sudom od 18. prosinca 2025. je naveo da mu je poznato da su ĆA i AA radili zajedno, da su se družili, da su u početku bili dobri pa poslije manje dobri. Poznato mu je da su imali nekih problema oko kupovanja kamiona na leasing ali detalji o tome mu doista nisu poznati. Da je u razgovoru sa svojom suprugom zaključio da je zapravo ĆA pozajmio iznos od 20.000,00 eura za taj leasing. Naime, da je imao više poslovnih transakcija sa KJ, pozajmljivali su međusobno novce, ali za ovaj leasing bi bilo 20.000,00 eura. Na poseban upit branitelja okrivljenika, naveo je da je s KJ imao više financijskih transakcija ali nakon razgovora sa suprugom zaključio je da je u ovom konkretnom slučaju bilo u pitanju 20.000,00 eura a ne kuna kako je to ranije iskazivao. Na daljnji upit branitelj okrivljenika, kazao je da je njegova supruga tada vodila dokumentaciju i imala bolji uvid u njihovo poslovanje a on u to vrijeme sa ĆA zbog cijele te situacije nije bio u baš najboljim odnosima. Ova pozajmica od 20.000,00 eura je bila negdje 2009. ili 2010. godine. I danas njegova supruga vodi brigu o njihovim financijama, a taj iznos od 20.000,00 eura ĆA mu je vraztio..

18. Iz iskaza svjedoka FA proizlazi da je ĆA je bratić njezinom suprugu ĐA, otkad se udala za svog supruga družili su su se svi obiteljski s ĆA, oni su uvijek nešto zajedno radili, uvijek su bili u kontaktu, ali ona nikad nije ulazila u to što oni rade i ništa joj nije poznato. Da joj je poznato da je bilo nekog pozajmljivanja novca između njezinog supruga ĐA i ĆA, ali ona se u taj dio nije htjela "petljati". Naime, radila je u banci u financijama i uvijek je imala nekakva posebna pitanja kad će se nešto što je pozajmljeno vratiti i zašto se pozajmljuje. Poznato joj je da je u prvoj polovici 2010. njezin suprug ĆAA pozajmio novčani iznos od 20.000,00 eura, taj iznos joj je ostao u sjećanju jer se tada radilo o jednom zahtjevnom periodu u smislu financija za njihovu obitelj, radili su kuću itd. Taj iznos je ĆA vratio. Da nije znala zašto je odnosno u koju svrhu je ĆAA pozajmio ĆA ovih 20.000,00 eura, niti je naknadno saznala išta o tome. Ona je s ĆA u "ok" odnosima, ona se s njim druži preko supruga. Na poseban upit branitelja okrivljenika kazala je da je tijekom 2010. njezin suprug bio u dobrim odnosima s ĆA, učestalo su se družili, putovali su zajedno, radili su zajedno, a da ona ništa ne zna o odnosu ĆA i AA. I prije ove transakcije od 20.000,00 eura, a i poslije vjeruje da je bilo još transakcija između njezinog supruga i ĆA, ali misli da se nije radilo o tako velikim iznosima. Na poseban upit zastupnika optužbe, a vezano za njezin dio iskaza u kojem je navela da je 2010. bio zahtjevan period za njezinu obitelj u smislu financija, pa da li je u iti jednom trenutku ĆA smatrala riskantnim kao prosuditelja u smislu da neće vratiti posuđeni novac, kazala je da nije.

19. Svjedok SA je u svom iskazu naveo da mu je sin ĆA kazao da AA želi doći kod njih kući kako bi s njim razgovarao. Sjeća se kad je AA došao da je kazao da je ĆA preko njegove tvrtke kupio kamion, da je ĆA platio učešće i da je platio par rata nakon čega da se to prestalo plaćati. On je želio pomoći svome sinu koliko je mogao i sjeća se da je tada prvo platio dvije rate oko 24.000,00 kuna i to na način da je taj iznos dao osobno na ruke AA, a također i nakon toga 4-5 puta je uplaćivao u Hippo banci na privatni račun AA mjesečne rate kako su dospijevale. O tim uplatama nema potvrde, njegov sin je rekao da je to sve "ok", a on je htio svome sinu pomoći. Međutim, nakon toga više nije imao financijskih sredstava i nije dalje plaćao po tom dugovanju. Nakon toga AA ga nikada više nije kontaktirao. Njemu ništa nije poznato koji iznos bi njegov sin plaćao po osnovi tog duga. Da je on pristao plaćati taj dug jer je kao roditelj htio pomoći svom djetetu, smatrao je da mu treba pomoći da će vjerojatno naći izlaz iz svega toga. Na poseban upit branitelja okrivljenika može li se sjetiti kad je AA došao kod njega, odgovorio je da je to bilo krajem 2010. početkom 2011., ne može se točno sjetit. Ponavlja, ove 24.000,00 kuna je dao IA na ruke u [adresa]. Da je on ukupno uplatio oko 60.000,00 kuna, možda nešto više.

20. Svjedok BA je u svom iskazu u bitnome naveo da je bio vlasnik i odgovorna osoba tvrtke Romantic interijeri, ne sjeća se više kad je osnovana niti kada je prestala postojati. Tada je bio dobar s KJ, a i sada su dobri prijatelji. Sjeća se da ga je on jednom prilikom, a zbog proteka vremena ne sjeća se kada je to bilo, zamolio da mu pomogne navodeći da ima problem s PBZ leasingom oko plaćanja nekog vozila, više se ne sjeća o čemu se točno radilo. S obzirom da je bio dobar s ĆA želio mu je pomoći i oni su otišli kod javnog bilježnika, gdje je on izdao zadužnicu ĆA time da se sada zbog proteka vremena ne može sjetiti na koji iznos je glasila ta zadužnica, te su ujedno zaključili nekakav ugovor s PBZ leasingom, a radilo se o nekakvom ugovoru kojim bi njegova tvrtka Romantic interijeri pristupila dugu koji je postojao prema PBZ leasingu. Zbog proteka vremena više se ne sjeća tko su sve bile stranke tog ugovora, tvrtka transporti Gracin mu nije poznata niti mu AA nije bio poznat tada, da njemu ni sada nije poznato ništa vezano za tvrtku Transporti Gracin, a AA je prvi put sreo kada je pristupio na ročište rasprave u ovom postupku pred drugim raspravnim sucem još 2016. Tada nisu niti kontaktirali. Nadalje, vezano za ovaj ugovor, da je on zapravo formalno bio stranka tog ugovora, a s obzirom da je jako dobar s KJ i htio mu pomoći i napraviti uslugu, da su se dogovorili usmeno da iako formalno Romatic interijeri pristupa dugu, da zapravo će ĆA stvarno plaćati te rate prema PBZ leasingu, ne sjeća se niti koji iznos duga je bio niti u kojem iznosu su trebale biti te rate. Misli da taj ugovor nikad nije realiziran, ali da mu je čudno da PBZ leasing nije reagirao. Da je on taj ugovor osobno potpisao, kao i zadužnicu, tom prilikom kod javnog bilježnika nitko od strane PBZ leasinga nije bio nazočan, više ne zna što se dalje dešavalo i da li su oni potpisali taj ugovor. Naime, PBZ leasing nikad mu nije bilo što vratio vezano za to, u smislu nekakvog dopisa. Da je on u to vrijeme kad je sklapao taj ugovor znao o kojem iznosu duga je riječ, sada se više zbog proteka vremena ne može sjetiti tog iznosa, ali zna okrivljenika i zna da ga ne bi povukao u nešto zbog čega bi on imao problema. Nakon što mi se predočava sporazumno očitovanje na listu 99 spisa, potvrđuje da je to taj ugovor o kojem danas priča te se na istom nalaze njegovi potpisi. Na poseban upit branitelja okrivljenika može li se sjetiti da li je, i iako jeste i koliko puta je ĆA plaćao te rate sukladno tom sporazumnom očitovanju, kazao je da se ne može sad više sjetiti ali sigurno je da je plaćao barem nekoliko puta jer kao što je kazao PBZ leasing ga nikad nije vezano za to kontaktirao niti slao bilo kakve opomene zbog neplaćanja, a on je doista dugo i intenzivno surađivao s PBZ leasingom, pa mu je jako dobro poznato njihovo poslovanje kao i činjenica da u slučaju neplaćanja samo jedne rate oni odmah poduzimaju mjere i kontaktiraju dužnika. Na daljnji upit branitelja okrivljenika na koji način je ĆA vršio te uplate, kazao je da je on imao punomoć za plaćanje u tvrtki Romantic interijeri, on je zapravo polagao svoj novac na račun tvrtke Romantic interijeri i onda se novac, a s računa prosljeđivao gdje je trebao, konkretno PBZ leasingu. Da on nije provjeravao te iznose koji su s računa Romantic interijera uplaćivani PBZ leasingu, a njemu je zapravo bilo bitno da on ne plaća svojim novcem. Takav je bio dogovor. Da on nikada nije razgovarao s ĆA o tome da povlači to sporazumno očitovanje i da odustaje od tog ugovora jer on nije takav da bi prekršio dano obećanje prema prijatelju.

21. Iz preslike prometne dozvole i knjižice vozila predmetnog kamiona, proizlazi da je isti u vlasništvu PBZ Leasing d.o.o.

22. Iz ugovora financijskom leasingu sklopljenog između Transporta Gracin d.o.o. i PBZ Leasing, proizlazi da su isti sklopili ugovor o financijskom lesingu za kupnju kamiona marke Daf XF105 Ft XF 105 460 SC, tegljač, vrijednost predmetnog leasinga 66.500 ,00 Eur-a, bez PDV-a, da je na ime učešća, prve mjesečne rate i troška obrade plaćeno prije preuzimanja 18. 501,71 euro, da je kao jamac platac navedena fizička osoba AA.

23. Iz police osiguranja automobilskog kaska,proizlazi da je poduzeće Transport Gracin d.o.o. sklopilo policu osiguranja automobilskog kaska za teretno vozilo marke Daf XF105 Ft XF 105 460 SC, tegljač, dana 23. lipnja 2010. godine sa Vienna Insurange Group.

24. Iz izvještaja o stanju i prometu istog društva na dan 28. svibnja 2010. i 4. lipnja 2010. (list 15 i 16 spisa) proizlazi da je 28. svibnja 2010. na račun PBZ Leasinga uplaćeno 115.000,00 kuna, a zatim **.**.2010. ĆA Transportima Gracin uplaćuje pozajmicu u iznosu od 21.400,00 kuna a 4. lipnja 2010. na račun PBZ Leasinga Transporti Gracin d.o.o. uplaćuju 20.987,15 kuna.

25. Iz punomoći za upravljanje vozilom prema ŠA, proizlazi da je istu dalo poduzeće Transport Gracin d.o.o. da može upravljati sa tim vozilom.

26. Iz dopisa Ministarstva pomorstva, prometa i infrastrukture od 26. 3. 2014. godine i 30. 06. 2014. godine (list 66 i 82 spisa) , proizlazi da Ministarstvo nije izdalo prijevozniku RA licenciju za obavljanje međunarodnog prijevoza tereta, niti multilateralnu CEMT dozvolu za prijevoz tereta.

27. Iz potvrde o preuzimanju predmeta leasinga (list 73 spisa) od 4. lipnja 2010. proizlazi da je predmet Leasinga Teglač DAF XF105 FT XF105.460 SC, godina proizvodnje 2008., predao PBZ Leasnig d.o.o. a predmet leasinga preuzelo društvo Transporti Gracin d.o.o.

28. Iz otkaza obročne otplate financijskog leasinga (list 74-75 spisa) proizlazi da je PBZ Leasing društvu Transporti Gracin d.o.o. 28. rujna 2011. uputio Otkaz obročne otplate financijskog leasinga navodeći da je obračun dospjelih obveza na dan 28. rujna 2011. kako slijedi: dospjelo na naplatu 278.572,58 kn, zatezna kamata 5.258,94 kn, uplaćeno 268.036,29 kn. Nadalje, u Otkazu se navodi da su Transporti Gracin obaviješteni da s obzirom da se predmet leasinga ne nalazi u njihovom posjedu, a osiguranje Helios je svojim dopisom od 23. veljače 2011., odbilo zahtjev za naknadom štete za rizik krađe tvrdeći na temelju policijskog zapisnika da se radi o utaji to da ga PBZ Leasing tereti za cijelu financijsku obvezu po Ugovoru o financijskom leasingu br. 150-01294 i to na dan 28. rujna 2011. s osnova glavnice 611.494,10 kn, s osnova redovitih kamata 48.312,41 kn, s osnova zateznih kamata 5.258,94 kn, s osnove ostalih troškova 13.635,70 kn, ukupno 678.701,15 kn, a kako je do tada uplaćeno 268.036,29 kn to da je ukupni saldo 410.664,86 kn. Nadalje, korisnik leasinga je obaviješten o otkazu obročne otplate po predmetnom Ugovoru o financijskom leasing br. 150- 01294 uz poziv da po primitku otkaza obročne otplate uplati cjelokupni iznos duga od 410.664,86 kn u korist PBZ Leasinga d.o.o.Navedeni otkaz Transporti Gracin d.o.o. su zaprimili 4. listopada 2011.

29. Iz Ugovora o povratnom otkupu 1.0 (list 76-79 spisa) zaključenog između PBZ Leasing d.o.o. i Anterior d.o.o. Solin, proizlazi da su stranke suglasne da je PBZ Leasing kao davatelj leasinga zaključio sa tvrtkom Transporti Gracin d.o.o. u svojstvu primatelja leasinga 25. veljače 2010. ugovore o financijskom leasingu za predmete leasinga vozila DAF XF 105FT XF105.460 SC., broj ugovora 150-01292, zatim DAF XF105FTXF105.460 SC TEGLJAČ, broj ugovora 150-01293 i DAF XF105FTXF105.460 SC TEGLJAČ, broj ugovora 150-01294. Nadalje, člankom 2. Ugovora o povratnom otkupu Anterior d.o.o. se obvezao da će po isteku ugovora o leasingu na zahtjev PBZ Leasinga otkupiti od njega sva vozila prema ostatku vrijednosti, a najmanje 15 dana prije isteka svakog ugovora o leasingu PBZ se obvezuje o tome pisano obavijestiti Anterior te u skladu s uputom Anterior d.o.o. o svom trošku dostaviti svako pojedino vozilo na parkiralište Anteriora. Nadalje, ukoliko se Anterior d.o.o. bez opravdanog razloga ne odazove zahtjevu PBZ Leasinga iz čl. 2. Ugovora za povratni otkup predmeta leasinga PBZ Leasingu pripada pravo Anterioru zaračunati otkupnu cijenu.

30. Iz Sporazumnog očitovanja od 22. kolovoza 2013. (list 90-93 spisa) proizlazi da su PBZ Leasing, Transporti Gracin d.o.o., DJ, ROMANTIK INTERIJERI d.o.o. i ŠJ utvrdili da tražbine u trenutku sklapanja tog sporazumnog očitovanja a koje proizlaze iz Ugovora o financijskom leasingu br. 150- 01294 iznose 446.754,74 kune, kao i da tim sporazumom Miroslav Brkan i Romantic interijeri d.o.o. pristupaju dugu te se u cijelosti obvezuju isplatiti potraživanje PBZ Leasingu dopis PBZ leasinga prema Transproti Gracin iz Ugovora o financijskom leasingu br. 150-01294. Navedeno Sporazumno očitovanje nije potpisano od strane PBZ Leasinga, Transporta Gracin d.o.o. niti od AA.

31. Iz dopisa PBZ Leasinga od 14. travnja 2022. (list 278 spisa) proizlazi da je uplata u iznosu od 135.987,15 kuna izvršena u dva navrata i to 28. svibnja 2010., u iznosu od 115.000,00 kuna sa računa Transporti Gracin d.o.o. i 4. lipnja 2010., u iznosu od 20. 987,15 kuna sa računa Transporti Gracin d.o.o.

32. Iz računa broj 57112 od 10. lipnja 2010. (list 279 spisa) vidljiva je uplata od 135.987,56 kuna, dok je iz izvoda PBZ leasinga (list 280-281 spisa) vidljiva uplata TD Transporti Gracin d.o.o. u iznosu od 115.000,00 kuna.

33. Iz rješenja Trgovačkog suda u Zadru, Stalna služba u Šibeniku br. Tt- 14/489 od 20. veljače 2014. proizlazi da je u sudski registar upisano rješenje o otvaranju i istovremeno zaključenju stečajnog postupka broj St-86/13-18 od 21. siječnja 2014., nad subjektom upisa Transporti Gracin d.o.o., a iz rješenja Trgovačkog suda u Zadru, Stalna Služba Šibenik br. Tt-14/851 od 24. siječnja 2014. proizlazi da je u sudski registar upisano brisanje subjekta Transporti Gracin d.o.o.

34. Iz rješenja Trgovačkog suda u Zadru, Stalna služba u Šibeniku br. Tt- 14/444 od 18 veljače 2014. proizlazi da je u sudski registar upisano sudsko imenovanje privremenog stečajnog upravitelja subjekta upisanog pod nazivom tvrtkom Transporti Gracin d.o.o.

35. Iz tužbe Općinskom sudu u Novom Zagrebu od 18. lipnja 2018. u pravnoj stvari tužitelja OA protiv tuženika ĆA proizlazi da je ista podnesena radi isplate na ime naknade za poslovni udjel iznos od 410.000,00 kuna sa zateznim kamatama (list 306-308 spisa), dok iz tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu od 18. lipnja 2018. u pravnoj stvari tužitelja BMT Sesvete d.o.o. protiv tuženika ad1 TI MI Transporti d.o.o. i ĆA proizlazi da je ista podnesena radi isplate iznosa od 81.136,17 kuna (list 309-312 spisa)

36. Iz podneska PBZ leasinga d.o.o. Zagreb od 3. studenog 2025. (list 346 spisa) proizlazi da je uvidom u poslovne knjige PBZ Leasinga d.o.o. utvrđeno da tijekom 2010. PBZ Leasing ima zavedene slijedeće uplate izvršene s računa Transporti Gracin d.o.o. u iznosu od 115.000,00 kuna od dana 28. svibnja 2010., u iznosu od 20.987,15 kuna od 4. lipnja 2010., u iznosu od 9.619,59 kuna od dana 21. srpnja 2010., u iznosu od 9.692,57 kuna od dana 16. studenoga 2010. i u iznosu od 9.715,16 kuna od dana 11. studenoga 2010.

37. Iz izvatka iz Matice umrlih za EA (list 348 spisa) proizlazi da je isti preminuo **.**.2019.,

38. Iz podneska dostavljenog putem punomoćnika Draška Lambaše, odvjetnika iz [adresa] (list 361 spisa) proizlazi da isti predlaže da se status oštećenika u ovom kaznenom postupku prizna i AA koji je od PBZ Leasinga svojedobno bio ovršen za značajan iznos kao fizička osoba odnosno jamac a sve u svezi duga Transporti Gracin d.o.o.

39. Iz podneska PBZ leasinga d.o.o. od 13. ožujka 2026. (list 401-405 spisa) proizlazi da PBZ Leasing u vlastitoj poslovnoj evidenciji ne pronalazi cijeli spis predmeta već isti raspolaže samo s Ugovorom o financijskom leasingu, pripadajućim Općim uvjetima i Potvrdom o preuzimanju predmeta leasinga. Nadalje, da i dalje postoji otvoreno dugovanje s osnove Ugovora o leasingu br. 150-01294 te isto na dan 15. ožujka 2026. iznosi ukupno 112.707,31 euro.

40. Iz imovinskopravnog zahtjeva AA (list 417-419 spisa) proizlazi da isti po osnovu imovinskopravnog zahtjeva potražuje iznos od 15.752,64 eura.

41. Navedenu materijalnu dokumentaciju sud je prihvatio kao istinitu te istu stranke nisu osporavale niti iznosile primjedbe.

42. Ocjenom svih u postupku izvedenih dokaza kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti te dovodeći iste u međusobnu vezu te u vezu sa obranom okrivljenika ovaj sud je nedvojbeno utvrdio da je okrivljenik počinio kazneno djelo pobliže opisano u izreci.

43. Naime, u predmetnom postupku nije sporno da je okrivljenik ĆA vlasnik i odgovorna osoba tvrtke Anterior d.o.o., nije sporno da je AA osnivač i odgovorna osoba tvrtke Transporti Gracin d.o.o. [adresa], nije sporno da je nad predmetnom tvrtkom Transporti Gracin d.o.o. otvoren i istovremeno zaključen stečajni od 21. siječnja 2014., kao i da je rješenjem Trgovačkog suda u Zadru, Stalna Služba Šibenik br. Tt-14/851 od 24. siječnja 2014. u sudski registar upisano brisanje subjekta Transporti Gracin d.o.o. Nadalje, nije sporno da je između Transporta Gracin d.o.o. i PBZ Leasing dana 25. veljače 2010. zaključen ugovor o financijskom lesingu br. 150-01294 za kupnju kamiona marke Daf XF105 Ft XF 105 460 SC, tegljač, da je prema tom ugovoru vrijednost predmetnog leasinga 66.500,00 eura, bez PDV-a, da je na ime učešća, prve mjesečne rate i troška obrade plaćeno prije preuzimanja 18.501,71 eura, da je kao jamac platac u ugovoru navedena fizička osoba AA. Nije sporno da je tvrtka Anterior d.o.o. sa PBZ leasingom zaključila Ugovor o povratnom otkupu predmeta leasinga prema ostatku vrijednosti predmeta leasinga nakon isteka ugovora. Nije sporno, da je PBZ Leasing društvu Transporti Gracin d.o.o. od 28. rujna 2011. uputilo Otkaz obročne otplate financijskog leasinga kao i da je do tada po tom ugovoru bilo uplaćeno 268.036,29 kuna. Također, u postupku nije bilo sporno da predmet leasinga po ugovoru o financijskom leasingu br. 150-01294 odnosno kamion tegljač marke "DAF" tip XF-105, broja šasije [broj šasije], primatelju leasinga Transporti Gracin d.o.o. nije dostavljen na korištenje. Nije sporno da je AA ovlastio okrivljenog da isti kamion preuzme u servisu DAF-a u Kerestincu i da je okrivljenik preuzeo navedeni kamion kao i da je okrivljenik od AA zatražio da mu pošalje ovjerenu punomoć za upravljanje vozilom na ime vozača GA kao i da je AA okrivljeniku faksirao dana 16. lipnja 2010. punomoć na ime GA.

44. Međutim, sporno je da li je okrivljenik ĆA neistinito predočio IA kao vlasniku poduzeća "Transporti Gracin" d.o.o. iz [adresa] da će mu pomoći pri nabavi kamiona tegljača za potrebe njegova poduzeća, kao i pri kupnji poluprikolice za tegljač, sve sa unaprijed stvorenom namjerom da dođe u posjed rečenog kamiona, te se nepripadno okoristi njegovom neovlaštenom prodajom, pa kada mu je AA povjerovao te, sklopivši sa PBZ leasingom ugovor o financijskom leasingu za kamion-tegljač marke "DAF" tip XF-105, broja šasije [broj šasije], ovlastio okrivljenoga da isti kamion preuzme u servisu DAF-a u Kerestincu, okrivljeni preuzeo navedeni kamion, pa potom neistinito obavijestio AA da je pronašao vozača koji će kamion dovesti u [adresa] i u tu svrhu zatražio od oštećenog da mu pošalje ovjerenu punomoć za upravljanje vozilom na ime vozača GA, da bi kada mu je oštećeni povjerovao i faksirao mu dana 16. lipnja 2010.g., punomoć na ime GA, GA naložio da kamion odveze u Istambul i preda za sada neutvrđenom kupcu, čime je na opisani način, za sebe pribavio protupravnu imovinsku korist u iznosu od oko 60.000,00 eura, odnosno kunsku protuvrijednost od oko 438.000,00 kuna a čime svime je oštetio trgovačko društvo Transporti Gracin d.o.o. iz [adresa] za iznos od najmanje 145.014,44 kune odnosno 19.246,72 eura,

45. Da je okrivljenik počinio utuženo kazneno djelo upravo na način kako se za isto tereti proizlazi prvenstveno iz iskaza AA osnivača i odgovorne osobe oštećenog društva Transporti Gracin d.o.o. koji je u predmetnom postupku iskazivao u više navrata i u svojim iskazima sasvim detaljno i u odnosu na odlučne činjenice dosljedno opisao svoj odnos s okrivljenikom kao i sve okolnosti utuženog kaznenog djela. Tako iz njegovog iskaza u bitnome proizlazi da tvrtka Transporti Gracin d.o.o. čiji je osnivač i u kojoj je bio odgovorna osoba nije bila dovoljno bonitetna za kupnju kamiona tegljača i poluprikolice, da mu je okrivljenik kazao da bi mogao preko PBZ Leasinga nabaviti tri kamiona i da bi mu on u tome mogao pomoći i to na način da mu se preko djelatnika PBZ Leasing LA kojeg okrivljenik osobno poznaje, odobri leasing koji mu je u konačnici i odobren i to za tri kamiona tegljača s tim da je plaćeno učešće samo za jedan kamion a u odnosu na preostala dva da ugovori nisu realizirani jer oštećeno društvo nije imalo sredstava, da je ovlastio ĆA za preuzimanje predmetnog kamiona i dostavu istog u [adresa] radi carinjenja ali da mu kamion nikad nije dostavljen u [adresa] iako je po traženju okrivljenika dao punomoć GA koji je kamion trebao dovesti u [adresa] na carinu na carinjenje pa nakon što prođe ta procedura da on vozilo registrira i stavi u promet.

46. Iskaz AA je logičan i uvjerljiv, u njegovom iskazu nema kontradiktornosti te je isti detaljno opisao svoj odnos s okrivljenikom dok sud nije našao niti jedan razlog zbog kojeg bi isti neistinito teretio okrivljenika. Njegov iskaz u odnosu na navode da nije bio dovoljno bonitetan za sklapanje ugovora o financijskom leasingu kao i ponuđenu pomoć od strane okrivljenika potvrdili su djelatnici PBZ Leasinga KA i UA iz čijih iskaza proizlazi da je društvu Transporti Gracin d.o.o. odobren leasing upravo jer je Anterior d.o.o. čiji je osnivač okrivljenik zaključio s PBZ Leasingom Ugovor o povratnom otkupu, dok je njegov iskaz u odnosu na činjenicu da je naknadno saznao da je okrivljenik sporni kamion prodao u Turskoj u skladu sa iskazom svjedoka GA čiji iskaz je sud u cijelosti prihvatio kao istinit jer nije našao niti jedan opravdani razlog zbog kojeg bi ovaj svjedok neosnovano iskazivao i teretio okrivljenika tim više jer je ovaj svjedok u postupku iskazivao u dva navrata dosljedno i bez odstupanja u odnosu na bitne činjenice. Tako je GA naveo da je po uputi okrivljenika sporni kamion tegljač odvezao u Istanbul i predao ga jednoj osobi, da mu je okrivljenik tvrdio da je to njegov kamion kao i da mu je okrivljenik za obavljenu uslugu platio 500,00 eura kako su se dogovorili. Dakle, iako je okrivljenik zatražio od AA izdavanje punomoći kako bi vozač GA kamion doveo u [adresa] isti je zapravo AA lažno predočio razloge za punomoć vozaču te je GA na temelju te punomoći a po nalogu okrivljenika sporni kamion odvezao u Tursku odakle ga nije vratio već predao neutvrđenom kupcu za neutvrđeni iznos. Da je kamion GA odvezao u Tursku proizlazi iz iskaza svjedoka DA koji je također potvrdio da GA iz [adresa] nije dovezao kamion. Kraj takvog stanja stvari sud nije prihvatio obranu okrivljenika u kojoj isti osporava da je po njegovom nalogu GA odvezao kamion u Istanbul i predao neutvrđenom kupcu jer je takva njegova obrana očito usmjerena otklanjanju kaznene odgovornosti za utuženo kazneno djelo dok ujedno nisu prihvaćeni niti iskazi svjedoka PA i DA koji su nastojali pogodovati okrivljeniku podržavajući njegove navode o nestanku spornog kamiona te odgovornost GA za to. A da je upravo iskaz GA istinit proizlazi i iz činjenice da mu je okrivljenik za obavljeni prijevoz kamiona u Tursku platio novčani iznos od 500,00 eura pa je sasvim životno i logično da mu ne bi platio taj iznos ukoliko bi GA smatra odgovornim za nestanak kamiona.

47. Nadalje, imajući u vidu navode AA da njegova tvrtka Transporti Gracin d.o.o. nije bila bonitetna za zaključenje financijskog leasinga pa da ga je okrivljenik povezao sa PBZ Leasingom nudeći mu pomoć prilikom realizacije financijskog leasinga te imajući ujedno u vidu sadržaj Ugovora o povratnom otkupu za zaključiti je da je okrivljenik kao odgovorna osoba Anteriora d.o.o. upravo sklapajući s PBZ Leasingom ovaj Ugovor o povratnom otkupu očito nastojao AA kao odgovornu osobe Transporta Gracin d.o.o. koji nije imao sredstava za predmetni leasing, dodatno potaknuti za nabavku spornog kamiona i poluprikolice te kod PBZ Lasinga osigurati odobrenje financijskog leasinga Transportima Gracin a sve očito samo i u cilju da se oštećenoj tvrtci Transporti Gracin d.o.o. odbori predmetni leasing a kako bi on potom stupio u posjed spornog kamiona s već unaprijed stvorenom namjerom da predmetni kamion preuzme te ga dalje preda neutvrđenom kupcu i time se financijski okoristi. Ujedno, a imajući u vidu utvrđenja ovog suda u odnosu na postupanje okrivljenika, za zaključiti je da je prilikom zaključenja Ugovora o povratnom otkupu okrivljenik znao da se taj Ugovor o povratnom otkupu između Anterior d.o.o. i PBZ Leasinga neće realizirati jer je sukladno čl. 3. Ugovora o povratnom otkupu kao uvjet realizacije tog ugovora isključivo predaja objekta leasinga Anterioru pa u situaciji kad nema objekta leasinga, konkretno kamiona koji je prodan od strane okrivljenika trećoj osobi, očito je da PBZ Leasing ne bi mogao dostaviti vozilo Anterioru jer nije u njegovom posjedu te da stoga takav ugovor među strankama naravno neće moći biti konzumiran.

48. Slijedom svega navedenog, obrana je okrivljenika u kojoj osporava učin predmetnog kaznenog djela, kraj svih izvedenih dokaza, neuvjerljiva i nelogična. Naime, ocjena je ovog suda da okrivljenik takvom obranom očito nastoji umanjiti značaj i težinu svog postupanja te je njegova obrana isključivo usmjerena otklanjanju kaznene odgovornosti. Suprotno obrani okrivljenika u kojoj osporava postojanje prijevarne namjere, uzimajući u obzir iskaz svjedoka AA te materijalne dokaze, ocjena je ovog suda je okrivljenik u konkretnom slučaju postupao isključivo s prijevarnom namjerom odnosno neistinito predočio IA, vlasniku poduzeća "Transporti Gracin" d.o.o. iz [adresa], da će mu pomoći pri nabavi kamiona tegljača za potrebe njegova poduzeća, kao i pri kupnji poluprikolice za tegljač, sve sa unaprijed stvorenom namjerom da dođe u posjed rečenog kamiona, te se nepripadno okoristi njegovom neovlaštenom prodajom, pa kada mu je oštećeni IA povjerovao te, sklopivši sa PBZ leasingom ugovor o financijskom leasingu za kamion-tegljač marke "DAF" tip XF-105, broja šasije [broj šasije], ovlastio okrivljenoga da isti kamion preuzme u servisu DAF-a u Kerestincu, okrivljeni preuzeo navedeni kamion, pa obavijestio oštećenoga da je pronašao vozača koji će kamion dovesti u [adresa] i u tu svrhu zatražio od oštećenog da mu pošalje ovjerenu punomoć za upravljanje vozilom na ime vozača GA, da bi kada mu je oštećeni povjerovao i faksirao mu dana 16. lipnja 2010.g., punomoć na ime GA, GA naložio da kamion odveze u Istambul i preda za sada neutvrđenom kupcu. Također, valja istaknuti da na prijevarno postupanje okrivljenika ukazuje i činjenica da je, AA, nakon što je ovlastio okrivljenika na preuzimanje kamiona, slijedeća dva mjeseca kontaktirao sa okrivljenikom vezano za dostavu kamiona, isti se pravdao, spominjao da ima problema sa carinom, papirima i tako dalje, a spominjao je i da je kamion negdje poslao za njega da radi, iako je znao da je GA s predmetnim kamionom uputio u Tursku te mu naložio da kamion preda za sada neutvrđenom kupcu.

49. Nadalje, kako je u predmetnom postupku nakon provedenih dokaza nedvojbeno utvrđeno da je okrivljenik stupio u posjed spornog kamiona i potom ga prodao neutvrđenom kupcu u Istanbulu za istaknuti je da je isti sebi opisanim postupanjem pribavio imovinsku korist i to u visini od najmanje vrijednosti spornog kamiona koja je utvrđena u ugovoru o financijskom leasingu od 66.500,00 eura. Međutim, u činjeničnom opisu utuženog kaznenog djela naveden je iznos koristi koju je ostvario okrivljenik od oko 60.000,00 kuna, dakle iznos koji je manji od navedene vrijednosti kamiona prema ugovoru o financijskom leasingu br. 150-01294 pri čemu sud tako naznačenu visinu imovinske koristi nije korigirao sukladno utvrđenom činjeničnom stanju jer je predmetni postupak ponovljen povodom žalbe okrivljenika, dok je žalba optužbe izostala.

50. Također, sud je utvrdio da je na opisani način okrivljenik oštetio trgovačko društvo Transporti Gracin d.o.o. iz [adresa] za iznos od najmanje 145.014,44 kune odnosno 19.246,72 eura. Naime, u predmetnom je postupku utvrđeno da je okrivljenik sve gore opisane radnje kaznenog djela prijevare poduzeo na štetu trgovačkog društva Transporti Gracin d.o.o. i to dovodeći u zabludu AA kao odgovornu osobu tog trgovačkog društva. Imajući u vidu prirodu i svrhu ugovora o financijskom leasingu, a kraj utvrđene činjenice da Transproti Gracin d.o.o. nisu stupili u posjed spornog kamiona tegljača pri čemu je za taj kamion pored učešća platilo i dio rata sukladno otplatnom planu iz ugovora o financijskom leasingu, za zaključiti je da navedene uplate čine upravo umanjenje imovine odnosno štetu koju je pretrpjelo društvo Transporti Gracin d.o.o. koje je izravno oštećeno predmetnim kaznenim djelom. U postupku se kao sporno postavilo pitanje visine štete Transportima Gracin d.o.o. pri čemu je obrana nastojala dokazati da su učešće i uplate dijela rata iz ugovora plaćene od strane okrivljenika, njegovog oca, kao i okrivljenikovih dužnika. Međutim, na temelju dokumentacije dostavljene od strane PBZ Leasinga u postupku je provedeno vještačenje po vještaku financijske struke te iz pisanog nalaza i mišljenja vještaka mr. sc. Ante Mrčele od 13. kolovoza 2021. (list 249-251 spisa) kao i iz njegovog iskaza na raspravi, a koje vještačenje sud u cijelosti prihvaća jer je dano u skladu s pravilima struke, proizlazi da ukupno plaćanje po osnovi obveza društva Transporti Gracin d.o.o. prema društvu PBZ Leasing d.o.o. na dan otkaza Ugovora o financijskom leasingu od 25. veljače 2010. u ukupnom iznosu od 268.036,29 kuna a koji se sastoji od iznosa plaćanja od 135.987,15 kuna koji iznos je platilo društvo Transporti Gracin d.o.o., a što se tiče ostalog iznosa plaćanja od 132.049,14 kuna da se ne zna tko je izvršio predmetno plaćanje jer u spisu predmeta nema podataka na temelju kojih bi se moglo utvrditi tko je platio navedeni iznos. Nadalje, iz potvrde PBZ leasinga d.o.o. Zagreb od 3. studenog 2025. (list 346 spisa), dakle ova je potvrda novijeg datuma u odnosu na potvrde na temelju kojih je provedeno financijsko vještačenje, proizlazi da je uvidom u poslovne knjige PBZ Leasinga d.o.o. utvrđeno da tijekom 2010. PBZ Leasing ima zavedene uplate izvršene s računa Transporti Gracin d.o.o. u iznosu od 115.000,00 kuna od dana 28. svibnja 2010., u iznosu od 20.987,15 kuna od 4. lipnja 2010., u iznosu od 9.619,59 kuna od dana 21. srpnja 2010., u iznosu od 9.692,57 kuna od dana 16. studenoga 2010. i u iznosu od 9.715,16 kuna od dana 11. studenoga 2010.

51. Stoga je sud utvrdio da su navedena plaćanja u iznosu od ukupno 165. 014,44 kune izvršena s računa oštećene tvrtke Transporti Gracin d.o.o. te je dakle u tom iznosu umanjena imovina tog društva. Sud nije prihvatio navode obrane u kojima se nastojalo prikazati da je navedeni iznos kojeg čine učešće i rate platio okrivljenik jer osim što je AA u svojim iskazima tvrdio da je platio sve sam, obrana nije sudu dostavila niti jedan dokaz kojim bi potkrijepila svoje navode o uplati tog iznosa. Naime, u odnosu na tvrdnje obrane da je dana pozajmica u iznosu od 21.400,00 kuna za istaći je da je i vještak naveo kako se iz izvoda ne može zaključiti da je pozajmica bila u svrhu plaćanja PBZ leasinga niti bi se navedeno moglo potvrditi iz drugih dokaza. Nadalje, u odnosu na plaćeno učešće u iznosu od 115.000,00 kuna evidentno je da je isto plaćeno s računa Transporti Gracin d.o.o. pri čemu je AA tvrdio da mu nitko nije pomogao platiti učešće te i u tom dijelu sud njegov iskaz prihvaća dok obranu okrivljenika niti u tom dijelu sud nije prihvatio. Ovo stoga jer je okrivljenik prvo tvrdio da je 20.000,00 eura za učešće pozajmio od rođaka ĐA, a potom je govorio o iznosu od 19.000,00 eura kojeg da bi predao na ime učešća. S druge strane, ĐA je prvotno u svom iskazu tvrdio da je za leasing pozajmio ĆA 20.000,00 kuna a potom u ponovljenom postupku da mu je pozajmio 20.000,00 eura, a što sve ukazuje na nevjerodostojnost njihovih iskaza. Dakle, očito je da se ovakvim navodima nastojalo olakšati okrivljenikovu procesnu poziciju radi čega sud nije prihvatio kao istinite tvrdnje obrane i svjedoka ĐA u pogledu plaćanja učešća i dijela rata za sporne kamione te je utvrđenje suda je da iznos od 165. 014,44 kuna isključivo sredstva tvrtke Transporti Gracin d.o.o. Navedeni iznos sud je umanjio za 20.000,00 kuna u kojem iznosu je prema kazivanju AA na račun okrivljenika natočio gorivo u sporne kamione, radi čega je trgovačkom društvo Transporti Gracin d.o.o. nastala šteta u iznosu od najmanje 145.014,44 kune odnosno 19.246,72 eura.

Također, imajući u vidu da je na zadnjem ročištu glavne rasprave zastupnik optužbe uredio činjenični opis na način da je pored oštećene tvrtke Transporti Gracin d.o.o. kao oštećenika naznačio i PBZ Leasing Zagreb d.o.o. valja istaknuti da prema stajalištu ovog suda postojanje dugovanja s osnova predmetnog ugovora o financijskom leasingu je posljedica neplaćanja rata od strane primatelja leasniga odnosno tvrtke Transporti Gracin d.o.o. kao i jamca platca AA a ne izravna posljedica štetne radnje štetnika odnosno okrivljenika, pa kako imovinska prava PBZ Leasinga nisu bila neposredni objekt kaznenog djela, to je sud činjenični opis kaznenog djela uskladio s rezultatima provedenog postupka na način opisan u izreci ove presude.

Također, u odnosu na AA valja istaknuti da nije sporno da je on bio osnivač i odgovorna osoba tvrtke Transporti Gracin d.o.o. . Međutim, predmetno kazneno djelo je počinjeno prema toj pravnoj osobi i radnje okrivljenika u ostvarenju utuženog kaznenog djela su isključivo bile usmjerene prema AA kao odgovornoj osobi oštećene pravne osobe. Stoga, kako prema opisu utuženog kaznenog djela ne postoje podaci da bi okrivljenik svojim radnjama naveo AA da bude jamac platac kod predmetnog ugovora o financijskom leasingu to je stajalište ovog suda da niti njegova šteta koju bi eventualno pretrpio kao jamac nije izravna posljedica utuženog kaznenog djela radi čega svoja prava ne može ostvarivati u ovom kaznenom postupku već eventualno u zasebnom parničnom postupku sukladno pravilima kojima se reguliraju obvezni odnosi glavnog dužnika i jamca.

51. Slijedom svega navedenog, nakon provedenog dokaznog postupka je nedvojbeno utvrđeno da su se u ponašanju okrivljenika ostvarili objektivni elementi predmetnog kaznenog djela prijevare iz čl. 224. st. 1. i 4. KZ/97 dok je u pogledu subjektivnog elementa utvrđeno da je okrivljenik postupao s izravnom namjerom jer je bio svjestan svojeg djela i htio njegovo počinjenje, odnosno bio je svjestan da osnivaču i odgovornoj osobi tvrtke Transporti Gracin d.o.o. lažno predočava neistinite činjenice da će mu pomoći kod kupnje kamiona tegljača i poluprikolice iako stvarne namjere da to učini nije imao pa kada mu oštećenik povjerovao i ovlastio ga za preuzimanje kamiona od istog ishodio punomoć za GA neistinito predočivši AA da mu je punomoć potrebna kako bi kamion dovezao u [adresa] a zapravo mu je trebala punomoć kako bi GA kamion po uputi okrivljenika odvezao u Tursku te ga predao neutvrđenom kupcu, pri čemu za sebe ostvario korist u iznosu od oko 60.000,00 kuna, a oštetivši time tvrtku Transporti Gracin d.o.o. za iznos od 145.014,44 kune, a što sve prelazi iznos od 30.000,00 kuna te predstavlja znatnu imovinsku korist sukladno pravnom shvaćanju Kaznenog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sjednice održane 27. studenoga 1997.

52. Ubrojivost i svijest okrivljenika o protupravnosti nisu ničim dovedeni u pitanje niti osporeni tijekom postupka niti je okrivljenik kod suda pobudio sumnju u svoju ubrojivost tempore criminis radi čega sud istog smatra ubrojivim.

53. Dana 1. siječnja 2013. je stupio na snagu KZ/11 koji u čl. 3. stavku 1. propisuje da se prema počinitelju primjenjuje zakon koji je bio na snazi u vrijeme kad je kazneno djelo počinjeno, dok će se u smislu stavka 2. tog članka ako se zakon nakon počinjenja kaznenog djela, a prije donošenja pravomoćne presude, izmijeni jednom ili više puta, primijeniti zakon koji je najblaži za počinitelja. Nadalje, prema stavku 3. ako se u slučajevima iz stavka 2. ovoga članka izmijeni naziv ili opis kaznenog djela, sud će ispitati postoji li pravni kontinuitet tako da činjenično stanje podvede pod biće odgovarajućeg kaznenog djela iz novog zakona pa ako utvrdi da postoji, primijenit će zakon koji je blaži za počinitelja time da nema kaznenog djela ako pravni kontinuitet ne postoji. U konkretnom slučaju činjenično stanje za utuženo kazneno djelo prijevare iz čl. 224. st. 1. i 4. KZ/97 može se podvesti pod biće kaznenog djela prijevare iz čl. 236. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11 jer su zakonski opisi ta dva kaznena djela identični radi čega je valjalo utvrditi koji je zakon blaži za okrivljenika. Za kazneno djelo iz čl. 224. st. 4. KZ/97 bila je propisana kazna zatvora od 6 mjeseci do 5 godina, a za kazneno djelo iz čl. 236. st. 2. KZ/11 je propisana kazna od 1 do 8 godina. Dakle, po novom zakonu KZ/11 propisan je i viši minimum i viši maksimum kazne radi čega je prema okrivljeniku valjalo primijeniti KZ/97 koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela kao blaži zakon te je okrivljenika sud proglasio krivim za kazneno djelo iz čl. 224. st. 1. i 4. KZ/97 kako je to i navedeno u izreci presude.

54. Stoga, kako iz provedenih dokaza nedvojbeno proizlazi da su se u ponašanju okrivljenika ostvarila sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela prijevare iz čl. 224. st. 1. i 4. KZ/97 to ga je za isto valjalo proglasiti krivim i osuditi po zakonu.

55. Odlučujući o vrsti i mjeri kazne sud je vodio računa o svim okolnostima o kojima ovisi izricanje njezine vrste i mjere, primjenjujući opće pravilo o izboru vrste i visine kazne, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja i cijeneći sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža, osobito jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra, pobude iz kojih je djelo počinjeno, prijašnji život počinitelja, njegove osobne i imovinske prilike, te njegovo ponašanje nakon počinjenog djela.

56. Tako je sud okrivljeniku kao olakotnu okolnost cijenio činjenicu da nije kazneno osuđivan kao i da je otac dvoje malodobne djece, dok mu je s druge strane otegotnim cijenio činjenicu da je u više navrata prekršajno kažnjavan i to u tri navrata zbog prekršaja iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama, u dva navrata zbog prekršaja iz Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije te jednom zbog prekršaja iz Zakona o računovodstvu a koje osuđivanosti makar u domeni prekršaja ukazuju da okrivljenik ipak nije spreman svoje ponašanje uskladiti sa pozitivnim zakonskim propisima.

57. Stoga, cijeneći sve okolnosti koje se tiču osobe okrivljenika, težine počinjenog djela, stupnja krivnje kao i okolnosti pod kojima je predmetno kazneno djelo počinjeno, sud je okrivljenika osudio na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci jer će se po ocjeni ovog suda upravo tako izrečenom kaznom ostvariti svrha kažnjavanja.

58. Člankom 67. KZ/97 je propisano da sud može primijeniti uvjetnu osudu kad ocijeni da se i bez izvršenja kazne može očekivati ostvarenje svrhe kažnjavanja, posebno vodeći računa o odnsou počinitelja prema oštećeniku i naknadi štete prouzročene kaznenim djelom.

59. Imajući u vidu sve gore navedene okolnosti koje su uzete u obzir prilikom odmjeravanja kazne, protek vremena od učina utuženog kaznenog djela a u kojem vremenu se okrivljenik nije pojavljivao kao počinitelj kaznenih djela te imajući ujedno ozbiljno zdravstveno stanje okrivljenika, to sve prema stajalištu ovog suda ukazuje da će se svrha kaznenopravnih sankcija postići i bez izvršenja izrečene kazne uz izricanje uvjetne osude.

60. Prilikom odmjeravanja roka kušnje, a imajući u vidu kako težinu počinjenog kaznenog djela i sve prethodno navedene okolnosti koje utječu na samu sankciju, a vodeći računa i o zabrani reforamatio in peius, ovaj sud je mišljenja da je rok kušnje u trajanju od dvije (2) godine primjeren s obzirom na ličnost okrivljenika, njegov prijašnji život i samo kazneno djelo.

61. Na temelju članka 158. stavak 2. ZKP/08 naloženo je okrivljeniku ĆA da na ime imovinskopravnog zahtjeva isplati u korist oštećene stečajne mase iza brisanog trgovačkog društva Transporti Gracin d.o.o. [adresa] novčani iznos od 19.246,72 eura, dok se s preostalim dijelom imovinskopravnog zahtjeva oštećena stečajna masa iza brisanog trgovačkog društva Transporti Gracin d.o.o. [adresa] upućuje u parnicu. Naime, tijekom postupka je predstavnik oštećenog trgovačkog društva Transporti Gracin d.o.o. iz [adresa] postavio imovinskopravni zahtjev u iznosu od 60.000,00 eura u protuvrijednosti u kunama. Sud je nedvojbeno u postupku utvrdio da je imenovanom trgovačkom društvo nastalo stvarno umanjenje imovine u iznosu od 145.014,44 kune, odnosno u protuvrijednosti od 19.246,72 eura koji iznos je valjalo dosuditi. S tim u vezi, treba reći da je tijekom postupka a nakon postavljanja imovinskopravnog zahtjeva oštećeno trgovačko društvo Transporti Gracin d.o.o. brisano iz sudskog registra radi čega je imovinskopravni zahtjev u iznosu od 19.246,72 eura dosuđen u korist stečajne mase brisanog oštećenog trgovačkog društva Transporti Gracin d.o.o., dok je za preostali iznos, preko dosuđenog, oštećenu tvrtku valjalo uputiti u parnicu jer rezultati provedenog postupka ne daju pouzdanu osnovu za prihvaćanje imovinskopravnog zahtjeva u tom dijelu.

62. Kako je u ovom postupku utvrđeno da je okrivljenik predmetnim kaznenim djelom ostvario imovinsku korist u iznosu od oko 60.000,00 kuna to je sud na temelju čl. 82. KZ/97 od okrivljenika ĆA odlučio da se oduzima imovinska korist pribavljena kaznenim djelom iz članka 224. stavak 1. i 4. KZ/97. Utvrđeno je da novčani iznos od 40.753,28 eura predstavlja imovinsku korist koju je okrivljenik ĆA ostvario kaznenim djelom iz članka 224. stavak 1. i 4. KZ/97. Utvrđeno je da je novčani iznos od 40.753,28 eura imovina Republike Hrvatske. Te je naloženo okrivljeniku da Republici Hrvatskoj isplati novčani iznos od 40.753,28 eura u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe. Naime, u postupku je utvrđeno da je predmetnim kaznenim djelom okrivljenik pribavio imovinsku korist u vrijednosti od oko 60.000,00 eura pri čemu je sud dosudio oštećeniku imovinskopravni zahtjev u iznosu od 19.246,72 eura jer imovinskopravni zahtjev ima prednost pred oduzimanjem imovinske koristi, to je za preostali dio, preko dosuđenih 19.246,72 na ime štete, pa do visine utvrđene imovinske koristi valjalo oduzeti od okrivljenika imovinsku korist i to u iznosu od 40.753,28 eura. Sud nije prihvatio navode okrivljenikovog oca SA da bi platio pojedine rate jer takvi navodi nisu potkrijepljeni ostalim dokazima pri čemu čak i situaciji da je isti izvršio uplatu pojedinih iznosa rata, kako to navodi da je htio pomoći svome sinu, to za eventualno uplaćeni iznos nije opravdano umanjiti visinu oduzete imovinske koristi koju je okrivljenik ostvario utuženim kaznenim djelom jer imovina njegovog oca nije njegova imovina.

63. Na temelju čl. 148. stavak 6. ZKP/08 okrivljenik je u cijelosti oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka te je odlučeno da isti padaju na teret proračunskih sredstava, a sve obzirom da je okrivljenik bez imovine, otac dvoje malodobne djece o kojima skrbi te lošeg zdravstvenog stanja, pa je ocjena suda da bi plaćanjem troškova ovog kaznenog postupka bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje i uzdržavanje osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati.

Šibenik, 28. travnja 2026.

SUDAC

Zorana Gligić Spahija

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu neposredno ili preporučeno putem pošte, a o žalbi odlučuje Županijski sud kao sud drugog stupnja.

DN-a:

1. ODO Šibenik

2. okrivljenik ĆA

3. branitelj okrivljenika Željko Žganje,r odvjetnik iz Zagreba

4. AA osnivač i odgovorna osoba oštećenog trgovačkog društva Transporti Gracin d.o.o.

5. U spis