Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-4784/2024
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća, te Anđe Ćorluka i Mirjane Medić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Ivice Ožbolta kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog FE, zbog prekršaja iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj: 5/90., 30/90., 47/90., 29/94., 114/22. i 47/23.), odlučujući o žalbi okrivljenog FE, podnesenoj po branitelju Matiji Duku, odvjetniku u Zagrebu, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, broj Pp-11321/2023 od 16. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 28. travnja 2026.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se osnovanom žalba okrivljenog FE, ukida se prvostupanjska presuda u odnosu na žalitelja i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, broj Pp-11321/2023 od 16. travnja 2024., okrivljeni FE proglašen je krivim zbog prekršaja iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično opisanog u izreci pobijane presude, za koje djelo mu je uz primjenu odredbe članka 37. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) izrečena novčana kazna u iznosu od 500,00 eura, te mu je na temelju članka 40. Prekršajnog zakona u visinu izrečene novčane kazne uračunato vrijeme oduzimanja slobode u trajanju od 1 dan, tako da okrivljeniku preostaje za platiti novčanu kaznu u iznosu od 460,18 eura, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene kazne, dok je na ime troškova prekršajnog postupka dužan platiti paušalni iznos od 50,00 eura.
2. Protiv te presude, okrivljeni FE je putem branitelja podnio pravodobnu žalbu, iz svih žalbenih razloga.
3. Žalba je osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, sukladno odredbi članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ispitivao je pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
5. Ispitujući pobijanu presudu u dijelu u kojem se ona pobija žalbom, ovaj sud utvrdio je postojanje bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točka 11. Prekršajnog zakona. Također, utvrđeno je da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, budući da odlučne činjenice u odnosu na pitanje je li na strani okrivljenog FE postojala nužna obrana kao razlog isključenja protupravnosti nisu utvrđene s dovoljnim stupnjem izvjesnosti, slijedom čega je pobijana odluka preuranjena.
6. U točki 6. obrazloženja presude prvostupanjski sud navodi da okrivljenik u bitnom priznaje sve činjenice relevantne za počinjenje djela, odnosno priznaje da je dva puta fizički napao RE tako što ga je dva puta šakom udario u glavu od čega je RE pao na pod, dakle da je upotrebom tjelesne snage povrijedio tjelesni integritet druge osobe. Međutim, u pravu je žalitelj kada pobija prvostupanjsku presudu iz razloga što takav zaključak prvostupanjskog suda, odnosno izreka pobijane presude ne proizlazi iz obrane okrivljenika dane u dokaznom postupku, gdje okrivljenik poriče počinjenje prekršaja i ističe kako je njegovo ponašanje bilo usmjereno isključivo na samoobranu, a sve kako bi otklonio opasnost od izravno predstojećeg napada na sebe. Na taj način je nedvojbeno počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točka 11. Prekršajnog zakona jer postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude i zapisnika o iskazima danim u postupku.
7. Prvostupanjski sud je u dokaznom postupku ispitao okrivljenika, ispitao svjedoka ČE i proveo dokaz njihovim suočenjem te izvršio uvid i pročitao materijalnu dokumentaciju koja prileži spisu. U obrazloženju presude u točki 6a. prvostupanjski sud navodi kako nije prihvatio obranu okrivljenika kada ističe da se branio, da nije počinio prekršaj kako mu se to stavlja na teret, odnosno kada negira odgovornost za opisano ponašanje, smatrajući obranu u tom dijelu subjektivno sročenom radi otklanjanja prekršajne odgovornosti. Međutim, s obzirom da okrivljenik u svojoj obrani poriče počinjenje prekršaja i poziva se na institut nužne obrane budući da je njegovo ponašanje bilo usmjereno isključivo na samoobranu, prvostupanjski sud je trebao dati jasno obrazložene razloge iz kojih bi bilo vidljivo zašto smatra da u konkretnom slučaju nije riječ o nužnoj obrani, umjesto paušalnog obrazloženja da obranu okrivljenika smatra subjektivno sročenom radi otklanjanja prekršajne odgovornosti. Također, iskaz svjedoka ČE sud nije u svom obrazloženju ocijenio na bilo koji način, niti ga doveo u vezu s iskazom okrivljenika, što je svakako trebao učiniti s obzirom na značajne proturječnosti u danim iskazima svjedoka i okrivljenika.
8. Odredbom članka 185. stavak 7. Prekršajnog zakona propisano je:
„(7) U obrazloženju presude sud će iznijeti kratko razloge za svaku točku presude tako što će: izložiti nesporne činjenice, koje sporne činjenice i iz kojih razloga uzima dokazanim ili nedokazanim, ocjenu vjerodostojnosti proturječnih dokaza, zašto nije prihvatio pojedine prijedloge stranaka ili sudionika u postupku, zašto nije neposredno ispitan svjedok ili vještak, kojim se razlozima vodio pri rješavanju pravnih pitanja a posebice pri utvrđivanju postoji li prekršaj i krivnja okrivljenika, o primjeni određenih odredaba ovoga Zakona i posebnog propisa o prekršaju na okrivljenika i njegovo djelo.“
9. Slijedom citirane zakonske odredbe jasna je i izričita obaveza suda da u obrazloženju svoje presude navede razloge zbog kojih nije prihvatio pojedine navode obrane okrivljenika i kojim se razlozima vodio kod ocjene vjerodostojnosti proturječnih dokaza, što u konkretnom slučaju prvostupanjski sud nije učinio.
10. Prilikom ocjene ostvarenja prava na nužnu obranu treba utvrditi je li počinitelj bio napadnut i je li taj napad bio protupravan i istodoban, a uzimajući u obzir načelo da nitko nije dužan trpjeti povrede svojih pravnih dobara (konkretno u ovom slučaju tjelesnog integriteta) pa je ovlašten silom odbiti napad na njih, odnosno praktično pravilo da napadnuti nije dužan trpjeti da ga tuku i da se nikada ne smije tražiti od njega da se spašava bijegom, jer bi se u tom slučaju nepravo stavljalo iznad prava i time negirao pravni poredak i dopustila vladavina nasilja kojem se drugi moraju pokoravati.
11. Činjenica da je žalitelj sudionik fizičkog sukoba nije dovoljna sama po sebi da bude ispunjeno zakonsko biće djela, već je nužno sa sigurnošću isključiti postojanje nužne obrane, te utvrditi je li postupao u položaju napadnutog, pri kojoj ocjeni treba cijeniti jačinu napada, opasnost napadača i obrambena sredstva koja napadnutom stoje na raspolaganju, uzimajući u obzir da napadnuti ima pravo i na ofenzivnu obranu, te završno ocijeniti je li eventualno došlo do prekoračenja nužne obrane.
12. Mišljenje je ovog suda da je prvostupanjski sud preuranjeno donio presudu kojom se okrivljeni FE proglašava krivim, ne utvrdivši u potpunosti i pravilno činjenično stanje. Posljedica ovakve postupovne nepravilnosti je propuštanje okolnosnog utvrđivanja činjeničnog stanja koje je, preuranjeno, dovelo do proglašavanja okrivljenika krivim za prekršaj koji mu je stavljen na teret.
13. Potrebno je istaknuti kako žalbeni navodi da iz činjeničnog opisa u optužnom prijedlogu ne proizlazi da bi okrivljenik svojim ponašanjem vrijeđao građane ili narušavao njihov mir, a što je nužno da bi se radilo o učinu inkriminiranog prekršaja iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira nisu osnovani. Iz činjeničnog opisa nedvojbeno proizlazi da je prekršaj počinjen na adresi [adresa] u [adresa], na okretištu tramvaja i autobusa „Ljubljanica“, dakle na neograničenom javnom mjestu, koje može biti dostupno bilo kojem građaninu te nije potrebno opisivati da se radnjom izvršenja prekršaja vrijeđalo građane ili narušavalo njihov mir, jer se ovim djelom prekršaja štiti i samo javno mjesto od neprihvatljivih oblika ponašanja.
14. Nadalje, žalbeni navodi okrivljenika kako je sud neovlašteno zadirao u činjenični opis iz optužnog prijedloga tužitelja na način da je unio navod kako je okrivljenik „narušavao javni red i mir na naročito drzak način“ čime je sud prekoračio optužni prijedlog, također nisu osnovani. Naime, iz samog činjeničnog opisa nesporno proizlazi da se okrivljenik predmetne zgode ponašao na naročito drzak način jer iz okolnosti izvršenja prekršaja proizlazi da je okrivljenik prema drugim sudionicima događaja primijenio fizičku silu većeg intenziteta višekratnim upućivanjem udaraca zatvorenim dlanom ruke u predjelu brade i nosa, iz kojeg razloga je ovlašteni tužitelj i naznačio da je okrivljenik počinio prekršaj iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.
15. Prvostupanjski sud će u ponovljenom postupku, cijeneći razloge ovog drugostupanjskog rješenja, provesti novi postupak u kojem će ponovno okolnosno ispitati okrivljenika i svjedoke, provesti njihovo suočenje te provesti i druge dokaze čije provođenje se ukaže potrebnim i nakon toga ocjenom svih u postupku izvedenih dokaza i svih pravno relevantnih činjenica, donijeti novu, na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku.
16. Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je temeljem članka 206. Prekršajnog zakona kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 28. travnja 2026.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Ivica Ožbolt, v.r.
Ivanka Mašić, v.r.
Rješenje se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 6 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.
