Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-6172/2024
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća te Anđe Ćorluka i Mirjane Medić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Koraljke Polak Medaković kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog AČ zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj: 70/17., 126/19., 84/21., 114/22., 36/24.) odlučujući o žalbi okrivljenog AČ podnesenoj po braniteljici Zrinki Bojanić odvjetnici iz Zagreba protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu broj: Pp-6267/2024 od 17. svibnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 28. travnja 2026.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba okrivljenog AČ, pobijana presuda se ukida i predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1.Pobijanom presudom okrivljeni AČ je proglašen krivim, da je na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji za koji prekršaj mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 300,00 eur u koju kaznu je uračunato vrijeme uhićenja od 22. svibnja 2024. u 09,50 sati do dana 22. svibnja 2024. do 17,45 sati kao 39,82 eur te okrivljenik ima za platiti preostali iznos novčane kazne u iznosu od 260,18 eur koju kaznu je obvezan platiti u roku jedan mjesec po pravomoćnosti presude, ako u tom roku plati 2/3 izrečene novčane kazne smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cjelini sukladno odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona.
2. Nadalje, okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 15,00 eur.
3. Protiv te presude okrivljeni AČ je pravodobno po braniteljici podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prekršajno pravnih sankcija, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o prekršaju pravnih sankcijama i troškovima postupka. Žalitelj u bitnome ističe da na stepenicama zajedničke stambene zgrade obiteljske kuće ne postoji video kamera, da nikada ranije niti kasnije nije vidio da bi njegov brat slikao stubište ili hodnik, za snimanje nikad nije tražio dopuštenje, a kamera je nakon ovog događaja sklonjena. Dakle da je očigledno da je TČ njegov brat s namjerom upravo tada postavio kameru kako bi snimio svoj inscenirani događaj. Žalitelj, osim toga, ističe da je TČ njegov brat odvjetnik te da nije prvi put da svoje pravno znanje pokušava zloupotrijebiti na štetu njega i njegove obitelji. Predlaže da se žalba prihvati da se oslobodi krivnje podredno da se predmet vrati na ponovno postupanje.
4. Žalba je osnovana.
5. Rješavajući predmet u granicama navoda žalbe te ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.) ovaj sud je ispitao jesu li pobijanom presudom počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika i je li u predmetu nastupila zastara prekršajnog progona, pri tome je ovaj sud utvrdio da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 10. Prekršajnog zakona budući da se presuda temelji na nezakonitom dokazu. Naime, odredbom članka 90. Prekršajnog zakona je propisano da se sudske odluke ne mogu temeljiti na dokazima pribavljenim na nezakonit način (nezakoniti dokazi) a nezakoniti dokazi su oni koji su pribavljeni kršenjem Ustavom, zakonom ili međunarodnim pravom zajamčenih prava: a) obrane; b) na dostojanstvo; c) na ugled i čast te na nepovredivost osobnog i obiteljskog života. U stavku 2. propisano je da su nezakoniti dokazi oni koji su pribavljeni povredom odredaba prekršajnog postupka koji su izričito predviđeni ovim zakonom te drugi dokazi za koji se iz njih saznalo.
6. Po mišljenju ovog suda prvostupanjski sud je pogrešno utvrdio da je predmetni hodnik na drugom katu obiteljske kuće javno mjesto jer po ocjeni ovog suda činjenica da se u tom prostoru nalazi sjedište privatne tvrtke okrivljenika ne oduzima tom prostoru karakter doma i privatnog posjeda. Da bi prostor bio javno mjesto on mora biti u tom trenutku dostupan neodređenom broju osoba bez posebnih prepreka, a hodnik na drugom katu privatne kuće do kojeg se dolazi prolaskom kroz zajedničke prostorije u kojima žive članovi obitelji predstavlja štićeni privatni prostor u kojem osobe imaju legitimno očekivanu privatnost (članak 34. Ustava Republike Hrvatske). Treba naglasiti da iz stanja spisa proizlazi da se ulazna vrata kuće glavni ulaz i dvorišna vrata zaključavaju, da nitko bez ključa odnosno najave telefonom ili slično ne može ući u taj prostor, da okrivljenik radi sam te nema zaposlenih a klijenti dolaze u poslovni prostor jednom u dva tjedna ili jednom mjesečno uz prethodnu najavu.
6.1. Oštećenik je sudu predočio snimku sačinjenu u hodniku obiteljske kuće, iskazao je da okrivljenik nije znao da ga se snima niti je obaviješten o snimanju niti je imao njegovu dozvolu da ga snima. Slijedom navedenog po ocjeni ovog suda radi se o nezakonitom dokazu jer je snimka nastala kršenjem temeljnih ljudskih prava stanara jer interes d.o.o. za nadzorom ne može biti iznad ustavne nepovredivost doma i privatnog života obitelji, a osim toga ukoliko se radi o prostoru pod video nadzorom potrebno je označiti da je objekat pod video nadzorom najkasnije prilikom ulaska u krug nadziranog prostora te kako nije bilo nikakve takve obavijesti, da je snimanje provedeno tajno i bez pristanka, navedeno čini takvu snimku nezakonitom u smislu članka 90. Prekršajnog zakona a što je u skladu i sa praksom Europskog suda za ljudska prava (predmet Niemietz protiv Njemačke) a Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim odlukama naglašava da pojam doma obuhvaća i poslovne prostore ako su oni usko povezani sa privatnim životom.
7. Slijedom navedenog prvostupanjski sud je počinio bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 10. Prekršajnog zakona.
8. U svezi s navedenim niti činjenično stanje u prvostupanjskom postupku nije u potpunosti i pravilno utvrđeno, pa je trebalo žalbu okrivljenika prihvatiti te prvostupanjsku presudu ukinuti.
9. Prvostupanjski sud će ponovno provesti dokazni postupak, ispitati okrivljenika na navode optužnog prijedloga, ispitati oštećenika, provesti dokaz suočenja između okrivljenika i oštećenog, po potrebi provesti druge zakonite dokaze i nakon toga analizom i ocjenom svih provedenih dokaza i pravnorelevantnih činjenica u ovom predmetu donijeti novu valjano obrazloženu odluku.
U Zagrebu 28. travnja 2026.
Zapisničarka:
Koraljka Polak Medaković, v.r.
Predsjednica vijeća:
Ivanka Mašić, v.r.
Rješenje se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 5 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenika i tužitelja.
