Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-6098/2025.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća te Anđe Ćorluka i Roberta Završkog kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Koraljke Polak Medaković kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv I. okrivljenog EČ i dr. zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (NN 5/90, 30/90, 47/90, 29/94, 114/22, 47/23), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, II. Policijske postaje Split, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu broj: Pp-162/2023-10 od 24. ožujka 2025, na sjednici vijeća održanoj 28. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, II. Policijske postaje Split i pobijana presuda potvrđuje.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom na temelju čl. 182. t. 3. Prekršajnog zakona I. okrivljeni EČ i II. okrivljena KČ su oslobođeni optužbe da bi počinili prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, s obrazloženjem da nakon provedenog dokaznog postupka u nedostatku dokaza je odlučeno kao u izreci presude, a da troškovi prekršajnog postupka iz čl. 138. st. 2. t. 2. do 4. Prekršajnog zakona padaju na teret proračunskih sredstava suda.

2. Protiv te presude tužitelj Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava splitsko-dalmatinska, II. Policijska postaja Split je pravodobno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene odredaba materijalnog prava. Žalitelj u bitnom ističe da je prvostupanjski sud donio presudu nakon ispitivanja optužnog prijedloga kojom je iste oslobodio optužbe, međutim da u optužnom prijedlogu podnesenom od strane ove policijske postaje naznačeno je stvarno činjenično stanje koje se dogodilo zbog čega je nejasno zbog čega su okrivljenici oslobođeni optužbe te navode da je sud trebao postupiti po čl. 161. st. 3. i 4. Prekršajnog zakona.

2.1. Predlažu da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Žalba nije osnovana.

4. Rješavajući predmet u granicama navoda žalbe te ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), ovaj Sud je ispitao jesu li pobijanom presudom počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika i je li u predmetu nastupila zastara prekršajnog progona te pritom ovaj Sud nije utvrdio postojanje navedenih povreda na koje pazi po službenoj dužnosti.

5. Prvostupanjski sud je proveo dokazni postupak, odnosno u postupku je provedena glavna rasprava 4. veljače 2025. na kojoj su ispitani okrivljenici EČ i KČ koji su iznijeli obranu te porekli počinjenje prekršaja koji im je stavljen na teret, a u postupku je ispitana svjedokinja LČ koja ih je teretila da su se ponašali na način kako je to navedeno u optužnom prijedlogu. Nadalje prvostupanjski sud na glavnoj raspravi održanoj 20. ožujka 2025. je ispitao svjedoke OČ i DČ koji nisu bili očevici događaja i nisu imali nikakvih saznanja o događaju te je sud analizom i ocjenom provedenih dokaza pravilno zaključio da nema dokaza sa potrebnom dokaznom snagom i vrijednošću na kojima bi se mogla utemeljiti odluka o krivnji okrivljenika, a u postupku su provedeni svi dokazi predloženi po tužitelju.

6. Dakle, kako je za osuđujuću odluku potrebno sa potrebnom izvjesnošću utvrditi da su okrivljenici počinili prekršaje koji im se stavlja na te kako se odluka o prekršajnoj odgovornosti može temeljiti samo na činjenicama koje su nedvojbeno dokazane, dakle u nedostatku takvih činjenica primjenom načela „in dubio pro reo“ prvostupanjski sud je donio pravilnu i zakonitu odluku, a žalbeni navodi nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke.

7. Naime, tužitelj ističe da je prvostupanjski sud prilikom ispitivanja optužnog prijedloga donio presudu na temelju odredbe čl. 161. Prekršajnog zakona kojim je okrivljenike oslobodio optužbe. Međutim, prvostupanjski sud je proveo redovni postupak te proveo dvije glavne rasprave kao što je to gore navedeno, ispitao okrivljenika i svjedoke i analizom i ocjenom provedenih dokaza na temelju čl. 88. st. 2. Prekršajnog zakona kojom odredbom je propisano, da sud slobodno cijeni dokaze i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima, pravilno zaključio da na temelju provedenih dokaza nije bilo moguće utvrditi sa potrebnom izvjesnošću da su okrivljenici počinili prekršaj za koji ih se tereti pa je dakle odluka prvostupanjskog suda pravilna i zakonita.

8. Zbog navedenih razloga na temelju odredbe čl. 205. Prekršajnog zakona odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 28. travnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Koraljka Polak Medaković, v.r.

Ivanka Mašić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 5 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenike i tužitelja.