Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Kž-177/2023-8

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marie Majić, kao predsjednice vijeća, te Damira Romca i Nevena Cambja, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ane Papić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika ŽD, zbog kaznenog djela iz čl. 229. st. 1. točka 1. u svezi čl. 228. st. 1. i čl. 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 - u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem K-1249/2022-54 od 9. siječnja 2023., u sjednici održanoj 28. travnja 2026., u nazočnosti okrivljenika ŽD i zamjenika njegovog branitelja Bruna Perkovića, odvjetnika u Splitu,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba okrivljenika ŽD kao neosnovana i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski kazneni sud u Zagrebu proglasio je krivim okrivljenika ŽD, zbog kaznenog djela teške krađe u pokušaju iz čl. 229. st. 1. točka 1. u svezi čl. 228. st. 1. i čl. 34. KZ/11, te ga je, temeljem čl. 229. st. 1. u svezi čl. 34. KZ/11, osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i tri mjeseca.

1.1. Temeljem čl. 54. KZ/11 okrivljeniku je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme lišenja slobode od 26. lipnja 2022. do 28. lipnja 2022. i od 12. srpnja 2022. pa nadalje, odnosno do 9. veljače 2023.

1.2. Temeljem čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 - u daljnjem tekstu: ZKP/08) okrivljenik TD je obvezan naknaditi trošak kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. točka 6. ZKP/08 u iznosu od 700,00 eura s osnova paušalne svote, u roku od 15 dana od izvršnosti presude, a temeljem čl. 148. st. 4. ZKP/08, obvezan je naknaditi i trošak kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. točka 1. ZKP/08 s osnova troška vještaka psihijatra i psihologa i to u iznosima koji će biti određeni posebnim rješenjem, kao što će posebnim rješenjem biti određen i trošak okrivljenikove braniteljice po službenoj dužnosti s osnova nagrade i nužnih izdataka iste.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljenik TD, po branitelju Mislavu Bežovanu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Marković i partneri d.o.o. iz Zagreba, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljenik oslobodi od optužbe, a podredno da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku. Branitelj okrivljenika je u žalbi zatražio da on i okrivljenik budu obaviješteni o sjednici vijeća na kojoj će se odlučivati o žalbi.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Spis je, u suglasju s odredbom čl. 474. st. 1. ZKP/08, dostavljen na uvid Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

5. Sjednica vijeća je, temeljem čl. 475. st. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 - u daljnjem tekstu: ZKP/08-26), održana u odsutnosti uredno izvještenog državnog odvjetnika, dok su nazočni okrivljenik TD i zamjenik njegovog branitelja Bruno Perković, odvjetnik u Splitu, na sjednici ustrajali u navodima i prijedlozima iz žalbe.

6. Žalba okrivljenika ŽD je neosnovana.

7. Nije u pravu okrivljenik TD kada u žalbi navodi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. točka 11. ZKP/08, sa tvrdnjom da o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava ili iskaza danih u postupku i samih tih isprava ili iskaza.

7.1. Suprotno takvim žalbenim navodima okrivljenika ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nije utvrdio da se pobijana presuda ne može ispitati, niti da bi izreka presude bila nerazumljiva, proturječna sama sebi ili razlozima presude, ili da u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama ili da bi ti razlozi bili nejasni ili proturječni, niti je utvrđeno da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava ili iskaza danih u postupku i samih tih isprava ili iskaza, već je presuda jasna i razumljiva, u njoj su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, koji su potpuno jasni, te postoji potpuna usklađenost izreke i obrazloženja presude.

7.2. Nema pravo okrivljenik niti kada u žalbi navodi da je sud prvog stupnja neosnovano odbio izdvojiti, kao nezakonit, zapisnik i snimku okrivljenikovog prvog ispitivanja od 27. lipnja 2022. pred policijskim službenicima, tvrdeći da je on tada, sukladno čl. 66. st. 1. točka 1. ZKP/08, trebao imati branitelja jer da je bio nesposoban sam se braniti, budući da je bio uhićen u stadiju intoksiciranosti te da je bio jako lošeg psihofizičkog stanja i da nije uopće bio svjestan značenja i pravne posljedice samog ispitivanja.

7.3. Suprotno takvim žalbenim navodima okrivljenika, sud prvog stupnja je pravilno odbio prijedlog obrane da se iz spisa predmeta, kao nezakonit dokaz, izdvoje zapisnik i snimka prvog ispitivanja okrivljenika od 27. lipnja 2022. pred policijskim službenicima, dajući o tome valjane razloge, posebno u točci 4. i 4.1. obrazloženja pobijane presude, a koje razloge u potpunosti prihvaća i ovaj sud, kao sud drugog stupnja. Naime, pravilno je sud prvog stupnja naveo i o tome dao iscrpne razloge da su zapisnik i snimka prvog ispitivanja okrivljenika sačinjeni uz poštivanje svih odredaba ZKP/08 te je iz snimke prvog ispitivanja okrivljenika razvidno da su okrivljeniku na jednostavan i razumljiv način pojašnjena sva njegova prava, koja je razumio, pa tako i pravo na branitelja i posljedice odricanja od tog prava, nakon čega je okrivljenik izjavio da je razumio upozorenja te da ne želi uzeti branitelja.

7.4. Nije u pravu okrivljenik niti kada navodi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 3. ZKP/08, sa tvrdnjom da je povrijeđena odredba čl. 383. st. 3. ZKP/08 u kojoj je propisano da se poziv okrivljeniku mora dostaviti tako da između dostave poziva i dana rasprave ostane dovoljno vremena za pripremu obrane, a najmanje osam dana. Međutim, iz spisa predmeta je razvidno da je okrivljenik uvijek bio pozivan na rasprave, sukladno čl. 383. st. 3. ZKP/08, tako da je imao dovoljno vremena za pripremu obrane zajedno sa svojim izabranim braniteljem, ali i sa braniteljicom po službenoj dužnosti. U ovom predmetu je održano više raspravnih ročišta, tako da je bilo sasvim dovoljno vremena za pripremu obrane, a iz raspravnog zapisnika od 9. siječnja 2023. je razvidno da je prvostupanjski sud prekinuo raspravu radi konzultacije okrivljenika s njegovim izabranim braniteljem o tome kako će se braniti, iako su se to mogli dogovoriti i ranije tijekom postupka, tako da ne stoji žalbeni navod da obrana nije imala dovoljno vremena za pripremu obrane, niti je na bilo koji način nepravilno primijenjena koja odredba ZKP/08, a niti je povrijeđeno okrivljenikovo pravo na obranu, a što je utjecalo ili moglo utjecati na presudu.

8. Ispitujući pobijanu presudu, u smislu čl. 476. st. 1. točke 1. i 2. ZKP/08-26, ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nije našao da bi sud prvog stupnja počinio neku drugu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, a niti neku od povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenika, na koje pazi po službenoj dužnosti.

9. Nema pravo okrivljenik TD niti kada pobija presudu suda prvog stupnja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

9.1. U svojoj žalbi okrivljenik na detaljan način analizira prvostupanjsku presudu i izvedene dokaze, izvodeći pri tome drukčiji zaključak od onoga prvostupanjskog suda. U žalbi se navodi kako okrivljenik nije vršio provalu, već da je pod visokom dozom intoksiciranosti ušao kroz vrata koja su bila odškrinuta u stan, u namjeri da nabavi drogu, a kada je vidio da u stanu nema nikoga, da je sjeo i čekao da dođe osoba od koje nabavlja drogu. Ističe se kako su svjedoci policajci naveli da im je okrivljenik otvorio vrata, sjeo na kauč i da je bio dezorijentiran. Ističe se kako se taj stan nalazi u prizemlju zgrade, pa da je sasvim moguće da je osoba koja je provalila u taj stan, brzo i napustila stan, da bi tek naknadno došao okrivljenik u visoko intoksiciranom stanju, ušao kroz odškrinuta vrata, ista otvorio i čekao osobu od koje nabavlja drogu, a kasnije je policiji otvorio vrata i sjedio na kauču dajući im potpuno nepovezane i nesuvisle odgovore.

9.2. U žalbi se navodi i kako kod okrivljenika nije nađeno ništa vrijedno, niti da je utvrđeno da je postupao u nakani stjecanja vrijednih predmeta. Ističe se i kako je prvostupanjski sud neosnovano odbio dokazni prijedlog za pribavljanjem okrivljenikovih fotografija po uhićenju, budući da se u dojavi policije spominje da je okrivljenik imao bijelu majicu, dok je okrivljenik tada imao crnu majicu kratkih rukava, u kojoj je i fotografiran, tako da je nepravilan zaključak prvostupanjskog suda da je okrivljenik osoba koja je u majici bijele boje vršila provalu u predmetni stan. Na kraju je navedeno i kako je prvostupanjski sud zanemario čl. 3. st. 3. ZKP/08, odnosno dvojbu o postojanju činjenica koje tvore obilježja kaznenog djela ili o kojima ovisi primjena kaznenog zakona sud je morao riješiti presudom na način koji je povoljniji za okrivljenika.

9.3. Sud prvog stupnja pravilno je i potpuno utvrdio činjenično stanje, davši valjane razloge koje, kao ispravne, jer imaju potporu u stanju u spisu, prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

9.4. Sud prvog stupnja opravdano drži da je obrana okrivljenika kojom poriče počinjenje kaznenog djela, neuvjerljiva i nelogična. Naime, sud prvog stupnja je savjesnom i svestranom ocjenom obrane okrivljenika i svih izvedenih dokaza, kako svakog za sebe, tako i u njihovom međusobnom odnosu, ispravno i potpuno utvrdio činjenično stanje pobliže opisano u izreci presude i na isto ispravno primijenio kazneni zakon, zaključivši da je okrivljenik kriv za počinjeno kazneno djelo.

9.5. Prema tome, pravilno je utvrđenje suda prvog stupnja da je okrivljenik TD, s namjerom da provaljivanjem dođe do stvari iz zatvorenih prostorija tuđe pokretne stvari oduzme drugome s ciljem da ih protupravno prisvoji, poduzeo radnje koje prostorno i vremenski neposredno prethode ostvarenju bića kaznenog djela teške krađe, čime je počinio kazneno djelo teške krađe u pokušaju iz čl. 229. st. 1. točka 1. u svezi čl. 228. st. 1. i čl. 34. KZ/11 i to na način kako je opisano u izreci pobijane presude.

9.6. Naprijed navedena utvrđenja proizlaze iz provedenog dokaznog postupka, a posebno iz iskaza svjedokinje VD, koja je bila očevidac predmetnog događaja i koja je, vidjevši provalu, pozvala djelatnike policije, kao i iz iskaza policijskih službenika ĆD i RD, koji su bili na intervenciji. Iskazi navedenih svjedoka su uvjerljivi, detaljni i logični te se međusobno podudaraju, pa je pravilno sud prvog stupnja iskaze tih svjedoka, koji nemaju nikakvog razloga neosnovano teretiti okrivljenika, prihvatio vjerodostojnima. Iskazi tih svjedoka su potkrijepljeni zapisnikom o očevidu i potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta, pa je pravilan zaključak suda prvog stupnja da je upravo okrivljenik osoba koja je izvršila radnju provaljivanja u tuđi prostor, koji zaključak potvrđuje i okolnost da je, prema dojavi, osoba koja je vršila radnju provaljivanja i po dobi, boji kose, boji majice i po činjenici da je držao vrećicu u rukama, odgovarala opisu okrivljenika, a to potvrđuje i činjenica da je okrivljenik pokušao pobjeći s mjesta događaja s vrećicom u kojoj je pronađen provalnički alat, što su spriječili policijski službenici koji su tada i zadobili tjelesne ozljede.

9.7. Imajući u vidu navedeno, nije utemeljena žalbena osnova pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koju u žalbi ističe okrivljenik TD.

10. Nije u pravu okrivljenik niti kada pobija presudu suda prvog stupnja zbog odluke o kazni.

10.1. U svojoj žalbi okrivljenik navodi da ga je prvostupanjski sud osudio na značajno veću kaznu nego što je predloženo optužnicom te da je trebalo uzeti u obzir da on nije počinio kazneno djelo, da je bio intoksiciran, da je povrijeđeno načelo presumpcije nevinosti i da nije nastala nikakva šteta.

10.2. Sud prvog stupnja je, prigodom izbora vrste i mjere kazne, pravilno prosudio težinu okrivljenikove inkriminirane radnje te je vodio računa o svim olakotnim i otegotnim okolnostima na njegovoj strani, pa je, sagledavajući sve navedene okolnosti, pravilno prema njemu primijenio adekvatnu kaznu.

10.3. Pravilno je sud prvog stupnja, prigodom izbora vrste i mjere kazne, kao otegotne okolnosti, okrivljeniku cijenio činjenicu njegove ranije višestruke osuđivanosti zbog raznih kaznenih djela, uključujući ista i istovrsna kaznena djela, kao i da je prilikom zaticanja u činjenju kaznenog djela i u kasnijem postupanju, djelatnicima policije pružao otpor i na mjestu događaja im nanio ozljede, dok mu nekih posebnih olakotnih okolnosti nije našao.

10.4. Stoga je, u konkretnom slučaju, ispravno sud prvog stupnja, okrivljenika ŽD osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i tri mjeseca, koja kazna se ukazuje u cijelosti primjerenom te prilagođenom težini počinjenog kaznenog djela i stupnju okrivljenikove krivnje, radi čega je za očekivati da će se njome postići odgovarajuća svrha kažnjavanja propisana odredbom čl. 41. KZ/11.

11. Slijedom svega iznijetog, žalbu okrivljenika ŽD valjalo je odbiti kao neosnovanu, pa je temeljem čl. 482. ZKP/08-26, presuđeno kao u izreci.

Split, 28. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Maria Majić