Poslovni broj: Us I-2146/2025-7
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sucu Marici Goreta, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Milke Škaro Grozdanić, u upravnom sporu tužitelja LR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, A. Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623, zastupanog po opunomoćenici (zaposlenici tuženika) LRZ, temeljem generalne punomoći pohranjene u Uredu predsjednice ovog Suda, radi invalidske mirovine, nakon neposredne i javne rasprave zaključene dana 10. travnja 2026. u prisutnosti tužitelja i opunomoćenice tuženika, dana 28. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Klasa: UP/II 141-02/25-03/03602471004, Urbroj: 341-99-06/2-25-591 od 30. lipnja 2025. te za poništenje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Dubrovniku, Klasa: UP /I 141- 02/24-03/03602471004, Urbroj: 341-05-06/2-24-6694 od 4. prosinca 2024.
Obrazloženje
1.Osporavanim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II 141-02/25-03/03602471004, Urbroj: 341-99-06/2-25-591 od 30. lipnja 2025. (dalje: osporavano drugostupanjsko rješenje) odbijena je žalba tužitelja izjavljena na rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Dubrovniku, Klasa: UP/I 141-02/24- 03/03602471004, Urbroj: 341-05-06/2-24-6694 od 4. prosinca 2024. (dalje: prvostupanjsko rješenje) a kojim rješenjem je odbijen zahtjev tužitelja, rođenog **.**.1970., pripadnika borbenog sektora Hrvatskog vijeća obrane, za priznanje prava na invalidsku mirovinu.
2.Tužitelj je tužbu, kojom pobija navedeno rješenje tuženika, dostavio tuženiku te ju je tuženik, uz suglasnost tužitelja, dostavio ovome sudu. U tužbi se navodi da je zahtjev tužitelja odbijen zbog šture medicinske dokumentacije te da je radno sposoban. Ne spori se da tužitelj ne posjećuje liječnike redovito uz navod da preglede ne može sam obavljati, da nema nikoga tko bi za njega dovoljno skrbio, da je radio 4 sata jer je bio prisiljen jer nije imao od čega živjeti te da ima jedino 40 KM skrbi. U srpnju 2024. da je dobio otkaz te se javio liječniku jer je bio zdravstveno uništen, da nema apetita, da spava cca 2 do 3 sata, da se budi u košmaru, da je iscrpljen, bez snage, rastrojen, da je deset dana nakon ranjavanja 1993. tužiteljev brat poginuo kao vojnik HVO na prvoj liniji obrane a što da je za tužitelja bila trauma. Nadalje se navodi da tužitelj sada živi sa roditeljima koji imaju 87 godina te da samo otac ima primanja od kojih je teško živjeti. Zaključno se navodi da je tužitelj izgubio zdravlje boreći se za Domovinu, te da mu je potrebno omogućiti dostojnu starost. Iz navoda tužbe proizlazi da tužitelj traži da se osporavano drugostupanjsko, kao i prvostupanjsko rješenje, koja je priložio uz tužbu, poništi.
3.Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužbeni zahtjev nije osnovan te u bitnome ponavlja razloge obrazloženja osporavanog drugostupanjskog rješenja i predlaže da se tužbeni zahtjev odbije.
4.U sporu je održavanjem ročišta za raspravu i razmjenom podnesaka strankama omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora, u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, br. 36/24 – dalje: ZUS).
5.Tužitelj je na raspravi ustrajao u navodima tužbe dodajući da osporava nalaz i mišljenje vještaka u prvostupanjskom i drugostupanjskom upravnom postupku jer smatra da nisu valjana osnova za donošenje drugostupanjskog i prvostupanjskog rješenja te je u spis priložio dodatnu medicinsku dokumentaciju. Naveo je da nema daljnjih dokaznih prijedloga pa ni prijedloga za eventualnim vještačenjem jer nema novčanih sredstava, da će se posvetiti liječenju, prikupiti relevantnu medicinsku dokumentaciju, posebno psihijatrijsku, te da će potom tuženiku podnijeti novi zahtjev za priznanje invalidske mirovine.
6.Tuženik je po svojoj opunomoćenici ostao pri navodima iz odgovora na tužbu te obrazloženju osporavanog rješenja.
7.U dokaznom postupku sud je čitao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog spora i spisu upravnog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu . Drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.
8.Tužitelj a ni tuženik nisu zatražili ni popisali troškove ovog upravnog spora.
9.Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja ovaj sud utvrđuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.
10.Predmet ovog upravnog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS -a ocjena zakonitosti osporavanog drugostupanjskog rješenja, kao i prvostupanjskog rješenja.
11.Među strankama nije sporno da je postupak za ostvarivanje prava na invalidsku mirovinu pokrenut u povodu zahtjeva tužitelja od 01. ožujka 2024. za priznavanje prava na invalidsku mirovinu prema članku 142. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (“Narodne novine”, 121/17., 98/19., 84/21, 156/23 - dalje ZHBDR).
12.Prema članku 142. stavku 1. ZOHBDR-a pripadnici borbenog sektora HVO- a, državljani Republike Hrvatske, kojima je pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela Bosne i Hercegovine priznat status ratnog vojnog invalida po osnovi ranjavanja ili zatočeništva, imaju pravo na invalidsku mirovinu po ovom Zakonu i Zakonu o mirovinskom osiguranju umanjenu za iznos osobne invalidnine koja im je priznata po pravomoćnom rješenju nadležnog tijela Bosne i Hercegovine, ako to pravo nisu ostvarili do stupanja na snagu ovoga Zakona temeljem Ugovora između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o suradnji na području prava stradalnika rata u Bosni i Hercegovini koji su bili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane i članova njihovih obitelji.
13.Prema stavku 2. istog članka pravo na invalidsku mirovinu imaju i pripadnici borbenog sektora HVO-a, državljani Republike Hrvatske kojima je pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela Bosne i Hercegovine priznat status ratnog vojnog invalida po osnovi bolesti ili ozljede umanjenu za iznos osobne invalidnine koja im je priznata po pravomoćnom rješenju nadležnog tijela Bosne i Hercegovine, ako to pravo nisu ostvarili do stupanja na snagu ovoga Zakona temeljem Ugovora između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o suradnji na području prava stradalnika rata u Bosni i Hercegovini koji su bili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane i članova njihovih obitelji. Pravo iz navedenog članka se ostvaruje pod uvjetima određenim ovim Zakonom i Zakonom o mirovinskom osiguranju te na način i postupkom određenim Ugovorom između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o suradnji na području prava stradalnika rata u Bosni i Hercegovini koji su bili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane i članova njihovih obitelji ( čl. 142. st. 4.).
14.Prema odredbi članka 39. stavka 1. ZOMO, smanjenje radne sposobnosti prema ovome Zakonu postoji kada se kod osiguranika, zbog trajnih promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, radna sposobnost smanji za više od polovice u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja. Poslovi prema kojima se ocjenjuje sposobnost za rad obuhvaćaju sve poslove koji odgovaraju njegovim tjelesnim i psihičkim sposobnostima, a smatraju se odgovarajućim njegovim dosadašnjim poslovima. Odredbom članka 39, stavka 2 ZOMO je propisano da preostala radna sposobnost postoji kada je kod osiguranika nastalo smanjenje radne sposobnosti iz stavka I. ovoga članka, ali se s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu j sposobnost može profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima. Prema članku 39. stavku 3. ZOMO, djelomični gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika postoji smanjenje radne sposobnosti iz stavka I. ovoga članka, a s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost ne može se profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima, ali može raditi najmanje 70% radnog vremena na prilagođenim poslovima iste ili slične razine obrazovanja koji odgovaraju njegovim dosadašnjim poslovima. Nadalje, prema odredbi članka 39. stavka 4, ZOMO, potpuni gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja, zbog promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, nastane trajni gubitak radne sposobnosti bez preostale radne sposobnosti.
15.Iz sadržaja spisa ovog upravnog spora, obrazloženja osporavanog rješenja odnosno podataka spisa tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu je razvidno te među strankama nije sporno:
-da je tužitelj rođen **.**.1970. da je hrvatski državljanin, da je bio pripadnik postrojbe Hrvatskog vijeća obrane (dalje HVO) u razdoblju od 1. ožujka 1992. do 22. travnja 1996; da je bio pripadnik borbenog sektora HVO, da je ratni vojni invalid HVO-a, da je ranjen u mjestu Pezići, općina [adresa] (lijeva potkoljenica, ranjen metkom i obolio od PTSP kao posljedice obnašanja dužnosti u postrojbama HVO pri izvršenju zapovijedi i obavljanju vojnih dužnosti postupajući po pravilima službe;
-da je prvostupanjsko tijelo, povodom zahtjeva tužitelja, pribavilo nalaz i mišljenje vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom (dalje: Zavoda za vještačenje), Područnog ureda u Splitu, evidencijski broj vještačenja 1124847 od 7. listopada 2024. (datum vještačenja 2. listopada 2024.) kojim je utvrđeno da kod tužitelja ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnosti niti djelomičan ili potpun gubitak radne sposobnosti, jer njegova radna sposobnost nije trajno smanjena za više od polovice prema tjelesno i psihički zdravom osiguraniku iste ili slične naobrazbe i sposobnosti jer unatrag posljednjih 5 godina ne provodi psihijatrijsko a niti drugo liječenje;
-da je temeljem utvrđenog prvostupanjskim rješenjem zahtjev tužitelja odbijen;
-da je tužitelj na prvostupanjsko rješenje izjavio žalbu povodom koje je tuženik, kao drugostupanjsko tijelo, pribavilo nalaz i mišljenje vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, Središnjeg ureda, evidencijski broj vještačenja: 1260878 od 17. lipnja 2025. u kojim je nalaz i mišljenje vijeća vještaka odnosno prvostupanjskog tijela vještačenja, ocijenjen pravilnim. U obrazloženju se navodi da je prema uvjerenju od 19. veljače 2024. tužitelj pripadnik HVO od 21. rujna 1992. do 8. travnja 1992., od 8. travnja 1992. do 22. prosinca 1996., da je isti radnik na gradilištu. Nadalje, da je dana 16. travnja 1993. zadobio prostrijelnu ranu lijeve potkoljenice, da je psihički obolio za vrijeme obavljanja službe, da je u lipnju 1995. pregledan od strane neuropsihijatra. Nakon toga nastavlja psihijatrijsko liječenje koje se posljednjih godina neredovito provodi. Od novijih nalaza je priložen nalaz psihijatra od 25. veljače 2014. te od 1. listopada 2019. dok nakon 2019. nema novih nalaza psihijatra, kao niti nove liječničke dokumentacije. U postupku revizije nadležnog tijela Federacije iz studenog 2023. utvrđen mu je RVI, 30% stalno radi PTSP. Postupajući po žalbi vijeće viših vještaka je mišljenja da s obzirom na zahtjev radnog mjesta i aktualno zdravstveno stanje opisano u priloženoj medicinskoj dokumentaciji još nije došlo do trajnog umanjenja radne sposobnosti za više od polovice u odnosu na tjelesno i psihički zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja te stoga u tužitelja još nije nastupilo smanjenje radne sposobnosti niti djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti jer sva navedena stanja po stupnju izraženosti dostupna su povremenom liječenju i korištenju prava iz zdravstvene zaštite;
-da je potom osporavanim drugostupanjskom rješenjem odbijena žalba tužitelja i potvrđena pravilnost prvostupanjskog rješenja uz obrazloženje da su u prvostupanjskom i drugostupanjskom upravnom postupku tijela stručnog medicinskog vještačenja utvrdila da kod tužitelja ne postoji smanjenje radne sposobnosti, tj. invalidnost po osnovi ranjavanja ili zatočeništva (članak 142. stavak 1. ZOHBDR -a), odnosno bolesti ili ozljede (članak 142. stavak 2. ZOHBDR-a) te da stoga nije bilo pravne osnove za uvažavanje žalbenih navoda, odnosno za priznanje prava na invalidsku mirovinu.
16.Tužitelj u suštini osporava nalaze i mišljenja nadležnih tijela vještačenja na kojima je utemeljeno osporavano drugostupanjsko rješenje te prvostupanjsko rješenje.
17.Po ocjeni ovog suda, a suprotno prigovorima tužitelja, nalazi i mišljenja u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku, doneseni su temeljem pregleda cjelokupne medicinske i druge dokumentacije u spisu upravnog tijela, nalazi i mišljenja su dostatno obrazloženi i sadrže valjane razloge ocjene da s obzirom na zahtjev radnog mjesta i aktualno zdravstveno stanje opisano u priloženoj medicinskoj dokumentaciji (zadnji psihijatrijski nalaz iz 2019. a nakon toga nema psihijatrijskih niti drugih nalaza) još nije došlo do trajnog umanjenja radne sposobnosti za više od polovice u odnosu na tjelesno i psihički zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja te stoga u tužitelja još nije nastupilo smanjenje radne sposobnosti niti djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti jer su sva navedena stanja po stupnju izraženosti dostupna povremenom liječenju i korištenju prava iz zdravstvene zaštite.
18.Ovaj sud ne nalazi da su u konkretnom slučaju činjenice nepravilno ili nepotpuno utvrđene, da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo ili da je došlo do povrede postupovnih pravila. Naime, sam tužitelj u tužbi ne spori da je njegovo liječenje neredovito. Valja cijeniti i okolnost da tužitelj, iako je na istome teret predlaganja relevantnih dokaza, u prilog osnovanosti tužbenog zahtjeva u ovome sporu nije osnovano osporio stručno-medicinska utvrđenja na kojima je utemeljeno osporavano drugostupanjsko rješenje odnosno isti nije predložio izvođenje relevantnih dokaza na sporne činjenice medicinske naravi (npr. vještačenje po sudskim vještacima odgovarajuće specijalnosti). Na raspravi je naime naveo da nema daljnjih dokaznih prijedloga pa ni prijedloga za eventualnim vještačenjem jer nema novčanih sredstava. Naveo je i da će se posvetiti liječenju, prikupiti relevantnu medicinsku dokumentaciju, posebno psihijatrijsku, te da će potom tuženiku podnijeti novi zahtjev za priznanje invalidske mirovine.
19.Slijedom navedenog, a budući da su ovlašteni vještaci, po ocjeni ovoga suda, postupali na način i u skladu s ovlastima propisanim člancima 123. do 130., članka 133. ZOMO-a, mjerodavnim odredbama ZHBDR-a, te Uredbom o metodologijama vještačenja (Narodne novine, broj 96/23), a uzimajući u obzir svu pregledanu medicinsku i drugu dokumentaciju, to ovaj sud ista u cijelosti kao stručna prihvaća, te su ista služila kao valjan temelj za donošenje rješenja u upravnom postupku, pa stoga nema osnove za uvažavanje prigovora tužitelja na nalaze i mišljenja vještaka i donošenje drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari.
20.U izloženim okolnostima, a uzimajući u obzir citirane odredba ZHBDR-a i ZOMO-a kao i sva prednja utvrđenja, ovaj sud ocjenjuje osporavano drugostupanjsko rješenje, kao i prvostupanjsko rješenje, pravilnim i zakonitim. Prigovori tužitelja nisu osnovani niti su od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari.
21.Također nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. ZUP-a, a na koje sud pazi po službenoj dužnosti. Stoga je na temelju odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a tužbeni zahtjev valjalo kao neosnovan odbiti odnosno odlučiti kao u izreci ove presude.
U Splitu, 28. travnja 2026.
S U D A C
Marica Goreta
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske.
DNA:
-tužitelju,
-tuženiku,
-u spis.
