Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Kž-135/2026-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marie Majić, kao predsjednice vijeća te Nevena Cambja i Damira Romca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ane Papić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika HŠU, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – ispravak 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 i 136/25 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Gospiću, poslovnog broja K-37/2026-26 od 10. ožujka 2026., u sjednici vijeća održanoj 28. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se žalba okrivljenika HŠU te se preinačuje prvostupanjska presuda u pogledu odluke o kazni na način da se za kazneno djelo iz članka 326. stavka 1. KZ/11, za koje je proglašen krivim u izreci pobijane presude, prihvaća kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci na koju je osuđen presudom suda prvog stupnja, nakon čega se prema okrivljeniku, na temelju članka 57. KZ/11, izriče djelomična uvjetna osuda na način da se od kazne zatvora na koju osuđen ima izvršiti 9 (devet) mjeseci, a dio kazne zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci se neće izvršiti, ako okrivljenik, u roku provjeravanja od 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo, s time što vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne.

II. Na temelju članka 54. KZ/11, u neuvjetovani dio izrečene zatvorske kazne okrivljeniku se uračunava vrijeme uhićenja, pritvora i istražnog zatvora, od 4. prosinca 2025. pa nadalje.

III. Povodom žalbe okrivljenika HŠU, a po službenoj dužnosti, preinačuje se presuda suda prvog stupnja u pogledu odluke o oduzimanju predmeta, na način da se ukida točka VI. izreke kojom je odlučeno da se od okrivljenika oduzima privremeno oduzeti mobilni uređaj marke "VIVO Y36" IMEI broja [IMEI broj], za kojeg je odlučeno da će po pravomoćnosti presude postati vlasništvo Republike Hrvatske i predati se Ministarstvu prostornog uređenja graditeljstva i državne imovine.

IV. Na temelju članka 189. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku (»Narodne novine« br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 126/19. – Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 130/20. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26., dalje u tekstu: ZKP/08), okrivljeniku HŠU vraća se mobilni uređaj marke "VIVO Y36" IMEI broja [IMEI broj].

V. U preostalom dijelu žalba okrivljenika HŠU odbija se kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Gospiću proglasio je krivim okrivljenika HŠU zbog počinjenja kaznenog djela protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz članka 326. stavka 1. KZ/11 te ga je, na temelju te odredbe, osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci. Na temelju članka 54. KZ/11 u kaznu zatvora na koju je osuđen, okrivljeniku je uračunato vrijeme uhićenja, pritvora i istražnog zatvora, od 4. prosinca 2025. pa nadalje.

2. Na temelju članka 179. stavka 1. i 2. ZKP/08, privremeno oduzeto vozilo marke VW Polo, registarskih oznaka [registarska oznaka] (Sjeverna Makedonija), s pripadajućom prometnom dozvolom serijskog broja [broj vozačke dozvole] i pripadajućim ključem, vraćeno je vlasniku "Momo rent a car" iz Skoplja, Zračna luka Aleksandar Veliki, Ilinden, Skoplje, 1043 Sjeverna Makedonija, koji je navedene predmete dužan preuzeti u roku od šest mjeseci od pravomoćnosti presude u postaji Granične policije Donji Lapac jer će se u protivnom predmeti, odnosno novac, unijeti u proračunska sredstva.

3. Na temelju članka 79. stavka 2. i 4. KZ/11, od okrivljenika HŠU kao vlasnika oduzet je, privremeno oduzeti mobilni uređaj marke marke "VIVO Y36" IMEI broja [IMEI broj], koji po pravomoćnosti presude postaje vlasništvo Republike Hrvatske i predati će se Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, koji ga mogu preuzeti u PGP Donji Lapac gdje se predmet i nalazi.

4. Na temelju članka 148. stavka 1. i 6. ZKP/08, u vezi s člankom 145. stavkom 2., 6. i 7. ZKP/08, okrivljenik HŠU u cijelosti je oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka.

5. Protiv ove presude žalbu je podnio okrivljenik HŠU, po svom branitelju Domagoju Greguriću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Nadramija & Partneri d.o.o. u Zagrebu, zbog "odluke o krivnji te odluke o kazni, zbog povrede kaznenog zakona, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i bitne povrede ZKP-a, a poglavito zbog pogrešne odluke o kazni", s prijedlogom preinačiti pobijanu presudu na način da se oglasi kako okrivljenik nije kriv, a podredno da izrečenu kaznu zatvora umanji, odnosno primjeni djelomičnu uvjetnu osudu.

6. Odgovor na žalbu nije podnesen.

7. Prije održavanja sjednice drugostupanjskog vijeća, spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, sukladno odredbi članka 474. stavka 1. ZKP/08, koje ga je, po obavljenom uvidu, vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

8. Žalba okrivljenika HŠU je djelomično osnovana.

9. Premda je okrivljenik u svojoj žalbi naveo kako prvostupanjsku presudu pobija zbog žalbenih osnova bitne povrede odredaba kaznenog postupka i povrede kaznenog zakona, iste nije pravno označio, a nije ni opisao na koji način bi navedene povrede bile počinje, dok iz sadržaja žalbe proizlazi kako se manji dio žalbenih razloga odnosi na žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, dok se glavnina žalbenih razloga odnosi na žalbenu osnovu odluke o kazni . Stoga je, ovaj drugostupanjski sud, povodom žalbe okrivljenika, osporavanu presudu ispitao po službenoj dužnosti, u skladu s odredbom članka 476. stavka 1. točki 1. i 2. ZKP/08, međutim nije utvrdio da bi ista bila opterećena bilo kojom od povreda zakona koje sadrži ta odredba. Stoga se okrivljenik neosnovano žali zbog žalbenih osnova bitne povrede odredaba kaznenog postupka i povrede kaznenog zakona.

10. Što se tiče žalbene osnove pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, u tom pogledu okrivljeni ističe kako nema dokaza o stečenoj imovinskoj koristi , na koji način otpada ključni element kaznenog djela koje je predmet optužbe pa se nadalje navodi kako su okrivljenika očigledno izmanipulirale treće osobe jer su ga u RH "dovele" radi legalnog prijevoza, a on da je prekasno shvatio da bi se radilo o ilegalnim migrantima, radi čega da okrivljenik nije kriv jer nedostaje "svijest o počinjenju".

10.1. Međutim, ovakvi žalbeni navodi se ne mogu prihvatiti, budući da je o svim svojim zaključcima u pogledu činjenica koje su odlučne za donošenje presude u ovom postupku, prvostupanjski sud dao uvjerljive, detaljne i valjano argumentirane razloge, koje u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Kod ovoga je za naglasiti da se u žalbi potpuno pogrešno poziva na to kako nema dokaza o stečenoj imovinskoj koristi jer za ostvarenje zakonskih obilježja ovog kaznenog djela nije nužno da je počinitelj ostvario određenu imovinsku korist, već je dostatno da je postupao iz koristoljublja, što je u ovom postupku nesporno utvrđeno, a što je prvostupanjski sud i obrazložio u svojoj presudi. Naime, prvostupanjski sud je detaljno analizirao obranu okrivljenika te je dao valjane i uvjerljive razloge zbog čega je nije prihvatio, a s druge strane, iz iskaza dvojice putnika iz vozila kojim je okrivljenik upravljao, nesporno proizlazi kako su oni unaprijed platili iznos od 8.000,00 eura za prijevoz iz Turske, preko Republike Hrvatske, do konačnog odredišta u Italiji, iz čega sasvim logično slijedi da je okrivljenik bio samo jedna od karika u lancu, koji je za svoju ulogu, odnosno prijevoz migranata po Republici Hrvatskoj, trebao dobiti dio iznosa kojeg su migranti platili pa je potpuno jasno da je okrivljenik postupao iz koristoljublja. U prilog ispravnosti ovakvog zaključka govori i daljnja činjenica što je sam okrivljenik u svojoj obrani priznao da je ovo odlučio napraviti jer je imao potrebu za novcem, budući da mu se kćerka udaje krajem ožujka pa je dakle potpuno jasno da je motiv postupanja okrivljenika bilo koristoljublje, radi čega su neosnovani žalbeni navodi istaknuti u tom pravcu.

10.2. Isto tako, ne može se prihvatiti ni žalbeni navod da je okrivljenik bio očigledno izmanipuliran od strane trećih osoba koje su ga "dovele" u Republiku Hrvatsku radi tobože legalnog prijevoza jer nikakav legalni prijevoz u Republici Hrvatskoj se ne može obavljati iznajmljenim vozilom rent a car agencije, od strane osobe koji nije državljanin Republike Hrvatske, koji ovdje nema reguliran status, boravak niti dozvolu za bavljenje takvom djelatnošću, na način da se u dva sata u noći, u malom osobnom vozilu, registriranom za vožnju do pet osoba, preuzme deset ilegalnih migranata na pustom i nenaseljenom mjestu. Iz navedenog jasno proizlazi kako je okrivljenik postupajući na taj način u potpunosti bio svjestan da je ono što on poduzima zabranjeno pa se ne može prihvatiti žalbeni navod da kod njega nije bilo svijesti o počinjenju ovog kaznenog djela. Zbog svega navedenog okrivljeni se neosnovano žali zbog žalbene osnove pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

11. Što se tiče žalbenih navoda u sklopu žalbene osnove odluke o kazni, okrivljenik ističe kako je prvostupanjski sud precijenio otežavajuće okolnosti, pogotovo da on nema nikakve veze s porastom ovih kaznenih djela, a i sam navod o porastu da je netočan i paušalan jer da je u medijima objavljeno kako je u prva tri mjeseca ove godine zabilježeno gotovo 70% manje imigranata nego u istom razdoblju protekle godine. Osim toga, u prilogu žalbe je dostavljena brojna sudska praksa različitih sudova u Republici Hrvatskoj, u pogledu izbora vrste i mjere kaznenopravne sankcije vezano za isto kazneno djelo koje se njemu stavlja na teret. U pravu je okrivljenik kada u svojoj žalbi ističe kako je u konkretnom slučaju bilo prostora za njegovim blažim kažnjavanjem, točnije da zbog određenih olakotnih okolnosti utvrđenih na njegovoj strani postoji visok stupanj vjerojatnosti da i bez izvršenja cijele kazne on neće ubuduće činiti kaznena djela.

11.1. Naime, okrivljenik je osoba u dobi od gotovo 60 godina, narušenog zdravstvenog stanja, koja do sada nije bila osuđivana pa su to sve okolnosti koje po ocjeni ovog drugostupanjskog suda ukazuju na bitno manji stupanj rizika da bi se ovaj okrivljenik mogao ponovno pojaviti kao počinitelj ovakvog kaznenog djela u Republici Hrvatskoj. U takvoj situaciji preinačena je prvostupanjska presuda na način da je prihvaćena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci , na koju je prvostupanjski sud osudio okrivljenika, koja je i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda primjerena stupnju krivnje i svrsi kažnjavanja, jačini ugrožavanja zaštićenog dobra te svim okolnostima vezanim uz počinjenje ovog kaznenog djela, ali je potom okrivljeniku izrečena djelomična uvjetna osuda, primjenom članka 57. KZ/11, na način da je odlučeno kako će se dio kazne zatvora u trajanju od devet mjeseci izvršiti, dok se drugi dio kazne zatvora u trajanju od također devet mjeseci neće izvršiti, ako okrivljenik, u vremenu provjeravanja od 4 godine ne počini novo kazneno djelo, s tim što vrijeme provjeravanja ne teče za vrijeme trajanja neuvjetovanog dijela kazne. Naime, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da je utvrđen visok stupanj vjerojatnosti kako okrivljenik, i bez izvršenja cijele kazne, ubuduće neće činiti kaznena djela te mu je ovakvom kaznenopravnom sankcijom pružena prigoda da svoje ponašanje uskladi s društveno prihvaćenim normama ponašanja jer bilo kakvo novo kršenje zakona s njegove strane neće biti moguće tolerirati jer će doći do opoziva i ovog drugog dijela kazne. Okrivljenik mora biti svjestan da će njegovo ponašanje u razdoblju od četiri godine nakon izvršenja neuvjetovanog dijela kazne biti pod pojačanim nadzorom te da teška materijalna situacija ni u kojem slučaju ne može biti opravdanje za bilo kakvo postupanje koje je protivno zakonu.

12. Ispitujući međutim, pobijanu presudu povodom žalbe okrivljenika po službenoj dužnosti, u skladu s odredbom iz članka 476. stavka 1. točke 2. ZKP/08, ovaj sud je utvrdio kako je na štetu okrivljenika povrijeđen kazneni zakon. Naime, prvostupanjski sud je, na temelju članka 79. stavka 2. i 4. KZ/11, od okrivljenika oduzeo mobitel uz obrazloženje da je uporabljen za počinjenje kaznenog djela jer je putem njega ostvarivao kontakte s organizatorom i primao lokacije kretanja i preuzimanja ilegalnih imigranata. Odredbom članka 79. stavka 2. KZ/11, propisano je da predmete ili sredstva koji su bili namijenjeni ili uporabljeni za počinjenje kaznenog djela sud može oduzeti. Dakle, ne radi se o obvezi, već o diskrecijskoj ocjeni suda, koji na temelju utvrđenog činjeničnog stanja odlučuje hoće li neki predmet koji je bio uporabljen za počinjenje kaznenog djela oduzeti od okrivljenika ili to neće učiniti. U konkretnom slučaju iz podataka u spisu ne proizlazi da bi mobitel kojeg je okrivljenik koristio za razgovor s organizatorom te na koji je primao lokacije kretanja i preuzimanja ilegalnih migranata bio korišten isključivo pa niti pretežito za tu svrhu, a osnovna namjena mobitela nije počinjenje kaznenih djela jer se radi o uređaju koji prvenstveno služi za međusobnu komunikaciju i svakodnevne potrebe korisnika, odnosno razgovore koji ni na koji način nisu povezani s činjenjem kaznenih djela. Okolnost da je u ovom slučaju putem mobitela okrivljenik komunicirao s organizatorom i primao lokacije kretanja i preuzimanja ilegalnih migranata ne opravdava odluku suda da na temelju članka 79. stavka 2. KZ/11 trajno od njega oduzme mobitel jer za počinjenje ovog kaznenog djela, posjedovanje mobitela nije nužno niti je od presudne važnosti, a oduzimanje mobitela nije ni jamstvo da bi se na taj način moglo odvratiti okrivljenika od mogućeg ponovnog počinjenja ovog kaznenog djela. Stoga je ovakvom odlukom suda povrijeđen kazneni zakon na štetu okrivljenika jer je odlukom o oduzimanju predmeta prekoračena ovlast koju sud ima po zakonu, čime je ostvarena povreda kaznenog zakona iz članka 469. točke 5. ZKP/08, na koju ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, u smislu članka 476. stavka 1. točke 2. ZKP/08. Stoga je preinačena prvostupanjska presuda i u tom dijelu, na način da odluka o oduzimanju predmeta, odnosno mobitela okrivljenika, ukinuta te je određeno da se navedeni predmet ima odmah vratiti okrivljeniku, na temelju članka 189. stavka 1. ZKP/08.

13. Slijedom navedenog, odlučeno ja kao u izreci, sukladno odredbama članka 486. stavka 1. i 482. ZKP/08.

Split, 28. travnja 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Maria Majić