Poslovni broj: P-3388/2025-10
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ani Ćurković Dražić, temeljem prijedloga višeg sudskog savjetnika - specijalista Verice Brebrić Ćosić, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, zastupan po opunomoćeniku OZ, zaposleniku tužitelja, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d. iz Zagreba, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupan po opunomoćeniku GZ, zaposleniku tuženika, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 23. ožujka 2026., u prisutnosti ĆZ, zaposlenice, dana 28. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"Nalaže se tuženiku Croatia osiguranju d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, da tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, isplati na ime naknade štete svotu od 6.140,46 € uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od 08.02.2025. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana."
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je osiguranik tužitelja SZ teško je ozlijeđena u prometnoj nesreći dana 29. rujna 1994. koju je skrivio osiguranik tuženika LZ upravljajući osobnim vozilom reg. oznaka [registarska oznaka]. Protiv osiguranika tuženika vodio se kazneni postupak pred Općinskim sudom u Križevcima te je donesena odluka broj K-229/95. Navodi da je na osnovu navedene nesreće osiguraniku HZMO rješenjem broj IN-911241 od 05. ožujka 1996. priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog ozljede izvan rada. Za ranije razdoblje od 01. srpnja 2020. do 30. lipnja 2022. u tijeku je postupak pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu broj P-5520/2022. Tužitelj je za razdoblje od 01. srpnja 2022. do 31. srpnja 2023. godine s osnova invalidske mirovine ukupno isplatio 7.675,58 €. Obzirom je osiguranik tužitelja pridonio prometnoj nesreći u omjeru od 20% to iznos od 6.140,46 € predstavlja štetu za HZMO u navedenom razdoblju. Nadalje navodi da se zahtjevom od 17. siječnja 2025. obratio tuženiku radi naknade štete u mirnom postupku, ali je tuženik isti otklonio dopisom od 20. veljače 2025. budući da prema njegovom stavu ne postoji obveza plačanja štete iz razloga što bi osiguranik tužitelja, da nije bilo štetnog događaja, po prirodi stvari ostvario pravo na starosnu mirovinu. Ovakav stav tuženika je pogrešan, jer prema odredbama članka 161. stavka 1. Zakonom o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21 i 119/22., u daljnjem tekstu: ZOMO) propisuju da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete na novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i lako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. Isti članak u stavku 2. točki 1. propisuje da naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovoga Zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja i to novčana davanja isplaćena na osnovi príznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu. Stoga sukladno čl. 161. i 164. ZOMO tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom će se naložiti tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 6.140,46 EUR zajedno sa zateznom kamatom.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu ne osporava nastanak štetnog događaja i pasivnu legitimaciju, međutim spori pravnu osnovu tužbe, visinu tužbenog zahtjeva i potraživanu zateznu kamatu. Ističe da se u ovakvim i srodnim slučajevima primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZOOP), a ne Zakon o mirovinskom osiguranju. Navodi da tužitelj nije predložio dokaze iz kojih je vidljivo da je štetu uistinu pretrpio, kao niti u odnosu na opseg pretrpljene štete, stoga predlaže odbiti tužbeni zahtjev.
3. U tijeku postupka izvođenja dokaza sud je izvršio uvid u Izvješće o prometnoj nezgodi MUP-a, PU koprivničko-križevačke, III PP Križevci (list 3 i 4 spisa), rješenje tužitelja broj IN-911241 od 5. ožujka 1996. (list 5 i 6 spisa), obračun isplata (list 7 do 16 spisa), zahtjev za mirno rješenje postupka s povratnicom (list 17 i 18 spisa) i obavijest o neosnovanom odštetnom zahtjevu tuženika (list 19 spisa).
4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno čl. 8. i čl. 219. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13. 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., u daljnjem tekstu: ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
5. Među strankama nije sporno da je osiguranik HZMO-a SZ stradao u prometnoj nesreći koja se dogodila 29. rujna 1994., a koju je prouzročio osiguranik tuženika upravljajući motornim vozilom reg. oznake [registarska oznaka] osiguranim kod tuženika na dan štetnog događaja. Također, nesporno je da je rješenjem tužitelja osiguraniku tužitelja SZ priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog povrede izvan rada počevši od 5. prosinca 1995. .
6. Sporna je osnova i visina zahtjeva, tijek zateznih kamata, te primjena materijalnog prava odnosno primjenjuje li se u konkretnom slučaju Zakon o mirovinskom osiguranju ili Zakon o obveznim osiguranjima u prometu.
7. Za odlučivanje u sporu koji pokreće HZMO protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO-u, odnosno u trenutku kada je izvršena isplata mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja - prometne nesreće (isto shvaćanje zauzeo je Vrhovni sud RH u svojim odlukama Rev x-388/2018 od 25. kolovoza 2020., Rev-3660/2018 od 12. siječnja 2022., Rev-12/2022 od 12. siječnja 2022. i Revd-1394/2024-2 od 23. travnja 2024.).
8. Zbog navedenog, utvrđeno je da se u ovom slučaju primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji uređuje "subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja".
9. Tuženik se kao osiguratelj motornog vozila štetnika ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač-štetnik. Osiguravajuća društva nisu štetnici nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju s vlasnikom opasne stvari/motornog vozila imaju obvezu (u slučaju da su ispunjene ZOOP-om propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe/štetnika (konkretnog vozača štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a koji je Ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti je uređen čl. 8. st. 1. ZOOP, koja glasi: "Društvo za osiguranje dužno je sklopiti ugovor o osiguranju sukladno ovome Zakonu i uvjetima za osiguranje, odnosno cjenicima premija osiguranja."
10. Dakle, tuženik kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju sukladno odredbama ZOOP, a kojim odredbama Zakona je i uređen opseg osiguranog pokrića, odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom, obim i opseg osiguranog pokrića, a temeljem čega se, sukladno načelu razmjernosti, i naplaćuje/obračunava premija osiguranja.
11. Odredbom čl. 27. st. 1. ZOOP-a propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Prema st. 2. istog članka stvarnom štetom u smislu stavka 1. tog članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Sukladno st. 3. tog članka, razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.
12. Iz rješenja HZMO-a broj IN-911214 od 5. ožujka 1996. proizlazi da osiguraniku tužitelja SZ pripada pravo na invalidsku mirovinu zbog povrede izvan rada od 5. prosinca 1995..
13. Stoga, treba primijeniti čl. 27. st. 1., 2., 3. i 4. ZOOP-a kojima je propisana obveza društva za osiguranje da zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknade stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveze preuzetih ugovorom o osiguranju, s time da se stvarnom štetom smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji, pri čemu se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, a te odredbe odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.
14. Obveze tuženika su kao društva za osiguranje po policama osiguranja od automobilske odgovornosti regulirane odredbama ZOOP-a pa su u postupcima u kojima spor pokreće tužitelj protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine relevantne odredbe ZOOP-a koje su bile na snazi u trenutku izvršenih isplata mirovina, a ne odredbe ZOMO-a. Naime, ZOMO predstavlja opći propis koji uređuje odnose u sustavu mirovinskog osiguranja, dok se u ovoj pravnoj stvari imaju primijeniti odredbe ZOOP-a i to gore navedena odredba čl. 27. st. 1., 2., 3. i 4. .
15. Tužitelj, na kojem se na temelju odredbe čl. 219. st. 1. ZPP-a nalazi teret dokazivanja, nije dokazao da je stvarna šteta u smislu naprijed navedene odredbe čl. 27. ZOOP-a veća od isplaćenog iznosa, a nije predložio ni dokaz financijskim vještačenjem kojim je navedeno eventualno mogao dokazati te stoga treba odbiti kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja.
16. Budući da je tužiteljevim rješenjem utvrđena invalidska mirovina zbog povrede izvan rada, u skladu s odredbom čl. 27. ZOOP-a, utvrđeno je da nema štete kao jedne od pretpostavki odgovornosti za štetu sukladno odredbi čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZOO), odnosno da nema razlike koju bi tuženik bio dužan isplatiti, stoga ne postoji obveza tuženika kao društva za osiguranje platiti tužitelju utuženi iznos. S obzirom na navedeno, sud nije ispitivao druge pretpostavke štete.
17. Budući da je utvrđeno da tužbeni zahtjev nije osnovan, odnosno da u konkretnom slučaju nema štete za tužitelja, sud nije izvodio ni ocjenjivao daljnje dokaze koji se odnose na sporna pitanja u ovom postupku.
18. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.
U Zagrebu, 28. travnja 2026.
Sudac:
Ana Ćurković Dražić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od petnaest dana od dana dostave presude.
Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
DNA:
1. tužitelju po opunomoćniku
2. tuženiku po opunomoćniku
