REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-2077/2023-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Violeti Veselić kao sucu pojedincu, temeljem prijedloga višeg sudskog savjetnika-specijaliste Lidije Đogaš Batovanja, u pravnoj stvari tužitelja Vodoopskrba i odvodnja d.o.o., Zagreb, Folnegovićeva 1, OIB 83416546449, protiv tužene ČE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 13. ožujka 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja po zaposlenju i odsutnosti uredno pozvane tužene, dana 28. travnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Darje Bošnjak iz Zagreba poslovni broj Ovrv-27495/2023 od 11. svibnja 2023.

II Nalaže se tuženoj isplatiti tužitelju zakonske zatezne kamate na ime utužene glavnice u iznosu od 1,50 eura obračunate od 18. travnja 2023. do 4. svibnja 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

III Nalaže se tuženoj naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 14,86 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28. travnja 2026. kao dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Po prijedlogu ovrhovoditelja, sada tužitelja, javni bilježnik Darja Bošnjak je dana 11. svibnja 2023. donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave pod poslovnim brojem Ovrv-27495/2023 kojim je naloženo tuženoj namiriti tužitelju, tražbinu u iznosu od 67,44 eura/508,13 kn zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 18. travnja 2023. do isplate, s prethodno obračunatom kamatom do 17. travnja 2023. u iznosu od 1,31 eura/9,87 kn uz naknadu troškova ovršnog postupka zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama, sve u roku od 8 dana.

2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi tužena je pravodobno podnijela prigovor, sada odgovor na tužbu, u kojemu ističe kako je utuženo potraživanje u cijelosti podmireno, da inače prima račune i za adresu u [adresa] i [adresa] pa ako se radi o obračunu na adresi u [adresa] ukazuje kako je potrošnja na navedenoj adresi mala jer u navedenoj nekretnini samo povremeno boravi njezin rođak, dok je potraživanje za uslugu pruženu na adresi u [adresa] u cijelosti podmireno.

3. Rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-2077/2023-2 od 31. siječnja 2024. pobijano rješenje o ovrsi stavljeno je izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinute su provedene radnje te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, a sve sukladno članka 58. stavak 3. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93,14, 55/16, 73/17 i 131/20, dalje OZ).

4. Tijekom postupka izvođenja dokaza sud je izvršio uvid u izvadak iz poslovnih knjiga, karticu dužnika, te obračun kamate sa lista 37 spisa.

5. Tužitelj podneskom od 1. ožujka 2024., a potom i na zapisnik na ročištu održanom dana 12. rujna 2025. uređuje tužbeni zahtjev na način da sada potražuje isplatu zakonskih zateznih kamata na podmirenu glavnicu u iznosu od 1,50 eura te koje su obračunate od dana dospijeća glavnice pa do dana podmirenja utužene glavnice dana 4. svibnja 2023., te potražuje naknadu troškova ovršnog postupka u iznosu od 14,86 eura i na ime parničnog postupka trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 eura.

6. Tužena je uredno zaprimila gore navedeni podnesak tužitelja kao i poziv za ročište za dan 13. ožujka 2026., a što je sud utvrdio uvidom u potvrdu o otpravku koja se nalazi na listu 42 spisa, no isti se na predmetni podnesak nije očitova la niti je, iako uredno pozvana pristupila na ročište dana 13. ožujka 2026. ili ispričala svoj nedolazak.

7. Budući tužitelj konačno specificiranim tužbenim zahtjevom traži da se održi na snazi samo platni nalog za isplatu zakonskih zateznih kamata na podmirenu glavnicu u iznosu od 1,50 eura te koje su obračunate od dana dospijeća glavnice pa do dana podmirenja utužene glavnice dana 4. svibnja 2023. , kao i za troškove postupka, te je tužitelj povukao tužbu za utuženu glavnicu, kako je to prethodno navedeno , to je sud sukladno čl. 456. st. 1. u vezi s čl. 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP) riješio kao u toč. I. izreke.

8. Među strankama je nesporno kako je tužena u cijelosti podmirila utuženu glavnicu u iznosu od 67,44 eura. Sporno je među strankama je li tužena dužna podmiriti zatezne kamate na utuženu glavnicu te nastale troškove postupka, obzirom je predmetno utuženo potraživanje podmirila nakon dospijeća i donošenja pobijanog rješenja o ovrsi.

9. Uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga sa stanjem na dan 16. travnja 2023. te u karticu dužnika, a koju dokumentaciju sud u svrhu dokaza prihvaća u cijelosti, obzirom ista predstavlja vjerodostojnu ispravu u smislu odredbe čl. 31. OZ-a, za koju zakon veže presumpciju istinitosti i zakonitosti, utvrđeno je kako je tužena evidentirana kao korisnik/vlasnik nekretnine na adresi u [adresa], pod šifrom dužnika 3503431, slijedom čega je isti obveznik plaćanja komunalne usluge temeljem računa davatelja usluge. Za istaknuti je kako tužena navedeno niti ne spori već ističe kako je utuženo potraživanje podmireno.

10. Daljnjim uvidom u izvod iz poslovnih knjiga tužitelja, utvrđeno je kako tužena za pruženu uslugu duguje tužitelju iznos od 67,44 eura.

11. Nadalje, uvidom u karticu dužnika sud je utvrdio kako je dana 4. svibnja 2023. tužena izvršila uplatu u iznosu od 69,47 eura od kojeg iznosa je iznos od 67,44 eura obračunat na ime glavnice, a iznos od 2,03 eura na ime troškova ovršnog postupka.

12. Sukladno čl. 215. Zakona o vodama (Narodne novine broj 153/09, 63/11, 130/11, 56/13, 14/14) i čl. 14. Izjave o osnivanju trgovačkog društva Zagrebački holding d.o.o. i Odluke o davanju ovlaštenja poslovni broj ZGH-6-1-11-163/1 od 2. veljače 2011. korisnik komunalne usluge dužan je isplatiti naknadu za izvršenu komunalnu uslugu.

13. Nadalje, sukladno čl. 205. st. 2. Zakona o vodama, obveznik plaćanja je vlasnik ili drugi zakoniti posjednik nekretnine u kojoj se usluga koristi.

14. Odredbom čl. 3. st. 14. Općih i tehničkih uvjeta za opskrbu vodom u uslugama odvodnje otpadnih voda (Glasnik grada Zagreba broj 17/2013, dalje Uvjeti) određeno je da je korisnik vodne usluge svaka fizička ili pravna osoba koja je vlasnik odnosno drugi posjednik građevine ili druge nekretnine (npr. najmoprimac, zakupac odnosno drugi mirni posjednik) i koja je s isporučiteljom sklopila ugovor o priključenju na komunalne vodne građevine ili je na temelju ovih uvjeta izjednačena s tim osobama.

15. Odredbom čl. 86. Općih uvjeta propisano je da se količina pružene usluge opskrbe pitkom vodom utvrđuje vodomjerom, a cijena usluge se obračunava prema očitanoj potrošnji metara kubičnih, i to petnaestodnevno, jednom mjesečno, dvomjesečno, tromjesečno, odnosno jednom godišnje, ovisno o kategoriji korisnika usluga odnosno potrošnje. Nadalje istim člankom je propisano i kako isporučitelj samostalno utvrđuje dinamiku očitanja za svaku kategoriju potrošnje odnosno korisnika usluga.

16. Odredbama čl. 88. Općih uvjeta određeno je da korisnici usluga količinu isporučene vodne usluge plaćaju prema cijeni vodne usluge utvrđenoj važećom odlukom o cijeni vodnih usluga isporučitelja kao i da će u slučaju izmjena cijene vodne usluge isporučitelj usluge na svojoj internetskoj stranici, preko sredstava javnog priopćavanja ili na drugi uobičajeni način o tome obavijestiti korisnike usluga.

17. Nadalje, odredbom čl. 97. Općih uvjeta propisano je da korisnik plaća uslugu na temelju računa koji se ispostavljaju petnaestodnevno, mjesečno, dvomjesečno, tromjesečno, odnosno jednom godišnje, a prema količini pružene usluge, važećoj cijeni i načinu obračuna za pojedinu kategoriju korisnika kao i da je isporučitelj ovlašten korisniku usluge omogućiti plaćanje usluga akontacijskim ili avansnim obrocima.

18. Tužena u prigovoru nije osporila da je vlasnik odnosno korisnik nekretnine slijedom čega je utvrđeno da je tužena korisnik komunalne usluge isporuke vode te je temeljem odredbe čl. 3. st. 14. i čl. 97. Općih uvjeta obvezana na plaćanje iste. Tužena je navedeno potraživanje podmirila nakon dospijeća duga i prije donošenja rješenja o ovrsi.

19. Predmetni izvod iz poslovnih knjiga tužitelja priložen spisu predstavlja sukladno odredbi čl. 31. OZ-a vjerodostojnu ispravu, uz koju zakon veže presumpciju istinitosti i autentičnosti, a navedeni izvod daje sudu dovoljno podataka da utvrdi visinu predmetne tražbine.

20. Naime, tužena je predmetnu glavnicu dospjelu 7. prosinca 2022. podmirila uplatom dana 4. svibnja 2023., dok je ovršni prijedlog podnesen dana 21. travnja 2023., a što je vidljivo na digitalnom potpisu podnositelja ovršnog prijedloga istaknutog na prvoj stranici istog u gornjem desnom kutu te je rješenje o ovrsi doneseno dana 11. svibnja 2023. Datum podmirenja glavnice tužena nije sporila.

21. Slijedom navedenog, sud smatra da je sukladno odredbi čl. 3. st. 14. i 97. Općih uvjeta i čl. 9. te čl. 65. ZOO-a tužena dužna podmiriti predmetni iznos na ime nepodmirenih dospjelih kamata na iznos podmirene glavnice u iznosu od 1,50 eura (obračunate od dospijeća utuženog potraživanja do dana izvršene uplate cjelokupne glavnice), kako je to zatraženo uređenim tužbenim zahtjevom od dana 12. rujna 2025.

22. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 183. st. 1. ZOO -a prema kojoj dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje dok je sukladno odredbi članka 29. stavka 1. ZOO-a propisano da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice i zatezne kamate i to od dana dospijeća pojedinih predmetnih iznosa. Kako tužena ne spori da je platila predmetnu glavnicu, a isto je prema navodima tužitelja plaćeno sa zakašnjenjem, što tužena također nije osporila, te kako tužitelj predmetne kamate potražuje od dospijeća glavnog potraživanja kako je to prethodno navedeno pa do dana izvršene uplate dana 4. svibnja 2023. i prema dostavljenom obračunu kamata koju dokumentaciju je sud u svrhu dokaza prihvatio i iz koje utvrdio visinu navedenog iznosa, to je sud utvrdio da je zahtjev tužitelja za isplatom zakonskih zateznih kamata osnovan, čime je odlučeno kao pod toč. II. izreke.

23. Obzirom se postupak, povodom prigovora tužene protiv rješenja o ovrsi, nastavio kao parnični postupak, to nema mjesta razdvajanju troška postupka na ovršni trošak i parnični trošak, već o trošku postupka treba odlučiti u skladu s odredbom članka 154. st. 1. ZPP-a kao da se u cijelosti radi o parničnom postupku, pa je stoga na temelju čl. 451. st. 3. ZPP-a riješio kao u točki III.

24. Odluka o trošku postupka temelji na odredbi čl. 156. st. 1. i čl. 155. ZPP -a kao i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 148/09, 142/12, 108/14, 126/22, dalje Tarifa), a sve sukladno vrijednosti predmeta spora od 67,44 eura te prema zatraženom trošku na ročištu 12.9.2025., sud ukazuje kako bi prema mišljenju ovog suda tužitelj ima pravo na trošak predujma i ostatka naknade javnog bilježnika u iznosu od 25,00 eura umanjeno za iznos od 2,03 eura kako je to tužitelj obračunao navedenom uplatom 4.5.2023., no kako tužitelj potražuje samo daljnji dio troška u iznosu od 14,86 eura, to je sud navedenom zahtjevu i udovoljio čime je odlučeno kao u točki III. izreke. Naime, sud ukazuje kako tužitelj ima pravo na trošak ovršnog postupka obzirom tužena nije predmetno dugovanje podmirila o dospijeću te je krivnjom iste navedeni trošak nastao obzirom je ovršni prijedlog podnesen javnom bilježniku 21. travnja 2023., a tužena je cjelokupnu utuženu glavnicu podmirila 4. svibnja 2023.

25. Također, sud ukazuje kako je 31. siječnja 2024. doneseno rješenje kojim se stavlja izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha, sedam mjeseci nakon izvršene uplate tužene.

26. Naime, sud smatra kako je nastanak predmetnih daljnjih troškova, iako je tužena predmetnu glavnicu podmirila nakon pokretanja ovršnog postupka, ipak skrivio tužitelj budući je evidentno kako je tužena utuženo dugovanje podmirila odmah po zaprimljenoj obavijesti o utuženom dugovanju od dana 24. travnja 2023. (list 10 spisa bez potvrde o primitku istog), te da je cjelokupna glavnica bila podmirena u trenutku kada je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha. Slijedom navedenog, sud smatra da je tužitelj bio dužan, uzimajući navedeno u obzir povući ovršni prijedlog osim za preostale zakonske zatezne kamate i eventualni preostali ovršni trošak još prije nego je doneseno rješenje kojim se stavlja izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha, a koje je rješenje doneseno 31. siječnja 2024., čak sedam mjeseci nakon izvršene uplate od strane tužene, a što isti nije učinio, te zatražiti naknadu zateznih kamata i nastalih troškova postupka do tog trenutka, dok je tužitelj sasvim suprotno načelu ekonomičnosti postupka nastavio sa provođenjem istog time stvarajući nepotrebni dodatni trošak sudionicima postupka.

27. Naime, sud ukazuje kako se pri primjeni zakonskih propisa mora polaziti od temeljne pretpostavke - da je zakonotvorac, normiranjem određene materije, a bez obzira na njene jedinstvene osobitosti, išao za tim, da rezultat primjene propisa ostvari stanovitu legitimnu - razumnu i pravičnu svrhu. Zbog nužno potrebnog suglasja zakona s Ustavom, navedeni interpretativni imperativ izvire iz načela vladavine prava (razumna svrha zakona) i socijalne pravde (pravičnost) kao najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske sukladno odredbi iz čl. 3. Ustava RH (Narodne novine broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 41/01 - pročišćeni tekst, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14). Slijedom iznesenoga, situacija u kojoj dužnik podmiruje vjerovniku veći iznos troškova postupka nego je utužena glavnica zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a što bi ovdje bio slučaj, posebice uzimajući u obzir da je iako nakon dospijeća utuženog potraživanja, te odmah po primitku obavijesti o dugovanju u cijelosti podmireno u odnosu na glavnicu te uzimajući u obzir načelo ekonomičnosti postupka kako je to prethodno navedeno, sud smatra kako bi naplata daljnjih troškova bilo slijedom razumne i pravične svrhe, neprihvatljivo, nepravično i nerazumno.

28. Nadalje, sve kad bi tužitelj imao pravo na parnični trošak nakon izvršene uplate tužene, a koji se odnosi i na provedeni parnični postupak, te što nije stav ovog suda iz prethodno obrazloženih razloga, sud ukazuje kako bi u tom slučaju sukladno vrijednosti predmeta spora, a koji predstavlja spor male vrijednosti do 132,72 eura, tužitelj imao pravo na trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 eura sukladno Zakonu o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 74/95, 57/96, 137/02, 125/11, 118/18, 9/21, 51/23; dalje ZSP)

29. Zatezna kamata na trošak određena je sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a.

Zagreb, 28. travnja 2026.

Sudac:

Violeta Veselić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ovog rješenja je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u 3 istovjetna primjerka za sud i dovoljnom broju istovjetnih primjeraka za protivnu stranku u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka ovog rješenja, a o njoj odlučuje županijski sud. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a).

DNA:

- tužitelju uz nalog za platež sudske pristojbe na presudu

- tuženoj

U Zagrebu, dana 28. travnja 2026. godine

Viši sudski savjetnik-specijalist: Lidija Đogaš Batovanja