REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Povrv-475/2020

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Ines Božić, u pravnoj stvari tužitelja RIMA TERM d.o.o., OIB: 99552194570, Kamanje, Orljakovo 36/E, kojeg zastupa punomoćnik Irena Blauhorn, odvjetnica u Karlovcu, protiv tuženika L-M d.o.o., OIB: 46238814913, Krašić, Krašić 46, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Hrvoje Lafter i Vladimir Rađenović u Jastrebarskom, radi naknade štete, zaključio je glavnu raspravu 26. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, te donio i objavio presudu 28. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Stjepana Volarića iz Jastrebarskog, poslovni broj: Ovrv-10/2020 od 20. siječnja 2020. kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 4.953,78 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 11,64 EUR od 24. ožujka 2018. do isplate,

- na iznos od 218,53 EUR od 27. studenog 2018. do isplate,

- na iznos od 3.250,38 EUR od 22. prosinca 2018. do isplate,

- na iznos od 1.473,22 EUR od 16. siječnja 2019. do isplate,

te da mu naknadi troškove ovršnog postupka u iznosu od 285,88 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 20. siječnja 2020. do isplate, sve po stopi zateznih kamata koja se do 31. prosinca 2022. određuje po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 (osam) dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Stjepana Volarića iz Jastrebarskog, poslovni broj: Ovrv-10/2020 od 20. siječnja 2020. u dijelu kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 4,98 EUR sa zateznim kamatama od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate i predvidive troškove u iznosu od 134,38 EUR sa zateznim kamatama tekućim od pravomoćnosti rješenja o ovrsi do isplate i u tom dijelu se zahtjev za naknadu troškova ovršnog postupka odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.408,49 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28. travnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

IV. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 312,50 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28. travnja 2026. do isplate.

Obrazloženje

1. Ovaj postupak je pokrenut prijedlogom za ovrhu na temelju kojeg je javni bilježnik Stjepan Volarić iz Jastrebarskog, donio 20. siječnja 2020. rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-10/2020 radi prisilne naplate novčane tražbine u iznosu od 37.324,25 kn (4.953,78 EUR) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka. Trgovački sud u Zagrebu je rješenjem poslovni broj Povrv- 475/2020 od 12. veljače 2020. stavio izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika u dijelu u kojem je određena ovrha te je u tom dijelu ukinuo provedene radnje (točka I. izreke), i odredio da će se po pravomoćnosti tog rješenja nastaviti postupanje u parničnom postupku kao u povodu prigovora protiv platnog naloga (točka II. izreke).

2. Rješenjem o stavljanju izvan snage rješenja o ovrsi od 12. veljače 2020. sud nije upozorio u smislu odredbe čl. 461.a st. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP) na sadržaj odredbi stavaka 2. do 7. toga članka, već je takvo upozorenje unio tek u rješenje od 12. listopada 2020. (točka III. izreke) u dijelu u kojem je naveo da u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga tužitelj je dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od primitka tog rješenja iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoj zahtjev i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica, dok je tuženik dužan najkasnije u roku od 15 dana od primitka tužiteljevog podneska iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve u predložiti dokaze potrebne radi utvrđivanja iznesenih činjenica.

3. Iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj zaprimio rješenje od 12. listopada 2020. dana 12. listopada 2020. i da se pravovremeno očitovao sukladno točki III. izreke tog rješenja podneskom od 27. listopada 2020. Tuženik je tužiteljev podnesak od 27. listopada 2020. zaprimio 2. studenog 2020. te se u roku od 15 dana pravovremeno očitovao podneskom od 17. studenog 2020. Stoga je sud uzeo u obzir sve činjenice i dokaze koje su stranke iznijele do tog stadija postupka.

4. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi, ovršenik je u cijelosti osporio rješenje o ovrsi, navodeći u bitnome kako radovi nisu izvedeni u skladu s pravilima struke, odnosno izvedeni su samo djelomično.

5. U podnesku 26. veljače 2020. tužitelj je osporio tuženikove prigovore kao paušalne, navodeći kako tuženik nije nikada prigovorio niti jednom računu i nije nikada u pisanom niti usmenom obliku prigovarao količini niti kvaliteti radova.

6. U dokaznom postupku sud je pročitao isprave u spisu: račune (str. 4. – 7. spisa), ponudu broj 57 12 2017 (str. 28. – 32. spisa), ponudu 038 10 2018 (str. 33. – 35. spisa), kartice partnera (str. 36. – 39. te 57. – 59. spisa), račun 38 (str. 40. spisa), elaborat kvalitete izvedenih radova (str. 41. – 46. spisa). Sud je na prijedlog tužitelj sukladno odredbi čl. 221.b st. 2. ZPP-a pribavio od nadležne Porezne uprave podatke o tome je li tuženik za račune broj 82/1/2018, 94/1/2018 te 92/1/2018 iskoristio pravo na odbitak pretporeza, odnosno je li takve račune koji imaju prijenos porezne obveze prikazao poreznoj upravi kao primljenu isporuku za koju PDV obračunava primatelj (dopis na str. 97. – 98. spisa) te je kao svjedoke saslušao UB, UBF, OB, ZB, VB, te zakonskog zastupnika tužitelja HB.

7. Zbog promjene raspravnog suca, a nakon što je stranka omogućeno da se o tome izjasne, sud je sukladno odredbi čl. 315. st. 3. ZPP-a raspravnim rješenjem od 21. prosinca 2023. odredio da glavna rasprava počinje iznova i da se neće saslušavati već saslušani svjedoci i stranke, već će se pročitati zapisnici o izvedenim dokazima.

8. Na okolnost plaćanja po računu broj 82/1/2018 sud je proveo dokazni prijedlog vještačenjem po vještaku financijske struke dipl.oec. PetriBlašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. Zagreb. Na ročištu za glavnu raspravu od 26. ožujka 2026., a na izričit upit suda, stranke su suglasno navele kako nemaju prigovor na nalaz i mišljenje financijskog vještaka od 19. siječnja 2026. i kako ne zahtijevaju da se vještak usmeno sasluša pred sudom.

9. Sud nije proveo dokazni prijedlog provođenjem vještačenja po po vještaku strojarske struke na okolnost materijalnih nedostataka izvedenih radova jer je ocijenio, a nakon ocjene svih izvedenih dokaza, da provođenje tog dokaznog prijedloga nije potrebno. Naime, sud je nakon provedenog dokaznog postupka utvrdio da tuženik kao naručitelj radova nije pravovremeno obavijestio tužitelja o nedostacima, a zbog čega je tuženik izgubio pravo protekom zakonskih rokova ostvarivati prava s osnove nedostataka izvedenih radova.

10. Nakon ocjene svakog dokaza pojedinačno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom članka 8 ZPP-a, sud je zaključio da je platni nalog zakonit, odnosno tužbeni zahtjev osnovan.

11. Predmet spora je zahtjev za isplatu iznosa 4.953,78 EUR koji tužitelj potražuje od tuženik na ime naknade za izvršene radove i to:

- po računu broj 24/1/2018 od 21. ožujka 2018. ispostavljenom na iznos od 5.425,25 kn, potražuje iznos od 11,64 EUR (87,75 kn),

- po računu broj 82/1/2018 od 9. studenog 2018. ispostavljenom na iznos od 104.615,00 kn, potražuje iznos od 218,53 EUR (1.646,50 kn),

- po računu broj 94/1/2018 od 21. prosinca 2018. ispostavljenom na iznos od 34.490,00 kn, potražuje iznos od 3.250,38 EUR (24.490,00 kn),

- po računu broj 92/1/2018 od 21. prosinca 2018. ispostavljenom na iznos od 19.800,00 kn, potražuje iznos od 1.473,22 EUR (11.100,00 kn).

12. Između stranaka je sporno je li tužitelj izveo radove, odnosno jesu li radovi po računima broj broj 94/1/2018 i broj 92/1/2018 zahvaćeni nedostacima s obzirom na to da je tuženik u podnesku od 30. ožujka 2020. prigovorio kvaliteti izvedenih radova i na tu okolnost predložio povođenje vještačenja po vještaku strojarske struke (točka 6. podneska) i je li tuženik pravovremeno obavijestio tužitelja o nedostacima. Sporno je i jesu li radovi po računu broj 24/1/2018 i 82/1/2018 plaćeni.

13. Iz dopisa Ministarstva financija, Porezne uprave, Klasa: 410-19/21-02/25 od 6. listopada 2021., koji je pribavljen sukladno odredbi čl. 221.b st. 2. ZPP-a, proizlazi da su računi broj 82/1/2018 od 9. studenog 2018. ispostavljen na iznos od 104.615,00 kn, broj 94/1/2018 od 21. prosinca 2018. ispostavljen na iznos od 34.490,00 kn te broj 92/1/2018 od 21. prosinca 2018. ispostavljen na iznos od 19.800,00 kn, prikazani u tuženikovoj prijavi poreza na dodanu vrijednost za studeni i prosinac 2018. godine i da je tuženik po ispostavljenim računima koristio pravo na odbitak pretporeza. Kako je tužitelj dokazao da je za tražbinu po predmetnim računima (vjerodostojnim ispravama) tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza, to je sud u smislu odredbe čl. 221.b. st. 1. ZPP-a utvrdio da tražbina po tim računima postoji, odnosno da su radovi fakturirani u ispostavljenim računima izvedeni.

14. Sud je ocijenio da nije osnovan tuženikov prigovor ispunjenja po računu broj 24/1/2018 i 82/1/2018.

15. U odnosu na račun broj 24/1/2018, koji je ispostavljen na iznos od 5.425,25 kn, sud je ocijenio da nisu osnovani tuženikovi prigovori da se radi o računu koji je istovjetan računu broj 38/1/2018 (koji nije predmet ovoga spora), a koji je tuženik platio u iznosu od 6.752,50 kn te je dogovoreno da će se razlika u iznosu od 1.327,25 kn umanjiti od zadnje ispostavljenog računa, a zbog čega da je račun broj 24/1/2018 (koji sadrži istovjetnu specifikaciju i opremu) nepravilno izražen te se ne može priznati kroz izdavanje novog računa. Naime, račun broj 24/1/2018 (na str. 4. spisa) je ispostavljen 21. ožujka 2018., dok je račun broj 38/1/2018 (koji nije predmet ovoga spora) ispostavljen 19. travnja 2018., dakle nakon ispostavljanja račun za radove izvedene i fakturirane po računu broj 24/1/2018. Kako je tuženik istaknuo da je platio račun broj 38/1/2018, a ne račun broj 24/1/2018, to neosnovano tuženik smatra da nije bilo osnova za izdavanje i plaćanje računa koji je predmet ovoga spora. Tuženik i sam navodi kako je tužitelj ugradio opremu koju je ponovno zaračunao u računu broj 38/1/2018, a iz čega proizlazi kako je tuženik (eventualno) neosnovano platio račun broj 38/1/2018 (koji je ispostavljen kasnije). Tuženik nije osporio da je u trenutku ispostavljanja računa broj 24/1/2018 bilo osnova za obračunavanje radova jer su radovi i oprema ugrađeni, a takva osnova nije mogla kasnije otpasti izdavanjem eventualno neosnovanog računa (38/1/2018). Stoga ako je tuženik smatrao da ne postoji osnova za plaćanje kasnijeg računa, tuženik je trebao vratiti i prigovoriti kasnije ispostavljenom računu, a što tuženik nesporno nije učinio. Sud je, također, primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 219. st. 1. i čl. 221.a ZPP-a, utvrdio da tuženik nije dokazao postojanje (bilo pisanog bilo usmenog) dogovora o uračunavanju razlike od 1.327,25 kn i za takvu razliku umanjenje zadnje ispostavljenog računa, a zbog čega je dalje zaključio da je tuženikov prigovor ispunjenja neosnovan i paušalne naravi.

16. Sud je ocijenio da nije osnovan niti tuženikov prigovor ispunjenja po računu broj 82/1/2018, koji je ispostavljen na iznos od 104.615,00 kn i po kojem tužitelj potražuje iznos od 218,53 EUR (1.646,50 kn). Iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka, kojem stranke nisu prigovarale, proizlazi kako je tuženik platio po tom računu iznos od 102.968,50 kn (13.666,27 EUR), dok je ostao neplaćen iznos od 218,53 EUR (1.646,50 kn), a nalazu i mišljenju financijskog vještaka stranke nisu prigovarale.

17. Tuženikovi prigovori da radovi po računu broj 94/1/2018 (koji je ispostavljen prema ponudi broj 038) i računu broj 92/1/2018, nisu izvedeni u cijelosti, odnosno da u onom dijelu u kojem jesu izvedeni su nekvalitetno izvedeni, nisu osnovani.

18. Odredbom čl. 590. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO) je propisano da se ugovorom o djelu izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.

19. Odredbom čl. 604. ZOO-a je propisano da je naručitelj dužan pregledati izvršeno djelo čim je to po redovitom tijeku stvari moguće i o nađenim nedostacima bez odgađanja obavijestiti izvođača (st. 1).Ako naručitelj na poziv izvođača da pregleda i primi izvršeni rad to ne učini bez opravdanog razloga, smatra se da je rad primljen (st. 2.). Nakon pregleda i primanja izvršenog djela izvođač više ne odgovara za nedostatke koji su se mogli opaziti uobičajenim pregledom, osim ako je znao za njih, a nije ih pokazao naručitelju (st. 3.).

20. Odredbom čl. 605. ZOO-a je pripisano da ako se kasnije pokaže neki nedostatak koji se nije mogao otkriti uobičajenim pregledom, naručitelj se ipak može pozvati na njega, pod uvjetom da o njemu obavijesti izvođača što prije, a najkasnije u roku od mjesec dana od njegova otkrivanja (st. 1.). Istekom dviju godina od primitka obavljenog posla, naručitelj se više ne može pozvati na nedostatke (st. 2.).

21. Odredbom čl. 606. ZOO-a je propisano da naručitelj koji je izvođača na vrijeme obavijestio o nedostacima izvršenog djela gubi svoja prava nakon isteka dvije godine od učinjene obavijesti, osim ako je izvođačevom prijevarom bio spriječen da ih ostvaruje, ali i nakon isteka toga roka naručitelj ima pravo, ako je o nedostacima pravodobno obavijestio izvođača, prigovorom protiv izvođačeva zahtjeva za isplatu naknade istaknuti svoj zahtjev na sniženje naknade i naknadu štete.

22. Iz ponude broj 038 (str. 33. – 35. spisa) proizlazi da je ugovorena cijena radova 42.554,00 kn. Podneskom od 27. listopada 2020. tužitelj je naveo da je po drugoj ponudi prekinuo radove jer tuženik nije plaćao uredno račune, dok takve neizvršene radove tužitelj navodi da nije niti fakturirao, a sve što je fakturirano je i izvršeno. Navodi da se kartice stranaka u potpunosti preklapaju, što ukazuje kako nema spora oko visine potraživanja.

23. Sud je ocjenom izvedenih dokaza, a osobito iskaza svjedoka AB, SB, VB i zakonskog zastupnika tužitelja, koje je prihvatio i koji su iskazivali suglasno te njihovi nalazi nisu proturječni, utvrdio da je tužitelj zaista prekinuo radove po ponudi broj 038 (koja je ugovorena na iznos od 42.554,00 kn), dakle da radovi nisu izvedeni u cijelosti prema toj ponudi. Međutim, račun broj 94/1/2018 (1. privremena situacija) je ispostavljen na iznos od 34.490,00 kn prema ponudi broj 038, dok je tuženik ispostavljeni račun kao i račun broj 92/1/2018 u cijelosti zaveo u svoje poslovne knjige i po njima koristio pravo na odbitak pretporeza, pa je samom tom činjenicom tužitelj dokazao da je u tom dijelu (koliko je obračunato po 1. privremenoj situaciji i računu broj 94/1/2018 te 92/1/2018) izveo radove. S druge strane, premda su svjedoci iskazivali kako radovi nisu izvedeni u cijelosti, okolnost u kojem dijelu i koja je vrijednost neizvedenih radova se prema stajalištu ovoga suda ne može dokazivati iskazima svjedoka, već isključivo vještačenjem po vještaku odgovarajuće struke, a tuženik nije predložio izvođenje vještačenja na tu okolnost, već isključivo na okolnost postojanja materijalnih nedostataka.

Nisu osnovani tuženikovi prigovori kako je tužitelj bio dužan izvršiti svoju obvezu u cijelosti prije zahtijevanja isplate ugovorene naknade. Naime, tuženik je ispostavljene račune knjižio u svojim poslovnim knjigama i koristio pravo na odbitak pretporeza, a takvim radnjama je priznao postojanje obveze prema tužitelju, kao i činjenicu da je tužitelj imao pravo ispostavljanja računa za djelomično izvršene radove, odnosno za izdavanje privremene situacije. S obzirom na to da iz iskaza zakonskog zastupnika tužitelj, kojeg je sud u tom dijelu prihvatio jer nije u proturječju s ispravama u spisu , proizlazi da je tužitelj izdavao fakture po završetku izvođenja pojedinih dijelova radova i da je u nekoliko navrata kontaktirao tuženika, koji nije bio raspoloživ za dogovor o eventualnom mirnom rješenju spora, to sud zaključuje da iz takvo utvrđenih činjenica proizlazi da tužitelju sukladno odredbi čl. 358. st. 1. ZOO-a nije bio dužan ispuniti svoju obvezu u preostalom dijelu sve dok tuženik ne izvrši plaćanje do tada izvedenih radova, a što tuženik nesporno nije učinio niti iz dokaznog postupka proizlazi da je bio spreman to učiniti.

24. S druge strane, tuženik je pod pretpostavkom da sud utvrdi da vrijednost izvedenih radova odgovara zbroju računa, podredno istaknuo prigovor (ne)kvalitete izvedenih radova i na tu okolnost predložio provođenje strojarskog vještačenja. Tuženik je naveo da je usmenim putem još za vrijeme izvođenja radova prigovarao nedostacima i bez odgađanja nakon njihovog završetka i pregleda (krajem 2018. godine) obavijestio tužitelja, a koje navode je tužitelj osporio. Tužitelj je osporio i privatan nalaz i mišljenje koje je tuženik dostavio u spis budući da se radi o jednostranom vještačenju, koje je dostavljeno bez potpisa.

25. Sud je na okolnost nedostataka i obavijesti o nedostacima saslušao svjedoke i odgovornu osobu tužitelja.

19. Iz iskaza svjedoka UB, zaposlenika tuženika na mjestu vozača viljuškara, proizlazi da mu je poznato da je tužitelj vršio usluge spajanja dvije kotlovnice u pilani tuženika jer je bio prisutan dok je tužitelj izvodio radove i osobno dizao cijevi. Navodi da je bilo ugovoreno da tužitelj izvrši radove razvođenja cijevi za grijanje po hali, ali je iste doveo samo do visine cca 60 cm od ventila, dok su cijevi premazane jednom. Navodi da je pumpa montirana od strane radnika tužitelja, ali je ista kasnije demontirana, za što ne zna tko je napravio niti zna da li pumpa ima garancijski list. Bio je prisutan kada je UBF, koji je suvlasnik tvrtke tuženika, prigovarao kvaliteti radova radnicima tužitelja. Osobnih saznanja o iznošenju navedenih prigovora odgovornoj osobi tužitelja nema, kao niti ostalih saznanja o poslovnom odnosu između stranaka. Navodi da tužitelj nije do kraja izvršio radove po njegovim saznanjima, ali ne zna zašto.

20. Iz iskaza svjedoka AB, suvlasnika tvrtke tuženika, proizlazi da je s gosp. SB usmeno dogovoreno izvođenje radova povezivanja dviju kotlovnica. Izdavane su ponude za pojedine radove i te fakture su plaćene. Za ovdje sporne fakture nije bilo ponuda, a radilo se o poslovima predradnjama potrebnim za povezivanje kotlovnica. Po ponudi je bilo ugovoreno da izolacija bude promjera 200, da kod cijevi nije poštovana debljina stjenki, željezo je samo jednom premazano zaštitom, a ugovorena su dva sloja. Ispostavljene su dvije fakture za jedan te isti posao. Dio opreme nije imao popratnu dokumentaciju niti garanciju. Navodi da je usmeno dogovoreno da se izda faktura jer je bio kraj godine, ali da posao po istoj nije izvršen, te je tužitelj navedeni posao odbio izvršiti prije plaćanja iste. Tužitelj je odbio prije plaćanja prije navedene fakture doći radi utvrđivanja što je od poslova izvedeno, a koji dio još treba izvesti. Sva komunikacija s tužiteljem bila je usmeno telefonskim putem. Prigovore u odnosu na navedene nedostatke iznio je radnicima tužitelja kao i odgovornoj osobi tužitelja.

21. Iz iskaza svjedoka OB proizlazi da je prije dvije godine izvršio pregled u pilani tuženika koji ga je i angažirao, da napravi činjenično stanje na terenu. Napominje da je pilana za vrijeme vršenja mog pregleda bila u funkciji. Navodi da prije pregleda nije raspolagao izvedbenom dokumentacijom, već samo ponudu i neke od računa koje mi je na uvid dao tuženik. Utvrdio je da antikorozivna zaštita na instalacijama nije bila završena, nosači za cjevovod su bili različito izvedeni odnosno nisu bili istovjetno izvedeni, dijelovi instalacija nisu imali završne obloge, dimenzije cjevovoda se nisu poklapale sa onima u ponudi i obračunima ( udaljenost je izražena skoro u duploj vrijednosti), pumpa koja je navodno trebala biti ugrađena nije imala dokumentaciju i nije bila ugrađena, te se na istoj nije vidjelo da je ikada prije spajana odnosno korištena. Navodi da u cijelosti ostaje kod elaborata priloženom u spisu, te dodaje da su prilikom izvida radi izrade elaborata bili prisutni neki radnici, obzirom na poslove koje su obavljali, a misli da su radnici tuženika te tuženik koje je naručio izradu elaborata, a od strane tužitelja nije bio prisutan nitko. Navodi da mu naručitelj nije rekao razlog iz kojeg radovi nisu dovršeni već je samo tražio da utvrdi činjenično stanje, a on je ugovarao posao sa tužiteljem.

22. Iz iskaza svjedoka ZB proizlazi navodi da je djelatnik tužitelja i da je sudjelovao tijekom izvođenja predmetnih radova. Radili su kotlovnicu i dio cjevovoda, ali su onda u određenom periodu stali sa izvođenjem radova. Rečeno mu je od strane poslodavca da je do prekida radova došlo iz razloga što isti nisu uredno podmirivani od strane tuženika. Nema osobnih saznanja o ugovorenim detaljima već samo izvršava naloge poslodavca na radilištu, dok se ne sjeća pojedinih tehničkih detalja u vezi izvođenja radova. Tijekom radova je nekoliko puta kontaktirao sa " gazdom" pilane u vezi izvođenja radova te isti nikada nije prigovarao izvedenim radovima. Kompletan ugovoreni posao je trebao trajati između tri i pet mjeseci ovisno o zatečenim okolnostima, dok ne može procijeniti koji dio radova od ukupnih radova bi bio izveden prije prekida izvođenja istih, ali zna da je dio radova ostao nedovršen.

23. Iz iskaza svjedoka VB, zaposlenika tužitelja, proizlazi da je upoznat sa predmetnom spora jer je bio na radilištu kod tuženika od početka do prekida radova. Navodi da je bilo ugovoreno da se napravi cjevovod grijanja i kotlovnice. Bile su ugovorene crne cijevi te crni nosači, aluminij i izolacija kamena vuna. Navodi da radovi nisu izvedeni, ne zna razlog, pretpostavlja da isti nisu plaćeni. Navodi da je prije prekida radova izvedeno sve, osim što kotlovnica nije spojena na razvodnik. Same cijevi su dovedene u kotlovnicu. Po njegovoj procjeni cijevi je bilo možda i cca 200 metara. Navodi da je gosp. AB bio svaki dan na radilištu te da nikad nije prigovarao izvedenim radovima.

24. Iz iskaza zakonskog zastupnika tužitelja NB proizlazi da je sa tuženikom ugovorio spajanje dviju kotlovnica, prije čega ga je tuženik kontaktirao navodeći da ima dvije peći, jednu slabiju i jednu veće snage, te je tražio od njega prijedlog o spajanju odnosno korištenju istih, na što je on predložio da ljeti koristi peć slabije snage, a zimi jače snage, a radi čega je i pokrenut posao spajanja istih. Navodi da je od samog početka radova bio problem sa plaćanjem od strane tuženika. Spajanje kotlovnica, što je bio prvi dio radova, trajalo bi cca mjesec do mjesec i pol dana ovisno o vremenskim uvjetima, obzirom je jedan od radova na otvorenom. Čitav taj prvi dio radova se rastegnuo na čitavu godinu zbog financijskih problema odnosno neplaćanja. Radove po prvoj ponudi završili su u 12. mjesecu, nakon čega ga je tuženik tražio ponudu za izvedbu sustava grijanja za halu. Smatra da ga tuženik ne bi tražio ponudu za dodatne radove da nije bio zadovoljan sa onima koji su već izvršeni. Navodi da je tuženik pokazao vještaku kojeg je angažirao samo nedovršene radove iz druge ponude a ne i prvu ponudu. Pumpa je ugrađena, što je iskazao i svjedok koji je radnik tuženika. Sve što je fakturirano je i odrađeno odnosno ugrađeno. U odnosu na navode tuženika o dvije fakture za isti materijal, navodi da ga je tuženik, osim ugovorenih radova spajanja kotlovnica tražio i zamjenu ventila na kotlovnicama jer je pritisak u sistemima padao te zbog toga postoji druga faktura za te dodatne poslove. Nikada tuženik nije, ni usmeno niti pismeno, prigovarao radovima u odnosu na kvalitetu te ugrađeni materijal/uređaja. Fakture je izdavao po završetku izvođenja pojedinih dijelova radova te je fakture, obzirom sam i osobno sudjelovao u izvođenju predmetnih radova, predao suvlasniku tuženika osobno te isti nikada nije fakturama prigovarao. Niti jedna faktura nije izdana prije završetka radova navedenih u istoj.

25. Sud je prihvatio iskaz svjedoka OB jer je u skladu s izrađenim elaboratom (pisanim nalazom i mišljenjem u spisu izrađenim po nalogu tužitelja) te je na temelju tog iskaza utvrdio da su izvedeni radovi imali nedostataka, a da su su prilikom izrade nalaza i mišljenja bili prisutni djelatnici tuženika, dok od strane tužitelja nije bio prisutan nitko.

26. Sud je prihvatio iskaz svjedoka UB, zaposlenika tuženika na mjestu vozača viljuškara, u dijelu u kojem navodi da je tužitelj vršio usluge spajanja dvije kotlovnice u pilani tuženika jer je bio prisutan dok je tužitelj izvodio radove i osobno dizao cijevi, dok nije prihvatio u dijelu u kojem navodi kako je pumpa bila montirana od strane radnika tužitelja, ali je ista kasnije demontirana, s obzirom na to da taj svjedok nije iskazivao tko je to napravio pa u tom dijelu iskaz tog svjedoka nije odlučan za ovaj predmet spora. Neovisno o tome što je taj svjedok iskazivao da je bio prisutan kada je UBF, koji je suvlasnik tvrtke tuženika, prigovarao kvaliteti radova radnicima tužitelja, svjedok je također iskazao da osobnih saznanja o iznošenju navedenih prigovora odgovornoj osobi tužitelja nema. Prema stajalištu ovoga suda, obavijest o nedostacima pravnoj osobi, da bi stvarala pravne učinke, mora biti učinjena odgovornoj osobi te pravne osobe.

27. Sud nije prihvatio iskaz AB, suvlasnika tvrtke tuženika, u dijelu u kojem je naveo kako se komunikacija s tužiteljem odvijala usmeno telefonskim putem i da je prigovore u odnosu na navedene nedostatke iznio kako radnicima tužitelja tako i odgovornoj osobi tužitelja, s obzirom na to da se radi o osobi koja je neposredno zainteresirana za ishod ovoga spora te je iskaz tog svjedoka u proturječju s iskazom zakonskog zastupnika tužitelja koji je naveo kako nije obaviješten o nedostacima.

28. Sud je prihvatio iskaz svjedoka VB, ZB i zakonskog zastupnika tužitelja jer su međusobno suglasni i u skladu s dokumentacijom u spisu te je na temelju tih iskaza utvrdio da radovi nisu izvedeni u cijelosti, ali da su izvedeni oni radovi koji su fakturirani ispostavljenim fakturama. Do prekida radova je došlo zbog neplaćanja od strane tuženika, dok tuženik nije nikada pisanim niti usmenim putem prigovarao kvaliteti izvedenih radova.

Nisu osnovani tuženikovi prigovori da se radi o nedostacima koje se odnose na činjenice koje su tužitelju kao izvođaču bile poznate ii mu nisu mogle ostati nepoznate, a nije ih priopćio naručitelju (čl. 607. ZOO-a), budući da iz dokaznog postupka ne proizlazi da je tužitelj znao za nedostatke (a postojanje nedostataka je izričito osporio) niti je tuženik istaknuo kakve bi to bile činjenice koje su tužitelju bile poznate, a koje nije priopćio tuženiku kao naručitelju.

29. Slijedom navedenog, a kako je sud utvrdio da tuženik nije dokazao da je tužitelja obavijestio u zakonom propisanim rokovima (čl. 604. i čl. 605. ZOO-a) o nedostacima, to je tuženik izgubio pravo pozivati se na nedostatke, pa je sud ocijenio da je u tom dijelu platni nalog zakonit (čl. 451. st. 3. ZPP-a), kao i u dijelu u kojem tuženik nije dokazao prigovor ispunjenja. Na glavnicu, tužitelj ima pravo na zakonske zatezne kamate tekuće na pojedinačno naznačene iznose, a čiji tijek tuženik nije osporavao, po stopi propisanoj za ostale odnose, koliko je tužitelj i zahtijevao platnim nalogom (čl. 2. st. 1. ZPP-a).

30. Tužitelj koji je uspio u sporu ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka (čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 155. ZPP-a) prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje: Tarifa).

31. Tužitelj ima pravo na naknadu troškova za sastav prijedloga za ovrhu u iznosu od 132,72 EUR (Tbr.11.1. Tarife) uvećano za pdv u iznosu od 33,18 PDV te javnobilježničku nagradu u iznosu od 95,99 EUR uvećano za pdv od 23,99 EUR (čl. 6. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku "Narodne novine" broj 8/11, 112/12, 114/12 i 131/20), odnosno ukupno 285,88 EUR pa je u tom dijelu na temelju odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a sud održao na snazi platni nalog sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja javnobilježničkog rješenja o ovrsi do isplate.

32. Tužitelj nema pravo na naknadu troškova dostave javnog bilježnika u paušalnom iznosu od 4,98 EUR jer nije dokazao da je takve materijalne troškove stvarno i snosio i da su oni nastali (čl. 219. st. 1. ZPP-a), niti ima pravo na predvidive troškove u iznosu od 134,38 EUR jer je javnobilježničko rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, pa takvi troškovi nisu niti nastali. Stoga je sud u tom dijelu ukinuo platni nalog i odbio kao neosnovan zahtjev za naknadu troškova postupka

33. Tužitelju su opravdano nastali troškovi sastava podneska od 26. veljače 2020. kojim odgovara na navode iz prigovora protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 200,00 EUR, sastav obrazloženog podneska od 27. listopada 2020. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr.8.1. Tarife), zastupanje na ročištu od 7. rujna 2021. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr.9.1. Tarife), sastav podneska od 11. siječnja 2022. u iznosu od 50,00 EUR jer se radi o ostalim podnescima (Tbr.8.4. Tarife), zastupanje na ročištu od 2. lipnja 2022. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr.9.1. Tarife), ročištu od 15. rujna 2022. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr.9.1. Tarife), ročištu od 21. prosinca 2023. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr.9.1. Tarife) te ročištu od 26. ožujka 2026. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr.9.1. Tarife), sastav obrazloženog podneska od 4. studenog 2024. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr.8.1. Tarife) te sastav podneska od 17. veljače 2026. kojim se očituje na nalaz i mišljenje vještaka u iznosu od 200,00 EUR (Tbr.8.1. Tarife), sve uvećano za pdv od 25%. Tužitelj ima pravo i na naknadu troškova sudske pristojbe za presudu u iznosu od 95,99 EUR, odnosno ukupno 2.408,49 EUR. Na dosuđene troškove tužitelj ima pravo na zatezne kamate po stopi propisanoj za ostale odnose od dana presuđenja do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP-a).

34. Tužitelj nema pravo na naknadu troškova za sastav podneska od 15. listopada 2020. jer tim podneskom obavještava sud kako je suglasan da se dostava pismena obavlja elektroničkim putem jer takav podnesak nije bio potreban za vođenje ove parnice, niti za sastav podneska od 9. veljače 2024. kojim požuruje postupanje u ovoj pravnoj stvari jer se radi o podnesku koji nije bio potreba za vođenje ove parnice.

35. Slijedom navedenog, sud je obvezao tuženika na naknadu troškova parničnog postupka tužitelju u iznosu od 2.408,49 EUR s pripadajućim zateznim kamatama (točka III. izreke), dok je u preostalom dijelu koji iznosi 312,50 EUR s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate odbio tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka kao neosnovan.

U Zagrebu, 28. travnja 2026.

Sutkinja

Ines Božić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena ako je stranka bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, odnosno u roku od 15 dana od primitka presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a.