REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-488/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Zubović, predsjednika vijeća, Maje Bilandžić, suca izvjestitelja i Branke Šabarić Zovko, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BAUMIT d.o.o. Zagreb, Vučak 34, OIB 19470350321, kojeg zastupa punomoćnik Zoran Hačić, odvjetnik u Odvjetničkom društvo HAČIĆ KALOGJERA JURANIĆ d.o.o. Zagreb, protiv tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, OIB 52634238587, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Bjelovaru, radi naknade štete, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-91/2025-7 od 3. prosinca 2025., u sjednici vijeća održanoj 28. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-91/2025-7 od 3. prosinca 2025. u točkama I. i II. njezine izreke.

r i j e š i o  j e

Odbacuje se kao nedopuštena tužiteljeva žalba podnesena protiv točke III. izreke presude Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-91/2025-7 od 3. prosinca 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-91/2025-7 od 3. prosinca 2025. odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim je tužitelje tražio da se naloži tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 39.566,93 EUR s kamatama koje teku na iznos od 34.903,66 EUR od 25. studenog 2005. pa do isplate, na iznos od 1.745,18 EUR od 17. ožujka 2006. pa do isplate i na iznos od 2.918,09 EUR od 25. travnja 2017. pa do isplate (točka I. izreke), naloženo je tužitelju da naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 4.384,89 EUR (točka II. izreke) te je odbijen kao neosnovan zahtjev tuženika da mu tužitelj naknadi parnični trošak u iznosu od 1.592,67 EUR (točka III. izreke).

2. Prvostupanjski sud je ocjenom izvedenih dokaza na temelju odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP) ocijenio prigovore presuđene stvari i zastare neosnovanim, utvrdio je da tužitelj nije dokazao da mu je nastala šteta uslijed nezakonitog/nepravilnog rada, nije dokazao nezakonit i/ili nepravilan rad suda te uzročno-posljedičnu vezu između nepravilnog i/ili nezakonitog rada i štete pa tako nema pravne osnove za isplatu naknade štete iz čl. 67. Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj: 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18 i 126/19) i čl.13. Zakona o sustavu državne uprave(„Narodne novine“ broj: 150/11, 12/13, 93/16, 104/16, 66/19). O troškovima postupka sud je odlučio na temelju odredbe čl. 154. st. 1. Zakon o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP) te odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23; dalje: Tarifa).

3. Protiv navedene presude žalbu je podnio tužitelj zbog svih zakonskih razloga s prijedlogom ovom sudu preinačiti pobijanu presudu uz naknadu troškova postupka. Traži trošak žalbenog postupka u iznosu od 2.004,62 EUR. U žalbi navodi da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, ponavlja navode koje je dao tijekom prvostupanjskog postupka, da je tužitelju šteta nastala zbog dvostrukog vođenja zemljišnih knjiga za jednu nekretninu, da je sud pogrešno ocijenio izvedene dokaze poglavito iskaze svjedoka, da je na pogrešno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenjeno materijalno pravo, da je nedvojbena tužiteljeva šteta i pretpostavke za naknadu štete koju je dužan naknaditi tuženik, da tužitelj nije mogao tražiti povrat poreza na promet nekretnine jer do nastupa apsolutne zastare za to 1. siječnja 2013. nije niti imao ni pravni ni činjenični temelj za povrat poreza.

4. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu.

5. U ovom postupku ovaj je sud već ranije donio odluku o tuženikovoj žalbi na način da je žalbu ocijenio osnovanom te je odlukom poslovni broj Pž-4622/2020-3 od 23. studenog 2021. preinačio prvostupanjsku odluku i odbio tužbeni zahtjev. O troškovima postupka odlučio je na način da je naložio tužitelju naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 18.500,00 kn, a odbio je tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 12.000,00 kn.

6. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude o kojem je Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučio odlukom poslovni broj Revd 1805/2022-2 od 13. srpnja 2022. na način da je tužitelju dopušteno podnijeti reviziju protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4622/2020-3 od 23. studenoga 2021. radi pravnoga pitanja koje glasi: „Je li drugostupanjski sud u presudi kojom preinačuje prvostupanjsku presudu dužan određeno navesti razloge za svoju odluku?“

7. Tužitelj je podnio reviziju zbog pitanja zbog kojeg je podnošenje revizije dopušteno, s prijedlogom da se drugostupanjska presuda ukine i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje uz naknadu troškova revizijskoga postupka. Vrhovni sud Republike Hrvatske je reviziju ocijenio osnovanom te je odlukom poslovni broj Rev-192/2023-2 od 26. ožujka 2025. ukinuo presudu ovog suda poslovni broj Pž-4622/2020-3 od 23. studenoga 2021. i predmet vratio drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje (točka I. izreke) te je odlučio da će se o troškovima postupka u povodu revizije odlučiti u konačnoj odluci (točka II. Izreke).

8. Potom je ovaj sud donio odluku poslovni broj Pž-2373/2025 od 1. srpnja 2025. kojom je ukinuo prvostupanjsku presudu poslovni broj P-77/2019-44 od 2. listopada 2020., ispravljenu rješenjem Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-77/2019-51 od 12. listopada 2020., u točkama 1. i 2. njezine izreke i predmet je u tom dijelu vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potom je prvostupanjski sud donio predmetnu presudu poslovni broj P-91/2025-7 od 3. prosinca 2025.

9. Tužiteljeva žalba djelomično nije osnovana, a djelomično nije dopuštena.

10. Pobijana odluka ispitana je u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP -a, u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

11. Prvostupanjski sud nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a nije počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP -a na koji tužitelj upire u žalbi. Naime, izreka presude je razumljiva, presuda nema nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, u presudi su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika i samih tih isprava ili zapisnika.

12. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za naknadu štete u iznosu od 39.566,93 EUR, nastale nezakonitim, odnosno nepravilnim radom suda.

13. Iz podataka u spisu proizlazi da tužitelj tvrdi da je u dobroj vjeri pokrenuo ovršni postupak pred Trgovačkim sudom u Osijeku koji se vodio pod poslovnim brojem Ovr-523/04 na nekretnini označenoj kao stambeni prostor označen brojem 2 u prizemlju ukupne površine 67,78 m2, a koji se nalazi u zgradi u [adresa] na adresi [adresa], koji je neodvojivo povezan sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na kojoj je navedena zgrada sagrađena, a koja se je prema podacima iz zemljišnih knjiga Općinskog suda u Vinkovcima u času pokretanja ovršnog postupka vodila kao vlasništvo trgovačkog društva Jurograd d.o.o., da tužitelj tada nije imao nikakvih saznanja o tome da je navedena nekretnina istodobno upisana u dva zemljišnoknjižna poduloška, niti je u to da je Jurograd d.o.o. vlasnik te nekretnine imao bilo kakvog razloga sumnjati, obzirom na to da je raspolagao javnom ispravom izdanom od strane nadležnog suda, da je pod poslovnim brojem predmeta Ovr-5487/04 provedena javna dražba za prodaju predmetne nekretnine 22. studenog 2005. na kojoj je punomoćnik dužnika Jurograd d.o.o. izjavio da predmetna nekretnina nije u vlasništvu ovršenika, a što je uredujući sudac odmah i dodatno provjerio kod Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Vinkovcima te je i tom prilikom ovršnom sucu potvrđeno da je Jurograd d.o.o. i nadalje vlasnik nekretnine koja je bila predmet ovrhe, da je tužitelj kao ovrhovoditelj na toj dražbi kupio predmetnu nekretninu koja mu je dosuđena za iznos kupovine od 262.981,61 kn, da je rješenje o dosudi zabilježeno u zemljišnoj knjizi rješenjem od 28. studenog 2005., da je rješenjem Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj Zs - 101/06 od 27. veljače 2006. određen upis prava vlasništva u zemljišnoj knjizi na kupljenoj nekretnini u korist tužitelja, da je rješenjem poslovni broj Ovr-5487/04 od 10. listopada 2006. utvrđeno djelomično namirenje tužitelja za iznos kupovine od 262.981,61 kn, a rješenjem Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj Ovr-523/04 od 22. veljače 2007. utvrđeno je da je predmetna ovrha djelomično dovršena za taj iznos. U nastavku ovršnog postupka pred Općinskim sudom u Vinkovcima radi iseljenja i predaje predmetne nekretnine tužitelju sada kao vlasniku, rješenjem od 19. lipnja 2007. naloženo je trećoj osobi HJ (sada EJ) iz [adresa] da iseli stvari i preda tužitelju u posjed predmetnu nekretninu, **.**.2007. EJ je podnijela prigovor treće osobe radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, u prigovoru navodi da je predmetna nekretnina i to stambeni prostor označen br. 2 u prizemlju, ukupne površine 67,78 m2, a koji se nalazi u zgradi u [adresa] na adresi [adresa], koji je neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na kojoj je navedena zgrada sagrađena u stvari upisana istodobno u dva zemljišnoknjižna poduloška i to [broj poduloška] k. o. [katastarska općina], gdje je kao vlasnik upisana ona, te u [broj poduloška] k. o. [katastarska općina] gdje je kao vlasnik bio upisan Jurograd d.o.o. odnosno, nakon provedene prodaje u ovršnom postupku, kupac Baumit – građevinski materijali d.o.o. (sada Baumit d.o.o.), Trgovački sud u Osijeku uputio je EJ da pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe na spornoj nekretnini nedopuštenom, parnica je pokrenuta te je Trgovački sud u Osijeku pod poslovnim brojem P-273/08 30. svibnja 2008. donio presudu kojom je EJ utvrđena vlasnikom predmetne nekretnine, a ta je presuda potvrđena presudom ovog suda poslovni broj Pž -1754/16 od 22. veljače 2017., da je ovrha protiv tuženika Jurograd d.o.o. na predmetnoj nekretnini provedena na temelju nezakonitog ponovnog upisa istog stana koji je u zemljišne knjige već bio upisan, pa se na temelju takvog upisa u zemljišne knjige nije niti mogla provoditi ovrha na toj nekretnini. Tužitelj navodi da je zbog očito nepravilnog i nezakonitog rada suca zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Vinkovcima, tužitelj pretrpio štetu u ukupnom iznosu od 39.566,93 EUR, koji iznos se odnosi na iznos kupovine od 34.903,66 EUR, plaćeni promet na porez nekretnina od 1.745,18 EUR te troškove parničnog postupka u iznosu od 2.918,09 EUR, koje je tužitelj morao platiti EJ sukladno presudi Trgovačkog suda u Osijeku od 30. svibnja 2008.

14. Tuženik osporava navode tužitelja, ističe prigovor presuđene stvari i prigovor zastare, navodi da tužitelj predmetnu nekretninu nije platio novcem, već je svoju dospjelu tražbinu prema ovršeniku Jurograd d.o.o. [adresa] stavio u prijeboj pa šteta nije nastala te kako je tužitelj kao ovrhovoditelj imao mogućnost svoju tražbinu prema dužniku Jurograd d.o.o. naplaćivati i na drugim sredstvima ovrhe, koje nije inicirao da bi naplatio svoju dospjelu tražbinu. Navodi da nema uvjeta za primjenu odredbe čl. 105. Zakona o sudovima odnosno nema uvjeta za odgovornost tuženika za rad suca odnosno zemljišno knjižnog referenta.

15. Iz podataka u spisu proizlazi da između stranaka nije sporno da se tužitelj u skladu s odredbom čl. 186.a ZPP-a, obratio Županijskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru radi pokušaja mirnog rješenja ovog spora, da je ono odbilo mirno rješenje spora uz obrazloženje da je o zahtjevu već pravomoćno odlučeno presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-742/10 od 13. listopada 2011. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-662/12 od 20. svibnja 2015.

16. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi sljedeće:

- da su prigovor pravomoćno presuđene stvari i prigovor zastare utvrđeni neosnovanim,

- da je društvo Jurograd d.o.o. predmetnu nekretninu – stambeni prostor označen brojem 2 u prizemlju, ukupne površine 67,78 m2 a koji se nalazi u zgradi u [adresa] na adresi [adresa], koji je neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na kojoj je navedena zgrada sagrađena,m predložio upisati u zemljišne knjige dva puta na temelju istoga ugovora o kupoprodaji te je predmetna nekretnina (stan) u zemljišne knjige upisana dva puta,

- da je prvi upis predmetne nekretnine u zemljišne knjige u [broj poduloška] k. o. [katastarska općina] određen rješenjem Općinskog suda u Vinkovcima od 4. studenog 1997. pod poslovnim brojem S-599/97,

- da je drugi upis u [broj poduloška] k. o. [katastarska općina] dopušten na temelju rješenja od 17. travnja 2000. pod poslovnim brojem S-196/00,

- da su saslušani svjedoci ŠJ, BJ i NJ, te da nije izveden dokaz saslušanjem svjedoka CJ i VJ jer je tuženik odustao od tih dokaznih prijedloga na ročištu održanom 25. rujna 2019. ,

- da je sud u cijelosti prihvatio kao vjerodostojne i istinite iskaze svjedoka jer su iskazivale suglasno sadržaju isprava u spisu,

- da je tužitelj pokrenuo ovršni postupak pred Trgovačkim sudom u Osijeku radi namirenja svoje tražbine iz predmetne nekretnine, da je u postupku radi utvrđenja ovrhe nedopuštenom utvrđeno kako je ovrha na naprijed navedenoj nekretnini nedopuštena te ovdje tužitelj nije stekao vlasništvo nad predmetnom nekretninom koju je platio u ovršnom postupku prijebojem,

- da tužitelj nije mogao namiriti svoju tražbinu jer za taj iznos nije mogao pokretati niti voditi nikakve druge postupke naplate sve do 22. veljače 2017. kada je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1754/16 ovrha pravomoćno proglašena nedopuštenom u predmetu Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-273/08, a u to vrijeme društvo Jurograd d.o.o. više nije postojalo,

- da je iz iskaza svjedoka ŠJ utvrđeno da su zemljišnoknjižni referenti usklađivali podatke, a sudac je potpisivao prijedloge takvih rješenja, ali nije kontrolirao rad referenata te da je takvo postupanje u skladu sa zakonima i podzakonskim aktima,

- da je iz iskaza svjedoka BJ utvrđeno da su suci mogli izvršiti uvid, ali to nije bila praksa te da nije bilo fizički moguće pregledati sve knjige položenih ugovora, da takvim pregledom nije bilo moguće utvrditi da li se radi o istom ili drugom stanu u istoj zgradi, da se danas prijedlogu prilaže elaborat o etažiranju iz kojeg je moguće izvršiti identifikaciju u većini slučajeva, ali ne i uvijek, da je predlagatelj Jurograd d.o.o. podnio dva prijedloga, jedan 1997., a drugi 2000. godine te da je predlagatelj rješenja o oba upisa primio i nije imao prigovora, da je postupak prvoupisa u skladu sa tadašnjim Zakonom o zemljišnim knjigama i Zemljišnoknjižnim poslovnikom te da se sucu nisu donosile knjige položenih ugovora niti glavna zemljišna knjiga,

- da je iz iskaza svjedoka SJ utvrđeno da su konkretni prvoupisi provedeni u skladu s navodima u prijedlogu i priloženim ispravama te nije postojala mogućnost da se utvrdi je li stan već ranije upisan, da je provjera u nekoj mjeri omogućena s postupkom etažiranja, nije bilo kartona zemljišta niti popisa stanova, vodio se imenik vlasnika u kojem su bile navedene stranke i broj poduloška,

- da tužitelj traži naknadu štete iz obveznog izvanugovornog odnosa, na temelju objektivne odgovornosti za štetu, da tužitelj tvrdi da mu je šteta nastala nezakonitim i nepravilnim radom suca i djelatnika Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Vinkovcima prilikom donošenja rješenja o drugom upisu naprijed navedene nekretnine 17. travnja 2000. i da je to štetna radnja,

- da za donošenje odluke u ovom postupku valja primijeniti odredbe Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj 91/96; dalje: ZZK), Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj: 3/94, 100/96 i 131/97; dalje: ZS) i Zakona o sustavu državne uprave („Narodne novine“ broj: 75/93, 92/96, 48/99 i 15/00; dalje: ZSDU) koji su bili na snazi u vrijeme poduzimanja štetne radnje,

- da se sud poziva na odredbe čl. 8. st. 2., čl. 98. st. 2. i čl. 209. st . 1., st. 2. i st. 3. ZZK-a, na odredbu čl. 67. st. 1. ZS-a te odredbu čl. 13. ZSDU-a,

- da je za utvrđivanje postojanja obveze tuženika na isplatu štete zbog postojanja odgovornosti za štetu na strani tužene potrebno utvrditi: subjekte obveznog odnosa odgovornosti za štetu (štetnika i oštećenika), štetnu radnju štetnika, štetu, uzročno-posljedičnu vezu između štete i štetne radnje te protupravnost,

- da je štetna radnja označena kao drugi upis iste nekretnine u zemljišne knjige uslijed nezakonitog i/ili nepravilnog rada suda,

- da je tužitelj iznos kupovnine u ovršnom predmetu Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj Ovr-5487/2004 platio prijebojem u skladu s odredbom čl. 100.a Ovršnog zakona, čime je djelomično podmireno njegovo potraživanje koje je imao u odnosu na dužnika, odnosno ovršenika Jurograd d.o.o. u iznosu od 309.181,56 kuna, nakon čega je Trgovački sud u Osijeku, koji je izdao rješenje o ovrsi, 22. veljače 2007. donio rješenje poslovni broj Ovr-523/2004, kojim je rješenjem utvrđeno da je predmetna ovrha djelomično dovršena za iznos kupovine od 262.981,61 kunu, da je ovrha u tom predmetu, osim na spornoj nekretnini, određena i na žiro-računima, deviznim računima, drugim računima kao i na pokretninama dužnika Jurograd d.o.o.,

- da je iz sadržaja rješenja o namirenju Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj Ovr-5487/2004 od 10. listopada 2006. utvrđeno da je tužiteljevo potraživanje prema dužniku Jurograd d.o.o. djelomično namireno za iznos kupovnine od 262.981,61 kunu, te je za taj iznos ovrha dovršena,

- da osim iznosa od 262.981,61 kune tužitelj na ime naknade štete potražuje i iznos od 13.149,08 kuna kojeg je platio na ime poreza na promet nekretnina 16. ožujka 2006. te iznos od 21.986,34 kune koji potražuje s osnova plaćenih troškova parničnog postupka koje je morao platiti EJ sukladno Presudi Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-273/2008 od 30. svibnja 2008., a koji iznos je platio 24. travnja 2017., odnosno ukupno traži iznos od 39.566,93 EUR,

- da je za ocjenu postojanja odgovornosti tuženika za štetu nastalu tužitelju u smislu odredbe čl. 67. ZS-a i čl.13. ZSDU-a potrebno utvrditi je li riječ o nezakonitom i/ili nepravilnom radu suda, je li tužitelj pretrpio štetu uslijed takvog rada suda i postoji li uzročna veza između nezakonitog ili nepravilnog rad suda i nastale štete, pri čemu je potrebno da je nastala šteta neposredna posljedica nezakonitog odnosno nepravilnog rada suda,

- da tužitelj tijekom postupku tvrdi da je nezakonitim postupanjem suca i službenika nastala „nepostojeća nekretnina“ koju je tužitelj (nesporno) platio vjerujući u istinitost, potpunost i zakonitost zemljišnoknjižnih upisa i zemljišne knjige, da je od zemljišnoknjižnog odjela potvrđeno da je sporna nekretnina vlasništvo ovršenika odnosno Jurograda d.o.o. te da je tužitelj, unatoč uredno ispunjenim obvezama i postupanju sa zakonom, pravno i faktički ostao bez protučinidbe tj. bez nekretnine,

- da nisu ispunjene sve pretpostavke za postojanje odgovornosti tuženika za štetu tužitelju, da se nezakonitim radom ne može smatrati eventualna pogrešna primjena postupovnih odredbi ili pogrešna primjena materijalnog prava u smislu odredbe čl. 67 ZS-a, već da bi se radilo o nezakonitom radu, mora biti riječ o izuzetno teškim povredama zakona koje su posljedica proizvoljnog tumačenja i samovoljne primjene mjerodavnog prava,

- da je postupak upisa nekretnine u zemljišne knjige proveden onako kako se uobičajeno svaki postupak prvo upisa nekretnine u zemljišne knjige provodio,

- da prilikom upisa nisu povrijeđene odredbe čl. 98. st. 2. i čl. 209. st. 1. ZZK -a, ali da drugi upis nije u skladu sa odredbom čl. 8. st. 2. ZZK-a budući da nije bilo moguće provjeriti da li se radi o istom ili drugom stanu u istoj zgradi pa se u predmetnom slučaju ne radi o nepravilnom i/ili nezakonitom radu,

- da dvostruki upis nekretnine u zemljišne knjige nije pravno opstojan, ali konkretni dvostruki upis nije nastao kao rezultat nezakonitog i/ili nepravilnog rada državnih službenika, odnosno suca,

- da tužitelju nije nastala šteta budući da je tužitelj imao tražbinu prema društvu Jurograd d.o.o. koju je htio namiriti prijebojem u ovršnom postupku, da šteta nije nasta jer je izvršen dvostruki upis nekretnine u zemljišne knjige jer da je zemljišnoknjižni odjel odbio provesti konkretan upis, tužitelj ne bi bio u povoljnijoj pravnoj poziciji nego li je sada budući se tužitelj ni tada ne bi mogao namiriti u ovršnom postupku,

- da je propust pri vođenju zemljišnoknjižnog postupka nastao, ali nije utjecao na smanjenje imovine tužitelja (štetu) čiju naknadu traži u ovom postupku,

- da tužitelj nije uspješno dokazao postojanje nezakonitog i/ili nepravilnog rada suda niti nastanak štete, niti uzročno-posljedičnu vezu između nepravilnog i/ili nezakonitog rada i štete tako nema pravne osnove za isplatu naknade štete iz čl. 67. ZS-a i čl.13. ZSDU-a na teret tuženika.

17. S utvrđenjima prvostupanjskog suda, primjenom odredaba Zakona o sudovima, Zakona o sustavu državne uprave i Zakona o zemljišnim knjigama te odlukom o neosnovanosti tužbenog zahtjeva, suglasan je i ovaj viši sud.

18. Prvenstveno valja reći da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 67. Zakona o sudovima, a trebao je primijeniti odredbu čl. 105. tog Zakona te j pogrešno primijenio odredbu čl. 13. Zakona o sustavu državne uprave, a trebao je primijeniti odredbu čl. 14. tog Zakona što ne utječe na pravilnost odluke o tužbenom zahtjevu jer je i primjenom navedenih zakonskih odredaba valjalo isto odlučiti.

19. Naime, tužitelj traži naknadu štete na temelju odredbe čl. 105. Zakona o sudovima kojom je propisano da Republika Hrvatska odgovara za štetu koju stranci u postupku nanese sudac svojim nezakonitim ili nepravilnim radom u obnašanju sudačke dužnosti. Pritom se nezakonit rad suca mora očitovati kao postupanje suprotno zakonu, drugom propisu ili općem aktu odnosno kao propuštanje da se primijeni zakon, drugi propis ili opći akt, dok se nepravilan rad očituje kao činjenje ili nečinjenje suprotno uobičajenom ili propisanom načinu obavljanja djelatnosti.

20. Za ocjenu postojanja odgovornosti tuženika za štetu tužitelju u smislu odredbe čl. 105. Zakona o sudovima bitno je:

- je li riječ o nezakonitom i/ili nepravilnom radu suda,

- je li tužitelj pretrpio štetu uslijed takvog rada suda i

- postoji li uzročna veza između nezakonitog ili nepravilnog rad suda i nastale štete, pri čemu je potrebno da je nastala šteta neposredna posljedica nezakonitog odnosno nepravilnog rada suda.

21. Ovdje valja reći da se eventualna pogrešna primjena postupovnih odredbi ili pogrešna primjena materijalnog prava ne može sama po sebi smatrati nezakonitim radom u smislu odredbe čl. 105. st. 1. ZS-a, već da bi se radilo o nezakonitom radu, mora biti riječ o izuzetno teškim povredama zakona koje su posljedica proizvoljnog tumačenja i samovoljne primjene mjerodavnog prava. U ovom postupku tužitelj niti jednim (predloženim ili izvedenih ) dokazom nije dokazao da bi se u postupanju zemljišnoknjižnog odjela prilikom predmetnih upisa radilo o izuzetno teškim povredama zakona koje bi bile posljedica proizvoljnog tumačenja i samovoljne primjene mjerodavnog prava. Čak što više, to konkretno tužitelj ne tvrdi niti navodi u žalbi.

22. Nadalje, u smislu citirane odredbe čl. 14. ZSDU-a, za postojanje javnopravne odgovornosti države za štetu moraju biti kumulativno ispunjene sljedeće pretpostavke: a) nezakoniti ili nepravilan rad tijela državne uprave, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, odnosno pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u povjerenim im poslovima državne uprave; b) postojanje štete koja je nastala zbog toga i c) uzročna veza između nezakonitog ili nepravilnog rada tijela državne uprave i nastale štete.

23. U navedenim pretpostavkama nezakonit rad se očituje kao postupanje suprotno zakonu, drugom propisu ili općem aktu ili propuštanje primjene zakona, drugog propisa ili općeg akta, dok se nepravilan rad očituje kao činjenje ili nečinjenje suprotno uobičajenom ili propisanom načinu obavljanja djelatnosti. S druge strane kod utvrđivanja uzročne veze između nezakonitog i/ili nepravilnog rada tijela državne uprave i nastale štete valja voditi računa da uzročnost kao pretpostavka odgovornosti za štetu jeste veza između štetne radnje kao uzroka i nastale štete kao posljedice. Pritom se uzročnost u ovom slučaju shvaća tako da šteta mora biti neposredna posljedica nezakonitog ili nepravilnog rada tijela državne uprave, što znači da ona ne bi nastala da takvog rada nije bilo (tipična posljedica). Dakle, navedenim odredbama je ustanovljen sustav objektivne odgovornosti Republike Hrvatske za štetu zbog nezakonitog ili nepravilnog rada, između ostalih, tijela područne (regionalne) samouprave, koji se temelji na načelu uzročnosti (causa).

24. U parničnom postupku svaka stranka treba dokazati istinitost tvrdnji o postojanju činjenica koje su za nju povoljne, na kojima zasniva svoje zahtjeve i prigovore, osim ako iz zakona ne proizlazi drukčije (čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP -a). Shodno tome, tužitelj je dužan dokazati istinitost svojih tvrdnji o postojanju činjenica na kojima temelji tužbeni zahtjev. Ako tužitelj u tome ne uspije, njegov zahtjev za pružanje pravne zaštite treba odbiti.

25. U skladu s citiranim odredbama tužitelj je u konkretnom slučaju bio dužan dokazati istinitost svoje tvrdnje da je upravo zbog nezakonitog, odnosno nepravilnog rada nadležnog tijela, pretrpio štetu za koju odgovara tuženik, dakle, ispunjenje kumulativnih pretpostavki tuženikove odgovornosti za štetu iz članka 14. ZSDU-a. Međutim, tužitelj je navedeno propustio učiniti pa je pravilno prvostupanjski sud odlučio kada je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

26. I odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita, kako po osnovu (čl. 154. st. 1. ZPP-a) tako i po visini (čl. 155. ZPP-a).

27. Stoga je na temelju odredbe čl. 368. st. 2. ZPP -a valjalo potvrditi prvostupanjsku presudu u točkama I. i II. njezine izreke.

28. U odnosu na tužiteljevu žalbu podnesenu protiv točke III. izreke prvostupanjske presude valja reći da je žalba u tom dijelu nedopuštena. Naime, u točki III. izreke odbijen je kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupku u iznosu od 1.592,67 EUR pa tužitelj nema pravnog interesa podnijeti žalbu protiv odluke koja mu ide u prilog. Stoga žalba u tom dijelu nije dopuštena pozivom na odredbe čl. 358. st. 3. ZPP-a, u vezi s čl. 366. st. 1. ZPP-a te je odlučeno kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

Zagreb, 28. travnja 2026.

Predsjednik vijeća

Dubravka Zubović