REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-1806/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Ružica Omazić, u pravnoj stvari tužitelja CRONIP d.o.o, Zagreb, Gračec 24, OIB: 56439228917, kojeg zastupa punomoćnik Vlatko Bukovac, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Penezić i partneri iz Zagreba, protiv tuženika PBZ - LEASING d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 44, OIB: 57270798205, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-361/2022 od 22. prosinca 2025., 28. travnja 2026.
r i j e š i o j e
Uvažava se tužiteljeva žalba, ukida rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-361/2022 od 22. prosinca 2025. i predmet vraća tom sudu na ponovan postupak.
Obrazloženje
1. Rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-361/2022 od 22. prosinca 2025. naloženo je tužitelju, u roku od 8 dana po primitku rješenja plaćanje sudske pristojbe na žalbu protiv presude u iznosu od 663,61 eur, prijedlog za dopuštenost revizije protiv presude u iznosu od 663,61 eur, u ukupnom iznosu od 1.327,22 eur.
2. U obrazloženju je navedeno da je rješenjem o pristojbi prvostupanjskog suda od 11. srpnja 2025. naloženo tužitelju plaćanje sudske pristojbe za žalbu protiv presude u iznosu od 663,61 eur, prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude u iznosu od 663,61 eur i rješenje kojim je odbačen prijedlog za dopuštenje revizije u iznosu od 663,61 eur (ukupno1.990,83 eur), te da je rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-4158/2025-2 od 17. listopada 2025. ukinuto rješenje prvostupanjskog suda poslovni broj P-361/2022 od 8. rujna 2025. i predmet je vraćen tom sudu na ponovno suđenje. Zatim je navedeno da je u rješenju od 11. srpnja 2025. taj sud pogrešno naložio plaćanje pristojbe za rješenje – odbačen prijedlog za dopuštenje revizije, te je stoga valjalo rješenje preinačiti u točki I. rješenja o pristojbi, te da je pravilnim obračunom sudske pristojbe temeljem Tarife („Narodne novine“ broj 53/19 i 92/21) naloženo tužitelju plaćanje sudske pristojbe za žalbu protiv presude u iznosu od 663,61 eur i prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude u iznosu od 663,61 eur sukladno Tar. br. 1. i na temelju odredbe čl. 29. st. 2. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18) odlučeno kao u izreci.
3. Protiv navedenog rješenja tužitelj je izjavio žalbu pobijajući ga zbog svih žalbenih razloga. U bitnom navodi da prvostupanjski sud, nakon što je ukinuto rješenje prvostupanjskog suda od 11. srpnja 2025., u ponovnom postupku nije sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o sudskim pristojbama odlučio o prigovoru koji je tužitelj izjavio protiv rješenja o sudskoj pristojbi, već je drugi put naložio plaćanje sudske pristojbe. Ističe da zbog toga nije razvidno na koji je način sud odlučio o prigovoru. Zatim, navodi da iz obrazloženja pobijanog rješenja navedeno da je sud pogrešno naložio plaćanje pristojbe na rješenje o odbačaju prijedloga za dopuštenost revizije i da je zbog toga trebalo preinačiti točku I. izreke rješenja proizlazi da je sud pogrešno naložio preinačio točku I. izreke rješenja, ali o tome nije odlučeno u izreci pobijanog rješenja. Smatra da navedeno pobijano rješenja čini nerazumljivim i da rješenje ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Nadalje, navodi da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo, ne samo zbog toga što pobijano rješenje uopće nema odluke o prigovoru, već je žalitelju ponovo naloženo plaćanje sudske pristojbe, nego i zbog toga što se prema odredbi čl. 7. Zakona o sudskim pristojbama, koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja prijedloga za dopuštenost revizije, za podneske koje se podnose u elektroničnom obliku plaća polovica pristojbe, a prijedloga za dopuštenost revizije je podnesen u elektroničkom obliku pa je pristojba trebala iznositi 331,80 eur, a ne 663,61 eur kako je navedeno u pobijanom rješenju. Predlaže ovom žalbenom sudu da usvoji žalbu, ukine pobijano rješenje i rješenje i predmet vrati na ponovno odlučivanje.
4. Žalba je osnovana.
5. Pobijano rješenje ispitano je na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) u vezi s čl. 381. ZPP-a, u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.
6. Iz podataka u spisu proizlazi da je prvostupanjski sud rješenjem od 11. srpnja 2025. naloženo tužitelju plaćanje sudske pristojbe za žalbu protiv presude u iznosu od 663,61 eur, prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude u iznosu od 663,61 eur i rješenje kojim je odbačen prijedlog za dopuštenje revizije u iznosu od 663,61 eur (ukupno 1.990,83 eur). Protiv tog rješenja tužitelj je podnio prigovor koji je prvostupanjski sud rješenjem od 22. rujna 2025. odbio, a ovaj sud je rješenjem od 17. studenog 2025. ukinuo prvostupanjsko rješenje u cijelosti i predmet je vratio na ponovan postupak prvostupanjskom sudu. U ponovnom postupku prvostupanjski sud je donio pobijano rješenje kojim je naložio tužitelju platiti pristojbu na žalbu i prijedlog za dopuštenost revizije u iznosima od po 663,61 eur.
7. Dakle, s obzirom na to da u ponovnom postupku prvostupanjski sud nije odlučio o prigovoru podnesenom protiv rješenja o sudskim pristojbama od 11. srpnja 2025. već je (ponovo, sada drugi put) naložio tužitelju da plati isti iznos pristojbe na žalbu i prijedlog za dopuštenost revizije kao u rješenju od 11. srpnja 2025., te da u izreci pobijanog rješenja nije odlučeno o prigovoru protiv naloga za plaćanje pristojbe na rješenje o odbačaju prijedloga za dopuštenost revizije, tužiteljevi žalbeni navodi su osnovani.
8. Točno je da pobijanim rješenjem nije odlučeno o prigovoru u skladu s odredbom čl. 29. Zakona o sudskim pristojbama. Naime, ovaj sud je ukinuo rješenje o prigovoru i vratio predmet da se o prigovoru ponovno odluči, pa je prvostupanjski sud morao postupiti u tom okviru, a ne donositi novu odluku o plaćanju pristojbe bez jasnog odlučivanja o prigovoru.
9. Prvostupanjski sud bio dužan u ponovnom postupku izričito odlučiti o prigovoru (usvojiti ga ili odbiti). Odluka o prigovoru mora biti u izreci, jer jedino izreka proizvodi pravne učinke.
10. Budući da toga nema, odluka je nepotpuna i nerazumljiva, te je obrazloženje proturječno izreci jer je u obrazloženju navedeno da je rješenje o pristojbi pogrešno u dijelu odluke o reviziji da ga je trebalo preinačiti, ali to sud nije učinio u izreci.
11. Zbog navedenog je riješeno kao u izreci na temelju odredbe čl. 380. st. 1. t. 3. ZPP-a.
12. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će, imajući u vidu navedeno, u izreci jasno i izričito odlučiti o prigovoru, te će oko smatra da je rješenje o pristojbi pogrešno u tom dijelu preinačiti izreku, a o čemu će dati jasno i pravilno obrazloženje u kojem će se, odlučujući o visini pristojbe, izjasniti o navodima žalitelja iz prigovora i žalbe da je prijedlog za dopuštenost revizije podnesen u elektronskom obliku.
Zagreb, 28. travnja 2026.
Sutkinja
Ružica Omazić
