K-673/2021-37

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

S P L I T

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu Ivani Peronja kao sucu pojedincu uz sudjelovanje Sunčice Jaman kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika LĆ zbog kaznenog djela iz čl. 270. st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 dalje: KZ/11), na temelju optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Splitu poslovni broj: KO-DO-512/2021 od 30. travnja 2021. nakon održane javne rasprave 19. ožujka 2026. i 23. travnja 2026., a zaključene 23. travnja 2026. u nazočnosti okrivljenika LĆ, branitelja okrivljenika Jakše Cvitkovića, odvjetnika u [adresa] i zamjenika ODO u Splitu ŽĆ, **.**.2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

1)

Na temelju čl. 544. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 - pročišćeni tekst, 91/12 - Odluka Ustavnog suda RH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 dalje: ZKP/08), kazneni nalog izdan presudom Općinskog suda u Splitu broj: K- 673/2021 od 5. siječnja 2022. protiv okrivljenika LĆ stavlja se izvan snage. 2)

OKRIVLJENIK: LĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin L i Ž djevojački S, rođen **.**.1976. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, neoženjen, bez djece, pismen za završenom visokom školom, trenutno nezaposlen, s redovnim mjesečnim primanjima koja ostvaruje od imovine u iznosu od 1.000,00 EUR-a, dobrog imovnog stanja, suvlasnik stana u [adresa] na adresi [adresa], suvlasnik kuće u [adresa] na adresi [adresa], suvlasnik zemljišta u Srinjinama oko 50-60 m2, bez čina, po vlastitom kazivanju ne zna čime je odlikovan, neosuđivan,

k r i v  j e

I. što je dana 24. siječnja 2019. u Splitu, sa adrese njegove elektroničke pošte [adresa elektroničke pošte] poslao prigovor potrošača Hrvatskoj poštanskoj banci d.d., u kojem prigovoru je kao privitak dostavio računalne podneske naziva "dokaz 01" i dokaz "02" a u kojima je navedeno kako je Hrvatska poštanska banka d.d. dobila i pročitala njegove prigovore od 5. siječnja 2019. i to na način da bi takvi njegovi prigovori bili zaprimljeni na adresu elektroničke pošte zaposlenice banke SĆ.[adresa elektroničke pošte] dana 7. siječnja 2019., iako je znao da banka nikada nije zaprimila njegove prigovore od 5. siječnja 2019. jer je podnesak naziva "dokaz 02" sam izradio da način da je u nakani da takav računalni podnesak prikaže istinitim, na njega lažno upisao kako je banka njegove prigovore zaprimila dana 7. siječnja 2019., a sve kako bi na temelju ovoga banci prouzročio negativne posljedice u njihovom poslovanju,

dakle, neovlašteno izradio računalne podatke koji imaju vrijednost za pravne odnose, u namjeri da se oni uporabe kao vjerodostojni,

II. čime je počinio kazneno djelo protiv računalnih sustava, programa i podataka

– računalno krivotvorenje – djelo opisano i kažnjivo po članku 270. stavak 1. Kaznenog zakona (“Narodne novine” broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 , 118/18 i 126/19).

III. Stoga se okrivljenik LĆ, temeljem članka 270. st. 1. KZ/11

o s u đ u j e

na kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca.

IV. Nakon toga se okrivljeniku LĆ, na temelju čl. 56. KZ/11, izriče

UVJETNA OSUDA

s tim da se kazna zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca na koju je okrivljenik osuđen neće izvršiti ako on u roku od 1 (jedne) godine od pravomoćnosti presude ne počini neko novo kazneno djelo.

V. Na temelju čl. 148. st. 1. u svezi sa čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08, nalaže se okrivljeniku LĆ u roku od 30 (trideset) dana po pravomoćnosti presude, podmiriti troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 1.073,16 EUR-a (tisućusedamdesettrieuraišesnaestcenti), od čega iznos od 265,44 EUR-a predstavlja trošak sudsko-psihijatrijskog vještačenja, iznos od 324,00 EUR-a predstavlja trošak digitalno telekomunikacijskog vještačenja, iznos od 183,72 EUR-a predstavlja putni trošak svjedoka, dok iznos od 300,00 EUR-a predstavlja paušalnu svotu.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu podiglo je pred ovim sudom optužnicu KO-DO-512/2021 od 30. travnja 2021. protiv okrivljenika LĆ zbog kaznenog djela protiv računalnih sustava, programa i podataka – računalno krivotvorenje – djelo opisano i kažnjivo po članku 270. stavak 1. KZ/11, s prijedlogom da se protiv okrivljenika izda kazneni nalog.

1.1. Sud je prihvatio prijedlog optužbe te je donio presudu posl. br. K-673/2021 od 5. siječnja 2022. kojom je protiv okrivljenika LĆ izdao kazneni nalog.

1.2. Budući je branitelj okrivljenika, Jakša Cvitković, odvjetnik u Splitu, pravovremeno protiv naprijed navedene presude podnio prigovor, to je sud proveo postupak, nakon okončanja kojeg je kazneni nalog u odnosu na istog stavljen izvan snage sukladno čl. 544. st. 1. ZKP/08.

2. Pozvan da se u smislu čl. 416. ZKP/08 izjasni o tome kakav stav zauzima prema optužnici, okrivljenik je na raspravi održanoj 19. ožujka 2026., koja je zbog proteka roka od 3 mjeseca počela iznova, izjavio da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret optužnicom (list 550 spisa).

2.1. Sukladno čl. 417. a. st. 5. ZKP/08 okrivljenik LĆ je iznio svoju obranu na kraju dokaznog postupka.

3. U dokaznom postupku, na temelju odredbe čl. 329. st. 3. ZKP/08, pregledan je i pročitan: pisani prigovor potrošača kojeg je okrivljenik poslao Hrvatskoj poštanskoj banci dana 24. siječnja 2019. zajedno sa prilozima “Dokaz 01” i “Dokaz 02” (list 6 -29 spisa), odgovor Hrvatske poštanske banke od 1. veljače 2019. (list 90 spisa), E -mail prepiska okrivljenika i Hrvatske poštanske banke (list 31-121 spisa), podnesci nazivom: "dokaz 26.-61." (listovi 248-301 spisa), podnesci naziva "dokaz 22. i dokaz 21." (listovi 302-303 spisa), podnesci naziva "dokaz 02. -20." (listovi 301-320 spisa), i dokaz 21." (listovi 302-303 spisa), podnesci naziva "dokaz 62. - 76. te dokaz 02-25". (prilog 321 a), prigovori okrivljenika upućeni HPB banci d.d. (listovi 341 -343 spisa), dopisi HPB od 11. srpnja 2018. i 14. prosinca 2018., Očitovanja na prigovore Ureda za praćenje zaštite potrošača od 10.,12. i 17. prosinca 2019. te 9. siječnja 2020. (listovi 344-356 spisa), podnesci naziva "Dokaz 01-15" (listovi 367-504 spisa), e mail korespondencija AĆ prema Sektoru informatike (listovi 508 -509 spisa), podnesak PUSD, Sektor kriminalističke policije, Kriminalističko – obavještajna služba, KLASA: 214-17/26-05/113, URBROJ: 511-12-20-26-2 od 16. siječnja 2026., reproduciran je DVD medij od 20. travnja 2021. i DVD od 24. rujna 2025. (list 341 spisa) te CD koji je okrivljenik dostavio na raspravi 19. ožujka 2026.

3.1. Potom je u dokazne svrhe, na temelju odredbe čl. 431. st. 1. toč. 8. ZKP/08, pročitan zapisnik o ispitivanju svjedokinje LĆC sa rasprave održane 12. ožujka 2025. (listovi 328-330 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedokinje SĆ sa rasprave održane 12. ožujka 2025. (listovi 330-332 spisa) te zapisnik o ispitivanju ad hoc vještaka Ante Smodlake s rasprave održane 7. studenog 2025. (listovi 521-525 spisa).

3.2. Nadalje, u dokaznom postupku, na temelju odredbe čl. 431. st. 1. toč. 6. ZKP/08, uz suglasnost stranaka, pročitano je psihijatrijsko vještačenje okrivljenika po dr. ZĆ (list 144-150 spisa).

3.3. Sud je, na temelju odredbe članka 421. stavak 1. točka 3. ZKP/, odbio prijedlog stranaka da se od "Googla" zatraže podaci kako bi se provjerila vjerodostojnost poruka od 5. siječnja 2019., te provjera konfirmacije primitaka tih poruka od strane HPB-a i slanje potvrde okrivljeniku, kao neprikladan dokazni prijedlog. Naime, člankom 54. Zakona o elektroničkim komunikacija (NN 76/2022) propisano da se ne smiju zadržavati podaci koji otkrivaju sadržaj komunikacije dok je člankom 33. Uredbe o obvezama iz područja nacionalne sigurnosti Republike Hrvatske za pravne i fizičke osobe u komunukacijama (NN 64/2008 i 76/2013) propisano da se zadržavaju podaci o pojedinim telekomunikacijskim priključcima, pre- paid priključcima, ažurnoj povijesnoj bazi identifikacijskih podataka za razdoblje od posljednjih 12 mjeseci i drugim raspoloživim podacima koji su nužni za identifikaciju korisnika i usluga. Dakle, vrijeme zadržavanja podataka je od dana obavljene komunikacije dvanaest mjeseci, dok iz zaprimljenog izvješća PUSD, Sektor kriminalističke policije, Kriminalističko – obavještajna služba KLASA: 214-17/26- 05/113, URBROJ: 511-12-20-26-2 od 16. siječnja 2026. (list 543-544 spisa) proizlazi da Google Ireland Limited davatelj usluge hostinga gmail računa dostavlja samo podatke o identifikaciji korisnika ali ne promet i sadžaj, stoga su naprijed navedeni dokazni prijedlozi odbijeni kao neprikladni, jer je razvidno da se istima ne mogu utvrditi činjenice čije se utvrđenje predlaže.

3.4. Na kraju dokaznog postupka, pročitano je i pregledano uvjerenje iz kaznene evidencije Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za kazneno pravo, Odjela za kaznene evidencije za okrivljenika LĆ od dana

19. ožujka 2026. (list 556 spisa).

3.5. Prije nego što je sud utvrdio završetak dokaznog postupka, stranke su navele kako nemaju primjedbi na tijek dokaznog postupka niti drugih dokaznih prijedloga.

4. Ispitan u prethodnom postupku (listovi 135-139 spisa) okrivljenik LĆ je izjavio kako je on samo korisnik ove elektroničke adrese, a da je to adresa od "Google", u konkretnom slučaju nema računalnih podnesaka već elektroničkih podnesaka, to nisu računalni podaci, privici iz podnesaka nisu podnesci. Kazao je da on ne zna kako bi potvrda o zaprimanju bila bitna za korištenje njegove kreditne kartice, da su elektronički podaci vjerodostojni samo ako imaju elektronički potpis ili nešto peto. Nadalje da sintagma iz pravnog opisa "s ciljem da se računalni podaci uporabe kao vjerodostojni" ne znači apsolutno ništa, i ovo što je napisano je najobičnija budalaština.

4.1. Pri ovakvoj obrani u kojoj negira počinjenje kaznenog djela okrivljenik LĆ je ostao i na raspravi održanoj 19. ožujka 2026. (listovi 552-554 spisa) dodatno pojašnjavajući kako ni optužba niti banka, u ovom postupku nisu dostavili nikakve računalne dokaze iz kojih bi proizlazilo da bi on počinio kazneno djelo koje mu se u ovom postupku stavlja na teret te da se sve svodi na izjave ispitanih svjedoka. Istaknuo je da mu je banka 21. veljače 2019. kada je zatražio da mu dostave predmetne računalne dokaze, napisala mail od 21. veljače 2019. (dokaz 1) priložen u sudski spis, u kojem piše da će mu dostaviti računalne dokaze samo po nalogu suda, te mail od 9. rujna 2019. također priložen u sudski spis pod brojem dokaz 1., gdje ga se informira da će banka, kada to bude potrebno, dokaze s kojima raspolaže, dati nadležnom tijelu na raspolaganje po nalogu suda, a koje dokaze da je banka tijekom vremena izgubila. Dalje je izjavio da on nikada s djelatnicima banke nije razgovarao usmeno niti preko telefona, već da je njihova komunikacija bila isključivo u pisanom obliku. U postupku ispitane svjedokinje da su niz propusta banke pokušale prikazati kao nenamjerne propuste i nesporazume banke u postupanju itd., a broj takvih propusta da se popeo na broj 41., pa da se ne može raditi o takvim nenamjernim propustima i nesporazumima u poslovanju. Štoviše, svjedokinje da su neistinite tvrdnje pokušale opravdati kao posljedice izostanka saznanja, a čiji se broj popeo na 55., pa da se također ne može raditi o nenamjernim radnjama.

4.2. Nadalje, istaknuo je da optužba tvrdi da bi on 24. siječnja 2019. dostavio krivotvorene računalne podatke, dok istovremeno da optužba tvrdi da to što je on dostavio nisu računalni podaci, pa da bi predmetno kazneno djelo bilo počinjeno tek kada bi netko dostavio krivotvorene računalne podatke, a što ovdje nije slučaj . Nadalje, izjavio je da srećom on ima računalne podatke koje je ustupio vještaku i koji je nesporno utvrdio da u njegovoj odlaznoj pošti postoje sporni mailovi od 5. siječnja 2019., ali da on nažalost, ne raspolaže s tehničkim podacima sa servera koji se ne mogu dostaviti, ističući da je on učinio sve što je mogao kako bi dokazao svoju nevinost i postojanje računalnih podataka s njegove strane. Inače, mailovi od 5. siječnja 2019. da nisu bitni za odnos između njega i banke, niti da su to pisani prigovori potrošača glede bilo kojeg zakona jer da to kaže sama banka u dopisima od 10/2019 od 4.1.2019., 800/2018 od 27.12.2018., 784/2018 od 17.12.2018, 764/2017 od 27.12. 2018. itd., a u kojima je zauzela prethodno zauzeti stav, kao i u mailu naslova: "Dopuna pisanog prigovora potrošača" od 29.8.2018. (dokaz 4). Nadalje, u vezi maila od 5. siječnja 2019. naslova: "Dostavljanje pisanog prigovora potrošača" (dokaz 5), banka da je također napisala kako to nisu pisani prigovori potrošača niti jednog zakona, niti da su bitni za odnos njega i banke. Osim toga, ovo da nisu jedini mailovi na koje banka njemu nije odgovorila, ističući da mu banka nije odgovorila na mailove od 27. travnja 2018., 23. svibnja 2018., 26. lipnja 2018., 31. kolovoza 2018. te 16. studenoga 2018. Ujedno je istaknuo da bi u mailovima u kojima bi njemu odgovorila banka nikada nije varolizirala njegovo nezadovoljstvo sa djelatnicom banke pravdajući se da ista nije dužna odgovoriti, jer da to nisu pisani prigovori potrošača po bilo kojem zakonu, a niti da se odnose na usluge koje banka pruža. Pojasnio je da su mailovi od 5. siječnja 2019. također dopisi kojima on izražava nezadovoljstvo s radom djelatnice banke pa pretpostavlja da je nekom išlo na živce što je svako 10 dana slao dopise kojima je izražavao nezadovoljstvo s radom djelatnika banke, pojašnjavajući da je takve dopise banci slao svako 10 dana jer ga jako živcira kada njega netko laže, a pogotovo kada on još plaća za to laganje. Jedino da je u kaznenoj prijavi banka tvrdila da su prigovori od 5. siječnja 2019. pisani prigovori potrošača, i to da je jedini trag, koju tvrdnju da je poslije banka pobila dopisima njemu i razno raznim institucijama, kao i da su druge institucije utvrdile kako to nisu pisani prigovori potrošača, a koji da su sada postali pisani prigovori potrošača očito po potrebi banke koja je njega željela preplašiti s ciljem da prestane pisati. Inače, živi sam u obiteljskoj kući, nikog ne uzdržava, trenutno je nezaposlen, ali ima prihode od imovine.

5. Nakon tako provedenog postupka te ocjene svakog dokaza pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima, utvrđeno je da je okrivljenik LĆ počinio kazneno djelo protiv računalnih sustava, programa i podataka – računalno krivotvorenje – djelo opisano i kažnjivo po članku 270. stavak 1. KZ/11, na način kako je to činjenično i pravno opisano i označeno u izreci presude.

6. Kazneno djelo računalnog krivotvorenja iz čl. 270. st. 1. KZ/11, čini onaj tko neovlašteno izradi, unese, izmijeni, izbriše ili učini neuporabljivim ili nedostupnim računalne podatke koji imaju vrijednost za pravne odnose, u namjeri da se oni uporabe kao vjerodostojni, ili tko takve podatke uporabi ili nabavi radi uporabe.

7. U postupku nije bilo sporno da okrivljenik LĆ dana 24. siječnja 2019. u Splitu, sa adrese njegove elektroničke pošte [adresa elektroničke pošte] poslao prigovor potrošača Hrvatskoj poštanskoj banci d.d. na službeni mail banke u kojem prigovoru je kao privitak dostavio računalne podneske naziva "dokaz 01" i dokaz "02" a u kojima je navedeno kako je Hrvatska poštanska banka d.d. dobila i pročitala njegove prigovore od 5. siječnja 2019. i to na način da bi takvi njegovi prigovori bili zaprimljeni na adresu elektroničke pošte zaposlenice banke SĆ.[adresa elektroničke pošte] dana 7. siječnja 2019. Ujedno, među strankama nije bilo sporno ni da 5. siječnja 2019. zaposlenice banke LĆC te SĆ nisu bile na svom radnom mjestu jer je bila subota odnosno neradni dan. Naprijed navedena utvrđenja prozlaze iz iskaza ispitanih svjedokinja te obrane okrivljenika, dok ista nijedna od stranaka u postupku nije osporavala na niti jedan način.

7.1. S obzirom da okrivljenik LĆ negira počinjenje kaznenog djela, u postupku je bilo sporno te je trebalo nedvojbeno utvrditi je li okrivljenik 5. siječnja 2019. sastavio i poslao HPB banci prigovor potrošača i je li isti banka zaprimila u svom računalnom sustavu te je li SĆ kao zaposlenica banke otvorila sporni mail sa svog službenog mail-a SĆ.[adresa elektroničke pošte] i dana 7. siječnja 2019. pročitala prigovore okrivljenika LĆ od 5. siječnja 2019., odnosno da li je okrivljenik LĆ podnesak naziva "dokaz 02" sam naknadno izradio te ga kao privitak dostavio banci tek 24. siječnja 2019. te u nakani da takav računalni podnesak prikaže istinitim na njega lažno upisao kako je banka njegove prigovore zaprimila dana 7. siječnja 2019., a sve kako bi na temelju ovoga banci prouzročio negativne posljedice u njihovom poslovanju, odnosno da li je okrivljenik LĆ inkriminiranim postupanjem ostvario sva zakonska obilježja kaznenog djela iz čl. 270. st. 1. KZ/11.

8. Pregledom prigovora okrivljenika od 24. siječnja 2019. (listovi 6-29 spisa) razvidno je da okrivljenik u istom navodi da je banci poslao prigovore dana 5. siječnja 2019. koje da je banka primila istog dana i pročitala te o tome obavijestila okrivljenika dana 7. siječnja 2019. Prigovori od 5. siječnja 2019. da su navodni poslani putem e- maila [adresa elektroničke pošte] te da je na iste navodno odgovoreno putem automatske povratne notifikacije sustava pristigle sa e-maila zaposlenice banke SĆ, u smislu da su ti prigovori odnosno e-mail poruke otvorene i pročitane. U prilogu prigovora nalazi se „Dokaz 02.“ koji sadrži navod da je isti pročitan 7. siječnja 2019. u 8:08 sati (list 13 spisa).

9. Nastavno, pregledom e-maila okrivljenika LĆ poslan 24. siječnja 2019. razvidno je da u istom piše banci kako podnosi prigovor potrošača jer da na njegov pisani prigovor od 5. siječnja 2019. nije odgovoreno iako da ga je banka zaprimila i pročitala dana 7. siječnja 2019. U prilogu ovog e -maila dostavlja privitke naziva „Dokaz 01.“ koji predstavlja dokaz da bi poslao prigovor 5. siječnja 2019. (listovi 7-12 spisa) i „Dokaz 02.“ (list 13 spisa) koji predstavlja dokaz da bi banka zaprimila i pročitala njegov pisani prigovor od 5. siječnja 2019.

10. Ispitana na raspravi svjedokinja LĆC (listovi 328- 330 spisa) u bitnome je izjavila da je u inkriminirano vrijeme bila viši specijalist za upravljanje kvalitetom usluga i ovlaštena osoba za odgovaranje za prigovore potrošača u HPB banci. Pojasnila je da je u banku oko 20. siječnja 2019., stigao prigovor LĆ, a u kojem on navodi da HPB banka njemu nije odgovorila na njegov prigovor koji je on poslao ovoj banci na adresu elektroničke pošte [adresa elektroničke pošte]. Ona je odmah zajedno sa kolegicom SĆ pregledavala mail inbox u kojem inače pristižu svi mailovi za prigovore potrošača, te su njih dvije ustanovile kako toga prigovora nije bilo u mail inboxu. Odmah su o tome obavijestili direktoricu Ureda za upravljanje kvalitetom usluga, u konkretnom slučaju JĆ koja je odmah potom o ovome obavijestila Sektor informatike tražeći od njih da se provjeri da li se taj mail nalazi negdje. U bitnome je izjavila da su oni nakon svega ovoga ustanovili kako predmetni mail do njih nikada nije ni došao, ističući kako je ovo za njih u banci bila jedna jako stresna situacija, a ovo posebno imajući u vidu da je banka dužna u zakonskom roku odgovoriti na prigovor potrošača, u protivnom čini prekršaj, pojašnjavajući da su se oni zapravo našli u jednoj situaciji u kojoj su trebali odgovoriti na nešto što nisu imali priliku ni vidjeti ni pročitati. Nakon utvrđenoga, odgovorili su okrivljeniku kako predmetni mail nikada nisu vidjeli, odnosno dobili zbog čega da nisu bili u mogućnosti ni odgovoriti na isti. Inače, dok je bila zaposlenica Ureda za upravljanje kvalitetom usluge u razdoblju od 2015. do 2022. godine, okrivljenik da je podnosio prigovore HPB banci svakih 10-ak dana prije inkriminiranog događaja, ističući da je banka odgovorila na svaki prigovor okrivljenika koji je došao u [adresa elektroničke pošte], kao i na sve dopise koje je zaprimila. Pojasnila je da ona nije imala pristup mailu preko službenog mobitela, te da do sada nisu imali slučaj da bi banka od drugih potrošača zaprimila prigovor potrošača, a da takav prigovor nije evidentiran u banci.

10.1. Nakon što je svjedokinji A sukladno čl. 426. ZKP/08 pročitan iskaz kojeg je ranije dala u prethodnom postupku (listovi spisa 191-192 spisa), imenovana svjedokinja je izjavila da u u cijelosti ostaje pri navodima svoga iskaza koji je dala u prethodnom postupku kada su njezina sjećanja bila svježija, pojašnjavajući da se pojedenih detalja u svezi inkriminiranog događaja nije mogla sjetiti zbog proteka vremena od samog događaja.

11. Ispitana na raspravi svjedokinja SĆ (list 330-332 spisa) izjavila je da je u inkriminirano vrijeme kao zaposlenica HPB banke radila na mjestu specijalista za upravljanje kvalitetom usluge te da se zajedno sa kolegicom A uglavnom bavila prigovorom potrošača, dok da je danas direktorica poslovnice. U bitnome je izjavila kako je okrivljenik podnio pisani prigovor banci na grupni [adresa elektroničke pošte], a u kojem ističe kako mu banka nije u zakonom propisanom roku odgovorila na njegov prigovor od 05. siječnja 2019., a uz što da je i priložio dokaz da su ona i kolegica A taj njegov prigovor i pročitale, pojašnjavajući da je okrivljenik uz predmetni mail priložio potvrdu primitka navodno pročitanog maila. Ona i kolegica A odmah su pregledale poštu, a to isto da su učinili i drugo dvoje kolega iz spomenutog ureda i to tadašnja direktorica JĆ te specijalist ŠĆ. Potom da je i Sektor informatike provjerio servere banke. Nakon što su utvrdili da predmetni prigovor od 05. siječnja 2019. nisu ni zaprimili, banka se očitovala na način da je okrivljeniku odgovorila kako nije zaprimljen navodni pisani prigovor zbog čega banka nije na isti ni mogla odgovoriti. Istaknula je da je 05. siječnja 2019. bio vikend, i to subota, pojašnjavajući da je imala službeni mobitel i pristup službenom mailu u inkriminirano vrijeme, međutim, u neradno vrijeme da nije koristila svoj službeni mobitel. Dalje je izjavila da je Zakonom o potrošačima propisana zakonska obveza banke odgovoriti klijentu u zakonom propisanom roku, u protivnom banka može snositi novčane kazne.

11.1. Svjedokinji SĆ je potom sukladno čl. 426. ZKP/08 pročitan iskaz kojeg je ranije dala u postupku, i to iskaz sa listova 189-190 spisa, nakoč čega je imenovana svjedokinja izjavila da su istiniti navodi njenog iskaza koji je dala kada su njezina sjećanja bila svježija. Dalje je pojasnila da u 20 mjeseci njezinog rada u Uredu nikada se nije dogodilo da bi klijenti banke poslali mail banci, a da banka taj isti mail nije zaprimila, ujedno ističući da nikada prije nije ni zaprimljen prigovor u smislu da je banka ranije zaprimila prigovor, a da na isti u zakonskom roku nije odgovorila. U bitnome je izjavila da je banka odgovorila na sve prigovore okrivljenika upućene banci u zakonom propisanom roku, a koje prigovore je zaprimila. Inače, u Uredu je radila do 28. veljače 2019., a pristup službenom mailu je imala do 27. veljače 2019.

12. Sud u cijelosti poklanja vjeru iskazima ispitanih svjedokinja LĆC i SĆ koje suglasno navode da sporni mail od 5. siječnja 2019. nisu nikada pročitale obzirom da je HPB banka uvidom u svoj računalni sustav utvrdila da navedeni prigovori okrivljenika nisu ni zabilježeni na računalnom sustavu banke. Nastavno, imenovane svjedokinje detaljno i okolnosno opisuju inkriminirani događaj, a koji iskazi su međusobno podudarni u odlučnim činjenicama i nadopunjuju se te su logični i uvjerljivi, a prema stavu ovog suda imenovane svjedokinje nemaju razloga lažno teretiti okrivljenika, štoviše, svjedokinja A je u bitnome izjavila da banka na svaki prigovor mora odgovoriti u roku od deset dana od zaprimanja prigovora, te da klijent ima pravo podnijeti novi prigovor ili pritužbu Hrvatskoj narodnoj banci ukoliko nije zadovoljan odgovorom banke.

13. Nadalje, u postupku je na raspravi održanoj 7. studenoga 2025. provedeno usmeno vještačenje po ad hoc vještaku za telekomunikacije i informatiku Anti Smodlaki (listovi 521-525 spisa), koji je u bitnome izjavio da nije moguće da potvrda o čitanju elektroničke pošte stigne pošiljatelju, a da banka o tome nema nikakav trag u svom sustavu, pojašnjavajući da potvrda o čitanju ide od strane primatelja kroz njegov sustav. U situaciji da je primatelj nesvjesno kliknuo "potvrdu čitanja", svejedno to u sustavu ostaje zabilježeno. Poruku o čitanju maila šalje primatelj i automatski njegov sustav to bilježi. Kada pošiljatelj u mailu uključi opciju potvrde čitanja maila, primatelj u slučaju da nije automatski namješteno čitanje odnosno odgovor, u onom trenutku kada otvori mail za kojeg je poslan zahtjev za potvrdu čitanja dobije upit da li želi ili ne želi potvrditi. Ako je sustav odnosno administrator namjestio da je automatski odgovor, u tom slučaju kada primatelj otvori mail, tada odlazi potvrda da je mail pročitan. Dakle, primatelj u pravilu to zna jer to mora biti zabilježeno u njegovom sustavu. Istaknuo je da je pregledani video koji je u spis dostavio okrivljenik samo djelomični prikaz nečijeg Microsoft Outlook programa. Outlook program otvara lokalnu datoteku koja ima nastavak ".pst" i ona prikazuje sadržaj ove datoteke. Ta sama datoteka se može mijenjati, preuređivati, prikazivati, a poslije se i mailovi mogu u samom Outlooku premještati iz mape u mapu. Po mišljenju vještaka, radi se samo o jednom prikazu bez dokaza i izvornih podataka koji bi potvrdili da bi se radilo o autentičnim poslanim i primljenim mailovima i potvrda da bi isti bili poslani i primljeni.

13.1. U konkretnom slučaju da su prikazani u Outlooku primljeni i poslani mailovi, ali nije dokazana forenzička autentičnost onoga što se na videu prikazuje već da se radi samo o prikazu bez vjerodostojnih podataka jer se ne može sa sigurnošću potvrditi da se radi o vjerodostojnim podacima. Vještak je dalje pojasnio da unutar bilo kojeg preglednika, funkcija pod nazivom inspect element može dio koji se s njom označi pregledati tehničke podatke, provjeriti elemente poruke koja je označena, web stranice i slično, na koji način se dobije dovoljno podataka za provjeru njihove autentičnosti i sadržaja. U bitnome je izjavio da je primjenom spomenute funkcije moguće modificirati sadržaj neke internet stranice, konkretno gmaila, kao i da je moguće modificirati tehničke podatke poruka, pojašnjavajući da se radi o velikoj količini podataka tako da se u pravilu uvijek može naći da je nešto mijenjano , a u pravilu da se sve može mijenjati.

13.2. Istaknuo je da se na internetu može naći i do 10 programa, odnosno web stranica za slanje lažnih mailova, pojašnjavajući da tako netko može utipkati na webu što hoće, primjerice, da je mail poslao on (vještak) i onda da će druga osoba dobiti mail kao da mu ga je on (vještak) i poslao, a kada se takav mail otvori, prvi prikaz je kao da mu ga je on (vještak) poslao, međutim, kada bi se kliknulo i ušlo u detalje takvog maila, odnosno u njegove tehničke podatke, tada da bi se vidjelo da je isti poslan sa nekog takvog servera.

13.3. Potom je vještak pregledao DVD medij od 24. rujna 2025. te je u bitnome izjavio da na pregledanom videu nisu prikazane poruke s tehničkim podacima i meta podacima, već da se radi o prikazu. Pojasnio je da bi on mogao utvrditi, ukoliko bi imao pristup elektroničnom računu okrivljenika, da su inkriminirani mailovi i zaista poslani, samo onda kada bi inkriminirani mailovi zaista bili pronađeni u elektroničnoj pošti okrivljenika od 05. siječnja 2019., i samo tada da bi mogao vještačiti njihovu autentičnost, uz uvjet da ima dopuštenje da u elektroničkoj pošti okrivljenika može pregledati i mailove datirane prije i poslije 05. siječnja 2019., ističući da ne može govoriti o autentičnosti tih mailova kada bi se radilo o proslijeđenim mailovima.

13.4. Nakon toga je vještak pristupio sudskom računalu, te otvorio pretinac elektroničke pošte, uz pristanak i dozvolu okrivljenika, koji je vještaku predao svoje korisničko ime i šifru radi ulaska u pretinac elektroničke pošte adrese: [adresa elektroničke pošte]. Vještak je, nakon što je pregledao odlaznu poštu u gmail sandučiću elektroničke adrese okrivljenika, u bitnome izjavio kako je vidio u istom mail poslan od 05. siječnja 2019., međutim da ne može utvrditi da je isti vjerodostojan, pojašnjavajući da je potrebno, a da bi se to moglo sa stopostotnom sigurnošću potvrditi, kao i konfirmacija (potvrda primitka) HPB-a ukoliko postoje, zatražiti od Googla tehničke podatke za te mailove koji potvrđuju primatelja i pošiljatelja, vrijeme slanja i slično. Izjavio je da pregledom okrivljenikovog maila ne može utvrditi da postoji "rule" u Outlooku koji zaprimljenu poštu automatski briše i pohranjuje na lokalni hard disk jer se mailovi skidaju, ili ne skidaju. U bitnome je izjavio da ukoliko se u konkretnom slučaju dogodila neka greška u sustavu prilikom preuzimanja ili zaprimanja potvrde primitka, sve greške da se bilježe u sustavu dakle, ako je i postojala greška da je trebala biti zabilježena u sustavu.

13.5. Iz pisanog nalaza i mišljenja ad hoc vještaka Smodlake od 10. listopada 2025 (listovi 513-514 spisa), proizlazi da je uz pristanak okrivljenika moguće pregledati i dokumentirati postojeće poruke u dolaznoj i od laznoj pošti, a što ima smisla ukoliko poruke nisu prethodno izbrisane. U protivnom, ukoliko su poruke izbrisane, vrlo je vejrojatno da se njihovi sadržaji više ne mogu obnoviti, a rezultat eventualnog forenzičnog pregleda uređaja bili bi krajnje neizvjesni. Ujedno da ne postoji mogućnost postojanja više računa potpuno [adresa elektroničke pošte].

14. Sud u cijelosti prihvaća ovakav nalaz i mišljenje vještaka kao uvjerljiv, stručan, argumentiran i sačinjen lege artis, a pogotovo stoga što vještak nema nikakvog razloga biti pristran, niti je itko tijekom postupka na takve razloge ukazivao, te utvrđuje da pregledani cd mediji koje je okrivljenik dostavio u sudski spis, kao i emailovi koje je vještak pregledao s Gmaila računa okrivljenika, ne sadržaje vjerodostojne računalne podatke.

15. Nadalje, na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka, sud je utvrdio da dana 5. siječnja 2019. svjedokinja LĆC računalnom sustavu HPB banke nije mogla pristupiti od kuće niti preko svog mobilnog uređaja, dok je imenovana svjedokinja u mailu od 1. veljače 2019. (list 14 spisa) obavijestila okrivljenika da je nadležna služba banke provela odgovarajuće analize i provjere nakon čega je utvrđeno da na vanjskim niti na unutarnjim serverima banke nisu zabilježeni sporni mailovi. Ujedno, prihvaćajući iskaz svjedokinje SĆ sud nedvojbeno utvrđuje da imenovana svjedokinja, iako je imala pristup sužbenom mailu u inkriminirano vrijeme, u neradno vrijeme nije koristila svoj službeni mobitel, dok je među strankama bilo nesporno da je 5. siječnja 2019. bila subota, odnosno neradni dan, a kako je to ranije i navedeno u odlomku 7. Stoga, prihvaćajući iskaze naprijed imenovanih svjedokinja te dovodeći ih u vezu s provedenim vještačenjem po ad hoc vještaku za telekomunikacije i informatiku čiji nalaz i mišljenje ne potkrepljuje obranu okrivljenika, sud drži utvrđenim da svjedokinja SĆ nije nikako mogla 7. siječnja 2019. poslati automatsku notifikaciju o pročitanoj e-mail poruci od 5. siječnja 2019. na navedene prigovore jer sporni mail nije ni bio poslan banci tog dana, niti je u svezi toga zabilježen kvar u računalnom sustavu banke . Inkriminiranim postupanjem okrivljenik očito manipiulira digitalnim podacima kako bi banci prouzročio štetu. S tim u svezi, u postupku je nedvojbeno utvrđeno i da su između okrivljenika LĆ i banke narušeni odnosi odnosno da je naprijed imenovani okrivljenik u dugogodišnjem sukobu sa bankom u kom smislu je iskazivala svjedokinja LĆC koja je u svom iskazu navela da je okrivljenik u ljeto 2019. pokrenuo postupak protiv banke pred sudom časti Hrvatske gospodarske komore, koji spor je banka dobila, a nakon toga da je banka 2020. otkazala okrivljeniku ugovor o korištenju kartice slijedom čega je okrivljenik prestao biti klijent banke. Ovo tim više, i sam okrivljenik potvrđuje da je 12. svibnja 2020. godine prijavio banku i djelatnike banke zbog povrede pravila morala i dobrih poslovnih obveza glede 258 spornih radnji (na CD-u dokaz 2), koji postupak da je i dalje u tijeku, te da je ispitane svjedokinje inače zaposlenice banke više puta prijavljivao, kako interno u banci, tako i drugim tijelima. Nastavno, za istaći je da je pregledom e-mail prepiske okrivljenika i Hrvatske poštanske banke (listovi 31-121 spisa), kao i cjelovite materijalne dokumentacije koju je okrivljenik dostavio u sudski spis, razvidno da okrivljenik stalno inicira sukobe sa bankom, dok banka po mišljenju ovog suda nema nikakav pravni interes poslovati protivno interesima bilo kojeg klijenta jer je u tom slučaju podložna kogentnim protokolima, a nezadovoljan klijent ima pravo podnijeti prigovor ili pritužbu Hrvatskoj narodnoj banci. Zaključak je suda da je okrivljenik htio prikazati da je sastavio i poslao računalni podatak banci 5. siječnja 2019., iako ga je naknadno izradio i na njemu lažno upisao da je isti banka zaprimila i pročitala 7. siječnja 2019., sve kako bi banci prouzročio štetu, a što mu je očito bio i cilj.

16. Nasuprot tome, nije za prihvatiti obranu okrivljenika koji se u osnovi brani da u konkretnom slučaju ne postoje nikakvi računalni dokazi protiv njega, ali da postoji njegov računalni dokaz i to da on jest poslao sporne mailove u kojima nije dostavio krivotvorene računalne podatke, niti da je uopće dostavio računalne podatke, niti da su ti malovi bitni za njegov odnos s bankom, a što da je potvrdila i banka u nebrojenim dopisima dostavljenim sudu, kao i u samoj kaznenoj prijavi, niti da su sporni mailovi prigovori u smislu bilo kojeg zakona, a što da su potvrdile i nadležne inspekcije kao HNB. Uz navedeno, da se ne radi o krivotvorenju nekog elementa vjerodostojnosti računalnih podataka, jer on nije krivotvorio ni računalni potpis, ni elektronični pečat, ni elektroničnu ispravu, niti da je na kraju bila njegova namjera da on ošteti banku, ovo tim više jer on prigovara na rad djelatnika, a ne banke. Ovakvu obrana okrivljenika sud ne prihvaća jer je očito usmjerena izbjegavanju njegove kaznene odgovornosti.

17. Nastavno, neosnovan je i navod obrane okrivljenika da inkriminirani podnesak „Dokaz 02.“ nije računalni podatak, pa da samim time predmetno kazneno djelo nije ni počinjeno. Ovo stoga jer je u smislu članka 87. stavak 19. KZ/11 računalni podatak svako iskazivanje činjenica, informacija ili zamisli u obliku prikladnom za obradu u računalnom sustavu, a imajući u vidu da je inkriminiranim podneskom mogla nastati šteta za banku, to je očito da je isti prikladan za obradu u računalnom sustavu. S tim u svezi, za istaći je da je čl. 309. st. 1. Zakona o kreditnim institucijama (NN 159/13, 19/15, 102/15 i 15/18 ) propisano da je Hrvatska narodna banka ovlaštena u okviru svojih nadležnosti nad kreditnim institucijama pratiti pridržava li se kreditna institucija objavljenih internih akata kojima se reguliraju poslovni odnosi kreditne institucije i potrošača, ugovora koje je sklopila s potrošačem, odredbi ovoga Zakona koje se odnose na zaštitu potrošača, odredbi propisa donesenih na temelju ovoga Zakona i odredbi drugih zakona kojima se uređuje zaštita potrošača, za nadzor kojih je ovlaštena po tim zakonima. Nastavno, čl. 4. istog stavka citiranog Zakona propisano je da ako potrošač smatra da se kreditna institucija ne pridržava uvjeta iz ugovora o pružanju bankovnih odnosno financijskih usluga, objavljenih internih akata kojima se uređuju poslovni odnosi kreditne institucije i klijenta, odredbi ovoga Zakona koje se odnose na zaštitu potrošača, odredbi propisa donesenih na temelju ovoga Zakona i odredbi drugih zakona kojima se uređuje zaštita potrošača, može svoj prigovor na postupke kreditne institucije uputiti kreditnoj instituciji, dok je st. 6. propisano da ako je potrošač nezadovoljan odgovorom ili rješenjem kreditne institucije na njegov uloženi prigovor, može o tome obavijestiti Hrvatsku narodnu banku koja sukladno st. 8. tog Zakona prati periodično kretanje broja prigovora potrošača po pojedinoj kreditnoj instituciji, a podatke o prigovorima potrošača kreditne su institucije dužne dostaviti Hrvatskoj narodnoj banci na način i u rokovima koje ona odredi. Dakle, banka je dužna odgovoriti na pisani prigovor potrošača u protivnom prakticira nepoštenu poslovnu praksu i čini prekršaj, a nezadovoljan potrošač može pokrenuti sudski postupak, odnosno ima pravo svoju pritužbu podnijeti Hrvatskoj narodnoj banci koja redovito provodi nadzor banaka i izriče novčane kazne ili upravne sankcije za kršenje zakonskih propisa.

18. Dakle, imajući sve naprijed navedeno, a posebno iskaze ispitanih svjedokinja, kao i rezultate provedenog telekomunikacijskog vještačenja, sud drži dokazanim da je okrivljenik 24. siječnja 2019. u Splitu, sa adrese njegove elektroničke pošte [adresa elektroničke pošte] poslao prigovor potrošača Hrvatskoj poštanskoj banci d.d., u kojem prigovoru je kao privitak dostavio računalne podneske naziva "dokaz 01" i dokaz "02" a u kojima je navedeno kako je Hrvatska poštanska banka d.d. dobila i pročitala njegove prigovore od 5. siječnja 2019. i to na način da bi takvi njegovi prigovori bili zaprimljeni na adresu elektroničke pošte zaposlenice banke SĆ.[adresa elektroničke pošte] dana 7. siječnja 2019., iako je znao da banka nikada nije zaprimila njegove prigovore od 5. siječnja 2019. jer je podnesak naziva "dokaz 02" sam izradio da način da je u nakani da takav računalni podnesak prikaže istinitim, na njega lažno upisao kako je banka njegove prigovore zaprimila dana 7. siječnja 2019., a sve kako bi na temelju ovoga banci prouzročio negativne posljedice u njihovom poslovanju.

19. Stoga je sud na temelju iskaza naprijed imenovanih svjedokinja i provedenog digitalno-telekomunikacijskog vještačenja, te drugih izvedenih i naprijed pobojanih dokaza utvrdio da je okrivljenik inkriminiranog dana počinio kazneno djelo iz čl. 270. st. 1. KZ/11, kako je to činjenično i pravno opisano i označeno u izreci presude.

20. Prema ocjeni ovog suda okrivljenik je biće kaznenog djela ostvario s izravnom namjerom budući da je bio svjestan svih obilježja kaznenog djela i htio je njegovo ostvarenje te je kao odrasla poslovno sposobna osoba bio svjestan protupravnosti svog djela čime je ostvario sve elemente skrivljenog postupanja.

20.1. Pri tom svijest o protupravnosti nije osporena niti je utvrđeno postojanje bilo kojeg ispričavajućeg razloga.

22. Što se tiče ubrojivosti okrivljenika tempore criminis sud je na tu okolnost izveo dokaz psihijatrijskim vještačenjem.

22.1. Iz pisanog i usmenog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka psihijatra dr. Sanje Batine (listovi 144-150 spisa), proizlazi da je okrivljenik osoba iznadprosječnih intelektualnih kapaciteta sa elementima narcističkih i anankastičnih obilježbi u strukturi osobnosti. Vještakinja navodi kako je tempore criminis bio ubrojiv.

22.2. Sud u cijelosti prihvaća ovakav nalaz i mišljenje vještaka kao uvjerljiv, stručan, argumentiran i sačinjen lege artis, te utvrđuje da je okrivljenik u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio ubrojiv.

22.3. Slijedom navedenog, okrivljenik LĆ je kriv zbog počinjenja kaznenog djela opisanog pod t. I. izreke.

23. Sud je primijenio kazneni zakon koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenih djela (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 118/18 i 126/19) obzirom da naknadne izmjene Kaznenog zakona nisu blaže za okrivljenika u pogledu sankcije, stoga je primijenjen zakon koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela.

24. Nakon što je utvrđeno da je okrivljenik LĆ počinio kazneno djelo za koje se tereti, valjalo je donijeti odluku o kazneno-pravnoj sankciji, uzimajući u obzir sve one okolnosti koje su tijekom postupka utvrđene na strani okrivljenika, a koje su od značaja za donošenje ove odluke.

24.1. Ovaj sud je okrivljeniku kao olakotnom cijenio njegovu raniju kaznenu neosuđivanost, dok mu je u otegotnom smislu valorizirana opasnost koju kreditnim institucijama predstavljaju ovakva kaznena djela zbog kojih one podliježu kogentnim protokolima u pogledu računalnih sustava.

24.2. Cijeneći sve naprijed iznesene okolnosti, pri tome vodeći računa o stupnju krivnje kod okrivljenika, zapriječenoj kazni za kazneno djelo za koje je proglašen krivim, jačini ugrožavanja zaštićenog dobra, ovaj sud je okrivljenika za kazneno djelo iz čl. 270. st. 1. KZ/11, osudio na kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca, a nakon toga mu je, na temelju čl. 56. KZ/11, izrečena uvjetna osuda s tim da se navedena kazna zatvora neće izvršiti ako on u roku od 1 (jedne) godine računajući od pravomoćnosti ove presude ne počini koje novo kazneno djelo.

24.3. Ovako izrečenu sankciju, ovaj sud smatra primjerenom kako počinjenom kaznenom djelu, tako i osobi okrivljenika, te smatra da se u ovom slučaju svrha kažnjavanja može postići i bez izvršenja kazne.

24.4. Izricanjem ovakve vrste sankcije moći će se ostvariti kako generalna tako i specijalna svrha kažnjavanja, te utjecati na okrivljenika da više ne čini kaznena djela kao i na sve ostale da poštuju pravni sustav i da nitko ne počini kazneno djelo.

25. Tijekom ovog postupka nastali su troškovi koji se odnose na digitalno- telekomunikacijskog vještačenje, sudsko-psihijatrijsko vještačenje i putne troškove svjedoka, koji se naplaćuju sukladno čl. 145. st. 2. toč. 1. ZKP/08, a koji ukupno iznose 773,16 EUR-a.

25.1. Prema čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 troškovi postupka predstavljaju i paušalnu svotu, a koja se odmjerava zavisno o složenosti i trajanju postupka te imovnom stanju okrivljenika. U konkretnom slučaju ovaj sud je paušalnu svotu za okrivljenika LĆ odmjerio u iznosu od 300 (tristo) eura.

25.2. Budući da je okrivljenik LĆ proglašen krivim, to je po članku 148. st. 1. u vezi sa člankom 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08 odlučeno da naknadi ove troškove postupka,

koji

ukupno

iznose

1.073,16

EUR-a

(tisućusedamdesettrieuraišesnaestcenti), od čega iznos od 265,44 EUR-a predstavlja trošak sudsko-psihijatrijskog vještačenja, iznos od 324,00 EUR-a predstavlja trošak digitalno telekomunikacijskog vještačenja, iznos od 183,72 EUR-a predstavlja putni trošak svjedoka, dok iznos od 300,00 EUR-a predstavlja paušalnu svotu, sve u roku od 30 (trideset) dana po pravomoćnosti presude . Naime, s obzirom da je imenovani okrivljenik proglašen krivim te je radno je sposoban, dok prema vlastitom kazivanju ostvaruje redovna mjesečna primanja od imovine, to sud smatra da se time neće ugroziti njegova egzistencija, te ga je temeljem odredbe čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08 obvezao naknaditi naprijed naznačeni iznos, u roku od 30 (trideset) dana po pravomoćnosti presude.

Split, 28. travnja 2026.

SUDAC:

Ivana Peronja

POUKA O PRAVNOMM LIJEKU: Protiv ove presude ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest dana) od dana primitka ovjerenog prijepisa presude. Žalba se podnosi ovom sudu u četiri primjerka, a o njoj odlučuje Županijski sud.

DNA:

- ODO u Splitu,

- Okrivljeniku LĆ,

- branitelju okrivljenika Jakši Cvitkoviću, odvj. u Splitu,

- opunomoćeniku oštećenika, Rafaelu Krešiću, odvj. u Zagrebu, po pravomoćnosti,

- u spis.