Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u Opatiji

Opatija, M. Tita 4

Poslovni broj: P-1873/2024-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, u ime Republike Hrvatske, po sucu toga suda Mileni Ivančević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja BM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po pun. Diani Milin, odvj. iz Rijeke, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10 (OIB: 92963223473) zastupana po pun. iz Odvjetničkog društva Porobija i Porobija iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 18.3.2026., godine u nazočnosti zam. pun. tužitelja SM odv. vježbenice kod odvjetnice Diane Milin, iz Rijeke i pun. tuženika Zvonimira Kalember Skoko, odvjetnika u OD Porobija i Porobija, objavljene dana 28.4.2026., temeljem odredbe članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku (ZPP),

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, da u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe naknadi tužitelju iznos od 11.224,82 EUR na ime preplaćene kamate i preplaćenih tečajnih razlika sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.10. 2015. do isplate, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište, referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine.

II. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473 da tužitelju BM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu 2.307,82 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom, od presuđenja do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. U ovoj pravnoj stvari sud je donio i objavio odluku 19. lipnja 2024. pod poslovnim brojem P-2213/2019-34, koja odluka je djelomično potvrđena, djelomično preinačena a djelomično ukinuta odlukom Žup suda u Puli posl.br. Gž-1471/2024-5, kao i rješenje ovog suda od 25. lipnja 2024. koje je ukinuto rješenjem Žup suda u Puli posl.br. Gž-1640/2024-2 11. studenog 2024. godine. Žup sud u Puli u ukidbenom dijelu navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer da je izreka pobijane presude u točki III. koja se odnosi na restitucijski zahtjev proturječna samoj sebi, budući da je zbroj pojedinačnih mjesečnih iznosa na koje teku zatezne kamate bitno veći od dosuđenog iznosa, a da o tome nije dato nikakvo obrazloženje. Žup sud dalje pod točkom 20 obrazloženja svoje presude navodi, da korisnici kredita ne mogu kumulirati preplatu koja im je priznata konverzijom i onu koja proizlazi iz nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu do dana konverzije, nego da imaju pravo na razliku ako ona postoji a što se utvrđuje financijskim vještačenjem, da je stoga prvostupanjski sud radi pogrešnog pravnog pristupa propustio povjeriti sudskom vještaku zadatak da preplaćene iznose po osnovu ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu do dana konverzije, umanji za iznos preplate priznat prilikom konverzije na način, da na svaki mjesečni iznos preplate na temelju ništetnih ugovornih odredbi obračuna zatezne kamate od dana plaćanja do dana konverzije 30. rujna 2015., dok se ne dosegne preplata koja je priznata u konverziji, a sve u skladu s odredbom članka 171. i 172. Zakona o obveznim odnosima (ZOO), pa da je stoga u tome dijelu i ukinuta izreka prvostupanjske presude, te da je stoga prvostupanjski sud dužan uz pomoć financijskog vještaka iznos preplate koji je priznat u konverziji uračunati u iznose koje je tužitelj preplatio po ništetnim odredbama osnovnog ugovora o kreditu, na način, kako je navedeno u točki 2. obrazloženja.

2. U ponovljenom sudskom postupku tužitelj i dalje navodi da je s tuženikom zaključio ugovor o namjenskom kreditu 2007., koji je solemniziran po Javnom bilježniku Miroslavu Banić iz Rijeke,da se kamatna stopa mijenjala jednostrano odlukom tuženika i da tužitelj kao potrošač nije imao nikakvog utjecaja na promjenu kamate, niti su mu odredbe ugovora pojašnjene, da je platio znatno više nego što je bilo ugovoreno, da je tečaj bio vezan za valutu CHF, da su odredbe ugovora unaprijed formulirane, da je 14. siječnja 2016. zaključen Dodatak ugovora, koji je solemniziran 18. siječnja 2019. po javnom bilježniku Radosni Mavrinac, da odredbe ugovora glede kamatne stope nisu bile lako razumljive ,jer nisu sadržavale bilo kakve kriterije ,niti parametar za utvrđenje promjene kamatne stope, da su takve odredbe ništetne u smislu čl.81 Zakona o zaštiti potrošača,o čemu se izjasnio i VSRH u odluci Revt-249/14,da je takav stav zauzeo i VTS RH u odluci Pž-7129/13 u kolektivnom sporu u kojem je i tuženik jedna od stranaka na pasivnoj strani. Tužitelj navodi, da sukladno čl.138 Zakona o zaštiti potrošača, i čl.502 ZPP-a, ovlašten je podići ovu tužbu,predlaže usvojiti tužbu i tužbeni zahtjev, koji je više puta mijenjan tijekom postupka.

3. U ponovljenom sudskom postupku u odgovoru na tužbu, tuženik i dalje osporava osnovanost tražbine, ustraje na svim prigovorima i činjenicama koje je iznio u odgovoru na tužbu i tijekom postupka, te se poziva na odluke županijskih sudova i Vrhovnog suda i predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, sve kao u podnesku od 28.05.2025., dalje tijekom postupka navodi da nije suglasan sa prijedlogom tužitelja da će precizirati tužbeni zahtjev nakon provedenog financijskog vještačenja prema uputi Županijskog suda, jer da nema mjesta primjeni općeg propisa ZOO-a, već da se primjenjuje specijalni Zakon o potrošačkom kreditiranju u kojem je u članku 19c stavak 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, izričito propisano, koji se obračun ima koristiti prilikom izračuna visine tražbine nastale kod prestanka ugovora o kreditu.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu (list 8-12 spisa), uvid u otplatni plan (list 22-28 spisa), uvid u Dodatak ugovoru o kreditu od 14. siječnja 2016. (list 29-39 spisa), uvid u izračun konverzije (list 40-44 spisa), uvid u inicijalni plan (list 64-74 spisa), uvid u pregled prometa po kreditu (list 70-81 spisa), uvid u obavijesti o promjeni kamatnih stopa s otplatnim planovima (list 82-84 spisa), pročitan je iskaz tužitelja BM kao stranke (list 289-290 spisa) uz suglasan prijedlog punomoćnika stranaka, izvršen je uvid u nalaz i mišljenje sudskog vještaka za financije dipl. oec. Darinke Cimera iz Rijeke (list 307-311 spisa), sastavni dio su tablice razlike u kamatama i razlike u tečaju (list 312-317 spisa), provedeno je dopunsko vještačenje po prigovoru tuženika (list 332-333 spisa) te usmeno očitovanje vještaka (list 355-356 spisa), te je prema uputi Županijskog suda provedeno financijsko vještačenje po sudskom vještaku Darinki Cimera sa zadaćom kao u rješenju od 16. lipnja 2025. (list 470-471 spisa), izvršen je uvid u dopunu nalaza i mišljenja vještaka (list 473-474 spisa), na primjedbe tuženika kao u podnesku od 26. kolovoza 2025. dopunski se očitovala sudski vještak Darinka Cimera dipl. oec. kao u podnesku od 23. rujna 2025. (list 485 spisa), sukladno istom tužiteljica je precizirala tužbeni zahtjev kao u podnesku od 30. rujna 2025. (list 487- 488 spisa), te je na prijedlog tuženika stalni sudski vještak Darinka Cimera dipl.oec. na ročištu 18. ožujka 2026. usmeno obrazložila nalaz i mišljenje.

5. Iz iskaza tužitelja BM kao stranke u bitnome proizlazi, da je predmetni kredit podigao za adaptaciju stana u kojem su stanovali on i nevjenčana supruga na adresi u [adresa], stan je korišten samo za stanovanje i za nikakve druge svrhe, nije bio kreditno sposoban podići kredit vezano za valutu EUR s obzirom na količinu novca koja je bila potrebna, pa su mu u banci ponudili kredit vezan za valutu CHF, rata kredita iznosila je oko 3.600,00 HRK, dobio je otplatni plan i vidio je koliko treba platiti tijekom otplate kredita, vidio je, da je navedeno u ugovoru da se mijenja kamata odlukom banke, pri čemu mu nije obrazloženo kako će se mijenjati i pod kojim uvjetima, niti mu je obrazloženo kako će se mijenjati tečaj, nije očekivao da može tako značajno rasti kamata i tečaj, nakon izvjesnog vremena rata kredita narasla je na duplo, pa je izvršio konverziju kredita, a 2018. kredit je zatvoren.

6. Uvidom u nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za financije dipl. ecc. Darinke Cimera, sud utvrđuje, da je kamata preplaćena u utuženom periodu za 5.696,77 EUR (stupac 8 tablice 1), a da je tečaj preplaćen u iznosu od 5.752,43 EUR (stupac 10 tablica 2), razlika glavnica na dan obračuna konverzije 18. siječnja 2016. utvrđena je u iznosu od 126.154,31 HRK, a ukupne negativne razlike prikazane su u tablici 3. nalaza i mišljenja te iznose 7,36 EUR.

7. U dopuni nalaza i mišljenja, očitujući se na primjedbe tuženika vještak navodi, da je u cijelosti postupio po zadaći suda, te da ukupna preplata po kreditu iznosi 11.449,20 EUR (86.263,99 HRK), od čega preplata u kamati iznosi 5.696,77 EUR (42.922,36 HRK), a preplata po osnovi valutne klauzule 5.752,43 EUR (43.341,63 HRK), te da je sukladno Dodatku ugovora o kreditu od 14. siječnja 2016. banka nakon provedene konverzije utvrdila preplatu u iznosu od 37.463,89 HRK.

8. U usmenoj dopuni nalaza i mišljenja, na ročištu 28. svibnja 2024., stalni sudski vještak u cijelosti je ustrajala kod pisanog nalaza i mišljenja, kao i pisane dopune nalaza, navodi, da preplata tužitelja prilikom provođenja konverzije na dan 30. rujna 2015. iznosi 37.463,89 HRK/4.908,74 EUR, za taj iznos nije umanjila svoj izračun jer je banka prema dokumentu( tzv. informativnom sažetku konverzije na dan 30. rujna 2015.) taj iznos preplate po osnovi konverzije uključila na način, da je 50% budućih anuiteta podmireno iz tog iznosa do trenutka iskorištenja cijelog iznosa preplate,vještak navodi, da je neotplaćena glavnica na dan konverzije 30. rujna 2015. u CHF iznosila 58.931,63 CHF što je iznosilo 411.388,27 HRK prema tečaju na dan 30. rujna 2015., odnosno 37.373,04 EUR, te da razlika između iznosa neotplaćene glavnice u CHF preračunato u HRK i te iste glavnice izražene u EUR pa preračunato u HRK na dan 30.rujna 2015. iznosi 126.154,31 HRK. Vještak dalje navodi, da iznos neotplaćene glavnice u CHF preračunat u HRK prema tečaju na dan isplate kredita, a to je 17. kolovoza 2007. iznosi 263.484,73 HRK, te se dolazi do razlike od 21.749,23 HRK/2.849,71 EUR, što je razlika neotplaćene glavnice na dan 30. rujna 2015., pri tom cijeneći početni i tečaj i kamatu, kako je to navedeno u ugovoru o kreditu.

9. Uvidom u dopunski nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka od 14. 07.2025., koji je sačinjen prema uputi Županijskog suda u Puli, sud utvrđuje ,da vještak navodi ,da na iskazanu preplatu s osnova promjene kamatne stope i tečaja u iznosu od 86.319,44 HRK/ 11.456,56 EUR obračunata je na mjesečnoj osnovi zakonska zatezna kamata do dana konverzije tj. do 30. 09. 2015., koje su prikazane u dokumentu Obračun kamata 25, ukupno obračunata zakonska zatezna kamata radi promjene kamatne stope i tečaja iznosi 4.677,00 EUR, te ukupno potraživanje tužitelja po osnovi preplaćene kamatne stope i tečaja, uvećano za obračunate zakonske zatezne kamate do 30.09.2015. iznosi 16.133,56 EUR. Utvrđena preplata nakon provedene konverzije iznosi 4.908,74 EUR prema tečaju HNB-a na dan 30.09.2015., dok ukupno utvrđene zakonske zatezne kamate iznose 4.677,00 EUR, te kako je utvrđena preplata po konverziji veća od ukupno obračunatih zateznih kamata za 231,74 EUR, navedeni iznos je potrebno oduzeti od ukupno utvrđene preplate po osnovi promjene kamatne stope i tečaja, vještak dalje navodi, da je preplata prvo oduzeta od zakonskih zateznih kamata sve sukladno članku 172. ZOO- a, s obzirom da se najprije naplaćuje kamata potom glavnica, te da slijedom toga ,ukupno potraživanje tužitelja nakon oduzimanja iznosa utvrđene preplate po konverziji od obračunatih zateznih kamata iznosi 11.224,82 EUR(11.456,56-231,74). U odnosu na prigovor tuženika,da vještak prejudicira ishod spora, vještak u dopunskom očitovanju od 23. rujna 2025. navodi, da je u cijelosti postupila po zadaći suda, da su najprije izračunati preplaćeni iznosi po osnovi kamate i tečaja do konverzije,na tako utvrđene iznose preplate, obračunata je zakonska zatezna kamata, matematički izračun sačinjen je prema uobičajenim računovodstveno financijskim načelima, ne ulazeći pritom u pravnu ocjenu opravdanosti tog obračuna, jer da je na sudu da odluči, da li na iznose utvrđene preplate je osnovano obračunavati zatezne kamate ili ne, pa da stoga nalaz vještaka ne prejudicira odluku u ovome predmetu. U dopunskom usmenom očitovanju na ročištu 18. ožujka 2026. stalni sudski vještak i dalje ostaje kod osnovnog nalaza i mišljenja i sačinjene dopune prema zadaći suda, punomoćnik tuženika dalje navodi ,da nema pitanja za vještaka, jer, da je sve ovo pravno pitanje, ali postavlja pitanje vještaku i moli da odgovori,da li je upoznata sa člankom 19c Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, na što je vještak odgovorila, da je upoznata sa predmetnim člankom, jer da je sudski vještak i sa istim mora biti upoznata,te isti članak iz čitava , da banka prilikom izračuna konverzije, odnosno preplate po osnovi konverzije, nije dužna obračunati zakonsku zateznu kamatu na taj iznos, vještak je mišljenja, da to ne utječe na primjenu odredbi Zakona o obveznim odnosima, odnosno članka 172., koji izričito određuje način postupanja, odnosno namirenja ,ako postoji dospjeli dug. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka ,decidirano je obrazložila način izračuna duga,koji potražuje tužitelj i u cijelosti postupila po zadaći suda,konačno i tužitelj je precizirao tužbeni zahtijev sukladno istom,dok je tuženik ustrajao na utvrđenju,da je takav način izračuna pravno pitanje,stoga je sud u cijelosti usvojio ovaj dio tužbe i tužbenog zahtijeva.

10. Sud dalje utvrđuje,da je neosnovan prigovor tuženika,da tužitelj ne bi bio potrošač, jer odredba čl. 5 st. 1 t. 15 Zakona o zaštiti potrošača (ZZP-a,) normira, da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni postao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti. Uvidom u Ugovor o kreditu, sud utvrđuje, da je kredit podignut za osobne potrebe, za adaptaciju stana, dok je tuženik sačinio Ugovor kao trgovac u smislu odredbe čl. 3 st. 1 t. 8 Zakona o zaštiti potrošača (ZZP) i isti je zaključio sa tužiteljem kao potrošačem u smislu odredbe čl. 3 st. 1 t. 4 ZZP-a, dakle, radi se o unaprijed formuliranom ugovoru u kojem nisu naznačeni egzaktni parametri za izračun mjesečne rate tijekom otplate kredita , jer, uvidom u ugovor ,sud nije utvrdio, da bi bila utvrđena metoda po kojoj su se određivali parametri i radi promjene tečaja i radi promjene kamatne stope, dakle, tuženik je nametnuo unaprijed formulirane odredbe ugovora, što je dovelo u neravnopravan položaj tužitelja u ugovornom odnosu i što stvara znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana,što je utvrđeno i provedenim vještačenjem, da je tuženik stekao znatno veći novčani iznos, nego je to bilo prvobitno ugovoreno i navedeno u početnom otplatnom planu. U kolektivnom sporu je donesena odluka Visokog trgovačkog suda RH, posl. br. Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača u postupku, koji je pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, posl. br. P-1401/2012 pokrenula udruga potrošač, protiv 8 hrvatskih banaka, među kojima je i tuženik, te je pravomoćno utvrđeno, da su odredbe o promjenjivosti stope redovnih kamata potrošačkih ugovora o kreditu sklopljenih u razdoblju od 1. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. nepoštene, pa prema tome i ništetne. Prema odredbi čl. 49 st. 1 ZZP-a (NN 41/14, 110/05), ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača,koje utvrđenje proizlazi i iz odluke VTS-a posl. br. Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., u kojoj se utvrđuje "da je valutna klauzula nepoštena ugovorna odredba, jer da su banke znale za rizik koji nosi CHF, ali o tome nisu obavijestile potrošače, pa nisu postupile moralno, savjesno, pošteno". Ovo pravno shvaćanje izraženo je i u odluci VS RH Rev-2221/18 od 3. rujna 2019., u kojoj se navodi, da su banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništene i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način, da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora nisu banke kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima za donošenje valjane odluke, utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

11. Po utvrđenju suda,tužitelj se u ovoj parnici osnovano poziva na utvrđenja u kolektivnom sporu, jer prema odredbi čl. 502.c ZPP-a, fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1 ZPP-a, za zaštitu kolektivnih interesa i prava, da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba, koje je tužitelj ovlašten štititi i u takvom slučaju sud će biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati, a pokretanje i vođenje postupka kolektivne zaštite ne sprječava osobu kojoj je postupanjem trgovca prouzročena šteta, da pokrene pred nadležnim sudom postupak za naplatu protiv osobe koja joj je nedopuštenim postupanjem prouzročila štetu, ili postupak za poništenje i utvrđenje ništetnosti ugovora, koji je sklopljen pod utjecajem nedopuštenog postupanja ili bilo koji drugi postupak kojim će zahtijevati ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila o zaštiti potrošača. Uvidom u predmetni Ugovor o kreditu, sud utvrđuje, da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, koja se mijenja prema Odluci banke,da se uplata vrši prema srednjem tečaju Banke na dan plaćanja. Po stavu suda, ovako stipulirana ugovorna odredba nije razumljiva, osim, što je jedino razumljivo, da visina kamatne stope ovisi isključio o odluci banke, nisu vidljivi kriteriji prema kojima će se mijenjati visina kamatne stope,niti je vidljivo , pod kojim uvjetima može doći do promjene tečaja valute CHF, stoga sud vjeruje iskazu tužitelja, da u ugovoru nije bilo navedeno, kako se mijenja kamatna stopa, niti su bile obrazložene odredbe ugovora kako se i kada mijenja tečaj valute CHF.

12. Neosnovan je prigovor tuženika, da tužitelj ne bi imao pravni interes za vođenjem parnice, jer i Odlukom Vrhovnog suda Rev-2868/2018, propisano je, da korisnik kredita ima pravni interes i može tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi neovisno o činjenici što je ugovorena konverzija kredita, jer sklapanjem Dodatka ugovora o kreditu, nije u cijelosti podmiren dug , budući ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kada uzrok ništetnosti naknadno nestane, osim u izuzetnim uvjetima koje propisuje čl. 326 st. 2 ZOO-a, a koji u predmetnom slučaju nisu ispunjene.

13.Neosnovan je prigovor tuženika da tužitelj ne bi imao aktivnu legitimaciju za vođenje ove parnice,jer tužitelj u svojem stranačkom iskazu decidirano iskazuje,da je imao trajni nalog u banci da se vrši otplata kredita kako dospijeva anuitet na naplatu i da nitko drugi nije vršio otplatu,sud vjeruje iskazu tužitelja ,jer je uvjerljivo iskazivao o cijeloj situaciji po predmetnom kreditu,njegov iskaz je potkrijepljen naprijed cit.materijalnom dokumentacijom,stoga prigovor tuženika u ovome dijelu sud cijeni paušalnim i ničim dokazanim.

14. Neosnovan je prigovor zastare koju ističe tuženik, jer temeljem čl. 241 ZOO- a, zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH u odluci posl. br. Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018., pokretanje parničnih postupaka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, dovodi do prekida zastare pozivom na odredbu čl. 241 ZOO-a, te da zastarni rok individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ponovno u trenutku kada sudska odluka donesena u povodu te tužbe postane pravomoćna. Presuda Visokog trgovačkog suda u Zagrebu Pž- 7219/13 pravomoćna je 11. lipnja 2014., pa od toga dana teče zastara za preplatu kamate, a za potraživanje preplate zbog ništetnosti valutne klauzule, zastarni rok počinje teći 14. lipnja 2018. prema presudi VTS RH posl. br. Pž-6632/2017 , tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena je 11.6. 2019., dakle unutar zastarnog roka od 5 godina, stoga ne bi bio osnovan prigovor zastare. Osim toga i prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 30. siječnja 2020., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323 st. 1 ZOO-a, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, zastara počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke, kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

15. Sud je tužitelju na tako dosuđene iznose, dosudio i zakonsku zateznu kamatu od dospijeća do isplate, jer prema odredbi čl. 29 st.1 Zakona o obveznim odnosima, dužnik koji zakasni sa ispunjenjem novčane obveze duguje pored glavnice i zatezne kamate, visina kamatne stope regulirana je odredbom čl. 29 st. 2 i 8 ZOO-a, a prema odredbi čl. 1115 ZOO-a, kada se vraća ono što je stečeno bez osnova, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, inače od dana podnošenja zahtjeva. Prema stavu suda, tužitelj je dokazao, da je tuženik postupio protivno naprijed cit. odredbama ZZP-a i ZOO-a, dakle, ponašao se kao nepošten stjecatelj, stoga je u obvezi platiti zakonsku zateznu kamatu od dana stjecanja preplaćenog iznosa, sve kao u tužbenom zahtjevu, pa do konačne isplate.

16. Na temelju svega naprijed iznesenog sud je presudio kao u izreci.

17. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. st. 2 i 155 ZPP-a. Sud je tužitelju dosudio trošak koji je bio potreban za vođenje parnice. Prema troškovniku na listu 358 spisa,tužitelj potražuje trošak za sastav tužbe po punomoćniku odvjetniku 200,00 EUR Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika (Tarifa), trošak sastava 4 obrazložena podneska Tbr. 8/1 Tarife, 200,00 EUR za svaki podnesak (podnesci od 2. ožujka 2021., 19. travnja 2021., 4. listopada 2023. i 9. ožujka 2024.), trošak pristupa na 6 ročišta po pun. odvjetniku, Tbr. 9/1 Tarife, 200,00 EUR za ročišta 20. travnja 2021., 5. srpnja 2023., 3. listopada 2023., 14. ožujka 2024. i 28. svibnja 2024., što ukupno iznosi 1.900,00 EUR, uvećano za 25% PDV-a, Tbr. 42 Tarife, za iznos od 475,00 EUR, uvećano za trošak za provedeno financijsko vještačenje u iznosu od 500,00 EUR i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 104,85 EUR, Tbr. 1/1 Tarife sudskih pristojbi, što ukupno iznosi 3.104,00 EUR. Prema troškovniku na listu 501 spisa potražuje ukupan trošak od 875,00 Eur-a, koji sud utvrđuje opravdanim, prema stavkama troškovnika. Međutim, kako je tužitelj ostvario 79 % uspjeha, u odnosu na prethodno postavljeni tužbeni zahtjev, jer je potraživao 14.298,91,sud je kroz primjenu odredbe čl.154. st.2. ZPP-a, od većeg postotka oduzeo manji ,koji je ostvario tuženik od 21% (79%.21%),i dosudio prema preostalom postotku od 58%, ukupan trošak tužitelju od 2.307,82 Eur-a.

18. Temeljem odredbe čl. 151 st. 3 ZPP-a (NN 70/2019, 80/2022), parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka. O zateznim kamatama na iznos parničnog troška sud odlučuje na prijedlog stranke. Sud je tužitelju na tako dosuđeni trošak dosudio i zakonsku zateznu kamatu tekuću od presuđenja do isplate, sve kao u troškovniku i kroz primjenu odredbe čl. 30 st. 3 Ovršnog zakona, koja odredba regulira, da na prijedlog ovrhovoditelja sud će odrediti naplatu zatezne kamate na troškove ovršnog postupka i osiguranja po propisanoj stopi, od dana kada su ti troškovi učinjeni odnosno naplaćeni, pa do dana naplate, visina kamatne stope regulirana je odredbom stavka čl. 29 st. 2. i 8 Zakona o obveznim odnosima.

U Opatiji, 28. travnja 2026.

S U D A C:

Milena Ivančević

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu.

Žalba se podnosi pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika