REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-1557/2019-67

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji Davorki Ćurko Nasić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja KG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Ćurković i partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., OIB: 22694857747, iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 10. ožujka 2026., u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 28. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

" Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. isplatiti tužitelju KG iznos od 2.389,01 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 12. ožujka 2018. do isplate, i to za razdoblje do 31. prosinca 2022., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, zatim za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, te za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, te mu se nalaže da tužitelju naknadi parnični trošak sa zateznim kamatama tekućim od 28. travnja 2026. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke sve u roku od 15 dana."

II

Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 3.828,39 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 28. travnja 2026. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 3. siječnja 2019. došlo do prometne nezgode koja se dogodila u [adresa], raskrižje [adresa] i [adresa] u kojem je on nastradao kao vozač u osobnom vozilu registarske oznake [registarska oznaka]. Za nezgodu je odgovorna osiguranica tuženika KGJ koja je upravljala vozilom marke Fiat Punto, registarske oznake [registarska oznaka], koje je u trenutku nezgode bilo osigurano kod tuženika policom osiguranja od automobilske odgovornosti broj 08103447802. U predmetnoj nezgodi tužitelj je, kako tvrdi, zadobio tjelesne ozljede, zbog kojih je pretrpio i imovinsku štetu u vidu troškova tuđe pomoći i njege, kao i neimovinsku štetu po kriterijima duševnih boli, fizičkih bolova i straha, a zbog čega se 11. ožujka 2019. obratio tuženiku sa zahtjevom za naknadu naknade štete. Tužitelj smatra da mu po kriteriju fizičkih bolova pripada pravo na naknadu u iznosu od 6.000,00 kn, a po kriteriju straha u iznosu od 5.000,00 kn, odnosno da mu pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 11.000,00 kn, kao i na naknadu imovinske štete za troškove tuđe pomoći u iznosu od 1.000,00 kn, odnosno ukupno u iznosu od 12.000,00 kn, koji iznos je zatražio sa zateznim kamatama tekućim od 12. ožujka 2019. do isplate, uz naknadu parničnog troška sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo kako nije sporna pasivna legitimacija i nastanak štetnog događaja, dok je osporio odgovornost za nastanak štetnog događaja, kao i uzročnu vezu između prometne nezgode i ozljeda opisanih u medicinskoj dokumentaciji, jer prema oštećenjima koja su u štetnom događaju nastala na vozilu tužitelja, on nije mogao zadobiti trzajnu ozljedu vratne kralješnice. Osporio je i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva, smatrajući da dva posjeta liječniku i dijagnoza koja nije objektivno dokazana kao tjelesna ozljeda, s obzirom na izostanak objektivne pretrage i uobičajene terapije, upućuje na zaključak da tužitelj nije zadobio ozljedu koja bi dovela do povrede prava osobnosti, koja bi opravdala dosudu pravične novčane naknade. Osporio je i tijek zateznih kamata te predložio odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška.

3. Tijekom postupka izvedeni su dokazi uvidom u zahtjev za isplatu naknade štete od 5. ožujka 2019., potvrdu MUP-a, medicinsku dokumentaciju, dopis od 25. siječnja 2013., izvid štete, fotografije, obvezni prekršajni nalog MUP-a od 14. veljače 2019., žalbu od 19. travnja 2019., zapisnik o očevidu, situacijski plan, zahtjev za naknadu troškova od 29. travnja 2019., zapisnik o ispitivanju okrivljenika te zapisnike o ispitivanju svjedoka iz predmeta Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Pp P- 1093/2019, presudu Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Pp P-1093/2019 od 11. prosinca 2019. i spis navedenog poslovnog broja, izveden je dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku prometne struke ŽG, dipl. ing. koji vještak je dopunio svoj nalaz te je i saslušan, te je izveden dokaz sudskomedicinskim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji dr. Mariji Baković, koja je i saslušana, saslušani su svjedoci KGJ i ĆG te je izveden dokaz saslušanjem tužitelja.

4. Ocjenjujući u postupku izvedene dokaze, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

5. Tužitelj je tijekom postupka, a nakon zaključenja prethodnog postupka, preinačio tužbu, zatraživši, s obzirom na nove Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske, da mu tuženik isplati iznos od 18.000,00 kn, odnosno u važećoj valuti iznos od 2.389,01 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 12.ožujka 2018. do isplate, koju preinaku je sud dopustio, primjenom čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje: ZPP), jer je donošenje navedenih novih kriterija opravdan razlog za usklađivanje tužbenog zahtjeva s njima i time preinaku tužbe.

6. Među strankama nije sporno da se 3. siječnja 2019. dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovalo osobno vozilo kojim je upravljao tužitelj registarske oznake [registarska oznaka] i osobno vozilo registarske oznake [registarska oznaka] kojim je upravljala KGJ, a nije sporno niti da je isto na dan štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika policom broj [broj police], što i proizlazi iz potvrde MUP-a povodom iste nezgode. Nije sporno niti da se tužitelj obratio tuženiku s odštetnim zahtjevom, dok je sporna odgovornost za štetni događaj, kao i uzročna veza između štetnog događaja i ozljeda navedenih u medicinskoj dokumentaciji.

7. Iz iskaza svjedoka ĆG proizlazi da stanuje u blizini mjesta štetnog događaja te da je nezgodu vidio dok je šetao psa, s tim da osiguranicu tuženika poznaje, jer su dugogodišnji prijatelji. Ona je tom prilikom upravljala svojim vozilom kolnikom [adresa], koja je sporedna ulica, dok se Ulicom Ante Starčevića kretalo drugo vozilo. Inače, Ulica Ante Starčevića je glavna ulica koja se spaja sa Sponičkom u zavoju. Iskazao je da je to drugo vozilo koje je sudjelovalo u nezgodi, umjesto da nastavi kretanje duž zavoja, produžilo ravno te je tako došlo do sudara. Dodao je i da je te večeri padao snijeg te da je u tom trenutku kolnik bio prekriven istim. Svjedok je iskazao i da su se oba vozila kretala u trenutku nezgode te da mu nije jasno kakva je namjera bila vozača drugog vozila. Zadržao se na mjestu nezgode kao očevidac te se sjeća da je vozač tog drugog vozila bazdio po alkoholu, a dodao je i da je policija sa zakašnjenjem došla na mjesto nezgode te da djelatnici policije nisu htjeli uzeti izjave svjedoka, niti su fotografirali mjesto nezgode, već je to on sam učinio. Još je iskazao i da je do sudara došlo na samom pješačkom prijelazu, na kojem mjestu je loša preglednost te je vozač tog drugog vozila morao prijeći preko pješačkog prijelaza da bi se uvjerio da ima prednost prolaza, s tim da se znak Stop nalazi prije pješačkog prijelaza. Nadalje, iskazao je i da bi onaj tko ne poznaje situaciju lako bi mogao zaključiti da je [adresa] glavna ulica, međutim, druga sudionica u prometnoj nezgodi KGJ stanuje tamo deset godina te misli da joj je sigurno poznata regulacija prometa. Iskazao je i da je na mjestu nezgode bio puna dva sata te je pričekao da policija završi očevid, a policija je alkotestirala sudionike prometne nesreće. On se nakon nezgode najprije vratio u stan, pa se vratio kada ga je nazvala osiguranica tuženika, koja nije ni znala da je on očevidac, a pozvala ga je jer je znala da stanuje u blizini, s tim da on nije odmah vidio da je ona sudionica nezgode jer je padao snijeg i bili su noćni uvjeti, tako da se vratio na mjesto nezgode tek kad ga je ona nazvala. Misli kako je to vozilo prebrzo došlo kolnikom glavne ceste te je dodao i da je vozilo kojim je upravljala osiguranica tuženika ostalo u svom traku te je bilo sigurno udaljeno za dva vozila od glavne ceste, dok je to drugo vozilo prešlo u njen trak. Dodao je i da se borovi nalaze ispred, a ulaz u dvorište pet metara dalje prema [adresa] od mjesta gdje se zaustavilo vozilo tužitelja i na tom mjestu je visok rubnjak, a ulaz u dvorište je pet metara dalje.

8. Osiguranica tuženika ŽGJ je iskazala da je te zgode upravljala vozilom [registarska oznaka] te je išla iz smjera Dubrave prema Jelkovcu te se kretala kolnikom ceste koja nema prvenstvo prolaska, u uvjetima zaleđenog kolnika, a nailaskom na znak Stop se najprije zaustavila te potom pomaknula pola metra prema naprijed i opet stala, u kojem trenutku je tužitelj vozilom prešao iz svog prometnog traka u desno te udario u prednju desnu stranu vozila kojim je ona upravljala, a potom se okrenuo i udario u desnu stranu vozila oko prednjeg desnog kotača. Iskazala je i kako se morala pomaknuti pola metra prema naprijed kako bi mogla vidjeti vozila koja joj nailaze s njene lijeve strane, a sve iz razloga jer je s lijeve strane obiteljska kuća s betonskom ogradom te je loša preglednost raskrižja. Svjedokinja je dodala i kako je kritične zgode bila velika oluja, zbog čega je kolnik bio pun snijega i leda, odnosno potpuno zamrznut. Dodala je i da na navedenom raskrižju ne postoje semafori te kako je, po njenoj procjeni, tužitelj potpuno izgubio kontrolu nad vozilom te je proklizao i udario u njeno vozilo. Ustvrdila je i kako djelatnici policije nisu izvršili potrebna mjerenja, te da ona ima fotografije nastale neposredno nakon štetnog događaja, kao i da u navedenoj nezgodi nije bilo ozlijeđenih osoba.

9. Tužitelj je iskazao da se neposredno prije nezgode kretao vozilom kolnikom [adresa] u [adresa] te je u to vrijeme radio dostavu za restoran Kety i trebao dostaviti hranu stranci koja stanuje na adresi [adresa]. Na raskrižju sa [adresa] skretao je iz Ulice Ante Starčevića u lijevo, s tim da je Ulica Ante Starčevića cesta s prednošću prolaza, a s desne strane, kolnikom [adresa], mu je naišlo vozilo svjedokinje KGJ, koja je imala znak Stop - obavezno zaustavljanje. Kućni broj 81 nalazi se na samom raskrižju te je kolni ulaz za isti ravno od Ulice Ante Starčevića, u neposrednoj blizini pješačkog prijelaza. On je, krećući se vozilom Ulicom Ante Starčevića i ulaskom nastavno u [adresa], u raskrižju produžio ravno prema kućnom broju gdje je trebao obaviti dostavu. Kada je već bio prešao raskrižje, odnosno kada se nalazio na kolniku u samom raskrižju, u predjelu njegovih stražnjih desnih vrata i blatobrana je došlo do naleta vozila svjedokinje. Napomenuo je da je bila susnježica i da je kolnik bio sklizak, a temperatura je bila ispod 0, odnosno misli da je na kolniku bila poledica. Misli da ga je ispred kuće gdje je trebao obaviti dostavu čekala stranka ĐG te da je moguće i on vidio nezgodu, a nije vidio da je osim njega bilo još koga od svjedoka, osim što je u tom drugom vozilu bila i majka vozačice. Dodao je da se kretao minimalnom brzinom od možda 10-15 km/h te da je morao djelomice ući, tj. desnim kotačem na pješački prijelaz, dok je vozačica morala proći pored znaka Stop i većim dijelom preći preko pješačkog prijelaza te misli da je iz njegovog smjera kretanja bilo dopušteno kretati se ravno na broj 81. Iskazao je i da nije obraćao pozornost na vozila koja su mu se kretala s desne strane [adresa], jer se on nalazio na cesti s prednošću prolaza u odnosu na tu ulicu i taj smjer. Iskazao je i da su se vozila nalazila na mjestu sudara sve dok nije naišla jedna patrola policije koja je rekla da ih maknu, a tek kasnije je došla prometna policija, tj. kada su oni već bili pomaknuli vozila, ali je potvrdio, kada mu je predočena fotografija koja se nalazi na listu 29 u spisu u kojem je proveden prekršajni postupak povodom nezgode, koji prileži ovom spisu, da je to taj naletni položaj, odnosno priznao da je fotografija sačinjena prije nego što su pomaknuli vozila, ali misli da se radi o fotografijama koje je vozačica napravila. NIje se mogao izjasniti kakva je preglednost vozilima koja su se kretala njemu s desne strane u raskrižju, jer nije obraćao pozornost na ta vozila te je ustvrdio da on nije izgubio nadzor niti u jednom trenutku nad vozilom, unatoč skliskim uvjetima na kolniku. Upitan o njegovom smjeru kretanja, kako je naznačen na skici policije, ustrajao je kod toga da je on išao ravno prema kućnom broju 81, dok je moguće policija označila smjer kretanja glavnom ulicom.

10. Iz nalaza i mišljenja vještaka prometne struke ŽG, dipl. ing. proizlazi da je vozilo osiguranice tuženika s prednjim dijelom došlo u kontakt sa stražnjim desnim bočnim dijelom vozila tužitelja, u predjelu stražnjih vrata. Mjesto sudara se nalazilo u zapadnom prometnom traku [adresa], kojom se od sjevera prema jugu kretalo vozilo osiguranice tuženika, i to na završetku pješačkog prijelaza, a na ulazu u raskrižje s Ulicom Ante Starčevića. Za izračun brzina kretanja oba vozila neposredno prije i u trenutku sudara nema elemenata. Međutim, vještak je mišljenja da varijanta odigravanja predmetnog štetnog događaja na način kako je to iskazala osiguranica tuženika tehnički nije prihvatljiva, dok su varijante tužitelja i svjedoka ĆG tehnički prihvatljive i u skladu su s dinamikom odigravanja predmetnog štetnog događaja. Utvrdio je i da je u trenutku štetnog događaja promet u raskrižju bio reguliran prometnim znakovima te da je za smjer kretanja vozila osiguranice tuženika ispred raskrižja bio prometni znak "STOP – obavezno zaustavljanje", pa se ista morala zaustaviti i propustiti sva vozila koja su se kretala glavnom ulicom, pa tako i vozilo tužitelja. Tek nakon penjanja vozila tužitelja na zapadni nogostup [adresa], osiguranica tuženika je mogla pokrenuti svoje vozilo i krenuti u raskrižje, čime bi ovaj štetni događaj bio izbjegnut.

11. U usmenom obrazloženju nalaza vještak je ponovio da je prometni znak Stop postavljen u smjeru kretanja vozila osiguranice tuženika i odnosi se na predmetno raskrižje te je dodao i da je osiguranica tuženika iskazala da se zaustavila oko 0,5 metara nakon zaustavne linije raskrižja, kako bi imala bolju preglednost u raskrižju. Međutim, iz slike 1 nalaza i mišljenja je razvidno da se vozilo osiguranice tuženika nakon štetnog događaja nalazilo zaustavljeno pri kraju pješačkog prijelaza, odnosno oko 3,5 metara iza zaustavne linije raskrižja, što je u suprotnosti s njenim iskazom. Također oštećenje vozila tužitelja (stražnji desni bočni dio) ukazuje da je vozilo tužitelja najvećim svojim dijelom (po dužini) prošlo pored vozila osiguranice tuženika u trenutku kada je došlo do sudara. Ovo, kao i činjenica da je vozilo tužitelja uslijed sudara zarotirano stražnjim dijelom u lijevu stranu (slika 1 u nalazu), ukazuje da je vozilo osiguranice tuženika u trenutku sudara bilo u kretanju, kako je iskazao i svjedok ĆG. Ovo je sve u suprotnosti s iskazom tužiteljice koja je iskazala da je u trenutku štetnog događaja bila zaustavljena, pa stoga njena varijanta tehnički nije prihvatljiva. Sudarni položaj vozila, pri čemu je vozilo tužitelja većim dijelom svoje dužine prošlo pored vozila osiguranice tuženika, kada je njeno vozilo prednjim dijelom naletjelo na desni bočni dio vozila tužitelja u predjelu stražnjih vrata, ukazuje da je vozilo tužitelja svojim prednjim kotačima već bilo na nogostupu kada je došlo do predmetnog štetnog događaja. Na ovakav zaključak ukazuje slika 1 iz pisanog nalaza i mišljenja. Na kolniku nisu pronađeni nikakvi tragovi od kotača vozila tužitelja koji bi ukazivali da je vozilo tužitelja prije štetnog događaja bilo u proklizavanju. Da je vozilo tužitelja prilikom ulaska u raskrižje proklizalo naprijed i desno, kako to iskazuje osiguranica tuženika, tada bi oštećenja na vozilima bila drugačija od utvrđenih. U tom bi slučaju pri proklizavanju vozilo tužitelja prednjim desnim ili prednjim desnim bočnim dijelom moralo doći u kontakt s prednjim lijevim bočnim ili prednjim dijelom zaustavljenog vozila osiguranice tuženika, a do čega nije došlo. Upitan je li tužitelj imao mogućnost izbjegavanja štetnog događaja, naveo je da je on u raskrižju imao prednost prolaska te da je u ovom slučaju vozilo osiguranice tuženika udarilo u njegov stražnji desni bočni dio, u trenutku kada je on većim dijelom svog vozila prošao pored vozila osiguranice tuženika, tako da u ovom konkretnom slučaju tužitelj nije mogao izbjeći predmetni štetni događaj. Vještak je dodao i da se na temelju raspoložive dokumentacije ne može utvrditi opseg ni intenzitet oštećenja na vozilu osiguranice tuženika, a posljedično se ne može ni izračunati brzine koje su vozila imala u trenutku štetnog događaja. Uvidom u fotoelaborat policije, naveo je da, ukoliko su na istom prikazana oštećenja na vozilu osiguranice tuženika, mogla bi se izračunati približna sudarna brzina. Upitan bi li brzina kretanja vozila tužitelja utjecala na dinamiku odigravanja predmetnog štetnog događaja, iskazao je da ne bi, a upitan o načinu kretanja tužitelja koji je ucrtan u skici policije, naveo je da isti ne proizlazi iz tragova na mjestu nezgode tj. da bi se radilo o skretanju u lijevo i da bi se radilo o zanošenju vozila u desnu stranu, jer nema tragova zanošenja na kolniku. Dodao je da se nerijetko događa da način kretanja sudionika nezgode ne odgovara u potpunosti skici koju je sačinio djelatnik policije. Isto tako, što se tiče iskaza koji sudionici daju policajcu i na temelju čega se sačinjava službena bilješka, događaju se greške, primjerice da se zamjene osobe, odnosno nerijetko se utvrdi da ne bude sve onako kako proizlazi iz službene bilješke, iako ne tvrdi da bi to u konkretnom slučaju bilo posrijedi.

12. Nalaz i mišljenje vještaka sud je prihvatio kao nepristrano i obrazloženo, a u usmenom obrazloženju nalaza i mišljenja, vještak je ustrajao kod svojih utvrđenja i detaljno i obrazloženo otklonio primjedbe tuženika, navodeći razloge zašto način odigravanja prometne nezgode kako ga je opisala svjedokinja nije tehnički moguć (zbog oštećenja na vozilu tužitelja) te zašto način kretanja vozila tužitelja nije bio onakav kako je prikazan na skici policije (tragovi na kolniku upućuju na drugačiji način kretanja) te se očitovao i o mogućnosti izbjegavanja nezgode za tužitelja i o tome da brzina kretanja vozila nije bila od utjecaja na nastanak štetnog događaja.

13. Iskaz svjedoka ĆG i iskaz tužitelja sud je prihvatio jer su isti u bitnome logični i uvjerljivi te sukladni utvrđenjima vještaka prometne struke, posebice glede okolnosti da osiguranica tužitelja nije bila zaustavljena svojim vozilom u trenutku nezgode, već da se isto kretalo. Za razliku od toga, iskaza svjedokinje KGJ, sud nije prihvatio glede načina njenog kretanja prije nezgode te navoda da je ona bila zaustavljena, a vozilo tužitelja proklizalo, jer, soim što nije u skladu s iskazom svjedoka ĆG i tužitelja, takvu je varijantu odigravanja nezgode vještak u svojim utvrđenjima isključio.

14. Dakle, u postupku je utvrđeno da je za predmetnu prometnu nezgodu odgovorna osiguranica tuženika, koja se kretala kolnikom sporedne ceste te se ispred raskrižja, gdje joj se nalazio prometni znak "STOP – obavezno zaustavljanje", morala zaustaviti i propustiti sva vozila koja su se kretala glavnom ulicom, pa tako i vozilo tužitelja, što ista nije učinila, a uslijed čega je došlo do naleta njenog vozila na vozilo tužitelja, koji nije ničim pridonio nastanku štetnog događaja, jer je u konkretnoj prometnoj situaciji njegovo vozilo imalo prednost prolaska te nije utvrđeno da je mogao izbjeći nezgodu, niti je utvrđeno da se kretao nedopuštenom brzinom te da bi ista bila od utjecaja na nastanak štetnog događaja, a nije utvrđeno niti da bi nastanak štetnog događaja bio uzročno povezan sa stanjem kolnika koji je bio zaleđen. Za dodati je i da iz sadržaja spisa Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Pp P- 1093/2019 proizlazi i da je svjedokinja u konačnici pravomoćnom presudom od 11. prosinca 2019., donesenom u tom postupku, proglašena krivom zbog predmetne nezgode, jer je utvrđeno da je njeno ponašanje bilo u suprotnosti s čl. 57. st. 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj: 67/08, 74/11, 80/13, 92/14, 64/15 i 108/17- dalje: ZSPC), te niti iz sadržaja te presude se ne može zaključiti o doprinosu tužitelja štetnom događaju. Slijedom navedenog, postoji odgovornost na strani tuženika za predmetnu nezgodu, sukladno čl. 1072. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO).

15. Međutim kako je među strankama sporna i uzročna veza između štetnog događaja i ozljeda opisanih u medicinskoj dokumentaciji, izveden je dokaz dopunskim vještačenjem po vještaku prometne struke ŽG, dipl. ing. te sudskomedicinskim vještačenjem po vještakinji dr. Mariji Baković.

16. Iz dopunskog nalaza vještaka prometne struke proizlazi da je sudarna brzina vozila osiguranice tuženika iznosila oko 9,2 km/h, što je ujedno i promjena brzine koju je to vozilo ostvarilo u predmetnom sudaru. Vještak je mišljenja i da je sudarna brzina vozila tužitelja iznosila oko 14,6 km/h, dok je njegova promjena brzine uslijed sudara iznosila oko 7 km/h, s tim da je ustrajao kod svog utvrđenja iz osnovnog nalaza da za utvrđivanje brzine kretanja oba vozila prije sudara nema elemenata.

17. Iz nalaza i mišljenja vještakinje sudskomedicinske struke proizlazi da je tužitelju nakon štetnog događaja postavljena dijagnoza istegnuća mišića vrata (trzajna ozljeda vrata), do koje ozljede dolazi uslijed trzaja koji dovodi do prekomjernog izvijanja vrata i koja najčešće nastaje u prometnim nezgodama. Međutim, prometnim vještačenjem je utvrđeno da je, uslijed naleta vozila osiguranice tuženika na vozilo tužitelja, došlo do promjene brzine vozila tužitelja od oko 7 km/h, koja promjena nije uzrokovala djelovanje sile na tijelo tužitelja koja bi bila dostatnog intenziteta da uzrokuje ozljeđivanje, slijedom čega zaključuje da dijagnoza istegnuća mišića vratne kralješnice nije u uzročno-posljedičnoj vezi s predmetnom prometnom nezgodom.

18. Na primjedbe tužitelja je li prilikom izrade nalaza odnosno dopune nalaza imao na uvid fotografije jednog ili oba vozila, vještak prometne struke se očitovao navodeći da je imao fotografije oba vozila. Dodao je i da su prema izvidu štete, a što je razvidno i na fotografijama elaborata, u predmetnom štetnom događaju na vozilu tužitelja nastala oštećenja lima stražnjih desnih vrata zajedno s ukrasnom letvicom, te je lakše oštećena desna bočna stijena od vrata. Oštećenja na vozilima vještak je usporedio sa EES katalogom, iz kojeg su razvidne ekvivalentne brzine vozila dobivene eksperimentalnim putem. Na temelju tih oštećenja, energetskom metodom je došao do izračuna promjena brzina, odnosno sudarne brzine vozila. Naveo je i da stanje kolnika ima utjecaj na brzinu kretanja tj. zaustavni put vozila, dok sama oštećenja na vozilima ovise isključivo o intenzitetu sudara (sudarnim brzinama i masama vozila).Dodao je i da je pri izračunu promjena brzina uzeo sve potrebne relevantne parametre na temelju kojih je dobio navedene izračune, koje smatra realnim, pa stoga smatra da nije moguće utvrditi da bi promjena brzine mogla biti veća nego što je on utvrdio u konkretnom slučaju.

19. Na primjedbe tužitelja na utvrđenja vještaka sudskomedicinske struke, vještakinja se očitovala navodeći da se u medicinskoj dokumentaciji opisuje da su pokreti u vratnoj kralježnici bolni i terminalno ograničeni, a na pregledu 19 dana nakon prometne nesreće i bolna palpacija mišića u području vrata te bolno savijanje prema naprijed i nazad, kao i na primjedbu da i pri promjenama brzine od 7 km/h, a koliko je utvrđeno prometnim dijelom vještačenja, prema nekim radovima mogu nastati lakši oblici trzajne ozljede vratne kralježnice, vještakinja je navela da iz svog dugogodišnjeg iskustva te čitanja znanstvene i stručne literature zna da se u radovima koji su recenzirani navode dosta različite teze o nekoj određenoj temi, dok se tek značajno manji dio stručnih navoda objavljenih u znanstvenim radovima doista uvodi u stručnu literaturu koja se koristi među širokim brojem osoba koje se obrazuju iz određenog područja. Ne ulazeći u detalje tog znanstvenog rada na koji se pozvao tužitelj, naglasila je da se u sudskomedicinskoj literaturi, koju vještaci te struke koriste, takva niska naletna brzina smatrana nedovoljnom da izazove trzaj koji bi doveo do istegnuća mišića vratne kralježnice te je u tom kontekstu u cijelosti ustrajala kod svojih utvrđenja. Glede medicinske dokumentacije sačinjene po štetnom događaju, u kojoj je navedena dijagnoza istegnuća mišića vrata, a imajući u vidu da tužitelj istu nije mogao zadobiti, kako je to utvrđeno i to s obzirom na utvrđenu promjenu brzine, proizlazi zaključak da u tom slučaju nije zadobio nikakvu ozljedu. Upitana je li prilikom izrade nalaza i mišljenja uzela u obzir položaj sjedala oštećenika i njegovog naslona za glavu te položaj tijela u sjedalu, odgovorila je da je, u onom kontekstu u kojem se uobičajeno nalaze vozači prilikom upravljanja vozilima, a upitana kako objašnjava navode iz medicinske dokumentacije tužitelja, ukoliko nisu povezani sa štetnim događajem, odgovorila je da su u medicinskoj dokumentaciji opisane tegobe koje tipično mogu pogoditi bilo koga povremeno, budući da se radi o nečemu što može biti prouzrokovano ukočenjem vrata zbog nekih degenerativnih promjena, poslova koje osobe obavljaju u neprirodnom položaju tijela i sl. Dakle, radi se o dosta nespecifičnim simptomima koji nisu isključivo vezani uz neko traumatsko ozljeđivanje i djelovanje sile izvana. U medicinskoj dokumentaciji su opisani bolni pokreti u vratnoj kralježnici, bol na pritisak te bolno savijanje vrata prema naprijed i nazad, a što sve označava subjektivne simptome, a opisano je i da su pokreti terminalno ograničeni, što označava da je opseg pokreta vratne kralježnice blago manji od uobičajenog, što može predstavljati i objektivno utvrđenu tegobu, dok tipični nalaz koji opisuje ukočenje mišića vrata, odnosno spazam mišića nije opisan. Slijedom navedenog, u cijelosti je ustrajala kod svojih utvrđenja iz pisanog nalaza i mišljenja.

20. Dopunski nalaz vještaka prometne struke, kao i nalaz i mišljenje vještakinje sudskomedicinske struke, sud je prihvatio jer su dani nepristrano i obrazloženo te sukladno pravilima struka, te je vještak prometne struke obrazloženo otklonio primjedbe tužitelja, navodeći zašto nije moguće utvrditi da bi promjena brzine na vozilu bila veća od one koju je utvrdio i zašto na oštećenja na vozilu nije od utjecaja činjenica zaleđenog kolnika, već samo na zaustavni put vozila, dok je primjedbe tužitelja vještakinja sudskomedicinske struke obrazloženo otklonila navodeći jasno i detaljno razloge zbog kojih pri utvrđenoj promjeni brzine ne može nastati ozljeda opisana u medicinskoj dokumentaciji i zašto nije relevantan članak na koji se poziva tužitelj te zašto simptomi opisani u dokumentaciji ne predstavljaju objektivni dokaz o ozljedi i koji bi bili uobičajeni simptomi za opisanu ozljedu. Slijedom navedenog, odbijen je prijedlog tužitelja za izvođenjem dokaza novim prometnim i sudskomedicinskim vještačenjem kao nepotreban.

21. Kako je u postupku utvrđeno da tužitelj nije mogao zadobiti u predmetnoj nezgodi ozljedu opisanu u medicinskoj dokumentaciji sačinjenoj po štetnom događaju, odnosno da između iste i prometne nezgode ne postoji uzročno- posljedična veza, koja je, sukladno čl. 1045. st. 1. ZOO, nužna pretpostavka za odštetnu odgovornost, tužbeni zahtjev je odbijen u cijelosti, a s obzirom da nije utvrđeno postojanje uzročno-posljedične veze, odnosno da tužitelj nije mogao zadobiti ozljedu u predmetnom štetnom događaju, pa onda ni trpjeti štetu koja bi bila relevantna za dosuđivanje naknade (iz medicinske dokumentacije ne proizlazi da je neovisno o ozljedi trpio strah), odbijen je kao nepotreban prijedlog izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem na okolnost ozljeda i kvalifikatornih kriterija za naknadu štete. Za dodati je da je sud nakon zaključenja prethodnog postupka prihvatio prijedlog tuženika za izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka ĆG, jer je tuženik taj dokaz predložio nakon što je tog svjedoka spomenula kao očevica u svom iskazu osiguranica tuženika, pa tuženik, s obzirom da taj svjedok nije naveden u potvrdi MUP-a nije mogao znati za njega. Za razliku od toga, sud nije prihvatio prijedlog tužitelja iznesen nakon zaključenja prethodnog postupka tj. da se sasluša svjedok ĐG, jer je tužitelj i prije zaključenja postupka znao da je on mogući očevidac, pa se ne radi o dokazu koji tužitelj nije mogao predložiti do zaključenja prethodnog postupka (čl. 299. st. 2. ZPP).

22. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, a trošak je odmjeren primjenom čl. 155. ZPP, te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23, dalje: Tarifa).

23. Tuženiku zastupanom po punomoćnicima odvjetnicima, priznat je trošak sastava odgovora na tužbu po Tbr. 8. toč. 1. (100 bodova), trošak sastava podneska od 17. studenoga 2021. po Tbr. 8. toč. 4. (25 bodova), zatim trošak sastava podnesaka od 27. srpnja 2021. i 23. lipnja 2025., oba po Tbr. 8. toč. 1. (2x100 bodova), trošak zastupanja na ročištima od 6. rujna 2019., 23. listopada 2019., 20. prosinca 2019., 18. svibnja 2020., 14. listopada 2020., 3. svibnja 2021., 12. listopada 2021., 7. ožujka 2022., 13. rujna 2023. i 10. ožujka 2026., sve po Tbr. 9. toč. 1. (10x100 bodova), zatim trošak zastupanja na ročištima od 20. siječnja 2021., 13. prosinca 2022., 15. ožujka 2023. i 11. rujna 2024. sve po Tbr. 9. toč. 5. (4x25 bodova), kao i trošak PDV-a u iznosu od 712,50 EUR, zatim trošak sudskomedicinskog vještačenja u iznosu od 200,00 EUR, trošak sudskog dostavljača u iznosu 15,46 EUR, te pristupa svjedoka na ročište u iznosu od 50,43 EUR. Nije mu priznat trošak zastupanja na ročištu od 5. ožujka 2024., jer je to ročište odgođeno krivnjom tuženika koji nije dostavio dokaz o uplati predujma za vještačenje.

24. Slijedom navedenog, dosuđena mu je naknada parničnog troška u ukupnom iznosu od 3.828,39 EUR i to sa zateznim kamatama, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP, tekućim od dana donošenja presude pa do isplate.

25. Odluka o visini kamatne stope temelji se na čl. 29. st. 2. ZOO.

U Zagrebu, 28. travnja 2026.

Sutkinja:

Davorka Ćurko Nasić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

Dna:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika