REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-8058/2025-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Violeti Veselić, kao sucu pojedincu, temeljem prijedloga višeg sudskog savjetnika-specijalista Lidije Đogaš Batovanja, u pravnoj stvari tužitelja Zagrebački Holding d.o.o., Podružnica Čistoća, Zagreb, Radnička cesta 82, OIB: 85584865987, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui, protiv tužene JU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Zrinki Rogina, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 13. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 28. travnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u ovosudnom rješenju poslovni broj Pl- 3727/2025-2 od 25. rujna 2025. te se u cijelosti odbija tužbeni zahtjev tužitelja.

II Odbija se tužitelj u cijelosti sa zahtjevom za naknadu troškova postupka.

III Nalaže se tužitelju naknaditi tuženoj trošak postupka u iznosu od 100,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28. travnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Temeljem prijedloga tužitelja sud je dana 25. rujna 2025. izdao platni nalog pod poslovnim brojem Pl-3727/2025-2 kojim je tuženoj naloženo isplatiti tužitelju iznos od 47,76 eura zajedno sa zakonskim zateznima kamatama tekućim od dana 1. srpnja 2024. do isplate s prethodno obračunatom kamatom do 30. lipnja 2024. u iznosu od 1,76 eura, te uz naknadu troškova postupka, temeljem čl. 446. i čl.448. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP), sve u roku 8 dana.

2. Tužena je pravodobno izjavila prigovor kojim pobija platni nalog u cijelosti kako u osnovi tako i u visini navodeći kako iz priložene iz dostavljene vjerodostojne isprave ne proizlazi na koji je način utvrđeno navedeno potraživanje. Tužena navodi kako u utuženom razdoblju nema nikakvu pravnu vezu s predmetnom nekretninom niti je korisnica bilo kakve usluge. Nejasno je zašto je upravo tužena zavedena u evidencije tužitelja kao korisnica usluge budući tužitelj ne dostavlja dokaze da bi ona bila korisnik predmetnog stana. Naime, tužena na adresi za koju tužitelj traži plaćanje ne živi od 1985., već u Austriji, a od 1992. na istoj toj adresi je isključena i struja te na toj adresi nitko ne živi i nitko nije prijavljen. Tužena navodi kako se iz priloženog izvatka iz poslovnih knjiga ne može zaključiti niti to na koju se nekretninu utužena tražbina odnosi niti na koju uslugu se tražbina odnosi. Tužena ističe prigovor zastare te predlaže ukinuti predmetni platni nalog i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

3. Sud je tijekom postupka izvršio uvid u izvadak iz poslovnih knjiga, presliku osobne iskaznice tužene, Odluku o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Grada Zagreba, prijepis posjedovnog lista, izvadak iz zemljišnih knjiga, izvadak iz matičnih evidencija tužitelja, zapisnik od 13. siječnja 2026., knjigovodstveno stanje obveznika, uvid u podatke o prebivalištu tužene, te ispis utuženih računa sa lista 80-111 spisa.

4. Na temelju ovako provedenog postupka, a sukladno čl. 8. ZPP -a sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.

5. Predmet spora je ispunjenje obveze tužene po osnovi naplate za pruženu uslugu odvoza komunalnog otpada.

6. Među strankama nije sporno da je tužitelj ovlašten na pružanje komunalne usluge odvoza komunalnog otpada u Gradu Zagrebu.

7. Sporna je obveza tužene na ispunjenje tražbine s obzirom na prigovor kako tužena nije u ugovornom odnosu sa tužiteljem, kako istoj nije pružena usluga prikupljanja i odvoza komunalnog otpada po tužitelju, visina tužbenog zahtjeva te je li utuženo potraživanje u zastari.

8. Iz dokumentacije u koju je izvršen uvid proizlazi da je tužitelj u poslovnim knjigama evidentirao dug tužene po osnovi komunalne usluge za adresu u [adresa] "ST" (stambeni prostor) površine 13,49 m2, za razdoblje od srpnja 2024. do veljače 2025., da je tužena prijavljena s prebivalištem na adresi u [adresa] od 1. rujna 2015., a prethodno je imala prebivalište na adresi u [adresa] od 1974. do 2015. Nadalje, uvidom u izvadak iz zemljišnih knjiga kao i u presliku posjedovnog lista ne proizlazi da je tužena upisana kao vlasnik nekretnine na adresi u [adresa]. Također, sud ukazuje kako je uvidom u Zapisnik od 13. siječnja 2026. utvrđeno kako su zaposlenici tužitelja na navedeni datum došli na predmetnu adresu vezano za nekretninu površine 13,49 m2 koja se vodi na ime tužene, no da na navedenoj adresi nitko nije zatečen, a da je ŽU kontaktiran putem svog punomoćnika naveo kako niti ne živi na predmetnoj adresi, već u inozemstvu i da moli da mu se tužitelj obrati pismenim putem po odvjetniku kako bi pojasnio što istome stavlja na teret.

9. Nadalje, sud ukazuje kako predmetna vjerodostojna isprava sadrži sve što propisano odredbom čl. 31. OZ-a (dakle, tražbina, njezina visina, tvrtka i svi podaci ovrhovoditelja te ime, prezime i adresa te OIB ovršenika, kao i dospijeće tražbine).

10. Uvidom u ispis račune sa lista 80-111 spisa, utvrđeno je da je tužitelj izdavao račune tuženoj isključivo po osnovi obvezne minimalne naknade za pružanje javne usluge u iznosu od 5,28 eura uz pripadajući PDV u iznosu od 13% odnosno ukupno iznos od 5,97 eura, da se ne odnose na cijenu javne usluge koja se sastoji od cijene javne usluge za količinu predanog miješanog komunalnog otpada, cijene obvezne minimalne javne usluge i cijene ugovorne kazne. Na navedenim računima također nema naznake za koji je spremnik tužena zadužena niti broj mjesečnih odvoza, a ispod naznake imena tužena stoji i naznaka J.

11. U odnosu na istaknuti prigovor zastare sud ističe kako je odredbom čl. 232. st. 1. toč. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 78/15, 155/23 – dalje ZOO) propisan jednogodišnji rok zastare za tražbinu naknade za održavanje čistoće, kad je isporuka, odnosno usluga obavljena za potrebe kućanstva. Na temelju odredbe čl. 215. ZOO-a zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano, dok se na temelju odredbe čl. 241. ZOO -a zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Slijedom navedenog, sud je razmotrio predmetni prigovor zastare za razdoblje od srpnja 2024. do veljače 2025. te utvrdio kako je uvidom u digitalni potpis koji prileži na listu 1 spisa jasno vidljivo da je ovršni prijedlog (sada tužba) zaprimljen dana 8. kolovoza 2025., dok je najstarije utuženo potraživanje za mjesec srpanj 2024. dospjelo 15. kolovoza 2024. te za koje zakonski rok za zastaru ističe 15. kolovoza 2025., čime sud ukazuje kako nije protekao zakonski rok za zastaru, slijedom čega nisu u zastari niti potraživanja za preostalo utuženo razdoblje sve do veljače 2025. Slijedom navedenog, sud prigovor zastare utuženog potraživanja smatra u cijelosti neosnovanim.

12. Sud ukazuje kako sukladno odredbi čl. 30. Zakona o održivom gospodarenju otpadom (Narodne novine broj 94/13, 73/17, 14/19, 98/90; dalje: ZOGO) javna usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada podrazumijeva prikupljanje tog otpada na određenom području pružanja usluge putem spremnika od pojedinih korisnika i prijevoz tog otpada do ovlaštene osobe za obradu tog otpada, tu uslugu pruža davatelj javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada odnosno davatelj javne usluge prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada, a korisnikom na području pružanja javne usluge se smatraju vlasnik nekretnine odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine te korisnik kada je vlasnik obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge te je isti dužan koristiti tu uslugu i snositi troškove gospodarenja komunalnim otpadom razmjerno količini otpada kojeg je predao prodavatelju usluge, time da je kriterij obračuna količine otpada masa predanog otpada u obračunskom razdoblju ili volumen spremnika otpada i broj pražnjenja spremnika u obračunskom razdoblju.

13. Sukladno čl. 33. ZOGO-a davatelj usluge je dužan korisniku usluge obračunati cijenu javne usluge iz čl. 30. st. 1. ZOGO-a razmjerno količini predanog otpada u obračunskom razdoblju koristeći kriterij obračuna količine otpada određen odlukom iz čl. 30. st. 7. ZOGO-a te je dužan voditi evidenciju o preuzetoj količini otpada od pojedinih korisnika usluge u obračunskom razdoblju prema kriteriju količine otpada.

14. Iz odredaba ZOGO-a proizlazi primjena načela "onečišćivač plaća" - proizvođač otpada odnosno posjednik otpada snosi troškove mjera gospodarenja otpadom pa nije moguće naplatiti uslugu od onih vlasnika nekretnina kojima ta usluga stvarno nije pružena odnosno od osoba koje nisu onečišćivači.

15. Ovaj sud smatra da tužena, u smislu prethodno navedenih odredbi ZOGO -a, nije dužan tužitelju platiti utuženi iznos od 47,76 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini utuženi iznos od dospijeća svakog pojedinog utuženog iznosa, do isplate, pri čemu je sud vodio računa i o odredbi čl. 358. st. 1. ZOO-a kojom je propisano da u dvostrano obveznim ugovorima niti jedna strana nije dužna ispuniti svoju obvezu ako druga strana ne ispuni ili nije spremna istodobno ispuniti svoju obvezu, osim ako je što drugo ugovoreno ili Zakonom određeno ili ako što drugo proistječe iz naravi posla. Konkretno, to znači da tužena nije dužna tužitelju platiti utuženi iznos na ime naknade za prikupljanje i odvoz komunalnog otpada jer tužitelj nije dokazao da je tu uslugu u utuženom razdoblju pružio tuženoj.

16. Slijedom navedenog, kako tužitelj u smislu čl. 219. st. 1. ZPP-a nije dokazao niti predložio izvođenje dokaza na okolnost da bi izvršio komunalnu uslugu prema odredbama ZOGO-a, kao niti da bi upravo tužena bila korisnica iste, a niti da je tužena vlasnik predmetne nekretnine, pri čemu okolnost da je tužena u tužiteljevim poslovnim knjigama evidentirana kao obveznik sama po sebi ne upućuje na zaključak da je time i korisnik odnosno obveznik plaćanja prema čl. 30. ZOGO-a, to je valjalo odlučiti kao u izreci temeljem čl. 30. i čl. 33. ZOGO-a u vezi s čl. 9. ZOO-a te čl. 451. st. 3. ZPP-a.

17. Obzirom na sve prethodno navedeno, ovaj sud je na temelju čl. 451. st. 3. ZPP - a u cijelosti ukinuo platni nalog sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi te odbio tužbeni zahtjev tužitelja, kao u točki I. izreke.

18. Kako je tužitelj u cijelosti odbijen u pogledu tužbenog zahtjeva na isplatu iznosa od 47,76 eura zajedno sa pripadajućim kamatama to isti obzirom je u cijelosti izgubio predmetni spor, nema pravo na naknadu troškova postupka čime je odlučeno kao pod toč. II. izreke.

19. Odluka o trošku tužene temelji se na čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 155. ZPP -a obzirom je, a kako je to prethodno pojašnjeno, tužitelj u cijelosti izgubio predmetni spor. Slijedom navedenog, sud je tuženoj priznao trošak prema Tbr. 7/8 važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 148/09, 142/12, 108/14, 126/22, 138/23, dalje Tarifa) na ime jednokratne nagrade za cjelokupni prvostupanjski postupak u iznosu od 100,00 eura kako je to punomoćnik tužene zatražio na zapisnik na ročištu održanom 13. ožujka 2026., čime je odlučeno kao u točki III. izreke. Tuženoj nije priznat zatraženi trošak sudske pristojbe na prigovor obzirom se navedeni trošak naplaćuje po pravomoćno dovršenom postupku, pa kako navedeni nalog za plaćanje nije niti izdan, te trošak nije naplaćen od tužene, čime isti ne može niti biti priznat u ovoj fazi postupka.

20. Zatezna kamata na trošak određena je sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a.

Sudac:

Violeta Veselić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda pismeno u 3 istovjetna primjerka u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove odluke.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. Zakona o parničnom postupku i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. Zakona o parničnom postupku).

DNA:

- tužitelju po pun. uz nalog za platež sp na presudu

- tuženoj po pun.

U Zagrebu, dana 28. travnja 2026. godine

Viši sudski savjetnik-specijalist: Lidija Đogaš Batovanja