Republika Hrvatska
Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: R1-107/2026-6
R E P U B L I K A H R V AT S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Sisku po sucu pojedincu toga suda Martini Budinski Modronja, u izvanparničnom predmetu produženja prisilnog smještaja u psihijatrijskoj ustanovi osobe s duševnim smetnjama ĐŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik po službenoj dužnosti Vanja Jakšić, odvjetnik u Sisku, nakon provedenog postupka i rasprave održane i zaključene u NEUROPSIHIJATRIJSKOJ BOLNICI DR. IVAN BARBOT POPOVAČA 28. travnja 2026., u prisutnosti prisilno smještene osobe, punomoćnika prisilno zadržane osobe i voditelja odjela MŽ, dr. med. spec. psih., istoga dana,
r i j e š i o j e
ĐŽ rođ. **.**.1980., OIB: [osobni identifikacijski broj], produžuje se prisilni smještaj u NEUROPSIHIJATRIJSKOJ BOLNICI DR. IVAN BARBOT POPOVAČA u trajanju do 6 (šest) mjeseci, počev od 28. travnja 2026.
Obrazloženje
1. Rješenjem Županijskog suda u Sisku poslovni broj R1-328/2025-7 od 28. listopada 2025. produžen je prisilni smještaj ĐŽ u NEUROPSIHIJATRIJSKOJ BOLNICI DR. IVAN BARBOT POPOVAČA (dalje: NPB Popovača) u trajanju do 6 (šest) mjeseci, počev od 28. listopada 2025.
2. Prije isteka prisilnog smještaja određenog navedenim rješenjem NPB Popovača dostavila je sudu prijedlog za produljenje prisilnog smještaja.
2.1. U prijedlogu za produženje prisilnog smještaja navodi se da unatoč ekstenzivnoj psihofarmakoterapiji, perzistiraju grandiozne ideje o svojoj prirodi i nerealnim mogućnostima. Navodi se da je sklon paranoidnim interpretacijama realnosti, međutim nije sklon agresivnim ispadima, ljepljiv je prema osoblju, pokazuje povjerenje u njih i kaže da cijeni „pametne ljude“, intelektualce, izbjegava govoriti o počinjenom djelu, ali smatra da nije kriv radi toga što mu je Đ tako rekao. Nadalje se navodi da je spominjao i nekakvu invaziju u kojoj ćemo se riješiti svih lopova, propalica, diktatora i sl., suradljiv je u liječenju, prihvaća upute ili kakve korekcije terapije. Navodi se da je terapijski tim mišljenja kako je radi opasnosti za okolinu potrebno produžiti prisilni smještaj do pronalaska adekvatnog smještaja izvan bolnice.
3. Radi utvrđivanja odlučnih činjenica o osnovanosti prijedloga i opravdanosti produljenja prisilnog smještaja, tijekom postupka izvršen je uvid u spis, medicinsku dokumentaciju, saslušan je voditelj odjela, a proveden je i dokaz saslušanjem ĐŽ.
4. Voditelj odjela je na ročištu izjavio da u cijelosti ostao kod navoda iz prijedloga o potrebi produljenja prisilnog smještaja.
5. Nakon što je upoznat s prijedlogom za produljenje prisilnog smještaja u psihijatrijskoj ustanovi, ĐŽ iskazao je da bi on želio da mu se opet produži na šest mjeseci, da je on to rekao i dr. M, da se on mora liječiti, da je to takva bolest. Iskazao je da je njemu u bolnici dobro, da nema nikakvih problema, da se jučer čuo s majkom koja je tu u Domu kod Ć. Iskazao je da vrijeme provodi na radnoj terapiji u dnevnom boravku s ostalima, crtaju crteže, te da je on sebi nabavio i dvije knjige od intelektualaca, leksikon Minerva i rječnik stranih riječi.
6. Iz spisa proizlazi da je za potrebe postupka koji se vodio pod poslovnim brojem R1-125/2025 provedeno vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji prim. mr. sc. Elviri Koić, specijalistu psihijatru koja u nalazu i mišljenju zaključno navodi da je ĐŽ, u dobi od 55 godina, na liječenju je u NPB u [adresa], kao forenzički pacijent, zbog kronificirane paranoidne shizofrenije, uz bipolarni afektivni poremećaj, a što je teška duševna bolest. Navodi da su prisutne crte trajnog poremećaja ličnosti, opsesivno kompulzivnog tipa, koji predstavlja težu duševnu smetnju, da i dalje nije kritičan u odnosu na svoje stanje i životne okolnosti, sada ipak psihomotorno smireniji i organiziranijeg ponašanja., da je vidljivo poboljšanje psihičkog stanja, zahvaljujući adekvatno primijenjenoj psihofarmakoterapiji, te da u sadašnjem početnom oporavku, još uvijek nije dovoljno kritičan prema svom stanju i očekivana stabilnost nije postignuta u dovoljnoj mjeri, a s obzirom na intenzitet poremećaja, još uvijek postoji relativna opasnost u odnosu na druge osobe s kojima dolazi u interakcije. Primarno je to zbog nedovoljne kritičnosti i uvida u odnosu na svoje stanje i potrebu liječenja. Dakle, još uvijek postoji realna opasnost od ponavljanja štetnih ponašanja i posljedica toga ponašanja u budućnosti. Ta će se opasnost ublažiti organiziranjem primjerenog trajnog smještaja u adekvatnu instituciju. U ovom trenutku predlaže određivanje prisilnog liječenja tj. smještaja u psihijatrijskoj ustanovi propisan sukladno članku 27. odnosno članku 40. ZZODS odnosno produljenje prisilne hospitalizacije u NPB „Dr. Ivan Barbot“ u [adresa] i to na vrijeme od godinu dana (uvažavajući procjenu terapijskog tima o odluci kada se steknu uvjeti za dogovoreni otpust).
7. Temeljem provedenih dokaza je utvrđeno da se radi o osobi koja boluje od kronificirane shizofrenije uz bipolarni afektivni poremećaj što je teška duševna bolest i kod kojeg su prisutne crte trajnog poremećaja ličnosti opsesivno kompulzivnog tipa koji predstavlja težu duševnu smetnju. Utvrđeno je da je isti na liječenju u NPB Popovača od 29. rujna 1992., da se najprije liječio kao forenzički pacijent jer mu je liječenje odre4đeno presudom Okružnog suda u Splitu poslovni broj K-20/92 od 21. travnja 1992. zbog počinjenja protupravnih djela zakonskih obilježja kaznenih djela, kao i da je sukladno članku 56. stavak 1. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama ("Narodne novine" broj 76/14; dalje u tekstu: ZZODS) doneseno rješenje kojim je prisilni smještaj određen sukladno članku 27. ZZODS.
7.1. Nadalje je utvrđeno da iako je zahvaljujući adekvatno primijenjenoj psihofarmakoterapiji došlo do poboljšanja psihičkog stanja i nije sklon agresivnim ispadima, ta stabilnost nije postignuta u dovoljnoj mjeri. Naime, kod pacijenta i dalje perzistiraju grandiozne ideje o svojoj prirodi i nerealnim mogućnostima i sklonost paranoidnim interpretacijama realnosti.
8. Slijedom navedenog, zaključak je suda da ambulantno liječenje ĐŽ nije dostatno, već da on nužno i dalje treba psihijatrijsku pomoć i smještaj u psihijatrijskoj ustanovi jer pacijent i dalje nije kritičan u odnosu na svoje stanje i životne okolnosti, a još uvijek nije postignuta psihička stabilnost u dovoljnoj mjeri i još uvijek postoji opasnost u odnosu na druge osobe s kojima dolazi u interakciju. Obzirom je utvrđeno da još uvijek postoji i realna opasnost od ponavljanja štetnih ponašanja, ĐŽ valjalo je produžiti prisilni smještaj u NPB Popovača u trajanju do 6 (šest) mjeseci, a sve primjenom odredbi članka 40. ZZODS.
9. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
U Sisku, 28. travnja 2026.
Sutkinja
Martina Budinski Modronja
Uputa o pravnom lijeku
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Županijskom sudu u Sisku, u roku od 3 dana od dana dostave rješenja. Žalbu mogu podnijeti prisilno zadržana, odnosno prisilno smještena osoba, zakonski zastupnik, odvjetnik i psihijatrijska ustanova. Žalba ne zadržava izvršenje rješenja.
Dostavna naredba:
1. Prisilno smještena osoba: ĐŽ, odjel II-B
2. Punomoćnik: Vanja Jakšić, odvjetnik u Sisku
3. NEUROPSIHIJATRIJSKA BOLNICA DR. IVAN BARBOT POPOVAČA, II-B odjel
4. Hrvatski zavod za socijalni rad
5. Skrbnica ĆŽ, socijalna radnica – HZSR PU Kutina
6. U spis
