P-816/2025
REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Maji Šebalj Širić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja outdoor akzent d.o.o., OIB 31759630177, Zagreb, Krapinska ulica 27, zastupanog po punomoćniku Marinu Domjanoviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Grad Zagreb, OIB 61817894937, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1 , radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 19. ožujka 2026. godine, u nazočnosti punomoćnika tužitelja Marina Domjanovića, odvjetnika, te u prisutnosti punomoćnika tuženika IZ, diplomirane pravnice, dana 28. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
I/ Utvrđuje se ništetnim Ugovor o plaćanju naknade za postavljanje reklamnog panoa, šifra: 015326, klasa: 363-02/2007-016/85, urbroj: 251-13-31/4-7-07-2, od 3.9.2007., zaključen između tužitelja, kao korisnika, i tuženika, kao Grada, pa stoga taj ugovor ne proizvodi nikakve pravne učinke za ugovorne strane.
II/ Nalaže se tuženiku GRADU ZAGREBU, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1 (OIB: 61817894937), isplatiti tužitelju outdoor akzent d.o.o., Zagreb, Krapinska ulica 27 (OIB: 31759630177), iznos od 18.357,58 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose kako slijedi:
- na iznos od 95,56 EUR od 22. siječnja 2009. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 10. veljače 2009. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 10. veljače 2009. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 10. veljače 2009. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 11. travnja 2009. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 11. travnja 2009. do isplate,
- na iznos od 14,95 EUR od 11. travnja 2009. do isplate,
- na iznos od 286,68 EUR od 16. svibnja 2009. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 17. srpnja 2009. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 20. kolovoza 2009. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 22. listopada 2009. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 23. listopada 2009. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 20. studenoga 2009. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 25. studenoga 2009. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 16. siječnja 2010. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 5. ožujka 2010. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 20. ožujka 2010. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 27. ožujka 2010. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 22. travnja 2010. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 1. lipnja 2010. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 8. srpnja 2010. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 13. kolovoza 2010. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 21. listopada 2010. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 28. listopada 2010. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 17. studenoga 2010. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 25. studenoga 2010. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 20. siječnja 2011. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 2. veljače 2011. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 21. travnja 2011. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 5. svibnja 2011. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 11. svibnja 2011. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 18. svibnja 2011. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 21. lipnja 2011. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 26. srpnja 2011. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 2. kolovoza 2011. do isplate,
- na iznos od 82,58 EUR od 3. rujna 2011. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 4. listopada 2011. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 3. studenoga 2011. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 26. studenoga 2011. do isplate,
-na iznos od 95,56 EUR od 31. prosinca 2011. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 1. veljače 2012. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 24. veljače 2012. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 3. travnja 2012. do isplate,
- na iznos od 15,67 EUR od 3. travnja 2012. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 26. travnja 2012. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 22. svibnja 2012. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 1. lipnja 2012. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 7. lipnja 2012. do isplate,
- na iznos od 9,89 EUR od 7. lipnja 2012. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 14. kolovoza 2012. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 18. rujna 2012. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 16. listopada 2012. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 21. studenoga 2012. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 17. siječnja 2013. do isplate,
- na iznos od 6,31 EUR od 17. siječnja 2013. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 13. veljače 2013. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 26. veljače 2013. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 11. travnja 2013. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 18. travnja 2013. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 18. lipnja 2013. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 9. srpnja 2013. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 30. kolovoza 2013. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 13. rujna 2013. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 27. rujna 2013. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 27. rujna 2013. do isplate,
- na iznos od 24,92 EUR od 2. listopada 2013. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 25. listopada 2013. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 26. studenoga 2013. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 18. prosinca 2013. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 5. veljače 2014. do isplate,
- na iznos od 1,48 EUR od 5. veljače 2014. do isplate,
- na iznos od 1,09 EUR od 5. veljače 2014. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 22. veljače 2014. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 18. ožujka 2014. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 18. travnja 2014. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 17. svibnja 2014. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 14. lipnja 2014. do isplate,
- na iznos od 1,29 EUR od 21. lipnja 2014. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 24. srpnja 2014. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 5. kolovoza 2014. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 19. rujna 2014. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 18. listopada 2014. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 13. studenoga 2014. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 17. prosinca 2014. do isplate,
- na iznos od 1,47 EUR od 31. prosinca 2014. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 20. siječnja 2015. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 13. veljače 2015. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 31. ožujka 2015. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 19. svibnja 2015. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 29. svibnja 2015. do isplate,
- na iznos od 3,48 EUR od 4. lipnja 2015. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 10. srpnja 2015. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 13. kolovoza 2015. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 17. rujna 2015. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 16. listopada 2015. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 29. listopada 2015. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 13. studenoga 2015. do isplate,
- na iznos od 4,86 EUR od 10. prosinca 2015. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 17. prosinca 2015. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 11. ožujka 2016. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 5. travnja 2016. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 14. travnja 2016. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 16. lipnja 2016. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 7. srpnja 2016. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 29. srpnja 2016. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 20. kolovoza 2016. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 27. rujna 2016. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 20. listopada 2016. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 10. studenoga 2016. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 16. studenoga 2016. do isplate,
- na iznos od 13,25 EUR od 6. prosinca 2016. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 21. prosinca 2016. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 10. ožujka 2017. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 13. travnja 2017. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 22. travnja 2017. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 19. svibnja 2017. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 15. lipnja 2017. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 5. srpnja 2017. do isplate,
- na iznos od 6,97 EUR od 6. srpnja 2017. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 30. rujna 2017. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 14. listopada 2017. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 7. studenoga 2017. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 15. studenoga 2017. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 30. studenoga 2017. do isplate,
- na iznos od 6,38 EUR od 23. prosinca 2017. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 23. prosinca 2017. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 17. veljače 2018. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 7. travnja 2018. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 21. travnja 2018. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 22. svibnja 2018. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 15. lipnja 2018. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 21. srpnja 2018. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 9. kolovoza 2018. do isplate,
- na iznos od 4,90 EUR od 15. rujna 2018. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 15. rujna 2018. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 15. rujna 2018. do isplate,
- na iznos od 2,82 EUR od 15. rujna 2018. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 18. listopada 2018. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 23. studenoga 2018. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 14. prosinca 2018. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 19. siječnja 2019. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 21. veljače 2019. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 22. ožujka 2019. do isplate,
- na iznos od 1,18 EUR od 22. ožujka 2019. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 19. travnja 2019. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 29. svibnja 2019. do isplate,
- na iznos od 0,58 EUR od 29. svibnja 2019. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 16. srpnja 2019. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 24. srpnja 2019. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 5. rujna 2019. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 24. rujna 2019. do isplate,
- na iznos od 1,91 EUR od 18. listopada 2019. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 18. listopada 2019. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 26. studenoga 2019. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 21. prosinca 2019. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 16. siječnja 2020. do isplate,
- na iznos od 0,70 EUR od 22. veljače 2020. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 22. veljače 2020. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 14. ožujka 2020. do isplate,
- na iznos od 41,47 EUR od 14. ožujka 2020. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 26. lipnja 2020. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 23. srpnja 2020. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 8. rujna 2020. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 23. rujna 2020. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 31. listopada 2020. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 31. listopada 2020. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 12. prosinca 2020. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 12. prosinca 2020. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 23. prosinca 2020. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 6. veljače 2021. do isplate,
- na iznos od 42,74 EUR od 11. ožujka 2021. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 20. travnja 2021. do isplate,
- na iznos od 12,10 EUR od 20. travnja 2021. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 6. svibnja 2021. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 26. svibnja 2021. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 24. lipnja 2021. do isplate,
- na iznos od 0,08 EUR od 24. lipnja 2021. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 16. srpnja 2021. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 11. rujna 2021. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 23. rujna 2021. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 20. listopada 2021. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 13. studenoga 2021. do isplate,
- na iznos od 1,30 EUR od 13. studenoga 2021. do isplate,
- na iznos od 11,35 EUR od 23. prosinca 2020. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 24. prosinca 2021. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 18. siječnja 2022. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 11. veljače 2022. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 19. ožujka 2022. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 29. travnja 2022. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 14. svibnja 2022. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 15. lipnja 2022. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 14. srpnja 2022. do isplate,
- na iznos od 0,06 EUR od 14. srpnja 2022. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 3. rujna 2022. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 16. rujna 2022. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 21. listopada 2022. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 26. studenoga 2022. do isplate,
- na iznos od 2,12 EUR od 26. studenoga 2022. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 15. prosinca 2022. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 24. siječnja 2023. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 17. veljače 2023. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 21. ožujka 2023. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 4. svibnja 2023. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 12. svibnja 2023. do isplate,
- na iznos od 1,67 EUR od 16. svibnja 2023. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 19. srpnja 2023. do isplate,
- na iznos od 95,56 EUR od 6. rujna 2023. do isplate,
- na iznos od 47,79 EUR od 6. rujna 2023. do isplate,
- na iznos od 47,79 EUR od 28. rujna 2023. do isplate,
- na iznos od 47,79 EUR od 19. listopada 2023. do isplate,
- na iznos od 47,79 EUR od 22. studenoga 2023. do isplate,
- na iznos od 47,79 EUR od 13. prosinca 2023. do isplate,
- na iznos od 47,79 EUR od 17. siječnja 2024. do isplate,
- na iznos od 47,79 EUR od 14. veljače 2024. do isplate,
- na iznos od 47,79 EUR od 8. ožujka 2024. do isplate,
- na iznos od 47,79 EUR od 12. travnja 2024. do isplate,
- na iznos od 47,79 EUR od 17. svibnja 2024. do isplate,
- na iznos od 47,79 EUR od 12. lipnja 2024. do isplate,
- na iznos od 47,79 EUR od 11. srpnja 2024. do isplate,
- na iznos od 47,79 EUR od 10. kolovoza 2024. do isplate,
- na iznos od 47,79 EUR od 10. rujna 2024. do isplate,
- na iznos od 47,79 EUR od 8. listopada 2024. do isplate,
- na iznos od 107,96 EUR od 9. studenoga 2024. do isplate,
- na iznos od 107,96 EUR od 11. prosinca 2024. do isplate,
i to po stopi koja se za razdoblje do 31. srpnja 2015. određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
III./ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.913,00 EUR sa zateznim kamatama od 28. travnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1.Tužitelj je podnio tužbu dana 13. ožujka 2025. te u istoj u bitnom navodi kako su tužitelj, kao korisnik, i tuženik, kao Grad, zaključili su u Zagrebu Ugovor o plaćanju naknade za postavljanje reklamnog panoa, šifra: 015326, klasa: 363-02/2007-016/85, urbroj: 251-13-31/4-7-07-2, od 3.9.2007. Tim ugovorom je ugovoreno tužiteljevo plaćanje naknade tuženiku za postavljanje 2 velika reklamna panoa, sveukupne reklamne površine 48 m2, na zemljištu u privatnom vlasništvu, k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], u iznosu od 720,00 tadašnjih hrvatskih kuna mjesečno (95,56 eura /EUR/ po tečaju konverzije nakon uvođenja EUR kao službene valute Republike Hrvatske od 1.1.2023. godine). Nakon sklapanja tog ugovora tuženik je donio Rješenje kojim je odobreno postavljanje reklamnih panoa. U ovom predmetu tuženik ne razlikuje situaciju kad se reklama postavlja na privatnom zemljištu (zemljištu u vlasništvu fizičke ili pravne osobe) od situacije kad se reklama postavlja na zemljištu u vlasništvu tuženika, odnosno jedinice lokalne samouprave. U oba slučaja, budući da su nerazlikovani, plaća se naknada tuženiku koja se regulira ugovorom (u konkretnom slučaju ugovorom opisanim u točki I ove tužbe), a taj je ugovor preduvjet za izdavanje rješenja tuženika o odobrenju postavljanja reklamnog panoa. Tuženik je bez sumnje – u sklopu svojih ovlasti kao jedinice lokalne samouprave - ovlašten regulirati, među inim, i uređenje naselja, u što svakako spada i postavljanje reklama. Ovlaš ten je i propisati da se za postavljanje reklama na površinama u njegovom vlasništvu plaća naknada. Međutim, naplaćivanje naknade za postavljanje reklama na privatno zemljište nikako ne može ući u djelokrug komunalnog reda, odnosno ustavnih i zakonskih ovlaštenja tuženika. Tako nešto ne proizlazi niti iz jedne odredbe Zakona o komunalnom gospodarstvu (,,Narodne novine,, broj: 36/95 i dr.), kao niti iz Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (,,Narodne novine,, broj 33/01 i dr.), te Zakona o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave (,Narodne novine,, broj 117/93 i dr.). Na ovom mjestu valja istaći da članak 68. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi i članak 3., stavak 1. Zakona o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave uređuju prihode jedinica lokalne samouprave, a niti u jednoj odredbi nije propisano da bi jedinica lokalne samouprave bila ovlaštena kao svoj prihod propisati naknade za reklame postavljene na privatnom zemljištu. Dakle, ovlaštenje koje si ,,prisvaja,, tuženik (naplaćujući naknadu za reklamu postavljenu na privatnoj nekretnini) nesuglasno je i Zakonu o komunalnom gospodarstvu (,,Narodne novine,, broj: 36/95 i dr.) i Zakonu o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (,,Narodne novine,, broj 33/01 i dr.) i Zakonu o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave (,Narodne novine,, broj 117/93 i dr.) koji su bili na snazi u vrijeme sklapanja ugovora između stranaka. Na nezakonitost gore opisane prakse, odnosno njezinu suprotnost s navedenim zakonskim odredbama, upućuju relevantna pravna stajališta Visokog upravnog suda Republike Hrvatske prema kojima iz mjerodavnih zakona kojima se uređuju prihodi jedinica lokalne samouprave proizlazi da su jedinice lokalne samouprave u prikupljanju prihoda ograničene zakonom pa nisu ovlaštene kao vlastiti prihod propisati plaćanje naknade za reklamne predmete i natpise postavljene na površinama koje nisu u njezinom vlasništvu, odnosno za plaćanje koje nema temelja u posebnim zakonima . Stoga se propisivanje plaćanja naknade za reklamne predmete i natpise postavljene na površinama u vlasništvu drugih fizičkih i pravnih osoba … ukazuje protivnim Zakonu o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi i Zakonu o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave. Nadalje, odredbom članka 49., stavak 1 Ustava Republike Hrvatske (dalje: Ustav) propisano je da su poduzetnička i tržišna sloboda temelj gospodarskog ustroja Republike Hrvatske, a stavkom 2 istog članka da država osigurava svim poduzetnicima jednak pravni položaj na tržištu. Člankom, pak, 50., stavak 2 Ustava propisano je da se poduzetnička sloboda može iznimno ograničiti zakonom radi zaštite interesa i sigurnosti Republike Hrvatske, prirode, ljudskog okoliša i zdravlja ljudi. Svakako, tužiteljeva poduzetnička sloboda jest obavljati svoju registriranu djelatnost s ciljem ostvarenja dobiti i u tom svojstvu sklapati pravne poslove/ugovore s privatnim subjektima o postavljanju reklama na njihovom zemljištu, uz naknadu koju za to plaća tim subjektima kao vlasnicima zemljišta. O jednakom pravnom položaju tužitelja na tržištu u usporedbi s drugim poduzetnicima koji se bave istom ili sličnom djelatnošću ne može biti ni govora ako se uzme u obzir činjenica da tužitelj – temeljem ugovora koji je sklopio s tuženikom – mora plaćati naknadu tuženiku za reklame postavljene na privatna zemljišta na njegovom području, a drugi poduzetnici, koji se istom djelatnošću bave u jedinicama lokalne samouprave u kojima takva nezakonita naknada nije propisana, ne moraju. Jasno je da takva praksa tuženika ograničava poduzetničku slobodu (jer tužitelj za postavljanje reklame već plaća naknadu vlasniku zemljišta, a ovaj komunalnu naknadu tuženiku), ali to ograničenje nije propisano zakonom (kako traži članak 50., stavak 2 Ustava), već podzakonskim aktom (tuženikovom Odlukom o komunalnom redu), a nije opravdano ni zaštitom interesa i sigurnosti Republike Hrvatske, ni zaštitom prirode, a niti ljudskog okoliša i zdravlja ljudi. Slijedom toga, takvo je ograničenje apsolutno protuustavno. S obzirom da je ugovor iz točke I ove tužbe sklopljen protivno trima zakonima navedenima u točki II ove tužbe, isti je, kako je gore pokazano, i protuzakonit i protuustavan, što znači da je u cijelosti ništetan i ne proizvodi pravne posljedice, slijedom odredbe članka 322., stavak 1 Zakona o obveznim odnosima (,,Narodne novine,, broj: 35/05 i dr.). S obzirom da je tužitelj tuženiku temeljem ništetnog ugovora dosad platio utuženi iznos tuženik je po ništetnom ugovoru navedeni iznos stekao bez pravne osnove. Stoga je tuženik - temeljem odredbe čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima - u obvezi tužitelju vratiti sve te pojedine uplate, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od sljedećeg dana od dana svake pojedine uplate do dana povrata. Prema pravnom shvaćanju sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30.1.2020., zastarni rok potraživanja za iznose plaćene po ništetnom ugovoru teče od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost. Stoga je tužitelj ovlašten potraživati sve uplate koje je izvrši tuženiku po ništetnom ugovoru.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. U bitnom ističe kako tužitelj ništetnost Ugovora o plaćanju naknade za postavljanje reklamnog panoa sklopljenog dana 3.9.2007. godine (u daljnjem tekstu: ugovor o plaćanju naknade) pokušava dokazati i izvesti iz dokazivanja kako je sporni ugovor navodno protivan Zakonu o komunalnom gospodarstvu (NN 36/95 i dr.), Zakonu o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (NN 33/01 i dr.) te Zakonu o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave (NN 117/93) koji su bili na snazi u vrijeme sklapanja ugovora između stranaka te da je ujedno i protuustavan, jer navodno ograničava poduzetničku slobodu. Nije sporno da su tužitelj i tuženik sklopili ovdje sporni ugovor o plaćanju naknade temeljem kojeg je tužitelj dobrovoljno izvršavao svoju ugovornu obvezu sve do prosinca 2024. godine, ne dovodeći u pitanje valjanost predmetnog ugovora. Dakle, sporni ugovor sklopio je tužitelj s tuženikom svojevoljno i dobrovoljno, čime je iskazao volju za postupanje po istom u smislu korištenja reklame i prihvaćanje obveze na plaćanje naknade za istu sve dok se reklama nalazi na zemljištu. Ističe kako je predmetni Ugovor sklopljen je u skladu s propisanim postupkom za postavljanje reklame temeljem članka 14. tada važeće Odluke o komunalnom redu (Službeni glasnik Grada Zagreba 20/05 - u daljnjem tekstu: Odluka,) i temeljem odredaba tada važećeg Pravilnika o kriterijima za određivanje naknade za postavljanje reklama, reklamnih panoa i natpisa (Službeni glasnik Grada Zagreba 11/06 - u daljnjem tekstu: Pravilnik). Odluka temeljem koje je sklopljen ovdje sporni ugovor donesena je sukladno članku 16. Zakona o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine 36/95, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 26/03-pročišćeni tekst, 82/04, i 178/04, u daljnjem tekstu: ZKG) Naime, u cilju održavanja komunalnog reda jedinice lokalne samouprave provode, mjere uređenja naselja, a koje se odnose na vanjski izgled zgrade, zelene površine, izloge, postavljanje privremenih građevina, otvorenih terasa, reklama, reklamnih panoa na krovne površine, pročelja zgrada i građevinske skele, jer isto utječe na izgled i vizuru grada te je opravdano i pravno utemeljeno propisati obvezu plaćanja naknade za reklame koje se postavljaju ne samo na javnim već i na nekretninama u vlasništvu drugih pravnih i fizičkih osoba. Upravo to pitanje se smatra pitanjem koje ulazi u djelokrug komunalnog reda, jer uređenje naselja, korištenje javnih površina i briga o javnom gradskom prostoru spada u djelokrug komunalnog gospodarstva o kojem odlučuje jedinica lokalne samouprave unutar svog samoupravnog djelokruga s obzirom da se na opisani način neposredno utječe na svakodnevni život i potrebe građana. Isto tako, odredbom članka 16. ZKG nedvojbeno je propisana obveza jedinice lokalne i područne samouprave donijeti Odluku o komunalnom redu kojom će propisati odredbe o korištenju javnih površina iz koje odredbe jasno proizlazi da je predmetna odluka provedbeni propis kojim se detaljno razrađuju zakonske odredbe na način da se, sukladno zakonskoj ovlasti, propišu način i uvjeti pod kojima je dopušteno uporabljivati javne površine. Ovdje se radi o korištenju javne površine u svrhu oglašavanja posredno, dakle, bez obzira što je reklama postavljena na površinu u privatnom vlasništvu - ona koristi javnu površinu budući da je upućena na korisnike te javne površine te postiže svoju svrhu jedino u slučaju vidljivosti s površine javne namjene. Slijedom navedenoga, iz navedenih prisilnih propisa nedvojbeno proizlazi da je prihod jedinica lokalne i područne samouprave naknada i to, između ostalog, ona za uporabu javnih površina što je u cijelosti u skladu i s prisilnim propisima kojima se uređuje samoupravni djelokrug jedinica lokalne i područne samouprave u smislu komunalnog gospodarstva. Naime, tek je novi Zakon o komunalnom gospodarstvu (NN 68/18, 110/18, 32/20, u daljnjem tekstu novi ZKG) podrobnije uredio ovu tematiku te decidirano propisao odredbom članka 104. da u svrhu uređenja naselja te uspostave i održavanja komunalnog reda u naselju predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave donosi odluku o komunalnom redu kojom se propisuje, između ostalog, uređenje naselja, koje obuhvaća uređenje pročelja, okućnica i dvorišta zgrada u vlasništvu fizičkih ili pravnih osoba u dijelu koji je vidljiv površini javne namjene te određivanje uvjeta za postavljanje reklama kao i način uređenja i korištenja površina javne namjene uključujući i određivanje uvjeta i načina davanja na privremeno korištenje i zakup površina javne namjene. Pri tome je odredbom članka 105. stavka 1. novog ZKG-a propisano da su naknade za davanje na privremeno korištenje površina javne namjene prihod proračuna jedinice lokalne samouprave. Dodatno ističe da je takvo uređenje u cijelosti u skladu sa svim mjerodavnim propisima kojima se uređuje financiranje jedinica lokalne i područne samouprave kako onima koji su bili na snazi u vrijeme sklapanja ovdje spornog ugovora tako i onima koji su danas važeći. Tako je odredbom članka 68. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (NN 33/01, 60/01, 129/05, u daljnjem tekstu: ZLPS/01) bilo propisano da su prihodi jedinice lokalne (područne) samouprave, između ostalog, nedvojbeno naknade. Također, odredbom članka 29. Zakona o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave (NN 117/93, 92/94, 69/97, 33/00, 73/00, 127/00, 59/01, 107/01, 117/01, 150/02, 147/03, u daljnjem tekstu: ZFJLPS/93) koja je bila na snazi u vrijeme sklapanja spornog ugovora, bilo je propisano da su vlastiti izvori sredstava općine i grada, između osta log, naknade za uporabu javnih, općinskih ili gradskih površina. Shodno tome, odredbe prisilnih propisa o financiranju jedinica lokalne i područne samouprave (važeće u vrijeme sklapanja spornog ugovora kao i danas) izričito propisuju da su prihodi jedinice lokalne (područne) samouprave, između ostalog, nedvojbeno različite naknade. Uzimajući u obzir sve navedeno, jasno je da se ovdje nedvojbeno radi o uporabi javne površine u svrhu oglašavanja i to posredno, dakle, bez obzira što je reklama postavljena na površinu u privatnom vlasništvu - ona koristi javnu površinu budući da je upućena na korisnike te javne površine i s tim ciljem je i postavljena te postiže svoju svrhu jedino u slučaju vidljivosti s površine javne namjene. Slijedom navedenoga, u cijelosti je razvidno da je sporni ugovor na zakonu zasnovan jer je nedvojbeno zakonita i naplata naknade za postavljanje reklama na površinama u privatnom vlasništvu s obzirom da se u tom slučaju radi o posrednom korištenju javne površine za koje korištenje je nesporno jedinica lokalne i područne samouprave ovlaštena odrediti i naplatiti naknadu. Zakonitost naplate naknade za postavljanje reklama na površini u privatnom vlasništvu te posljedično tome zakonitost ovdje spornog ugovora nedvojbeno proizlazi iz važećih propisa, odredbe kojih do danas nisu ukinute niti poništene ni odlukom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske niti odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske. Dakle, iz svega navedenoga jasno proizlazi kako niti jedna odredba spornog ugovora ne dovodi u pitanje niti krši odredbe niti jednog zakona koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ovdje spornog ugovora, pa tako niti onih koje apostrofira tužitelj u tužbi. Ističe kako iz presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev- 2390/2019 (P-2880/2016) jasno proizlazi da je ovdje tuženik ovlašten naplaćivati naknadu za postavljanje reklame na tuđoj nekretnini, iako tuženik nije niti vlasnik, a niti nositelj bilo kakvog stvarnog prava na toj nekretnini te da ugovor o plaćanju naknade sklopljen temeljem takvog ovlaštenja nije protivan Ustavu Republike Hrvatske kao niti prisilnim propisima kojim se uređuje pitanje vlasništva i drugih stvarnih prava te pitanje prihoda i financiranja jedinica lokalne i područne samouprave dovodeći predmetno ovlaštenje direktno u vezu sa odredbama prisilnog propisa kojima se uređuje komunalno gospodarstvo i samoupravni djelokrug jedinica lokalne i područne samouprave. Slijedom navedenoga, jasno je da su u cijelosti neutemeljeni tužbeni navodi kako bi sporni ugovor bio ništetan jer da je navodno protivan odredbama zakona kojima se uređuje komunalno gospodarstvo te financiranje jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave kao što su potpuno neosnovani i navodi da bi sporni ugovor bio neustavan, jer da navodno ograničava poduzetničke slobode. Tuženik navodi da je ništetnost najteži oblik nevaljanosti ugovora koji je nastao, ima sve pravne pretpostavke za nastanak pravnog posla, ali je protivan određenim važnim i izričitim zabranama (ustavu, prisilnim propisima ili moralu, čl. 322. st. 1. ZOO -a) kojima se štiti javni interes. Dakle, mora se raditi o povredi konkretne prisilne odredbe na koju se tužitelj mora pozvati u tužbi kojom zahtijeva utvrđenje ugovor ništetnim . U predmetnoj tužbi, tužitelj se nije pozvao na povrijeđeno pravilo protivno kojem je navodno sklopljen sporni ugovor nego je vlastitim tumačenjem mjerodavnih propisa izveo zaključak da je ugovor ništetan. Ponovo ističe da je sporni ugovor dobrovoljno sklopljen i izvršavan od strane ugovornih stranaka. Budući da ugovor temeljem kojeg je tužitelj vršio plaćanja na ime postavljene reklame nije niti može biti utvrđen ništetnim, jer je isti sklopljen temeljem tada važećih pravnih propisa, to tužitelj pogrešno zaključuje da je tuženik u obvezi vratiti sve pojedine uplate koje je tužitelj izvršio po spornom ugovoru. Budući da je Ugovor iz kojeg proizlazi obveza tužitelja na plaćanje utužene naknade tuženiku sklopljen temeljem važećih propisa te isti nije protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, nisu ostvarene pretpostavke iz članka 322. i članka 323. ZOO-a slijedom čega je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan. Posebno tuženik osporava tijek kamata na utuženi novčani iznos, obzirom da isti nije u skladu s odredbom čl. 1115. ZOO-a, niti je tuženik nepošteni stjecatelj utuženih iznosa. Pored navedenog, ne postoji niti jedna zakonska odredba, odnosno ne postoji zakonska podloga iz koje bi proistjecalo ovlaštenje redovnog suda prvog stupnja za ispitivanje i ocjenu zakonitosti općeg akta koji je prestao važiti (a da nakon toga nema nikakve obaveze niti mogućnosti da valjanost tog akta naknadno ispita za to nadležni sudu propisanom postupku, odnosno u konkretnoj pravnoj stvari
– kada je već takav postupak od strane Visokog upravnog suda RH obustavljen rješenjem br : Usoz-150/2012 od 30.06.2014. godine zbog ne postojanja pretpostavki za vođenje istog). Drugačije postupanje suda prvog stupnja bilo bi protivno nizu odredbama pozitivnih zakonskih propisa. Slijedom navedenog, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev. Kasnije tijekom postupka tuženik je učinio nespornim visinu tužbenog zahtjeva i pojedine uplate na način kako je to tužitelj specificirao u podnesku od 1.7.2025.
3. Sud je tijekom postupka proveo sve po strankama predložene dokaze te je cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, sud utvrdio da je konačno postavljen tužbeni zahtjev u podnesku tužitelja od 1. srpnja 2025. u cijelosti osnovan.
4. Između stranaka nije sporno da su sklopile Ugovor o plaćanju naknade za postavljanje reklamnog panoa od 3.9.2007. Tim ugovorom je ugovoreno tužiteljevo plaćanje naknade tuženiku za postavljanje 2 velika reklamna panoa, sveukupne reklamne površine 48 m2, na zemljištu u privatnom vlasništvu, k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], u iznosu od 720,00 tadašnjih hrvatskih kuna mjesečno (95,56 eura /EUR/ po tečaju konverzije nakon uvođenja EUR kao službene valute Republike Hrvatske od 1.1.2023. godine). Nije sporna ni visina tužbenog zahtjeva niti da je temeljem tog ugovora izvršeno plaćanje naknade za reklamu postavljenu na nekretnini koja nije u vlasništvu ovdje tuženika. Naime, tuženik je na ročištu održanom dana 19. 3. 2026. učinio nespornim visinu tužbenog zahtjeva i datum uplata iz konačno postavljenog tužbenog zahtjeva u podnesku od 1.7. 2025.
5. Između stranaka je sporno je li predmetni Ugovor ništetan, odnosno da li je isti sklopljen sukladno zakonu i tada važećim propisima.
6. Ovaj sud ovlašten je ispitivati zakonitost Odluke o komunalnom redu (Službeni glasnik Grada Zagreba 20/05 – u daljnjem tekstu: Odluka) koja je sporna među strankama, u situaciji kad više nije na snazi. Odluka o komunalnom redu predstavlja opći akt (tako i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci pod brojem U-II-5157/2005 i dr. od 5. ožujka 2012., "Narodne novine" broj 41/2012.) a u pravnom sporu ocjenjuje se zakonitost općeg akta jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, te ako sud utvrdi da nije suglasan sa zakonom ili statutom javnopravnog tijela, presudom će ukinuti opći akt, ili pojedine njegove odredbe a sve navedeno propisano je Zakonom o upravnim sporovima. Međutim, kako su propisani zakonski rokovi za pokretanje postupka ocjene zakonitosti takvog akta, nedvojbeno je da nisu ispunjene pretpostavke za vođenje navedenog postupka u situaciji kad je osporavani opći akt stavljen izvan snage, odnosno kad je prestao važiti. Navedeno proizlazi iz same svrhe i smisla navedenog postupka prema kojem njegov ishod, za slučaj prihvaćanja zahtjeva, može biti ukidanje općeg akta ili njegovih pojedinih odredbi s učinkom od objave u Narodnim novinama. Prema tome, ukoliko opći akt nije na snazi, nema pretpostavki za vođenje postupka ocjene njegove zakonitosti jer se taj opći akt više ne bi mogao ukinuti. Navedeno proizlazi i iz odluke Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usoz-150/2012 od 30. lipnja 2014. kojom je obustavljen postupak za ocjenu zakonitost Odluke o komunalnom redu iz 2008., koji zahtjev je prvotno bio podnesen Ustavnom sudu Republike Hrvatske te je rješenjem pod brojem U-II- 2493/2011 od 5. ožujka 2012. ustupljen na rješavanje Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske.
7. Da ovaj sud ima ovlaštenje (i dužnost) preispitati zakonitost općeg akta u situaciji kad navedeni opći akt više nije na snazi, odnosno u situaciji kad se opći akt ne može preispitivati pred nadležnim Visokim upravnim sudom prema odredbama Zakona o upravnim sporovima iz razloga što isti više nije na snazi, ali njegov sadržaj ima učinak na valjanost pravnog posla koji je temeljem njega sklopljen, izraženo je pravno stajalište u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-949/2022 od 8. ožujka 2022. i Rev-2169/2019 od 1. ožujka 2023., kao i Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-4024/2019, U-III-4025/2019 i U-III-4026/2019 od 14. srpnja 2021. Svako suprotno tumačenje dovelo bi do nerazmjernog ograničenja prava na pristup sudu (čl. 6. Europske Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, "Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17).
8. Slijedom navedenog ovaj sud je preispitao zakonitost Odluke o komunalnom redu (Službeni glasnik Grada Zagreba 20/05 ) na osnovu koje je sklopljen predmetni ugovor a koja je u međuvremenu prestala važiti stupanjem na snagu Odluke o komunalnom redu 04/08.
9. Spornom Odlukom o komunalnom redu propisan je komunalni red i mjere za njegovo provođenje radi uređenja naselja, održavanja čistoće, čuvanja i korištenja javnih površina, skupljanja, odvoza i postupanja sa skupljenim komunalnim otpadom, uklanjanja snijega i leda te uklanjanja protupravno postavljenih predmeta na području Grada Zagreba (čl. 1. navedene Odluke).
10. Odluka o komunalnom redu donesena je na temelju odredbe čl. 16. Zakona o komunalnom gospodarstvu kojom je propisano da u cilju pobližeg uređenja odnosa u komunalnom gospodarstvu, predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave obvezno donijeti odluku o komunalnom redu i mjere za njezino provođenje, a s kojom odlukom se propisuju naročito odredbe o uređenju naselja; održavanju čistoće i čuvanju javnih površina; korištenju javnih površina; skupljanju, odvozu i postupanju sa skupljenim komunalnim otpadom; uklanjanju snijega i leda; uklanjanju protupravno postavljenih predmeta; mjere za provođenje komunalnog reda i kaznene odredbe.
11. Čl. 11. Odluke o komunalnom redu određeno je da se na zemljištima i zgradama u vlasništvu mogu postavljati reklamne zastave, reklamna platna postavljena kao zaštita na građevinskim skelama, transparenti i drugi prigodni natpisi, reklamni ormarići i drugi predmeti što služe reklamiranju (u nastavku teksta: reklama, reklamni panoi) te jarboli za zastave, zaštitne naprave na izlazima (tende, rolo i, platna i sl.) u skladu s odredbama ove odluke i propisima donesenim na temelju nje. Način postavljanja te vrste predmeta i naprava iz st. 1 ovoga članka određuje pravilnikom Gradsko poglavarstvo na prijedlog Gradskog ureda za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode. Zabranjeno je postavljanje reklama suprotno navedenom pravilniku.
12. Nadalje, čl. 12 Odluke o komunalnom redu određeno je da je za postavljanje natpisa, reklama i sl. potrebno odobrenje Gradskog upravnog tijela nadležnog za komunalne poslove ako posebnim propisima nije određeno drugačije. Također je određeno da će se u tom odobrenju odrediti mjesto i način postavljanja, izgled predmeta, vrijeme na koje se predmet postavlja i drugi uvjeti. Zabranjeno je reklamu postaviti bez odobrenja, odnosno suprotno odobrenju iz ovog članka .
13. Čl. 13. Odluke o komunalnom redu određeno je da je zahtjevu za izdavanje odobrenja iz ove odluke podnositelj dužan donijeti idejno rješenje, tehnički opis, skicu ili foto montažu mjesta na kojem se predmet postavlja (mikro lokacija), a za svjetleće reklame i opis priključka na elektro mrežu, te dokaz o vlasništvu, odnosno korištenju zemljišta, zgrade odnosno drugog objekta (izvadak iz zemljišne knjige, Ugovor na temelju kojeg je podnositelj stekao pravo vlasništva na zemljištu, Ugovor o zakupu, pisana suglasnost vlasnika.
14. Čl. 14. Odluke o komunalnom redu, čiju zakonitost tužitelj spori, za postavljanje natpisa i reklama kada se postavljaju na zgrade, zemljište i druge prostore za njihovo postavljanje plaća se naknada koju određuje Gradsko poglavarstvo. Podnositelj zahtjeva i gradonačelnik Grada Zagreba odnosno osoba koju on ovlasti, skapaju Ugovor o plaćanju naknade. Ugovor se sklapa prije izdavanja odobrenja.
15. Iz citiranih odredbi proizlazi da je tuženik, kao jedinica lokalne samouprave, bio dužan donijeti Odluku o komunalnom redu kojom će urediti pitanje uređenja naselja. Stoga tuženik iz Zakona o komunalnom gospodarstvu crpi ovlaštenje da takvom odlukom u sklopu uređenja naselja uredi i pitanje postavljanja reklama i reklamnih panoa i s tim u vezi za navedeno izdaje odobrenja.
16. Sporno je pitanje ima li tuženik pravo odnosno ovlaštenje da navedenom Odlukom uredi pitanje plaćanja naknade za postavljanje reklama i reklamnih panoa na površinama koje nisu javne, odnosno koje su u privatnom vlasništvu i za koje korisnik, u pravilu, plaća naknadu vlasniku nekretnine, a ovaj komunalnu naknadu tuženiku. Iz Zakona o komunalnom gospodarstvu, Zakona o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave niti niti kojeg drugog propisa ne proizlazi takvo ovlaštenje tuženika kao jedinice lokalne samouprave da općim aktom uredi pitanje naplate naknade za postavljanje reklama i reklamnih panoa na nekretninama u privatnom vlasništvu odnosno na nejavnim površinama. Štoviše, u pravilu korisnik plaća naknadu u vidu zakupnine vlasniku nekretnine na koju je postavljena reklama, a vlasnik nekretnine plaća jedinici lokalne samouprave komunalni doprinos. U odnosu na ovlaštenje tuženika za plaćanje ovakve naknade i Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem pod brojem Revd-2054/2020 od 15. rujna 2020. dopustio podnošenje revizije, dok je u ranije donesenim odlukama izrazio je shvaćanje da je sud dužan ispitati zakonitost podzakonskih akata kada upravni akt više nije na snazi Rev 2550/2019-3 od 29. kolovoza 2023., Rev 2169/2019 od 1. ožujka 2023. i Rev 901/2022-2 od 19. listopada 2022.
17. Obzirom na navedeno, stav je ovog suda da je Odluka o komunalnom redu u dijelu odredbe čl. 14. kojom je propisana obveza plaćanja naknade za postavljanje reklama i reklamnih panoa na zemljište i objekte (koji nisu javni) u suprotnosti sa zakonom.
18. S obzirom da je odredbom čl. 322. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.- dalje u tekstu ZOO) određeno da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo, a imajući u vidu naprijed navedene zaključke, ocijenjeno je da je predmetni Ugovor kao i njegov dodatak I. ništetan i da kao takav ne proizvodi pravne učinke. Stoga je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.
19. U slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje (čl. 323. st. 1. ZOO).
20. Kako je predmetni ugovor utvrđen ništetnim, tužitelj je ovlašten, po pravilima o stjecanju bez osnove (čl. 1111. ZOO), tražiti vraćanje svega što je na osnovu tog ugovora dao. Budući da nije sporna visina naknade koju je na ime ništetnog ugovora tužitelj isplatio tuženiku, valjalo je tuženika obvezati na isplatu tog novčanog iznosa i to sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od trenutka stjecanja jer je tuženik, prema ocjeni suda, nepošteni stjecatelj (čl. 1115. ZOO). Naime, tuženik je znao, odnosno morao znati, da kao jedinica lokalne samouprave nema, u relevantnim zakonima, uporište za propisivanje općim aktom obveze plaćanja naknade korisnicima s kojima sklapa ugovore za postavljanje reklama na nejavnim površinama.
21. Visina tužbenog zahtjeva nije bila sporna među strankama budući da je tijekom postupka tuženik učinio nespornom visinu tužbenog zahtjeva.
22. Visina stope zatezne kamate određena je u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO - a koja se primjenjuje na ostale odnose jer se ovdje ne radi o odnosu iz trgovačkog ugovora, već o plaćanju s osnove stečenog bez osnove.
23. Odluka o visini stope zatezne kamate dosuđena je po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a.
24. Slijedom navedenog odlučeno je kao u toč. I. i II izreke.
25. Odluka o trošku temelji se na čl. 154 st. 1 i čl. 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.-dalje u tekstu ZPP) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23, dalje u tekstu: OT) isti se odnosi na trošak zastupanja tužitelja po odvjetniku, i to po 500,00 EUR za sastav tužbe ( Tbr. 7/1 OT), za pristup na ročište 19.3.2026. (Tbr. 9/1 OT), te za sastav podnesaka od 23.5.2025. i 1.7.2025. (Tbr. 8/1 OT), te 50,00 eura za sastav podnesaka od 5.4.2025. (Tbr. 8/4 OT) čemu valjala pridodati iznos od 25% PDV-a (512,50 EUR), te sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 120,95 EUR i presudu 230,03 EUR sukladno Zakonu o sudskim pristojbama ( Narodne novine br. 26/03. i 125/11.) pa ukupno dosuđeni trošak ovog postupka iznosi 2.913,00 EUR, a kako je to odlučeno kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 28. travnja 2026.
S u d a c:
Maja Šebalj Širić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :
Protiv ove presude dozvoljena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano, u četiri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.
DNA:
1. Tužitelju pp uz sudsku pristojbu na presudu u iznosu 230,03 EUR
2. Tuženiku
