REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-9342/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinje Katice Lučić kao predsjednice vijeća te Ivane Bosnić-Kovačić i Mladena Genca kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Hane Bogović kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene PG, zbog prekršaja iz članka 46. stavka 3. u vezi članka 293. stavka 1. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/2008., 48/2010., 74/2011., 80/2013., 158/2013., 92/2014., 64/2015., 89/2015., 108/2017., 70/2019., 42/2020., 85/2022. i 114/2022.), odlučujući o prigovoru okrivljenice podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Postaje prometne policije Split od 21. travnja 2025., broj: 211-07/25-3/6850 u sjednici vijeća održanoj dana 28. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Djelomičnim prihvaćanjem prigovora okrivljene PG preinačuje se pobijani prekršajni nalog u odluci o zaštitnoj mjeri, tako da se okrivljenici na temelju članka 58. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) izriče zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 4 (četiri) mjeseca.
II. U ostalom se dijelu prigovor okrivljene PG odbija kao neosnovan te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu prekršajni nalog potvrđuje.
III. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona okrivljena PG dužna je naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 30,00 eura (trideset eura) u roku od 30 dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanim prekršajnim nalogom Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Postaje prometne policije Split od 21. travnja 2025., broj: 211-07/25-3/6850, okrivljena PG proglašena je krivom da je, na način činjenično opisan u izreci, počinila prekršaj iz članka 46. stavka 3. u vezi članka 293. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te prekršaj iz članka 176. stavka 5. istog Zakona, te je, na temelju citiranih propisa, kažnjena ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 550,00 eura. Uz kaznu, okrivljenica je na ime troškova prekršajnog postupka dužna naknaditi iznos od 66,36 eura.
1.1. Istim prekršajnim nalogom, na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, okrivljenici je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 6 mjeseci.
2. Okrivljenica je protiv navedenog prekršajnog naloga pravodobno podnijela prigovor zbog odluke o izrečenoj joj zaštitnoj mjeri, slijedom čega je Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud), sukladno odredbi članka 238. stavka 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.
3. Prigovor je djelomično osnovan.
4. Ispitujući pobijani prekršajni nalog u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda iz prigovora, ovaj Sud je utvrdio da nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenice niti su počinjene bitne povrede postupka na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti, kao i da nije nastupila zastara prekršajnog progona.
4.1. Međutim, ovaj je Sud primijetio da, iako se ne radi o povredi materijalnog prava na štetu okrivljenice, izdavatelj prekršajnog naloga u izreci nije utvrdio pojedinačne novčane kazne za svaki pojedini prekršaj u stjecaju. Naime, kod djela u stjecaju, kao u konkretnom slučaju, najprije je potrebno utvrditi pojedinačnu novčanu kaznu za svaki pojedini prekršaj, a zatim temeljem članka 39. Prekršajnog zakona izreći ukupnu novčanu kaznu, što izdavatelj prekršajnog naloga nije ispravno učinio, već je naveo zakonske raspone kazne za svako pojedino djelo, a potom izrekao ukupnu novčanu kaznu.
4.2. Kako je iz ukupno izrečene novčane kazne ipak moguće zaključiti koje su pojedinačne novčane kazne utvrđene okrivljenici, to nije došlo do povrede prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenice. Naime, iz izrečene ukupne novčane kazne od 550,00 eura razvidno je da je izdavatelj prekršajnog naloga za prekršaj iz članka 46. stavka 3. Zakona okrivljenici utvrdio novčanu kaznu u fiksno propisanom iznosu od 30,00 eura, uvećanu za 130,00 eura po osnovi članka 239. stavka 1. Zakona, dok je za prekršaj iz članka 176. stavka 5. Zakona utvrđena minimalna zakonom propisana kazna u iznosu od 390,00 eura.
4.3. Slijedom ranije iznesenog, ovaj Sud izdavatelju prekršajnog naloga ukazuje da je ubuduće u izreci prekršajnog naloga obvezan utvrditi iznose pojedinačnih novčanih kazni za svaki pojedini prekršaj u stjecaju (umjesto navesti propisani raspon kazne), a potom, temeljem članka 39. Prekršajnog zakon, izreći ukupnu novčanu kaznu.
5. Okrivljenica u prigovoru priznaje počinjenje prekršaja te u bitnome navodi kako joj je vozačka dozvola neophodna za svakodnevno funkcioniranje s obzirom da živi sama u malome mjestu te je primorana koristiti automobil. Iz navedenih razloga predlaže ukidanje zaštitne mjere.
6. Ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj Sud smatra da je inkriminirano ponašanje okrivljenice (izazivanje prometne nesreće s materijalnom štetom te potom napuštanja mjesta nesreće, a da prethodno vlasniku oštećenog vozila nije ostavila podatke o sebi i vozilu) teži oblik kršenja prometnih propisa te da takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu upućuje na opasnost od budućeg ugrožavanja sigurnosti prometa, zbog čega je prvostupanjsko tijelo osnovano i u skladu sa zakonom okrivljenici izreklo zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije. Primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna je zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenice.
6.1. Međutim, s obzirom da u spisu nema podataka da bi okrivljenica do sada bio prekršajno osuđivana niti da bi se protiv nje vodio neki drugi prekršajni postupak, to ovaj Sud smatra da je zaštitna mjera izrečena u trajanju od 6 mjeseci preduga odnosno protivna ustaljenoj praksi ovog Suda vezanoj za izricanje zaštitne mjere kada je riječ o inkriminiranim djelima, a kada ne postoji ranija prekršajna osuđivanost okrivljenika.
6.2. Stoga je ovaj Sud, uvažavajući navedene okolnosti te imajući u vidu ukupne okolnosti okrivljenice, izrekao zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 4 mjeseca, smatrajući da će se naznačenim trajanjem zaštitne mjere dostatno preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenice te da je navedena mjera razmjerna naravi potrebe za ograničenjem prava u konkretnom slučaju, kako je odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.
7. Odluka o paušalnom iznosu troškova postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Stoga je paušalna svota određena vrlo blizu donje granice okvira paušalne svote određene Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/13.), a s obzirom na manju složenost i kraće trajanje postupka.
8. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 28. travnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Hana Bogović, v.r.
Katica Lučić, v.r.
Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi splitsko-dalmatinskoj, Postaji prometne policije Split u 2 otpravka: za spis i okrivljenicu.
