Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinje Katice Lučić kao predsjednice vijeća te Ivane Bosnić-Kovačić i Mladena Genca kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Hane Bogović kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene ĆC, zbog prekršaja iz članka 289. stavka 4. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/2008., 48/2010., 74/2011., 80/2013., 158/2013., 92/2014., 64/2015., 89/2015., 108/2017., 70/2019., 42/2020., 85/2022., 114/2022. i 133/2023.), odlučujući o prigovoru okrivljenice podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave varaždinske, Policijske postaje Ludbreg od 17. listopada 2024., broj: 211-07/24-3/13555, u sjednici vijeća održanoj dana 28. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. U povodu prigovora okrivljene ĆC, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijani prekršajni nalog u odluci o kazni tako da se okrivljenici, za prekršaj iz članka 199. stavak 7. te prekršaj iz članka 289. stavak 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisane u izreci prekršajnog naloga, u izrečenu novčanu kaznu u iznosu od 1.900,36 eura (tisućudevetsto eura i tridesetšest centi), na temelju članka 40. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), uračunava vrijeme za koje je okrivljenica bila lišena slobode vezano uz prekršaj od 14. listopada 2024. od 23,10 sati do 15. listopada 2024. u 11,00 sati kao 2 dana zatvora, odnosno 79,64 eura (sedamdesetdevet eura i šezdesetčetiri centa), tako da je okrivljenici preostalo za platiti novčanu kaznu u iznosu 1.820,72 eura (tisućuosamstodvadeset eura i sedamdesetdva centa) koju je dužna platiti u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude, a ako u navedenom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.
II. Prigovor okrivljene ĆC odbija se kao neosnovan te se prekršajni nalog potvrđuje.
III. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona okrivljena ĆC obvezna je naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 30,00 eura (trideset eura) u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanim prekršajnim nalogom Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave varaždinske, Policijske postaje Ludbreg od 17. listopada 2024., broj: 211-07/24-3/13555, okrivljena ĆC proglašena je krivom da je, na način činjenično opisan u izreci prekršajnog naloga, počinila prekršaj iz članka 199. stavka 7. te prekršaj iz članka 289. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koje joj je izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 1.900,36 eura koju je dužna platiti u roku osam dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene kazne. Uz kaznu, okrivljenica je na ime troškova prekršajnog postupka dužna naknaditi iznos od 76,98 eura.
1.1. Istim prekršajnim nalogom, na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, okrivljenici je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 9 mjeseci.
2. Okrivljenica je protiv navedenog prekršajnog naloga pravodobno podnijela prigovor zbog izrečene joj novčane kazne i zaštitne mjere, slijedom čega je Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud), temeljem članka 238. stavka 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.
3. Prigovor je neosnovan.
4. Ispitujući pobijani prekršajni nalog u smislu odredbe članka 238. stavka 11. i članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ovaj Sud nalazi da prvostupanjsko prekršajno tijelo nije počinilo bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, kao i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje povrede ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.
4.1. Međutim, ispitujući pobijani prekršajni nalog po službenoj dužnosti ovaj Sud je utvrdio da je počinjena povreda odredaba materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenice iz članka 196. točke 6. Prekršajnog zakona, jer su povrijeđene odredbe zakona o uračunavanju oduzimanja slobode u vezi s prekršajem, budući da vrijeme oduzimanja slobode nije uračunato u izrečenu kaznu u izreci prekršajnog naloga.
4.2. Naime, iz stanja prvostupanjskog predmeta proizlazi da je okrivljenica u vezi s počinjenim prekršajem bila lišena slobode u razdoblju od 14. listopada 2024. od 23,10 sati do 15. listopada 2024. u 11,00 sati. Pri takvom stanju stvari prvostupanjsko prekršajno tijelo nije primijenilo odredbe članka 40. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona jer vrijeme oduzimanja slobode u vezi s prekršajem nije uračunalo u izrečenu kaznu, u smislu kojih se svaki započeti dan oduzimanja slobode te započetih 39,82 eura novčane kazne izjednačuje s jednim danom zatvora. Stoga je ovaj sud po službenoj dužnosti navedenu nepravilnost otklonio i preinačio odluku o kazni, tako da je okrivljenici u izrečenu kaznu uračunao iznos od 79,64 eura, kako je to navedeno u točki I. izreke ove presude.
4.3. S obzirom na prethodno navedeno, ovim se putem izdavatelju prekršajnog naloga ukazuje kako je prilikom uračunavanja vremena koje je okrivljenik proveo u zadržavanju, u izreci prekršajnog naloga obvezan najprije izreći novčanu kaznu, a zatim temeljem članka 40. Prekršajnog zakona provesti uračunavanje vremena provedenog u zadržavanju te potom izreći preostali iznos novčane kazne (kako je navedeno u točki I. izreke ove presude).
5. Okrivljenica u prigovoru priznaje počinjenje prekršaja, izražava žaljenje zbog učinjenog te navodi da je samohrana majka te da njezina bolesna majka i sin ovise o njezinoj plaći. Ujedno ističe da i sama ima zdravstvenih problema te da joj je vozačka dozvola neophodna za posao koji je udaljen pedesetak kilometara od mjesta njezinog prebivališta. Iz navedenih razloga predlaže ublažavanje novčane kazne i ukidanje zaštitne mjere.
6. Razmatrajući odluku o u pogledu navoda prigovora na odluku o kazni, ovaj Sud smatra da je okrivljenici odmjerena novčana kazna u zakonom propisanim granicama, razmjerno svim okolnostima konkretnog slučaja mjerodavnim za vrstu i mjeru kazne, u smislu članka 36. Prekršajnog zakona. Naime, za oba počinjena prekršaja okrivljenici je utvrđena novčana kazna u visini posebnog zakonskog minimuma u iznosu od 660,00 eura odnosno 1.320,00 eura u koju je uračunat iznos od 79,64 eura po osnovi zadržavanja, međutim, kako je prethodno navedeno, isto nije navedeno u izreci prekršajnog naloga, slijedom čega je ovaj Sud u tako izrečeni iznos ukupne novčane kazne okrivljenici uračunao novčani iznos po osnovi oduzimanja slobode, kako je obrazloženo pod točkom 4. obrazloženja ove presude.
6.1. Tako izrečenu ukupnu kaznu ovaj Sud smatra primjerenom s obzirom na težinu djela počinjenih u stjecaju, stupanj krivnje okrivljenice i pogibeljnost djela, slijedom čega ovaj Sud smatra da nema osnove za primjenu instituta ublažavanja kazne te da se svrha kažnjavanja ne bi mogla postići blažom kaznom.
6.2. Cijeneći težinu počinjenih prekršaja te činjenicu da je okrivljenica upravljala motornim vozilom u alkoholiziranom stanju, i to za vrijeme dok je bila na snazi zabrana upravljanja motornim vozilom, ovaj Sud smatra da nema osnove za primjenu instituta ublažavanja kazne i da se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona te svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi mogle postići blažim kažnjavanjem, kako se to sugerira u prigovoru.
6.3. Kod takvog stanja stvari, sve okolnosti koje se ističu u prigovoru našle su dovoljno odraza u utvrđenim pojedinačnim kaznama odnosno izrečenoj ukupnoj novčanoj kazni, koje su primjerene i dostatne kako svim okolnostima konkretnog slučaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.
7. Ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj Sud smatra da ponašanje okrivljenice predstavlja teški oblik kršenja prometnih propisa, od kojih je za jedno od počinjenih djela, zbog njegove težine, alternativno propisana kazna zatvora do 60 dana, slijedom čega takvo ponašanje u prometu upućuje na opasnost da će okrivljenica upravljajući motornim vozilom ponovno počiniti takve prekršaje. Stoga je odlukom prvostupanjskog tijela osnovano i u skladu sa zakonom okrivljenici izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije, budući da je primjena iste u konkretnom slučaju nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje predmetnih prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenice.
7.1. Duljina trajanja izrečene mjere po ocjeni ovog Suda i više je nego primjerena težini počinjenih prekršaja, pri čemu se naročito misli na činjenicu da je okrivljenica zatečena dok je upravljala motornim vozilom u alkoholiziranom stanju, i to za vrijeme dok je bila na snazi zabrana upravljanja motornim vozilom.
7.2. Stoga prigovor okrivljenice nije osnovan.
8. Odluka o paušalnom iznosu troškova postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Stoga je paušalna svota određena vrlo blizu donje granice okvira paušalne svote određene Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.), a s obzirom na manju složenost i kraće trajanje postupka.
9. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 28. travnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Hana Bogović, v.r.
Katica Lučić, v.r.
Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi varaždinska, Policijskoj postaji Ludbreg u 2 otpravka: za spis i okrivljenika.
