Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-8305/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katice Lučić, kao predsjednice vijeća te Ivane Bosnić-Kovačić i Mladena Genca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene ČC, zbog prekršaja iz članka 70. stavka 1. podstavka 1. Zakona o trgovini („Narodne novine“, broj: 32/19., 98/19., 32/20. i 33/23.), odlučujući o žalbi tužitelja, Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Osijek, Službe nadzora neregistriranog obavljanja trgovine i usluga, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Požegi, broj: Pp-435/2023-3 od 20. rujna 2023., na sjednici vijeća održanoj 28. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Prihvaća se kao osnovana žalba tužitelja, Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Osijek, Službe nadzora neregistriranog obavljanja trgovine i usluga, te se ukida pobijana presuda i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom presudom okrivljena ČC proglašena je krivom i uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona kažnjena novčanom kaznom u iznosu od 660,00 (šestošezdeset) eura, zbog prekršaja iz članka 70. stavka 1. podstavka 1. Zakona o trgovini, činjenično opisanog u izreci pobijane presude.

2. Istom presudom okrivljenica je obvezana na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 14,60 eura (četrnaesteuraišezdesetcenti).

3. Istom presudom, od okrivljenice je oduzeta imovinska korist ostvarena prekršajem u iznosu od 660,00 (šestošezdeset) eura, s obrazloženjem da je prihvaćena obrana okrivljenice da nije ostvarena imovinska korist navedena u optužnom prijedlogu (prekršajnom nalogu), odnosno iznos imovinske koristi je upola manji.

4. Protiv te presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prekršajnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajno pravnoj sankciji i oduzimanju imovinske koristi.

5. U žalbi tužitelj u bitnom ističe da je u optužnom prijedlogu navedena imovinska korist koju je okrivljenica ostvarila prekršajem te je predloženo da se ista oduzme, a da se njezin iznos ne umanjuje za iznos sredstava uloženih u kriminalnu djelatnost, što je i stav Visokog prekršajnog suda RH.

6. Tužitelj predlaže da se, iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.

7. Žalba tužitelja je osnovana.

8. Odlučujući o žalbi tužitelja te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske ocijenio je da u provedenom postupku činjenično stanje u odnosu na ostvarenu imovinsku korist nije u potpunosti i točno utvrđeno, na što osnovano u žalbi ukazuje žalitelj.

9. Naime, u dokaznom postupku okrivljenica je iznosila obranu te je priznala počinjenje prekršaja koji joj se stavlja na teret, no navela je kako je pritom ostvarena imovinska korist bila manja od one koja joj se stavlja na teret, jer je kupljenu robu sama uređivala i potom prodavala kupcima.

10. Nadalje, spisu prileže dokumentacija, odnosno dokazi, iz kojih proizlazi koji je ukupan iznos za navedenu robu okrivljenica primila, a visina protupravno ostvarene imovinske koristi se, prema bruto načelu koje se primjenjuje kod utvrđivanja iste, ne može umanjiti prihvaćanjem troškova koje je okrivljenica imala, kao izdataka uloženih u kriminalnu djelatnost. Međutim, pri utvrđivanju je li i u kojem iznosu okrivljenica počinjenim prekršajem ostvarila imovinsku korist prvostupanjski sud treba voditi računa i o odredbi članka 559. Zakona o kaznenom postupku, koji daje mogućnost sudu da visinu iznosa imovinske koristi odmjeri po slobodnoj ocjeni te da, krećući se u granicama iznosa koji tužitelj navodi u činjeničnom opisu djela, od ukupno primljenog iznosa uplata, eventualno odbije dio koji se ne odnosi na okrivljeničinu stečenu imovinsku korist.

11. U skladu s člankom 88. Prekršajnog zakona, prvostupanjski sud dužan je na temelju izvedenih dokaza potpuno i točno utvrditi činjenice koje su od važnosti za donošenje zakonite odluke i s jednakom pažnjom utvrditi i činjenice koje terete okrivljenike i činjenice koje im idu u korist, pa zatim po slobodnoj ocjeni dokaza, pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima, obrazložiti postojanje činjenica i takav zaključak valjano argumentirati, što u konkretnom slučaju prvostupanjski sud nije učinio jer je samo paušalno naveo da prihvaća obranu okrivljenice te da je iznos imovinske koristi upola manji od utvrđenog iznosa imovinske koristi.

12. Slijedom navedenog, pravilno žalitelj ističe da je činjenično stanje u odnosu na ostvarenu imovinsku korist pogrešno i nepotpuno utvrđeno, odnosno pogrešan je zaključak prvostupanjskog suda kojim obrazlaže svoju odluku da okrivljenice ne oduzme imovinsku korist u iznosu koji se navodi u optužnom prijedlogu, budući da se prvostupanjski sud nije upustio u utvrđivanje stvarnog i točnog iznosa ostvarene imovinske koristi.

13. Stoga je žalbu tužitelja trebalo prihvatiti kao osnovanu te pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, s time da će prvostupanjski sud na odgovarajući način utvrditi činjenice na koje se upire u ovom rješenju te donijeti novu, na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku.

14. Iz izloženih razloga, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 28. travnja 2026.

Zapisničarka

Predsjednica vijeća

Ivana Vorel Mikša, v. r.

Katica Lučić, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Požegi, u 4 (četiri) otpravka: za spis, okrivljenicu i tužitelja.