Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž-863/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci u vijeću sastavljenom od sudaca Barbare Bosner predsjednice vijeća, Duška Abramovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Dubravke Butković Brljačić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Vici Urliću, odvjetniku u Makarskoj, protiv tuženika: 1. OG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. Nimfa d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 77963540490, oboje zastupani po punomoćnici UG, odvjetnic i u Makarskoj, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj P-1310/2022-17 od 26. veljače 2024., u sjednici vijeća 28. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj P-1310/2022-17 od 26. veljače 2024. u točkama I. i III. Izreke
II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu žalbenog troška kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom u točki I. izreke naloženo je 2. tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 10.000,00 eur sa zateznom kamatom u tijeku od 12. studenog 2019. do isplate po stopi pobliže navedenoj kao u izreci presude.
2. Točkom II. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na 1. tuženicu kojim je tužitelj tražio da mu 1. tuženica solidarno s 2. tuženikom isplati iznos od 10.000,00 eur sa zateznom kamatom.
3. Točkom III. izreke odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
4. Protiv te presude u točkama I. i III. izreke žalbu su podnijeli tuženici, s time da 1. tuženica žalbom pobija odluku o naknadi parničnog troška u točki III. izreke, a 2. tuženik u točkama I. i III. izreke, zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP) s prijedlogom da se presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na 2. tuženika ili podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje uz naknadu troškova postupka.
5. Odgovor na žalbu nije podnesen.
6. Žalba tuženika nije osnovana.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženici solidarno isplate iznos od 10.000,00 eur s kamatama, pri čemu prema stanju u spisu tužitelj žalbom nije pobijao prvostupanjsku presudu u točki II. izreke kojom je odbijen njegov tužbeni zahtjev u odnosu na 1. tuženicu, slijedom čega je prvostupanjska presuda u tom dijelu postala pravomoćna.
8. U ovom žalbenom postupku sporno je je li tužbeni zahtjev tužitelja pravilno prihvaćen u odnosu na 2. tuženika. Sporna je i odluka o naknadi parničnog troška.
9. U provedenom postupku prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio i zaključio:
-da tužitelj u tužbi tvrdi da je 1. tuženica primila od tužitelja iznos od 10.000,00 eur u vezi čega je tužitelj uz tužbu priložio izjavu potpisanu po tuženici datiranu s 12. srpnja 2016. u kojoj se navodi da je toga dana na račun firme Nimfa d.o.o. primila 10.000,00 eur; preostali iznos od 31.264,00 eur će biti uplaćen u mjesečnim ratama do kraja 2016.; da je tužitelj spomenuti novčani iznos platio tuženicima na ime kupoprodajne cijene za stan koji je tužitelj imao namjeru kupiti, a nalazi se u zgradi izgrađenoj na kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]; da do realizacije kupoprodajnog ugovora nije došlo, da su tuženici unatoč tome zadržali plaćeni iznos od 10.000,00 eur, da je tužitelj više puta tražio od tuženika vraćanje mu plaćenog novčanog iznosa, da su tuženici isprva molili odgodu plaćanja i produljenje roka te da tuženici, sve do podnošenja predmetne tužbe 12. srpnja 2021. tužitelju navedeni novčani iznos nisu vratili,
-da je 1. tuženica u odgovoru na tužbu osporila osnov i visinu tužbenog zahtjeva, istakla prigovor nedostatka aktivne legitimacije, kao i prigovor promašene pasivne legitimacije, kako u odnosu na sebe, kao fizičku osobu, tako i u odnosu na njezinu tvrtku, društvo Nimfa d.o.o., da tuženica isprva u odgovoru na tužbu osporava da je s tužiteljem bila u bilo kakvom pravnom odnosu, da ističe da je tužitelj, kao odvjetnik i punomoćnik zastupao ČG i TG, u vezi ishođenja prava vlasništva tih stranaka na stanovima koji se nalaze u zgradi koju je izgradila tuženica u k. o. [katastarska općina], stanovi broj 101 i broj 102, da su stranke tužitelja, istome naknadu za zastupanje trebale platiti time što će tužitelju na jednom od stanova (stanu broj 101) pripasti odgovarajući suvlasnički dio, slijedom čega da se radi o pravnom odnosu između tužitelja i njegovih stranaka, odnosno da tužitelj s 1. tuženicom i 2. tuženikom ni u kakvom pravnom odnosu nije bio,
-da je 1. tuženica prvotno u odgovoru na tužbu osporila da je ona potpisala izjavu od 12. srpnja 2016. koju je tužitelj priložio uz tužbu (list 4); da je sud radi utvrđivanja istinitosti potpisa 1. tuženice odredio provođenje grafološkog vještačenja, nakon čega je 1. tuženica na ročištu od 7. rujna 2023. ustvrdila da je ona osobno navedenu izjavu od 12. srpnja 2016. potpisala,
-da iz iskaza saslušane svjedokinje CG u bitnom proizlazi da je ona poznavala i tužitelja i 1. tuženicu, da je svjedokinju tužitelj 11. srpnja 2016. zamolio da za njega 1. tuženici odnese i preda joj iznos od 10.000,00 eur, uz izričit i nalog tužitelja da svjedokinja može 1. tuženici navedeni novčani iznos predati tek nakon što joj ova potvrdi da je taj novčani iznos primila, da svjedokinja tvrdi da je 12. srpnja 2016. novac tužitelja u iznosu od 10.000,00 eur odnijela i predala na ruke 1. tuženici, u vezi čega je 1. tuženica, sastavila izjavu od 12. srpnja 2016. koju je potpisala, te da je svjedokinji poznato da je tužitelj taj novac dao radi kupoprodaje stana u [adresa] koji je namjeravao kupiti,
-da iz stranačkog iskaza tužitelja u bitnom proizlazi da je tužitelj 1. tuženicu upoznao u kontaktima prilikom zastupanja svojih stranaka u vezi prava vlasništva na navedenim stanovima koji su se nalazili u zgradi koju je izgradila tuženica, odnosno njezino trgovačkog društvo u k. o. [katastarska općina], da tužiteljeve stranke u vezi pitanja vlasništva na predmetnim strankama, u pregovorima s 1. tuženicom nisu uspjele, da je tužitelj u takvim okolnostima odlučio isključivo za sebe kupiti stan broj 101 koji se nalazio u spomenutoj zgradi, da je s 1. tuženicom dogovorio kupoprodajnu cijenu u iznosu od 41.264,00 eur, da je na traženje 1. tuženice da joj plati predujam u iznosu od 10.000,00 eur, taj novčani iznos, putem svjedokinje CG poslao 1. tuženici s izričitim nalogom da svjedokinja taj novčani iznos preda 1. tuženici, nakon što tuženica da i potpiše izjavu da je taj novčani iznos primila, da naposlijetku do realizacije kupoprodaje u vezi toga stana nije došlo, da je tužitelj u nekoliko navrata tuženicu pozivao da mu vrati uplaćen novčani iznos od 10.000,00 eur, da je tuženica isprva predlagala odgodu plaćanja, a naposlijetku, nakon što joj je tužitelj uputio opomenu za plaćanje duga, što je bilo prije podnošenja tužbe, po opomeni nije postupila, niti je utuženi novčani iznos ikada vratila,
-da 1. tuženica u stranačkom iskazu navodi da je ona izvršila sređivanja zemljišnoknjižnog stanja na nekretnini u k. o. [katastarska općina] na kojoj je imala namjeru izgraditi zgradu s više stanova radi prodaje stanova, da joj se nakon toga javio unuk sina izvanknjižnih vlasnika od kojih da je kupila zemljište, da oni nisu bili vlasnici te nekretnine i da je došlo do poništavanja svih izjava s obzirom da je shvatila da oni ne polažu nikakva prava na nekretninu, da u to vrijeme nije znala za postojanje punomoći koja je bila izdana tužitelju, da je u to vrijeme tužitelj poslao novac radi kupnje jednog stana u tom objektu, da ona (1. tuženica) na kupoprodaju stana nije pristala jer da je dobila „različite informacije o tužitelju i htjela sam se odmaknuti od svih njih“ , da je svjedokinja CG **.**.2016. došla do nje i rekla joj da je na račun njezine tvrtke uplatila iznos od 10.000,00 eur i da je tada dala izjavu koju tužitelj prilaže uz tužbu, no, da je kasnije vidjela da na račun tvrtke nije uplaćeno ništa, pa da je u takvim okolnostima smatrala da navedena izjava ne proizvodi učinke.
10. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je u bitnom zaključio o neosnovanosti prigovora nedostatka aktivne legitimacije tužitelja kao i o neosnovanosti prigovora promašene pasivne legitimacije u odnosu na 2. tuženika, društvo u vlasništvu 1. tuženice, dok je prigovor promašene pasivne legitimacije u odnosu na 1. tuženicu ocijenio kao osnovan i zbog tog razloga u odnosu na nju odbio tužbeni zahtjev tužitelja. Pritom je prvostupanjski sud u bitnom u obrazloženju presude naveo da je tužitelj bio u poslovnom odnosu s tuženicima, radi kupnje jednog stana (broj 101) koji se nalazi u zgradi koju je izgradilo trgovačko društvo tuženice u k. o. [katastarska općina], da su tužitelj i 1. tuženica ugovorili kupoprodajnu cijenu toga stana u iznosu od 41.264,00 eur, da je tužitelj u realizaciji tog pravnog posla i isplate kupoprodajne cijene 1. tuženici isplatio iznos od 10.000,00 eur na način da je taj novčani iznos putem svjedokinje CG, a koju su poznavali i tužitelj i 1. tuženica, istoj predao, s nalogom da taj novčani iznos preda 1. tuženici, nakon što tuženica da i potpiše izjavu da je taj novčani iznos na ime isplate dijela kupoprodajne cijene primila. Slijedom navedenog prvostupanjski sud je ocijenio kao neistinite navode iz stranačkog iskaza 1. tuženice o tome da iznos od 10.000,00 eur koji je svjedokinja CG donijela nije bio uplaćen na račun njezine tvrtke, 2. tuženika. Cijeneći kao vjerodostojne navode tužitelja iz stranačkog iskaza o tome da je 1. tuženica, predlagala tužitelju da odustane od kupnje navedenog stana, da ona ima namjeru graditi stanove za prodaju u Blatu i predlagala da tužitelj kupi stan na toj lokaciji na što tužitelj nije pristao te da je naposlijetku, uslijed takvog ponašanja 1. tuženice, odustao od kupoprodaje stana u zgradi u k. o. [katastarska općina], pa pored činjenice, da je tužitelj dokazao da je novčani iznos od 10.000,00 eur za 1. tuženicu i njeno trgovačko društvo uplatio, sud je tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na 1. tuženicu odbio kao neosnovan zbog promašene pasivne legitimacije, a prihvatio u odnosu na 2. tuženika, društvo u vlasništvu 1. tuženice, jer da je 1. tuženica sve radnje poduzimala kao zakonska zastupnica 2. tuženika, a da 1. tuženica nije pristupila dugu 2. tuženika, pozivom na odredbu čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje ZOO) uz obrazloženje da kako je u konkretnom slučaju otpala osnova (kupnja stana), a 2. tuženik je primio uplaćeni iznos od 10.000,00 eur, to da je isti u obvezi tužitelju taj novčani iznos vratiti primjenom pravila o stjecanju bez osnove. O naknadi parničnog troška odlučio je primjenom odredbe čl. 154. st. 4. ZPP-a na način da svaka stranka snosi svoj parnični trošak.
11. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga pritom pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. u vezi čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od tih bitnih povreda odredaba parničnog postupka.
12. Neosnovani su žalbeni navodi 2. tuženika o postojanju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP -a, jer suprotno žalbenim navodima, razlozi pobijane presude nisu kontradiktorni, prvostupanjski sud je u obrazloženju presude izložio sadržaj iskaza svjedokinje CG, iskaze tužitelja i 1. tuženice, sadržaj isprava koje su priložene spisu, sve ove dokaze ocijenio je u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a te je u obrazloženju presude naveo jasne i neproturječne razloge zbog kojih smatra osnovanim tužbeni zahtjev u odnosu na 2. tuženika, te neosnovanim u odnosu na 1. tuženicu, slijedom čega presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.
13. Neosnovani su žalbeni navodi o pogrešno ili nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, jer je prvostupanjski sud sve izvedene dokaze ocijenio, a stranke, posebno tuženici prema stanju u spisu druge dokaze nisu predlagali. Isto tako neosnovan je i žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava jer je i prema shvaćanju ovog suda tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na 2. tuženika pravilno prihvaćen kao osnovan.
14. Drugotuženik u žalbi, osporavajući pravilnost u primjeni materijalnog prava u bitnom navodi da iz stranačkog iskaza tužitelja, te ostalih dokaza u spisu proizlazi da je tužitelj na temelju pisane punomoći zastupao stranke ŽGC – IG i ČG koja je izdana 2. srpnja 2014., da tužitelj navodi da između njega i njegovih stranaka nije bio dogovoren način naplate odvjetničkih usluga, da su tužitelj i stranke usmeno dogovorili da ukoliko tužitelj uspije u postupku, oni će mu prodati pola stana po cijeni od 750,00 eur/m2. S obzirom na ove okolnosti 2. tuženik smatra da nije ništa u obvezi platiti tužitelju, već da tužitelj sva eventualna potraživanja vezano uz navedena pitanja može ostvarivati prema svojim strankama, slijedom čega da je i prigovor promašene pasivne legitimacije u odnosu na 2. tuženika također osnovan, te da je zbog tog razloga tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na 2. tuženika također trebalo odbiti kao neosnovan.
15. Opisani žalbeni navodi 2. tuženika nisu osnovani jer suprotno proizlazi iz stanja u spisu i utvrđenog činjeničnog stanja. Točno je da iz stranačkog iskaza tužitelja kao i dokumentacije u spisu proizlazi da je tužitelj tijekom 2014. preuzeo zastupanje ŽGC i ČG u odnosu na pitanje prava vlasništva na nekretnini u k. o. [katastarska općina], na kojoj je 1. tuženica izgradila zgradu s više stanova kao i to da se u izdanoj punomoći navodi da će tužiteljeve stranke tužitelju platiti naknadu za zastupanje za poduzete pravne radnje u odnosu na tuženike, na način da će mu stranke prodati jednu polovinu dijela stana (broj 101) u spomenutoj zgradi.
16. Međutim, iz provedenog dokaznog postupka te cjelovitog sadržaja stranačkog iskaza tužitelja kao i stranačkog iskaza 1. tuženice jasno proizlazi da tužiteljeve stranke u vezi pitanja prava vlasništva na predmetnoj nekretnini u odnosu na tuženike, nisu uspjele. Također proizlazi da je u tim kontaktima između tužitelja i tuženika došlo do pregovora da tužitelj za sebe osobno i svoje potrebe kupi jedan stan u toj zgradi (stan broj 101), da su tužitelj i tuženici sklopili usmeni ugovor o kupoprodaji toga stana na temelju kojeg je tužitelj trebao kupiti taj stan za ugovorenu kupoprodajnu cijenu od 41.264,00 eur, da je tužitelj na zahtjev 1. tuženice da joj isplati akontaciju, dana 12. srpnja 2016. putem svjedokinje CG koju su poznavali tužitelj i 1. tuženica, tuženicima platio naknadu u iznosu od 10.000,00 eur. Da je navedeni iznos akontacije na zahtjev tuženika plaćen od strane tužitelja proizlazi iz iskaza svjedokinje CG koji je prvostupanjski sud pravilno ocijenio kao vjerodostojan, kao i sadržaja pisane izjave od 12. srpnja 2016. (list 4) koju je sastavila i potpisala osobno 1. tuženica, a u kojoj se navodi da je toga dana na račun firme Nimfa d.o.o. (2. tuženika) primila 10.000,00 eur. Preostali iznos od 31.264,00 eur će biti uplaćen u mjesečnim ratama do kraja 2016.
17. Prema stanju u spisu 1. tuženica je prvotno u odgovoru na tužbu osporila da je rečenu izjavu potpisala, međutim, nakon što je sud odredio provođenje grafološkog vještačenja, 1. tuženica je izričito na rečenom ročištu izjavila da je ona tu izjavu sastavila i potpisala.
18. Iz stranačkog iskaza tužitelja proizlazi da mu je tuženica predlagala da odustane od kupnje navedenog stana, da mu je nudila na prodaju drugi stan u zgradi koju namjerava izgraditi na lokaciji u Blatu, na što tužitelj u konačnici nije pristao . Iz stanja u spisu, osobito stranačkog iskaza tužitelja, koji je prvostupanjski sud pravilno ocijenio kao vjerodostojan, proizlazi da je tužitelj nakon toga višekratno usmeno pozivao tuženicu da mu vrati plaćeni iznos od 10.000,00 eur, budući da je ugovor o kupoprodaji raskinut, da su tuženici prvotno tražili odgodu roka za vraćanje tog iznosa, te da naposlijetku 2. tuženik nije postupio po opomeni tužitelja za plaćanje predmetnog iznosa od 12. studenog 2019. (list 42) koji je preporučenom pošiljkom dostavljen 2. tuženiku, pri čemu nije sporno da utuženi novčani iznos tuženici nisu platili niti do podnošenja tužbe sudu.
19. Iz ovako pravilno utvrđenog činjeničnog stanja te suprotno žalbenim navodima 2. tuženika proizlazi da su tužitelj i tuženici bili u pravnom odnosu radi kupnje predmetnog stana u zgradi u k. o. [katastarska općina] koji je tužitelj trebao kupiti za sebe, odnosno svoje vlastite potrebe uz usmeno ugovorenu kupoprodajnu cijenu od 41.264,00 eur. Radi se o zasebnom pravnom poslu između tužitelja i tuženika, koji nema veze s tužiteljevim zastupanjem njegovih stranaka ČG i Ž ŽGC u vezi pitanja prava vlasništva na toj nekretnini, međutim, sasvim je izvjesno, da je u tim kontaktima tužitelja s tuženicima, došlo do sklapanja pravnog posla kupoprodaje u vezi navedenog stana.
20. Predmetni kupoprodajni ugovor je raskinut krivnjom tuženika budući da iz stanja u spisu jasno proizlazi da su tuženici tužitelju predlagali da odustane od kupnje toga stana jer "1. tuženica ima povoljne kupce za taj stan" pri čemu su tuženici predlagali tužitelju kupnju drugoga stana u zgradi koju namjeravaju graditi na lokaciji u Blatu, na što tužitelj nije pristao.
21. Budući da je tužitelj tuženicima platio iznos akontacije od 10.000,00 eur na ime dijela kupoprodajne cijene, da je do raskida ugovora došlo krivnjom tuženika, da tuženici tužitelju navedeni novčani iznos, koji su nesporno primili, nisu vratili, prvostupanjski sud je pravilno u primjeni odredbe čl. 412. i čl. 1111. st. 1. ZOO-a prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na 2. tuženika, kao trgovačko društvo u vlasništvu 1. tuženice koje se bavi izgradnjom i prodajom stanova, s time da je na dosuđeni iznos tužitelju pravilno dosuđena zatezna kamata u tijeku od 12. studenog 2019. kada je tužiteljeva novčana tražbina dospjela na naplatu.
22. Pravilna je i zakonita odluka o naknadi parničnog troška na način da svaka stranka snosi svoj trošak postupka. Žalbeni navodi 1. tuženice o suprotnom nisu osnovani, jer iako je 1. tuženica uspjela u parnici, tužbeni zahtjev tužitelja prihvaćen je u odnosu na 2. tuženika, pa kako je tužitelj tužbenim zahtjevom tražio da se tuženici solidarno obvežu na isplatu utuženog iznosa, a tuženike zastupa isti punomoćnik odvjetnik, sud je pravilno u primjeni odredbe čl. 154. st. 4. ZPP -a odlučio da svaka stranka snosi svoj parnični trošak.
23. Zbog tih razloga žalbu tuženika trebalo je odbiti kao neosnovanu te primjenom odredbi čl. 368. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove presude, dok prvostupanjska presuda u točki II. izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.
U Rijeci 28. travnja 2026.
Predsjednica vijeća
Barbara Bosner
