Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: Kž-234/2026-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Ivana Markovića, kao predsjednice vijeća, te Hrvoja Viskovića i Dijane Grancarić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Silvane Čubrilo, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog KV, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. i čl. 179.a. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – pročišćeni tekst, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24, dalje: KZ), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zlataru broj K-172/2025-36 od 6. ožujka 2026. godine, po čl. 475. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 13/26, dalje: ZKP), u sjednici vijeća održanoj 28. travnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba okrivljenog KV kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Zlataru broj K-172/2025-36 od 6. ožujka 2026. godine okrivljenik KV je oglašen krivim zbog učina kaznenih djela protiv osobne slobode - prijetnje iz čl. 139. st. 3. KZ i protiv braka, obitelji i djece – nasilja u obitelji iz čl. 179.a. KZ te osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i četiri mjeseca, uz primjenu čl. 57. KZ izrečena mu je djelomična uvjetna osuda tako da će se dio kazne zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci izvršiti, a preostali dio kazne zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci neće se izvršiti ukoliko okrivljenik u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo i neopravdano ne izvršava sigurnosnu mjeru.

1. 1. Vrijeme za koje je okrivljenik uhićen od 3. veljače 2025. do 4. veljače 2025. te u istražnom zatvoru od 1. siječnja 2026. pa nadalje, uračunava se u bezuvjetnu kaznu zatvora.

1. 2. Na temelju članka 69. KZ okrivljenom se izriče sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu koja može trajati najdulje do isteka roka provjeravanja od 3 (tri) godine.

1. 3. Na temelju čl. 148. st. 6. ZKP okrivljenik se oslobađa obveze naknade plaćanja troškova kaznenog postupka iz čl. 145 st. 2. t. 1. do 6. ZKP i troška branitelja te isti padaju na teret proračuna..

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljenik putem braniteljice Ivane Ene Hemar, odvjetnice iz Odvjetničkog društva Terešak i partneri iz Zagreba, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se prihvati žalba, pobijana presude preinači na način da se okrivljenika oslobodi od optužbe, podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. U skladu s odredbom čl. 474. st. 1. ZKP spis predmeta je dostavljen ŽDO u Zadru na dužno razgledanje.

5. Žalba nije osnovana.

6. Nije u pravu okrivljenik kada se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, jer su iznijeti razlozi o odlučnim činjenicama u prvostupanjskoj presudi potpuno jasni i neproturječni, dok se iznijeti razlozi zbog tog žalbenog osnova svode na činjenične prigovore. Time što okrivljenik ne prihvaća iznijete razloge u prvostupanjskoj presudi, ne ostvaruje se žalbeni osnov bitne povrede odredaba kaznenog postupka, već to predstavlja žalbeni osnov pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

7. Ovaj drugostupanjski sud prihvaća u cijelosti razloge iznijete u obrazloženju prvostupanjske presude, gdje su određeno i potpuno izložene činjenice koje je prvostupanjski sud utvrdio izvedenim dokazima, iznijeti su razlozi za donijete zaključke, kao i razlozi kojima se taj sud vodio pri rješavanju pravnih pitanja, a posebno pri utvrđivanju postojanja kaznenog djela i krivnje okrivljenika, a što je sve sukladno odredbi čl. 459. st. 5. ZKP, tako da ne postoji nikakva bitna povreda postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP, na koju bi se mogao odnositi sadržaj žalbe, zbog čega se okrivljenik još jednom upućuje na obrazloženje prvostupanjske presude.

8. Postupajući po službenoj dužnosti u smislu čl. 476. st. 1. t. 1. ZKP, ovaj drugostupanjski sud je ispitao presudu i po pitanju postoji li povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 1., 5., 6., 9. do 11., te iz čl. 468. st. 2. ZKP te je utvrdio kako te povrede nisu počinjene, kao i to da na štetu okrivljenika nije povrijeđen kazneni zakon.

9. Iako je u pravu je žalitelj da je sud u pisanom otpravku presude unio pogrešnu uputu o pravnom lijeku (tri dana umjesto petnaest), no taj propust nije od nikakvog značaja na zakonitost ove presude, niti su povrijeđena prava okrivljenika, s obzirom da je isti podnio žalbu ovom višem sudu, koji ju je razmotrio.

10. Okrivljenik je u cijelosti priznao počinjenje kaznenih djela koja su mu optužnicom stavljena na teret tako da sukladno odredbi čl. 464. st. 7. ZKP ne bi imao pravo na žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Međutim, kako se u žalbi ističu činjenice koje su odlučne za izbor vrste i mjere kazne, sud je ispitao pobijanu presudu i u tom pravcu te je utvrdio da je i u tom dijelu činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno provedenim dokazima, konkretno ispitivanjem oštećenika u svojstvu svjedoka i čitanjem psihijatrijskog nalaza i mišljenja. Naime, ovi dokaz potkrepljuju okrivljenikovo priznanje u kojem se ni u jednom dijelu ne spominje bilo kakav doprinos oštećenika, kao i psihijatrijski nalaz i mišljenje prema kojem je okrivljenik tempore criminis bio smanjeno ubrojiv uslijed alkoholiziranosti, međutim, kako se radi o samoskrivljenoj smanjenoj ubrojivosti ta okolnost ne utječe na eventualno blaže kažnjavanje.

10. 1. Žalbeni prigovori zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, svode se u suštini na pobijanje sudačkog uvjerenja utemeljenog na slobodnoj ocjeni dokaza u kaznenom postupku (čl. 9. st. 3. ZKP), pa kako je prvostupanjski sud u obrazloženju svoje presude u svemu postupio prema odredbi čl. 450. st. 2. ZKP i iznio uvjerljive, logične i prihvatljive razloge, koji su u skladu s rezultatima izvedenih dokaza tijekom glavne rasprave, te razloge, kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i na njih još jednom upućuje okrivljenika.

10. 2. Što se tiče žalbe okrivljenika o odluci o kazni pravilno je prvostupanjski sud okrivljeniku izrekao djelomičnu uvjetnu osudu koja je zajedno s izrečenom sigurnosnom mjerom obveznog liječenja od ovisnosti i po mišljenju ovog suda adekvatna za ostvarivanje svrhe kažnjavanja propisane čl. 41. KZ. Naime, prilikom izbora vrste i mjere kazne sud će polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja ocijeniti sve one okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža. Ovaj drugostupanjski sud prihvaća u cijelosti ocjenu utvrđenih olakotnih okolnosti koje se odnose na priznanje kaznenog djela, raniju neosuđivanost i stariju životnu dob kao i one otegotne koje se odnosi na duljinu inkriminiranog razdoblja, kao i ocjenu utvrđenog stupnja krivnje i pogibeljnosti počinjenih kaznenih djela, tako da nema nikakvog objektivnog razloga za daljnje ublažavanje sankcije.

11. Slijedom svega naprijed navedenog, a sukladno čl. 482. ZKP-a trebalo je odlučiti kao u izreci.

U Zadru, 28. travnja 2026.

ZAPISNIČAR

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Silvana Čubrilo

Ivan Marković