Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-456/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci po sutkinji Ivi Smokvina Dadasović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ČD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po Emilu Koti, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika TD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po Hrvoju Zdilaru, odvjetniku iz Zagreba, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Općinskog suda u Sesvetama pod posl. br. Psp-17/2023 od 20. veljače 2025., dana 28. travnja 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Sesvetama pod posl. br. Psp-17/2023 od 20. veljače 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem u toč. I. 1.) izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice na utvrđenje da ju je tuženik smetao u posjedu vrata između stubišta zgrade i vanjske terase na prvom katu stambene zagrade u [adresa], time što je 26.07.2023. samovlasno skinuo i odnio panel krila navedenih PVC vrata (panel vrata), uz uspostavu prijašnjeg posjedovnog stanja na način da u postojeći okvir PVC vrata između stubišta zgrade i postojeće vanjske terase predmetne zagrade na prvom katu, postavi panel krila navedenih PVC vrata (panel vrata) i da mu se zabranjuje svako takvo ili slično smetanje.

2. Također je u toč. I. 2.) izreke odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice na utvrđenje da ju je tuženik smetao u posjedu samostojeće garaže uz stambenu zgradu u [adresa], time što je 11.08.2023. samovlasno na klizna vrata ograde ispred navedene garaže tužiteljice postavio zaključani lanac za bicikle vezan za fiksni stup ograde, pa da mu se zabranjuje svako takvo ili slično smetanje.

3. Nadalje toč. II) izreke utvrđeno je da je tužba povučena u dijelu tužbenog zahtjeva kojim se nalaže tuženiku uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja na način da ukloni postavljeni zaključani lanac za bicikle između kliznih vrata ograde ispred garaže tužiteljice i fiksnog stupa ograde, dok je toč. III) izreke naloženo tužiteljici da nadoknadi tuženiku trošak postupka u iznosu od 398,17 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

4. Protiv toč. I. 1. i 2.), te toč. III) izreke citiranog rješenja žalbu podnosi tužiteljica iz svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ( ( NN 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, 155/23, 146/25 dalje ZPP-a), te predleže ukinuti pobijano rješenje i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

5. U žalbi tužiteljica u bitnom navodi da je donošenjem pobijanog rješenja počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer da odluka ime nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Navodi da je predmetnom tužbom zahtijevala zaštitu posjeda vrata između stubišta zgrade i vanjske terase na prvom katu predmetne zgrade, a ne zaštitu posjeda terase kako se to obrazlaže u pobijanom rješenju. Navodi da se na samopomoć ne može pozivati onaj tko ranije nije bio u posjedu, odnosno suposjedu, a tuženik da nije bio u posjedu ključeva od predmetnih PVC vrata. Navodi i da je tuženik vlasništvo, pa time i posjed, odnosno suposjed predmetne nekretnine stekao tek 31.08.2023. uknjižbom u zemljišnu knjigu, odnosno nakon utuženih smetanja.

6. Tuženik je u odgovoru na žalbu osporio sve žalbene navode, te je predložio odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu.

7. Žalba nije osnovana.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se utvrdi da ju je tuženik smetao u posjedu vrata između stubišta zgrade i vanjske terase na prvom katu stambene zgrade u [adresa], Frane [adresa], na način da je 26.07.2023. samovlasno skinuo i odnio panel krila PVC vrata, kao i da ju je smetao i u posjedu garaže uz predmetnu stambenu zgradu na način da je 11.08.2023. samovlasno na klizna vrata ograde ispred garaže postavio zaključani lanac za bicikle, uz uspostavu prijašnjeg posjedovnog stanja na način da u okvir PVC vrata postavi panel vrata, te zabranu takvog ili sličnog smetanja ubuduće.

9. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud nakon provedenog dokaznog postupka uvidom u cjelokupnu dokumentaciju priloženu spisu, te saslušanjem stranaka i svjedoka OD, AD, ĐD, Č

T i LD, utvrđuje:

- da među strankama nije sporno da je tužiteljica vlasnica i posjednica trosobnog stana u prizemlju predmetne stambene zgrade u [adresa], O [adresa] sa pripadajućom samostojećom garažom, dok je tuženik vlasnik i posjednik trosobnog stana na 1. katu te stambene zgrade,

- da nije sporno da je tuženik sredinom srpnja 2024. uklonio panel krila PVC vrata koja se nalaze između stubišta zgrade i vanjske terase na prvom katu stambene zgrade,

- da je među strankama sporno da li je tuženik uklanjanjem predmetnih panel krila PVC vrata smetao tužiteljicu u posljednjem mirnom posjedu, te da li je upravo tuženik postavljanjem zaključanog lanca za bicikle smetao tužiteljicu u posjedu samostojeće garaže uz stambenu zgradu,

- da ocjenjujući istinitim iskaze tuženika, svjedokinje AD i supruge tuženika LD, a čiji iskazi da su u bitnom suglasni, vjerodostojni i u skladu sa ispravama u spisu, proizlazi da je tuženik od strane prijašnje vlasnice stana AD prilikom uvođenja u posjed stana, istovremeno uveden i u posjed terase na prvom katu na kojem je ona izvršavala faktičnu vlast na način da je na terasu stavila set za sjedenje i na njoj boravila, da je tuženik nakon što je uveden u posjed nastavio koristiti terasu kao što ju je koristila i njegova prednika ( stavio sredstva za čišćenje, namještaj, stolić, 2 stolice i ormarić), te da terasa do tada nikada nije bila zaključana,

- da je činjenicu da su tuženik i njegova supruga koristili predmetnu terasu i da ista nije bila zaključana potvrdio u svom iskazu i svjedok ĐD, a čijem iskazu je sud također poklonio vjeru, te da iz njegovog iskaza proizlazi da je pomagao tuženiku oko selidbe, da je bilo vruće, da su bili na predmetnoj terasi, te da im tužiteljica to nije branila, sve do jedne prilike kada su naišli na zaključana vrata od terase zbog čega je pristup na terasu bio onemogućen, nakon čega da je tuženik skinuo panel vrata i ušao na terasu,

- da iskazi tužiteljice i njenog supruga OD, da se tužiteljica nalazila u posljednjem mirnom isključivom posjedu terase nisu prihvaćeni kao istiniti jer da su u suprotnosti sa iskazima tuženika i naprijed navedenih svjedoka, kao i sa priloženom Suglasnosti o korištenju zajedničke terase na 1. katu od 13.02.2024. prema kojoj je upravo tužiteljica predajom primjerka ključa zajedničke terase još u veljači 2022. tuženika sa svoje strane uvela u suposjed predmetne terase, te mu priznala pravo na suposjed terase,

- da se stoga tuženik u zakonom propisanim rokovima poslužio institutom dopuštene samopomoći predviđenim čl. 27. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ( NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15, pročišćeni tekst i 94/17, dalje ZV-a ) kada je nakon što je tužiteljica zaključala vrata, uklonio PVC panel vrata, o čemu je obaviještena i policija,

- da tužiteljica tijekom postupka nije dokazala da je upravo tuženik postavio zaključani lanac za bicikle na klizna vrata ograde vezan za stup ograde jer da navedeno ne proizlazi iz iskaza njenog supruga koji da je izjavio da nije vidio da bi baš tuženik stavio i ili uklonio lanac na navedena vrata, a niti iz podataka o intervencijama policije.

10. Slijedom navedenog prvostupanjski sud utvrđuje da tužiteljica nije uspjela dokazati da se nalazila u posljednjem mirnom posjedu sporne terase, niti da ju je tuženik smetao u posjedu klizne ograde, pa odbija tužbeni zahtjev, dok odluku o trošku donosi na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

11. Ispitujući pobijanu odluku i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a. Isto tako nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju ukazuje tužiteljica jer pobijana odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

12. Također je pravilno prvostupanjski sud utvrdio činjenično stanje, te je pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice, a za što je dao opravdane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

13. Naime, prema odredbi čl. 22. st. 2. ZV-a i čl. 441. ZPP-a u postupku radi smetanja posjeda raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničeno je na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja , dok je isključeno raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, poštenju posjeda i dr.

14. Nadalje odredbom čl. 20. st. 2. ZV-a propisano je da tko posjedniku bez njegove volje oduzme posjed ili ga u posjedovanju uznemirava, samovlasno je smetao njegov posjed. Dakle, u smislu navedene zakonske odredbe smetanje posjeda je ostvareno ako je potpuno prestala faktična vlast dotadašnjeg posjednika (oduzimanje posjeda) ili ako je posjednikova faktična vlast u nekom pogledu ili u nekom dijelu ograničena tuđom faktičnom vlašću glede istog predmeta posjedovanja, ali nije sasvim isključena (uznemiravanje posjednika u posjedovanju).

15. Odredbom čl. 21. st. 1. ZV-a propisano je da koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda, dok je odredbom čl. 24. st. 1. ZV-a propisano da je svaki suposjednik ovlašten štititi suposjed putem suda od samovlasnoga smetanja treće osobe, a od drugih suposjednika jedino ako su ga potpuno isključili od dotadašnjega suposjeda ili su mu bitno ograničili dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti.

16. Dakle, u postupku radi smetanja posjeda utvrđuje se samo stanje posljednjeg mirnog posjeda, odnosno suposjeda, te ima li poduzeta radnja za posljedicu isključenje tužitelja od dotadašnjeg posjeda, odnosno suposjeda ili ograničenje dotadašnjeg načina izvršavanja faktične vlasti u smislu naprijed citiranih odredbi čl. 20. st. 2. i čl. 24. st. 1. ZV-a.

17. Pravilno je prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza utvrdio da je tužiteljica zaključavanjem vrata između stubišta zgrade i vanjske terase na prvom katu predmetne zgrade u [adresa], onemogućila tuženika u dotadašnjem mirnom suposjedu predmetne terase, kao i pristupu njegovim stvarima na terasi ( namještaj ), posljedično čemu tuženik nije postupao protupravno kada je skinuo panel predmetnih PVC vrata, već se kao suposjednik poslužio dopuštenom samopomoći u odnosu na tužiteljicu koja mu je samovlasno zaključavanjem vrata koja vode do terase, oduzela dotadašnji suposjed iste, u smislu odredbe čl. 27. ZV-a.

18. U odnosu na žalbene navode da je predmetnim tužbenim zahtjevom zahtijevala zaštitu posjeda vrata, a ne terase, ističe se da je tužiteljica zaključavanjem predmetnih vrata oduzela tuženiku dotadašnji miran suposjed terase jer mu je time zapriječen prolaz do prijeporne terase, posljedično čemu je tuženik svoj supsojed zaštitio skidanjem panela vrata, odnosno uspostavom prijašnjeg stanja( slobodan dolazak na terasu), a što po ocjeni ovog suda ne predstavlja silu veće jakosti nego li je primjerena okolnostima u smislu odredbe čl. 27. ZV-a. Stoga u konkretnom slučaju zaštita posjeda predmetnih vrata ne može biti sama sebi svrha, kako to smatra tužiteljica, već slobodan i nesmetan dolazak na tu terasu, odnosno mogućnost korištenja sporne terase na koju se dolazi prolaskom kroz ta vrata. Stoga su žalbeni navodi u tom smislu neosnovani.

19. Žalbeni navodi tužiteljice glede predaje ključeva tuženika od strane njegove prednice nisu odlučni jer je provedenim dokaznim postupkom pravilno utvrđeno da je tuženik bio u mirnom suposjedu predmetne terase na način da je na istu dolazio, te postavio namještaj ( stolić i stolice ) i da se vrata za dolazak na tu terasu nisu zaključavala.

20. Niti žalbeni navodi u svezi datuma uknjižbe prava vlasništva tuženika u zemljišnu knjigu nisu odlučni jer posjed kao faktična stvar nad stvari nije vezan za uknjižbu prava vlasništva u zemljišne knjige.

21. Obzirom na navedeno, a primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP -a odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Rijeci, 28. travnja 2026.

SUTKINJA:

Iva Smokvina-Dadasović